Urušavanje kolnika u Slavonskoj moglo se predvidjeti!

U povodu urušavanja kolnika na Slavonskoj aveniji u Zagreba, HKS Grada Zagreba uputio je u srijedu, 6. travnja 2016., medijima priopćenje u kojem ukazuje na propuste nadležnih službi u održavanju zagrebačkih prometnica. Priopćenje donosimo u cijelosti:

Urušavanje kolnika u Slavonskoj moglo se predvidjeti!

Ponekad se u javnosti mogu čuti mišljenja kako su se u Zagrebu izgradnjom više podzemnih etaža poremetili relativno gusti podzemni tokovi (potoci), te da su razna urušavanja tla, pa i ovo najnovije na Slavonskoj aveniji, posljedica promjene tih tokova prouzročene dubokom (predubokom) gradnjom.

S druge strane, mogu se naći mišljenja uglednih hidro-geologa o tome kako Zagreb leži na podzemnoj vodi čija je razina na širem području Zagreba otprilike jednaka srednjem vodostaju Save  te da tu nije riječ o vodenim tokovima ili jezerima, nego o šljunkovitom tlu natopljenom vodom. Kao podzemne vode, često se spominju i potoci koji se slijevaju s Medvednice, a koji danas teku ispod gradskih ulica, kao što je potok Medveščak koji teče Tkalčićevom, Črnomerec koji se spušta do Ilice, Kunišćak koji teče ispod Frankopanske ulice itd. Oni i dalje teku ispod gradskih prometnica, ali su početkom prošlog stoljeća usustavljeni u gradsku kanalizacijsku mrežu te zajedno s otpadnim vodama otječu u Savu.

Nadalje, kao mogući razlog ispiranja temeljnog tla, na dijelu Slavonske avenije na kojem se dogodilo urušavanje kolnika, u medijima se navodi i moguće curenje nekih od vodovodnih cijevi ili cijevi odvodnje.

Neovisno o ovim različitim stavovima oko stanja podzemne vode i vodotokova u Zagrebu, želimo naglasiti da se urušavanje kolnika na Slavonskoj moglo predvidjeti, posebno ako su urušavanju kao “najava” prethodile pukotine u asfaltu. Postoji, na primjer, uređaj GPR (Ground Penetrating Radar), koji stanje kolničke konstrukcije snima do dubine od oko jednoga metra, čime se mogu vidjeti nepravilnosti ne samo u kolničkoj konstrukciji, koja kod gradskih cesta iznosi otprilike 50 cm, nego i u gornjem dijelu nosivog sloja ceste. Taj uređaj snima stanje kolničke konstrukcije prolaskom vozila s uređajem voznom trakom, što znači da predmetno snimanje ne bi zahtijevalo niti zatvaranje prometa na voznom traku koji se snima. I ne treba ići daleko po taj uređaj. Jedan takav ima i Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Ono što zasigurno treba jest redovito nadzirati stanje ulica i cesta u gradu, te provoditi odgovarajuća ispitivanja, posebno na mjestima gdje su uočena određena uleknuća ili pukotine na kolniku.

Ovaj put se čudom na Slavonskoj aveniji, koja ima gust promet, nije dogodila nesreća s posljedicama po ljudsko zdravlje i život. Ali, poručujemo gradskoj vlasti da se odgovarajuće koriste strukom, znanjem i modernom tehnologijom, posebno ako ona stoji na raspolaganju već u samom središtu grada Zagreba, pa je jedino što treba napraviti da bi se do nje došlo – nazvati telefonom.

Mr.sc. Petar Cota

Hansu Dietrichu Genscheru ulica ili trg u Zagrebu

Hrvatski konzervativci Grada Zagreba u ponedjeljak, 4. travnja 2016., uputili su javni poziv gradskim vlastima da jednoj ulici ili trgu dodijele ime po preminulom njemačkom političaru Hansu-Dietrichu Genscheru jednom od glavnih zagovornika priznanja neovisnosti Hrvatske. Apel zagrebačkih konzervativaca donosimo u cijelosti:

Hrvatski konzervativci pozivaju lokalnu vlast Grada Zagreba da odaju počast preminulom bivšem njemačkom ministru vanjskih poslova Hansu-Dietrichu Genscheru imenovanjem jednog gradskog trga ili ulice njegovim imenom. Gospodin Genscher imao je ključnu ulogu u priznavanju suverene i samostalne Republike Hrvatske. Ujedno je bio i nositelj projekta ujedinjenja Njemačke početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, što se u političkom smislu odrazilo neizravno i na Republiku Hrvatsku i njezinu samostalnost. Stoga smatramo kako bi se ovim činom barem djelomično iskazalo dužno poštovanje i zahvalnost ovom velikanu njemačke i europske politike.

Plamenko Nosić
Krešimir Petranović

GDJE SE IZGUBILO ČEDOMORSTVO?

Mnoge promjene zakona i propisa kraj nas prolaze neopaženo. Ako nismo za neku temu izravno zainteresirani, često se dogodi da nakon proteka vremena ostanemo zatečeni nekim (nama) novim odredbama. Pa primjerice, znate li da kazneno djelo čedomorstva već neko vrijeme prema Kaznenom zakonu u Hrvatskoj ne postoji? Taj, nekad kvalificirani (teži) oblik ubojstva danas je privilegirani (lakši), i danas se prema Kaznenom zakonu naziva usmrćenje. Nismo znali ni mi.

Nedavno smo proslavili Svjetski dan osoba sa sindromom Down te istaknuli da kao konzervativci štitimo ljudski život od začeća do prirodne smrti. Istaknuli smo kako brojke govore da u Hrvatskoj gotovo 90% beba kojima prenatalnom dijagnostikom bude utvrđeno da imaju Downov sindrom bude pobačeno. Posebno nas boli činjenica da je u Republici Hrvatskoj moguće obaviti abortus ako se može očekivati da će se dijete roditi s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama, čak i nakon desetog tjedna trudnoće, a  sukladno Zakonu o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece.

Kao što smo već napomenuli, posljednjim izmjenama Kaznenog zakona, kazneno djelo čedomorstva više nije kvalificirani ili teški oblik ubojstva, te kao takvo više ne postoji, već se sad naziva kaznenim djelom usmrćenja. Sada je to privilegirano ili lakše ubojstvo. Čl. 112. st. 2. KZ-a govori “Majka koja usmrti svoje dijete pod utjecajem jakog duševnog opterećenja zbog trudnoće ili poroda, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.” No, nigdje nije navedeno dokad vrijedi ta sintagma “ako majka ubije svoje dijete”. Slijedom toga, teoretski ga majka može ubiti čak i s protekom doglednog vremena nakon poroda, ako uspije dokazati da je bila “jako duševno opterećena zbog poroda” te isto tako, teoretski, može za to dobiti (tek!) 6 mjeseci zatvora.

Dovodimo se do apsurda. Moguće je da majka ubije dijete i mnogo dana nakon poroda, a da se i dalje smatra da je to posljedica “jakog duševnog opterećenja” i da, shodno tome, za počinjeno kazneno djelo usmrćenja dobije smiješno nisku kaznu. Ako zamislimo i gori scenarij, ako odemo korak dalje, te dođe do situacije da majka ubije dijete zbog pritiska okoline za vrijeme poroda ili netom nakon poroda, to isto predstavlja tek privilegirani oblik ubojstva. Ali, najveći apsurd ove priče je sljedeći: ako majka ubije dijete za vrijeme poroda ili odmah nakon poroda to je, iako smiješno malim kaznama, kažnjivo zatvorom. No, s druge strane, ako medicinska komisija na zahtjev majke dozvoli da se dijete abortira nakon desetog tjedna trudnoće, onda to nije kazneno djelo uopće.

Nije li to vrhunski primjer licemjerja? Je li doista svaki ljudski život jednako vrijedan? Prema svemu sudeći – nije. Hrvatski konzervativci smatraju život izuzetno vrijednim te se zalažu za i štite ljudski život od začeća do prirodne smrti.

Lea Jakopović

Nema kraja korupciji u Hrvatskoj

Javna je tajna kako u Hrvatskoj nema kraja korupciji, no zna li se gdje joj je početak? Posljednjih dana svjedoci smo pravog tsunamija korupcijskih afera u Lijepoj našoj. Nije to samo naš osobni dojam, nego nas takvima smatra i Europska unija koja nas je uvrstila na popis jedne od najkorumpiranijih zemalja u EU.

Korupcija je poprimila tolike razmjere da kada ljudi u novinama naiđu na članak o toj temi automatizmom okreću sljedeću stranicu. Pitamo se zašto? Možda zato što ima je „puna kapa“ spomenute teme ili možda zato što znaju da korupcija kreće već od najnižih slojeva društva?

Da, garniture na vlasti nikad nisu stvarno pokušale iskorijeniti taj vrući problem, nego samo mijenjaju ministre kako bi se to, tobože, zaustavilo. A moglo bi se krenuti već od čistačice koja iz ureda nosi kući toalet papir, portira koji krade olovke, administratora koji odlazi kući s klamericama…

Da, i to je mito i početak korupcije, jer nekoga se, eto, može potkupiti i toalet papirom, a nekoga novcem. Potkupljivi su jer rade za siću i šute, a kroz šutnju, razliku u minusu nadoknađuju uzimanjem sitnica koje baš i nisu njihove.
Prije nekoliko godina u Rijeci jedan doktor je optužen za uzimanje mita. Nitko nije postavio u pitanje odgovornosti gospođe koja je došla s idejom davanja mita kao bi se njezin otac došao na operaciju preko reda. Ne branimo doktora, ali zar je dr. Ognjen baš slučajno došao na ideju operirati njezinog oca preko reda?

Nižu se afera na aferu: vojni zrakoplovi – oporba šuti jer ima veze s time?! Afera “pročistači” – direktor došao u Hrvatsku s vrećicom prije 15 godina, a danas posjeduje čak devet nekretnina od kojih samo jedna ima 400 m2 i nikome ništa nije čudno?! Zatim afere Index, Dijagnoza 1, Dijagnoza 2, Brodosplit i tko zna koje još…

Neizostavno je i pitanje hrvatskog pravosuđa, USKOK-a, i ostalih “državnih institucija koje rade svoj posao”. Kako one rade svoj posao? Od 100 privedenih u jednoj aferi, 70 ih je obrađeno, 20 procesuirano, a samo osam osuđeno! Jesu li te “državne institucije koje rade svoj posao” u službi pravde i istine ili u službi politike? Misli li netko da su građani ludi pa ne vide što se događa?

Na žalost, izrazito veliki doprinos korupciji dali su i mediji koji podržavaju, ne jednu ili drugu vlast, nego uvijek onu garnituru koja je na vlasti.

Primjer je korupcija u “slučaju Sanader” kojeg su mediji razapeli iako je u tom procesu desetak ljudi, još više korumpiranih, oslobođeno je nakon što su od optuženih postali pokajnici! Vrijednost prevare tih desetak svjedoka desetke je puta veća od Sanadera i njegovog kaznenog djela. Očito je jedino važno neka “visi Pedro”, ma tko on bio. I medijima je to dovoljno. Što je s ostalima koji su u tome sudjelovali i pokajali se? Zar je njihovo pokajanje dovoljno za iskupljenje pa ne moraju odgovarati za istu korupciju za koju je netko optužen i osuđen? Sjetite se samo slučaja Ježić. Zanimljivo je kako hrvatski mediji imaju jaku amneziju. Taj isti Ježić do dan danas nije uplatio ni lipe našeg novca i ni riječi o njemu.

Ovdje se logički se nameće i pitanje odgovornosti medija. Kao što je to jedan političar dobro primijetio, odjednom se sve zna, a do sada nitko ništa nije znao? Nakon što “institucije odrade svoj posao”, a Pedro bude obješen pojavljuju se razni likovi iz medija koji o tome sve znaju, samo što ih dosada nitko nije pitao! Medijski djelatnici gdje ste bili prije?

Krešimir Petranović

Održana tribina ”Političko i socio-ekonomski aspekti konzervativizma”

U stranačkim prostorijama Hrvatske konzervativne stranke u srijedu, 30. ožujka 2016., održana je druga po redu tribina u ciklusu “Konzervativizam” pod nazivom ”Političko i socio- ekonomski aspekti konzervativizma”. Predavanje je održao ekonomski analitičar HKS-a i član Izvršnog odbora GO HKS-a Grada Zagreba Bernard Tomašević, struč. spec. oec.

FOTO GALERIJA:

Tribina

Govoreći o konzervativizmu, koji zauzima središnji prostor između druga dva dominirajuća svjetonazora u koje se ljudi danas svrstavaju, socijalizma i liberalizma, Tomašević je naglasio kako je riječ o svjetonazoru koji želi očuvati evolucijski tijek razvoja čovječanstva i društva, očuvati pozitivne stečevine i kulturne vrijednosti u okviru nacionalne države. Današnje aspekte konzervativizma – sociološki, politički i (makro)ekonomski, pri čemu se sociološki dijeli na makroaspekte – religiju, kulturni identitet, narod, institucije i državu te mikroaspekte – obitelj, obrazovanje, klasu, stratifikaciju, nejednakost, rad i ekonomski život. Druga dva spomenuta svjetonazora „lijeva alijansa“ i liberalizam pokušavaju ”negirati” ili sustavno izmijeniti, rekao je Tomašević.

Drugim riječima, sve te spomenute temeljne društvene vrijednosti, odnosno preduvjete koji su nužni za kapitalizaciju pragmatičnih životnih pitanja i namirenje primarnih i sekundarnih ljudskih potreba, objedinjenih u „organsko društvo“, moderni „socijalizam“ i radikalni internacionalizam pokušavaju negirati, rekao je Tomašević navodeći brojne primjere:

Pokušaji negiranja institucija i naroda

„Današnji socijalisti su radikalni internacionalisti, ne vole državu. Kada se za predsjednicu Republike Hrvatske kaže da je ‘šaka jada’, obezvrjeđuje se institut predsjednika Republike. Ne treba se slagati s aktualnim predsjednikom ili predsjednicom, ali se mora iskazivati određeno poštovanje. Isti slučaj bio je i s izjavama da na Ustavnom sudu sjede ‘trolovi’ koji nemaju funkcije, a radi se o najvišem pravnom tijelu jedne države. Kažu da bi se Ustavni sud trebao raspustiti i ukoliko imamo problema oko toga da se javimo sudu u Strasbourgu“, rekao je Tomašević dodajući kako su to pokušaji negiranja institucija, pa tako i naroda, a negirajući narod negiraju i kulturni identitet.

Nasuprot „organskom društvu“, danas se naginje prisilnom vraćanju na staro i stvaranju radikalne jednakosti u tzv. „mehaničko društvo“ karakteristično za rane civilizacije, koje sprječava razvoj individualnosti tj. specifičnih obilježja pojedinca koja mu omogućavaju participiranje u današnjem modernom „organskom društvu“ u kojem pojedinac temeljem stratifikacijske pozicioniranosti sudjeluje u modernom radu i ekonomskom životu. Na taj način današnji socijalisti ne samo da negiraju evolucijski tijek, nego i društvene klase i prirodnu nejednakost, ovisno o funkciji koju u društvu obavlja određeni pojedinac. Problem je što taj proces nametanja prisilne jednakosti i ukidanja klasa koji je započeo Francuskom revolucijom, a nastavio se „diktaturom proletarijata“, završava u „jednakosti na nuli“ što znači i anuliranje gospodarske dinamike države i društva. Dakle, završava u anuliranju organskog društva i povratku u mehaničko društvo čemu je danas dobar primjer model Sjeverne Koreje, gdje vlada apsolutna jednakost s jednim poglavicom, odnosno totalitarnim predsjednikom.

Dodirne točke konzervativizma i liberalizma

Za razliku od socijalizma, konzervativizam ima nekoliko dodirnih točaka s liberalizmom kojemu su pozitivne strane to što traži promjene, manje poreze, slobodu pojedinca i zagovara slobodno tržište. „Konzervativci su u borbi s njima. I oni žele promjene, ali traže da se prije toga ispita svaka stavka i poštuje mudrost te evolucijska prošlost predaka. Oni su za oprezne promjene, jer nije svaka promjena dobra“, rekao je Tomašević navevši kao primjer današnje zahtjeve liberala za izjednačavanjem istospolnog i heteroseksualnog braka kao i agresivan odnos prema vjernicima i religiji.

Govoreći o političkom aspektu konzervativizma, Tomašević je rekao da se on u kratkim crtama, temelji na slobodi i zaštiti pojedinca, razvoju individualnih obilježja, privatnom vlasništvu, odnosno zaštiti osnovnih kategorija koje pretpostavljaju prosperitetno društvo. „Određeni ekonomski razvojni model ili gospodarski sustav neće funkcionirati sam od sebe. Potreban je politički aspekt koji će ga omogućiti“, rekao je Tomašević.

Kao i liberalima, slobodno tržište je konzervativcima jako bitna stvar, a na slobodnom tržištu možemo sudjelovati samo s privatnim vlasništvom. Marginalne vrijednosti su dodatne ili ekstra vrijednosti koje su uvjetovane ulaganjem u razvoj, ljudske resurse i iskorištavanje prirodnih resursa, rekao je Tomašević govoreći o makroekonomskim aspektima ekonomije. Alternativa slobodnom tržištu je neslobodno tržište. To je monopolističko tržište na kojem igra samo jedan igrač ili oligopol u vidu kartela. Poznajemo tri vrste monopola: prirodni – u njega se ubrajaju dobra koja se ne mogu supstituirati, npr. Jadransko more, šume, vode i sl., privremeni – npr. netko je trenutno na vrhu, ali je svjestan da ako ne pruži maksimalno od sebe tu neće ostati, za što je Tomašević naveo primjer Microsofta i Billa Gatesa, te trajni monopol – državne tvrtke gdje država kao vlasnik ili većinski upravljač ne dopušta ulazak konkurentima na tržište zbog zaštite nacionalnih interesa. Problem je što trajni monopolisti ne proizvode učinkovito, slabo troškovno upravljaju, zapostavljaju ulaganja u nove tehnologije, ljudske potencijale i sl. „Negativni utjecaj na gospodarstvo i investicije imaju fiskalna politika u vidu porezne presije te tranzicijsko nasljeđe, u medijima poznatijem kao ‘kupovanje socijalnog mira'”, rekao je Tomašević.

Država kao regulator tržišne utakmice

Zapostavljanje temeljna četiri kotača svakog gospodarskog razvoja: prirodnih resursa, ljudskog potencijala, tehnologije i kapitala dovodi do zaostalosti u slobodnom tržišnom natjecanju, a indikator takve zaostalosti često je bruto domaći proizvod (BDP).

„Do čega dovode viši porezi? Manje trošimo, manja je (BDP)potrošnja, strane investicije ne dolaze, te dolazi do pada (BDP)investicija, kratkoročno se povećava (BDP)državna potrošnja, a ona se namiruje iz proračuna putem poreza i zaduživanja. Slijedom toga pada i izvoz roba i usluga jer državna potrošnja je usmjerena na neučinkovito trošenje sredstava odnosno na neproduktivne gospodarske elemente. To nas upućuje na to da glavna uloga države nije primarno upravljanje poduzećima, nego državnim institucijama tj., reguliranje tržišne utakmice“, zaključio je Tomašević dodajući kako u današnjim državnim tvrtkama na kraju dobit dijele menadžeri u obliku visokih plaća, dobrih automobila i inih beneficija, a tržišne promašaje (troškove) namirujemo svi mi (porezima) putem državnog proračuna.

Ovce zbor! Idemo na šišanje!

Cjelokupna situacija u zdravstvu je takva da ministar jednostavno mora podići dopunsko zdravstveno osiguranje kako bi funkcionirao sustav. Kada bi ljudi bili uvjereni kako zdravstvo stvarno ne može funkcionirati s ovom količinom novca koju stvarno dobiva, ne bi negodovali zbog povećanja cijene usluge. Istina je stvarna i drukčija. Naprosto, vlast i vladajući ovaj narod doživljavaju isključivo kao ovce za šišanje. U situacijama kada nema novca naprosto natjeraju policiju da pišu kazne za parkiranje u dva sata u noći; cijena goriva se podiže iako dolar na mediteranskom tržištu pada, cijena usluge u zdravstvu se podiže jer je netko smislio vrhunsku riječ „nadstandard!“

Licemjerje svake dosadašnje vlasti nalazi se u riječi REFORMA! Svi na vlast dolaze s reformama, a nakon dobivenih glasova pretvaraju se od reformatora u najobičnije šišače ovaca. Zašto? Nekoliko je razloga. Tko odgovara u našoj državi u javnim institucijama za nerad? Nitko! Tko odgovara za nerazborito trošenje novaca javne uprave? Nitko! Tko odgovara za pronevjeru? Nitko! Ovim slijedom možemo nastaviti niz i došli bismo samo do jednog zaključka. Današnji političari nikako da se pomaknu od starih komunističkih okova u kojima je država svrha samoj sebi, odnosno država je maćeha koju svi moramo debelo hraniti.

Ljudi, u 21. stoljeću država mora osigurati okvire i pravne mogućnosti kako bi pojedinac mogao dovoljno zaraditi za svoj život u kojem mu je osiguran i kulturan napredak kroz posjećivanje raznoraznih kulturnih manifestacija. Problem je kako platiti kulturni napredak kada je država maćeha i dozvoljava u javnom i realnom sektoru samo preživljavanje, ali ne i življenje. Kako kulturno napredovati kada se moramo boriti za egzistenciju? Kako živjeti kada nam je država maćeha, a ne majka zahvaljujući dosadašnjim političarima koji su je REFORMIRALI.

Krunoslav Perković

Konzervativci u posjetu djeci na hematološkom odjelu KBC-a Rebro

I ove godine, uoči Uskrsa, zagrebački konzervativci posjetili su dječji hematološki odjel na KBC-u Rebro i prigodnim darovima uljepšali bolničke dane malim pacijentima i ohrabrili ih u njihovoj borbi protiv teških bolesti. Tijekom posjeta, naš domaćin, prof. Jasna Štrok pokazala nam je kreativnu radionicu u kojoj su mališani s odjela sa svojim roditeljima izrađivala pisanice. I ovoga puta osvjedočili smo se s koliko ljubavi i požrtvovnosti sestre i prof. Jasna pomažu djeci i roditeljima jačajući im nadu i vjeru da će uskoro zdrava napustiti odjel i pridružiti se svojim vršnjacima. Sestrama i gospođi Jasni i svim malim junacima s hematološkog odjela želimo sretan i blagoslovljen Uskrs!

Robot Toby u zemlji čudesa

Bezdušnost i nerazumijevanje hrvatske birokracije ovih dana je dobilo novu dimenziju. Kolika je želja da se nahrani birokratska neman te pritom pregaze sva načela humanosti i solidarnosti osjetila je nedavno jedna obitelj iz Vrsara koja je dobila robota iz Hong Konga kao donaciju.

U obitelji iz Vrsara živi potrebita djevojčica Maja. Maja je dijete prikovano za invalidska kolica kojoj je robot Toby zapravo medicinsko pomagalo, a ne igračka, kako i danas vjerojatno misle birokrati i uhljebi u carinskoj upravi. Navedeni robot služi kao pomoć pri pisanju, crtanju i surfanju internetom, a tvrtka iz Hong Konga obitelji ga je darovala na njihovu zamolbu.

Capture
Robot Toby će Maji iz Vrsara pomoći da crta, surfa i piše…

Međutim, ono što je privatnoj tvrtci s drugog kraja svijeta normalno, potpuno je strano hrvatskoj carini koja je Maji i njenoj obitelji “pomogla” naplativši PDV i carinu na donaciju robota Tobija. I tako je robot Toby, naručen s namjerom da pomogne i usreći nekog kome je potreban, dospio u zemlju koja zarađuje na potrebitima i na donacijama za potrebite. Ovaj apsurdan slučaj je samo jedan od bezbroj sličnih s kojima se u našoj državi svakodnevno susrećemo. Žrtve su obično upravo one skupine o kojima bi država trebala posebno i isključivo skrbiti. U konkretnom slučaju, ova obitelj od države nije tražila nikakvu pomoć, nego tek da im se ne odmaže. Međutim, kako to objasniti carinskim uhljebima? Kako to objasniti onima koji bi im trebali služiti, a koji na njihove vapaje ostaju gluhi?

Iako smo dobili odredbu prema kojoj darovana hrana iz velikih centara ne podliježe PDV-u pod uvjetom da je donirana pučkim kuhinjama, očigledno je da vladajući bilo koje garniture nisu sposobni za upravljanje i donošenje kvalitetnih zakona. Dame i gospodo, pa do kada više tako? Zar je tako teško napisati zakon i pri tome misliti malo dalje i šire od pojedinačnog problema koji je vam je prezentiran? Zar donacija djeci u invalidskim kolicima nije ista donacija kao i pučkim kuhinjama? I jedni i drugi su potrebiti, ali svatko na svoj način ili vi to ne razumijete? Uistinu, zar je to tako teško?

Hrvatski konzervativci traže od saborskih zastupnika hitno stavljanje u proceduru izmjenu zakona o PDV-u na humanitarne donacije. Molimo vas razmišljajte ovga puta malo dalje od problema s kojima se svakodnevno susrećete jer cilj treba biti da se svaka donacija posebno procjenjuje prema posebnosti situacije! Hladna i tehnička primjena zakona dovodi do nehumanih odluka na štetu najslabijih u društvu.

Dame i gospodo, ako niste sposobni za razmišljanje, prepustite mjesto onima koji znaju što rade! Hrvatskim konzervativcima!

Josip Čičak

Apsurd: Imaš laptop ili mobitel? Plati 80 kuna za mjesečnu pristojbu!

Prema informacijama koje nam pristižu, poglavito iz Slavonije, Hrvatska radio televizija je počela dosljedno primjenjivati točku 34. Zakona o HRT-u te naplaćivati čak i studentima dodatnu RTV pristojbu.

Svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

HRT POČEO HVATATI STUDENTE! Imate li neki od ovih uređaja morat ćete plaćati 80 kuna!

Hrvatski konzervativci drže da je upravo spomenuta točka zakona sastavljena amaterski te protivno socijanoj politici gdje bi, prema tome, sam HRT morao godišnje sam sebi plaćati nekoliko desetaka milijuna kuna za pristojbu uzimajući u obzir uređaje koje ima u vlasništvu. Razvojem komunikacijskog tržišta sporna točka zakona mora se po hitnom postupku izmijeniti jer danas već i ručni satovi (smartwatch) imaju mogućnost praćenja radijskog ili audiovizualnog signala, što bi u lijepoj našoj značilo i mjesečnu pristojbu za nošenje sata?

Krešimir Petranović