Govor političkog tajnika HKS-a mag. Željka Cvrtile na Općem saboru HKS-a:

Dragi prijatelji, Hrvatice i Hrvati, hvaljen Isus! Evo započeo sam s ovim tradicionalnim. a to onda znači konzervativnim pozdravom koji se polako u hrvatskom narodu, pod najezdom zatiranja svega hrvatskog, nažalost gubi. Evo, na nama je da obnovimo ove vrijednosti i jedan od ključnih razloga što je ABH odlučio ući u ujedinjenje s HKS-om je njegovanje tradicionalnih vrijednosti. Reći ću u nekoliko riječi zašto smo se odlučili ući u taj konzervativizam za kojeg mnogi kažu da je nekakva konzerva nekakvih zakukuljenih neotvorenih ljudi s nekakvim ortodoksnim stavovima. Osobno ne znam ni jednog čovjeka u ABH. a evo koliko sam upoznao i vas u HKS-u, da je takav. Uglavnom su to vedri nasmiješeni, otvoreni i vrlo demokratični ljudi. Tu je i jedan drugi razlog koji nas je privukao u ovu zajednicu. Za razliku od mnogih stranaka koje ne njeguju i jedan od glavnih razloga raspada i dijeljenja pojedinih političkih stranaka na desnici je upravo nedostatak demokratskih procesa u njima. S ovim ljudima smo se vrlo jednostavno dogovorili oko programskih i statutarnih odredbi jer tu u principu i nije bilo nekakvih razloga. Znači konzervativizam nije nikakva konzerva, tu je ključna jedna rečenica koja ga definira, a to je – odgovornost. Našim mladima nitko ne brani da se druže i da izlaze, ali konzervativizam kaže ‘budite odgovorni’. Dečki prema curama, cure prema dečkima, budite odgovorni prema emocijama, kada dolazite doma. Ako začente novi život budite odgovorni. Nasuprot tome je liberalizam koji kaže ‘sve može’. Radite što god hoćete, netko će riješiti probleme. S emocijama će se kasnije baviti psiholozi, psihijatri. Ako slučajno sletite i razbijete auto, ubijete nekog, ima tamo neki tata koji će to riješiti u vrlom hrvatskom pravosuđu. Ako nastane novi život i to ćemo riješiti, ima toliko tih kanti za smeće. Dakle, tko je protiv ovakvog, konzervativnog promišljanja. Sumnjam da će to biti netko tko ima djecu, tko ima obitelj. To je način kako vratiti nekim temeljnim vrijednostima hrvatski narod, hrvatske ljude, sve nas. Ali ne bih čak rekao vratiti, nego podsjetiti i obnoviti, jer većina hrvatskog naroda tako živi ili želi da se na takav način živi. Jer svatko želi da se prema njegovom djetetu drugi ponaša odgovorno. Ima puno tih stvari koje ćemo iznositi u narednom razdoblju da tu riječ konzervativizam pojasnimo i u medijskom javnom prostoru i u hrvatskom narodu pa neću više o tome, ali mislim da bez temeljnih vrijednosti dolazi do raspada države, društva, naroda i tradicije, običaja i na kraju krajeva, i samih nas kao ljudi. Sve je to konzervativizam.

Na kraju zahvaljujem se ABH-ovcima, hvala dragi prijatelji, jer mogu reći da smo još uvijek i ostat ćemo prijatelji, ostat ćemo u jednoj stranci jer smo se poznavali, što ste punih pet-šest godina ostali jedinstveni, nikakvih odlazaka i raspada u ABH nije bilo jer smo njegovali iste vrijednosti i demokratske odnose unutar nas. Nije bilo nasilja u donošenju odluka ni na kojoj razini, ni na razini predsjedništva, ni na lokalnim razinama i to smo i statutom i programom nastojali zajednički ugraditi u ovo što nastavljamo s HKS-om. Hvala vam na, kao što je rekao prof. Jurčević, svjesnosti i shvaćanju trenutka i ozbiljnosti da ima potrebe da se ujedinjujemo. Ima tu još nekih fragmenata iz drugih stranaka, ali nije još cijela stranka odlučila, koje, kao što kaže moj prijatelj Šoljić, razmišljaju o takvoj opciji. Vjerujte, pokušavali smo kroz razne političke opcije doći do ujedinjavanja. HSP-ove smo pet godina molili i nagovarali da se to učini. Pokušali smo kroz onaj stari Hrast i na kraju kroz Savez za Hrvatsku. Jedno je bilo nedostatak političke volje, snage i svjesnosti da se to učini, a drugo su bili strani akteri koji su intenzivno radili da što prije unište i pokušaj nekakvog zajedništva i nekakvog saveza. Tada smo u Savezu za Hrvatsku shvatili da je jedino rješenje napraviti korak dalje ka ujedinjavanju u jednu političku opciju koja je jedna čvršća kohezijska sredina gdje nije moguća situacija da netko tko se malo naljuti ili netko koga se malo potkupi, uzme svoj barjak i s njim išeta iz te zajednice. Jer tada može otići pojedinac, ali ipak će većina ostati, to je jedini način da pokušamo promijeniti ovakvo stanje u Hrvatskoj, od gospodarstva, stanja na selu, odlaska naših mladih i inteligencije, što je sve smišljeno. Europi je to bazen iz kojega uzima ono što je dobro i najbolje, uzima našu mladost koja treba dalje graditi, a mi ostajemo ovdje sukobljavati se sa svim tim.

Hvala što ostajemo zajedno. Pozivam sve druge političke opcije koje dijele istu ideologiju, svjetonazor i iste temeljne vrijednosti da nam se pridruže. To nije sramota, to nije mijenjanje kaputa. Sramota je ostati u političkoj opciji u kojoj njeguješ jedne vrijednosti, a tvoja politička opcija zagovara nešto sasvim drugo. Takvih sramota, na žalost, imamo podosta, čak i među saborskim zastupnicima. Govore ono što i mi govorimo, govore ono što bih čak i ja potpisao, a onda hrane i podržavaju onu aždaju koja radi nešto sasvim drugo i proizvodi nešto sasvim drugo. Kritiziraju sami svoju vladu, a s druge strane dižu ruku za tu vladu umjesto da kažu: ‘Ne, promijenit ću i deset puta stranku dok ne pronađem ljude koji misle, djeluju i koji žive kao ja’. To smo mi napravili. Hvala vam.

Predsjednik Akcije za bolju Hrvatsku, a sada politički tajnik HKS-a Željko Cvrtila, uoči ujediniteljskog Sabora dviju stranaka dao je veliki intervju za tjednik 7dnevno od 3. ožujka 2017. koji prenosimo u cijelosti:

Nakon potpisivanja Deklaracije o ujedinjenu Hrvatske konzervativne stranke (HKS) i Akcije za bolju Hrvatsku (ABH), uoči Sabora ujedinjenja 4. ožujka 2017. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, razgovaramo sa magistrom Željkom Cvrtilom, predsjednikom ABH.

Gospodine Cvrtila, po čemu se razlikuje ovo najavljeno ujedinjenje od ostalih ujedinjenja na desnici, kojih je do sada bilo nekoliko i sva su neslavno završila?

Do sada nismo imali ujedinjenja, imali smo okupljanja koja su, na žalost, neslavno završila. Razlog tomu je što su sva dosadašnja okupljanja bile koalicije stranaka ili platforme s elementima koalicije, koje su same po sebi prilično krhki oblik suradnje čak i u demokratski razvijenijim političkim sustavima od hrvatskog. Od osnutka ABH sudjelovali smo u svim tim okupljanjima, vrlo brzo uočili sve probleme domoljubne političke pozornice i došli do zaključka da je jedino rješenje gašenje svih malih stranaka i stvaranje jedne zajedničke stranke. Zagovarali smo takav oblik ujedinjenja, osobno sam razgovarao s predsjednicima gotovo svih tih stranaka, ali osim Ruže Tomašić, odnosno HKS-a, nitko drugi nije imao dovoljno sluha za to.

Poplava raznih nezavisnih lista, čega smo svjedoci u posljednje vrijeme, je još gora opcija od poplave političkih stranaka. Nezavisne liste dovode do još većeg cijepanja domoljubne političke scene, a da pri tome one nemaju nikakve programe, statute ili članstvo koje bi ih činilo nekome odgovornima ili obveznima na provođenje onoga što su njihovi nosioci proklamirali u izbornim kampanjama. Nezavisne liste su se, na žalost, pretvorile u nove prijevare hrvatskih birača.

Prilikom potpisivanja zajedničke deklaracije o ujedinjavanju vaših stranaka najavili ste da će vam se pridružiti još neke stranke?

Razgovarali smo s nekoliko stranaka tijekom dogovora koji su prethodili Deklaraciji i zainteresiranih za ujedinjavanje ima. Nekima još treba vremena za službena očitovanja svojih stranačkih tijela, neki još razmišljaju. Vremena za odluku imaju, nikad neće biti kasno da se pridruže. Sabor ujedinjenja održat će se 4. ožujka ove godine, ali nećemo ni nakon toga nikome zatvoriti vrata, dapače pozivamo da nam se pridruže sve stranke i pojedinci koji su zainteresirani za stvaranje jedne čvrste nacionalne i domoljubne stranke s konzervativnim predznakom.

No, već sada imamo dogovore s nekoliko politički aktivnih grupacija (cijele organizacije) koje su nekada pripadale strankama poput Hrasta, HSS-a, HSP-ova, Hrvatske zore i pojedinih udruga, s kojima dijelim iste političke stavove. Oni će također biti sastavni dio Sabora ujedinjenja.

Treba biti svjestan da se rascjepkanošću na veliki broj stranaka, pojedinaca i nezavisnih lista ne može učiniti ništa za svoju domovinu i svoj narod. Samo zajedništvo nas može učiniti snažnim čimbenikom promjena. Sami ne možemo ništa, zajedno možemo sve. Zato i ovaj puta koristim priliku da pozovem sve domoljubne političke grupacije i pojedince da nam se pridruže. Samo ljudi koji u nekom momentu mogu zatomiti svoje niske strasti, poput golemih stranačkih ambicija, mogu u budućnosti učiniti velike stvari za druge, za narod i domovinu. Mi u HKS-u i ABH-u smo osobne ambicije stavili ispred općeg dobra. Mnogi čelnici „domoljubnih“ stranka, na žalost, to nisu u stanju učiniti.

Najavljujete Sabor ujedinjenja, što on točno znači?

Na tom saboru članstvo obiju stranaka i ostalih navedenih političkih grupacija i udruga formalnopravno će potvrditi svoju, kroz stranačka tijela već ranije izraženu, volju za ujedinjavanjem. Nakon toga raspuštaju se postojeća stranačka tijela i bira se novo zajedničko vodstvo.

Tko će biti predsjednik nove stranke i kako će se stranka zvati?

Zadržat ćemo naziv Hrvatska konzervativna stranka, s tim su svi u ABH-u suglasni, jer u konzervatizmu kao političkoj opciji vidimo budućnost ne samo hrvatske, nego i svjetske politike. Za dužnost predsjednika ni ja ni gospođa Ruža Tomašić nećemo se kandidirati, članstvo na Saboru izabrat će novo vodstvo stranke i novog predsjednika, pa bi sada možda bilo rano govoriti o tome.

Konzervatizam kao budućnost?

Pogledajte što se događa u svijetu – i ne mislim pritom samo na politiku. Ljudi se vraćaju svojim nacionalnim i tradicionalnim vrijednostima u svim segmentima, jer globalistička i liberalistička politika svijetu nije donijela puno toga dobrog. Otpor globalista i njihovih masovnih medija prilično je agresivan, jer su svjesni da dolazi kraj njihovoj agendi. U istočnom dijelu Europe konzervativci su već preuzeli vlast i čvrsto brane interese svojih država i svoga naroda, novi američki predsjednik je konzervativac, dok u zapadnom dijelu Europe sve više jačaju stranke konzervativnog predznaka, usprkos žestokoj medijskoj kampanji koja se vodi protiv njih. Hrvatsku je također preplavio taj val i većinsko konzervativno biračko tijelo naprosto traži opciju kojoj bi dalo svoje povjerenje, a to se najbolje može iščitati upravo po broju preferencijalnih glasova kojeg osvajaju kandidati konzervativnog svjetonazora. Na žalost, ti kandidati poslužili su samo kao mamac za glasove na listama pojedinih stranaka, birači su opet prevareni, a izvršnu vlast obnašaju ljudi bez ikakvog svjetonazora, stava i mišljenja o bilo čemu, osim kako ugoditi globalističkim i tuđim interesima. No rezultati izbora nose i drugu poruku, a to je da će birači ili apstinirati od izbora ili povjeriti glas jednoj jakoj stranci kao što je HDZ, čak i pod rizikom da budu prevareni, ali neće glasati za male stranke bez obzira na kvalitetu ljudi i programa tih stranaka. Mi smo tu poruku shvatili, nadamo se da će s vremenom i ostali.

Mislite li da HDZ nije u stanju štititi hrvatske nacionalne interese?

HDZ je do sada pokazao i dalje pokazuje za što su sposobni, odnosno za što nisu. Kritičara HDZ-ove politike u Hrvatskoj ima i više nego dovoljno, među koje ubrajam i sebe. No bez obzira što bih i sada mogao nabrojiti nekoliko katastrofalnih primjera, ovaj puta preskačem kritiku. Radije bih ovu priliku iskoristio pozivati sve druge kritičare na udruživanje u jednu zdravu političku opciju u kojoj ćemo naše riječi prevesti u djela. Ne mislim, naravno, da lošu politiku ne treba prozivati, ali treba ponuditi i rješenja nasuprot onome što kritizirate. Uvjeren sam da hrvatski birači ne trebaju još jednu političku prijevaru kakvu su dobili s Mostom i Živim zidom. Oni su dobili povjerenje jednog dijela birača samo na temelju kritike, a pokazalo se da rješenja nemaju. Mi ćemo i tu biti konzervativni. Kritizirat ćemo samo ono gdje ćemo znati i moći ponuditi bolja rješenja za Hrvatsku. Nikada nećemo odustati od bolje Hrvatske, koju zaslužuju svi koji je doživljavaju kao svoju domovinu.

Ide li onda kritika u smjeru Mosta i Živog zida?

Ne, ni njih ne namjeravam kritizirati, nego prepustiti biračima neka ih procijene po njihovim djelima. Samo konstatiram činjenice da je Most dobio povjerenje birača da napravi promjene u društvu, a dobili su pojedince koji su dolaskom na vlast postali sami sebi oporba, od kojih su neki još gori od onih koje su kritizirali. Živi zid je dobio povjerenje socijalno najugroženijeg dijela birača koji je očekivao borbu za siromašne i obespravljene, a dobio je Pernara koji sabornicu i medijski prostor koristi za promicanje velikosrpske ideologije.

Zajedno s Pernarom bili ste protiv ulaska Hrvatske u EU, kako danas gledate na Hrvatsku kao članicu EU-a?

Pernarovi i naši motivi protiv ulaska Hrvatske u EU bili su potpuno različiti, što je kod njega tek sada vidljivo. To vam je odličan primjer kako u politici morate biti iznimno oprezni kad ste protiv nekoga ili nečega. I dalje smatram da Hrvatska može opstati samo kao neovisna i suverena država bez udruživanja u bilo kakve zajednice, jer u njima nikad nismo dobro prošli. No većina birača odlučila je drukčije – i sad kad smo već ušli u EU onda se moramo boriti za što bolji položaj Hrvatske unutar te zajednice, s potpunim suverenim pravom da hrvatski narod i izađe iz te zajednice. Srećom i u drugim članicama EU-a postoje istomišljenici koji se bore za interese svojih država, dok Europu vide kao zajednicu suverenih država, a ne kao naddržavu koja će svima diktirati pravila igre. Od svih zastupnika iz Hrvatske koji u Europskom parlamentu takvu politiku zastupaju je jedino Ruža Tomašić – i jedino je HKS članica europske grupacije konzervativaca i reformista.

Mr. sc. Željko Cvrtila u razgovoru za portal Hrvatskog kulturnog vijeća govorio je o trenutačnome stanju sigurnosti RH, sve učestalijim provokacijama iz Srbije te  sigurnosnim izazovima. Intervju prenosimo u cijelosti.

Željko Cvrtila: Sigurnosna situacija za Hrvatsku lošija je nego ’91. godine

Mr. Željko Cvrtila u profesionalnoj je mirovini i bavi se konzultantskim poslovima za javnu i privatnu sigurnost, poslovnom sigurnošću, ISO standardima, pisanjem stručnih članaka i predavanjima s područja sigurnosti. Predsjednik je političke stranke Akcija za bolju Hrvatsku. U Ministarstvu unutarnjih poslova proveo je od 1987. do 2009. godine. Magistar je kriminalistike. Sudjelovao je u izradi i pripremi mnogih zakonskih i podzakonskih akata, međunarodnih ugovora te nacionalnih akcijskih planova i strategija. Objavio je trideset članaka s područja kriminaliteta i sigurnosti, autor je knjige „Kako kontrolirati organizirani kriminalitet u Hrvatskoj”.

Kako tumačite sve otvorenije i drskije akcije nekih skupina, tzv. Inicijative mladih za ljudska prava, Radničke fronte te još nekih udruga i stranaka, u namjeri da oskrnave spomen-ploču 11-orici poginulih hosovaca u Jasenovcu?

– Časni branitelji koji su poginuli u domovinskome obrambenom ratu sigurno nisu zaslužili da se prema njihovim  spomen-obilježjima pojedine skupine ili bilo tko odnosi na takav način. To niti jedna država ne bi tolerirala prema svojim braniteljima. Mislim da nikoga ne bi trebao vrijeđati natpis na toj ploči jer su pod tim pozdravom ti ljudi branili Hrvatsku u Domovinskome ratu. U tim ratnim vremenima nikome taj natpis nije smetao. Mnoge stvari danas u Hrvatskoj imaju iste nazive kao što su imali u NDH, pa valjda netko ne misli da bi sve te nazive trebalo mijenjati ili ukidati, poput imena Hrvatske, službenoga novca kune itd.

– Sumnjam da je živim suborcima bila namjera nekoga vrijeđati postavljanjem spomen-ploče, nego im je bila namjera jednostavno odati počast poginulim prijateljima i suborcima. Postoje neki kojima smeta natpis Za dom spremni, ali u Hrvatskoj je mnogo više onih kojima smetaju razni natpisi i simboli komunizma, poput zvijezde petokrake, pod kojima se događala agresija na Hrvatsku tijekom koje su u Domovinskom ratu mnogi naši suborci stradali i bili zlostavljani. I jedni i drugi simboli su dvojakoga karaktera s tim da Četnički spomenik su samo simboli koji asociraju na NDH zabranjeni, dok simboli zločinačkoga komunizma nisu. Dakle postavljena su dvojaka pravila jer očito još uvijek Hrvatskom vladaju oni koji su jako vezani uz komunističke simbole.

S druge strane, imamo četnička obilježja pod kojima su bez trunke dvojakosti počinjeni stravični zločini i u 2. svjetskome ratu i u Domovinskom ratu. Na području Hrvatske imamo nekoliko spomenika podignutih u čast četničkih zločinaca, a radi se o područjima na kojima su isti te zločine činili, ali se nitko od navedenih dušebrižnika nije zbog njih uznemirio niti ih je pokušao ukloniti, da ne govorim o sramotnome ponašanju hrvatske službene politike prema tome.

Ne zaboravimo spomenuti i to kako su one političke grupacije koje danas na sav glas brinu o pijetetu žrtava Jasenovca nasilno uvele ćirilične ploče u Vukovar i pri tom ih ni najmanje nije bilo briga niti za pijetet prema žrtvama niti za žestoke reakcije u javnosti.

5000 ratnih zločinaca slobodno šeće

Jesu li njihove noćne akcije prekrivanja spomen-ploče svojim plakatima terorističko djelovanje, odnosno jesu li indicija još radikalnijega bombaškoga djelovanja u Hrvatskoj, odnosno postavljanja eksploziva pod spomenike hrvatskim braniteljima?

– Ne bismo te akcije (za sada) mogli smatrati terorističkim djelovanjem jer nije dolazilo do brutalnih razaranja tih ploča Radnička frontai/ili okolne imovine. U što će se te akcije ubuduće razviti, teško je prognozirati. Netko namjerno potencira te rasprave o simbolima kako bi Hrvatsku i dalje držao kao taoca prošlosti i eventualno izazivao stalne napetosti, prijepore u društvu i moguću destabilizaciju države. Nadam se da nikome ne će pasti na pamet bombaško djelovanje jer onda taj svakako ulazi u kaznenu sferu terorističkoga napada. Mislim da se trebaju zauzeti jedinstveni standardi prema simbolima zločinačkih režima, a ne jedne simbole zabranjivati, a druge veličati. Tek tada će štovatelji partizanskih i komunističkih zločina proći katarzu koju još uvijek nisu prošli.

Ne sporim antifašizam jer je to svjetski pokret koji je bio potreban, ali svatko normalan mora osuditi partizanske zločine nakon završetka rata. Pola stoljeća prikrivanja toga zločina čije tragove svakim danom sve više otkrivamo čine taj zločin još strašnijim i monstruoznijom jer je žrtvama uskraćeno čak i pravo na dostojanstven ukop i grob. Osim toga imamo i strašne komunističke zločine počinjene za vrijeme jugoslavenskoga režima. Dok se mi bavimo simbolima, pored nas prolaze mnogo veći problemi s kojima se nitko ne bavi, poput ratne odštete koju nesporno treba tražiti od Srbije, rješenje graničnih pitanja, traganje za nestalima u Domovinskome ratu, progon ratnih zločinaca kojih je barem 5000 koji slobodno šeću ovim prostorima. Istovremeno, Srbija stalno potencira te simbole kako bi se oprala zbog zločina u nedavnoj prošlosti ili barem izjednačila krivnju u smislu vi ste činili zločine u 2. sv. ratu, a mi sada, pa smo isti. Pogrešno je nasjedati na takvu velikosrpsku, SANU programom instruiranu propagandu.

U prošlogodišnjemu izvješću SOA je apostrofirala porast četničkoga, odnosno velikosrpskoga ekstremizma u Hrvatskoj kao jednoj od prijetnji sigurnosti u RH. Koliko posljednje noćne akcije skrnavljena spomen-ploče poginulim HOS-ovcima korespondiraju s tom SOA-inom ocjenom i znače li da je problem još i veći nego što je SOA ukazala?

– Mislim da je to realna analiza i procjena SOA-e koja je iskazala visok vid hrabrosti kad je s takvim izvješćem izašla SOAza vrijeme vladanja SDP-a. Sigurnosna situacija za Hrvatsku sve je lošija, možda i lošija nego ’91. godine. Možda će takav stav nekome naivnome izgledati čudan, no to je odavno jasno svakomu tko se bavi ozbiljnom sigurnosnom analizom. Naime, u susjednoj BiH imamo srpsku državu (htjeli mi to priznati ili ne) koja je duboko zabijena u hrvatski trbuh i u kojoj je na vlasti srpski ekstremist koji sve čini da Republiku Srpsku pripoji Srbiji. Republika Srpska poprilično je dobro vojno-policijski ekipirana, obučena i naoružana, što nije bila ’91. godine.

U toj tvorevini umjesto 150 tisuća Hrvata, sada ih imamo 12 000 koji nisu u stanju pružiti nikakav ozbiljan otpor za razliku od ’91. godine. Ta je „država“ sa Srbijom jako dobro povezana, a ne samo kontroliranim koridorom, kako je bilo za vrijeme rata. U BiH nema hrvatske komponente državnosti i HVO-a koji je jamčio političku i vojnu ravnotežu. Naravno da je i muslimanska komponenta značajno ojačala u organizacijskome političkom i vojnom smislu koja pak kontrolira središnji i južni dio BIH. Tako Hrvatska ostaje bez dubinske obrane i na sjeveru i na jugu, i kao takva je vrlo ranjiva. Nema dovoljno prostora da objasnim još neke elemente (poput interesa SDA, Rusije i Turske..), ali mislim da su i ovi dovoljni da čitatelji vide kako nam je sigurnosna situacija u okruženju vrlo loša.

Hrvatska je napravila previše kompromisa

Nastup Vučićeva izaslanika, noćne akcije Radničke fronte, Inicijative mladih za ljudska prava, osnivanje Nove ljevice, ponašanje Pupovca…. je li to na tragu izgradnje trajnoga mira i jačanje sigurnosti u Republici Hrvatskoj, posebice zato što neki od čelnika tih udruga i dalje najavljuju svoje akcije?

– Hrvatska vlast nema snage nositi se s takvim agresivnim nastupima pojedinaca i skupina. Napravilo se previše kompromisa i sada je teško popravljati određene stvari, a ti se kompromisi nisu vezali za iste takve kompromise Hrvatima u Srbiji, što je uobičajena praksa između dvaju naroda koji u svojim državama imaju manjine. Dakle ovdje su ponovno na djelu dvojaki standardi na koje Hrvati, na žalost, stalno pristaju. Naše su sigurnosne službe izbušene kao staro sito raznim nedržavnim elementima i ne mogu se nositi s takvim problemima jer unutar sebe imaju elemente koji podržavaju i šire protudržavne stavove i stavove koji su u interesu Srbije. Tako da će i dalje biti ako hrvatska vlast i sigurnosne službe nastave hodati „po jajima“ kada je u pitanju Srbija i njezini interesi u Hrvatskoj i BIH, a Srbija ne će odustati od svoje velikosrpske ideje i to je ono što je zabrinjavajuće, a ovakvim mlitavim ponašanjem naše vlasti samo će se još više osiliti.

Mislim da na čvrstim stavovima i temeljima treba početi ozbiljne razgovore sa Srbijom i njezinim emisarima u Hrvatskoj kojih nije mali broj. Također treba jasno utvrditi tko financira i potiče te u čijem interesu rade navedene skupine. Nikakvi nam novi sukobi ne trebaju jer to bi Hrvatsku ponovno unazadilo u ekonomskome i svakome drugom pogledu, ali ne smijemo niti pristati na konstantno gaženje naših nacionalnih interesa. Na Europu se slabo možemo osloniti, kao što nikada i nismo mogli jer smo njoj uvijek služili kako moneta za potkusurivanje. Vidimo to i iz najnovijih pritiska da se Srbija odblokira jer je to u interesu Njemačke, a naši interesi – koga briga za to. Naši su mlitavci izdržali pritisak čitavih sedam dana nad čim se i Vučić ismijava.

Shvaćaju li represivna i politička tijela u Hrvatskoj olako prijetnje tih skupina?

– Mislim da su pojedinci u tim tijelima jako svjesni svih opasnosti jer imamo izvrsne stručnjake, ali oni ne smiju niti pisnuti jer su službe, kako sam već naveo, isprepletene neprijateljskim elementima i zbunjene prosrpskim vođenjem hrvatske politike u nekoliko posljednjih godina i nejasnim smjernicama državnoga vrha o njihovu djelovanju. Također, ono čvrsto tkivo u vojsci, policiji i sigurnosnim službama koje je izraslo na temeljima Domovinskoga rata na razne je načine najureno iz službe, tako da ima sve manje onih koji su državu bili spremni braniti životom, a sve više onih spremnih na razne kompromise. Iskustvo me uči kako se to čišćenje prohrvatskih sigurnjaka, također planski izvedeno, ne događa slučajno. Hrvatska je vojska devastirana i oslabljena do razine ispod dviju brigada koje nisu u stanju pružiti ozbiljan otpor. Ako mislimo da će nas NATO braniti, onda smo u zabludi. Vidimo situaciji u Ukrajini, Turskoj, a sigurno se zbog jedne male Hrvatske ne će pokretati novi svjetski rat, nego će nam se lijepo sugerirati da se bilateralni problemi rješavaju u međusobnim dogovorima.

Svakako je jedno od rješenja povratak u sustav sigurnosti dijela branitelja koji su ujedno i vrhunski sigurnosni, vojni i ini stručnjaci na različitim područjima. No teško je očekivati da će to postojeće političke elite provesti jer bi se na taj način uskratile za namještanje političkih podobnika.
Vučić ima profile naših mlitavaca i zna kako će oni reagirati, zato i šalje ovakve prijetnje.

Kako komentirate nastup Vučićeva izaslanika na srpskome domjenku, odnosno njegove riječi da će Srbija braniti Srbe u Hrvatskoj svim mogućim sredstvima?

– Mislim da je izrečeno ono što vrh vlast u Srbiju misli i intenzivno se priprema provesti ako im zatreba (intenzivno se naoružavaju). Radi se o otvorenome upozorenju i prikrivenoj prijetnji. Naravno da su naši mlitavci na vlasti kao, uostalom, i zadnjih 15 godina, mlitavo reagirali. Vučić sigurno ima na stolu procjenu profila naših političkih čelnika i zna kako će oni reagirati te se zato ne ustručava slati takve poruke. Isto tako, jako je dobro upoznat da se ne znamo obraniti od njihove agresivne retorike i podmetanja tema 2. sv. rata.

Jednostavno, Hrvatska u zadnjih 15 godina nema političke čelnike (državnike) koji su se u stanju nositi se sa srpskim sigurnosnim službama, diplomacijom, retorikom i podmetanjima. Također, za razliku od Hrvata koji su krajnje marginalizirani u Srbiji, Srbi u Hrvatskoj konstantna su sastavnica vlasti i često diktiraju sastavljanje Vlade i tako ucjenjuju legalnu vlast, koja onda mora pristati na razne kompromise i to uglavnom jer su im Ustavom i zakonima dana prava kakva malo koja manjina ima u Europi, a o kojima Hrvati u Srbiji mogu samo sanjati.