Licemjerni Pupovac obilježava zločin u Varivodama, a ignorira stotine pobijenih hrvatskih civila

Predsjednik Odbora za branitelje HKS-a Ivo Plenča uputio je u petak, 2. listopada 2015. priopćenje za medije u povodu neistina i nagađanja izrečenih tijekom posjeta predstavnika Srpskog narodnog vijeća Varivodama:

 

Pupovac licemjerno obilježava zločin u Varivodama, a ignorira stotine pobijenih hrvatskih civila

Izaslanstvo Srpskog narodnog vijeća na čelu sa zastupnikom Miloradom Pupovcem i predsjednikom Koordinacije srpskih udruga za nestale i poginule Draganom Pjevačem, posjetilo je mjesto Varivode u povodu obilježavanja 20. godišnjice zločina i ubojstva nevinih civila, o čemu su izvijestili Slobodna Dalmacija, Blic i drugi mediji. Zbog niza neistina i nagađanja izrečenih tom prilikom, želimo reći sljedeće:
Prije svega, Odbor za branitelje Hrvatske konzervativne stranke smatra potrebnim istaknuti kako je svaki zločin počinjen nad nemoćnim i nevinim osobama za svaku osudu, pa tako osuđujemo i ovaj u Varivodama.
Isto tako smatramo da svi krivci za počinjene ratne zločine moraju odgovarati, kako je navedeno u Zakonu o općem oprostu iz 1996. gdje se u članku 3. izričito navodi da su ratni zločini protiv civilnog stanovništva, zarobljenika, ranjenika izuzeti od oprosta. Ovdje podsjećamo da je u agresiji na Republiku Hrvatsku od strane tzv. JNA i četničkih formacija samo na području Šibensko-kninske Županije smrtno stradalo više stotina Hrvata civila, koji su ubijeni na svojim ognjištima, pa držimo licemjernim od Pupovca da izdvaja samo zločin u Varivodama.
Kada je riječ o ratnim zločinima nad hrvatskim narodom na tada okupiranom području RH, nekoliko pitanja treba postaviti Pupovčevom stranačkom kolegi i dožupanu Šibensko-kninske Županije Mirku Raškoviću, osobi koja je cijelo vrijeme Domovinskog rata boravila na okupiranom području RH. Prema pisanju medija, Rašković je bio pripadnik  vojske tzv. Krajine,  što on do danas nije demantirao. U studenom 1991. dobio je na korištenje vozilo za potrebe službe u vojsci tzv . Krajine od strane načelnika tadašnjeg tzv. SUP Knin Milenka Zelembabe i bio u kontaktima s kapetanom Draganom, kojem će uskoro početi suđenje na splitskom Sudu za ratne zločine.
Međutim, uvidom u registar hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, za Mirka Raškovića, sina Jovana, rođenog 1952., stoji da je sudjelovao u obrani suvereniteta RH 2157 dana kao pripadnik borbenog sektora MUP-a RH. Za svoje “ratne zasluge” nagrađen je braniteljskom invalidskom mirovinom u stopostotnom vojnom omjeru, koja iznosi oko 7.400 kuna, a na osnovi bolesti PTSP. Ta ga bolest nije spriječila da privremeno zamrzne mirovinu i uskoči na duplo bolje plaćeno mjesto dožupana Šibensko-kninske Županije.
Ako je Mirko Rašković, kako navode mediji, braniteljsku mirovinu u pozamašnom iznosu zaslužio radeći za hrvatsku stranu u Domovinskom ratu, a u uniformi tzv. SAO Krajine, postavljamo mu pitanje zna li gdje su nestali hrvatski branitelji Borislav Periša i Boris Troskot, koji su zarobljeni 24. veljače 1993. u Dragišićima i od tada im se gubi svaki trag?
Pitanje i za Pupovca i za Raškovića glasi: Tko je pobio na stotine nemoćnih hrvatskih civila na svojim ognjištima? Pitanja za Raškovića ima još, a odgovori na njih zanimaju hrvatski narod i branitelje, a trebali bi zanimati i istražna tijela RH.
Dok dužnosnici bivše tzv. SAO Krajine vedre i oblače po Republici Hrvatskoj uživajući položaje i sva dobra na teret hrvatskih građana,  na tisuće branitelja srpske nacionalnosti koji su branili domovinu Hrvatsku, žive teško i dijele sudbinu drugih hrvatskih branitelja.
Zašto srpski narod u Hrvatskoj ne bi predstavljali oni njegovi pripadnici koji su dijelili dobro i zlo sa svojim sugrađanima Hrvatima, nego ga predstavljaju oni koji su Hrvatsku rušili, sudjelovali u petogodišnjoj ratnoj agresiji na RH u kojoj su ubijani vojnici i civili, stari i nemoćni, rušene kuće i sakralni objekti, izvršena razna bestijalna zvjerstva nad hrvatskim življem? Pupovac očito tako ne razmišlja jer mu istina ne ide u prilog.

Ivo Plenča
Predsjednik Odbora za branitelje HKS-a

Ivica Anić: Je li Hrvatska izgubila Prevlaku?

Prevlaka

U povodu nejasnog statusa poluotoka Prevlake i više od dvadesetgodišnjeg izostanka službenog isticanja hrvatskog barjaka na južnoj granici Hrvatske, predsjednik Odbora za nacionalnu sigurnost HKS-a Ivica Anić uputio je priopćenje medjima koje donosimo u cijelosti:

Je li Hrvatska izgubila Prevlaku?

Hrvatska vojska  ‘davne’ 1992. godine postavila je hrvatski barjak na Prevlaku, ali on se danas, dvadesetak godina kasnije, službeno više ne vijori na Prevlaci. Hrvatski konzervativci postavljaju javno pitanje vlastima: čiji zakoni vrijede na Prevlaci i zašto država ne vraća oduzeto zemljište na Prevlaci mještanima Vitaljine?
Nakon osamostaljenja i Domovinskog rata, Hrvatska nikako da zaokruži svoj teritorij. Graničnim sporovima  sa Slovenijom, BiH, Srbijom i Crnom Gorom ne nazire se skori kraj.  Gradnja mosta prema Pelješcu godinama se odgađa zbog navodnih dobrosusjedskih odnosa. a Srbija je silom zauzela hrvatski teritorij uz Dunav i ne misli ga vratiti.
Crna Gora koja je, kao i Srbija, izvršila agresiju na Republiku Hrvatsku i opustošila dio hrvatskog teritorija hvaleći se  da će napraviti ‘još stariji i ljepši Dubrovnik’. Zahvaljujući Hrvatskoj vojsci i hrvatskom narodu, vratili smo sve izgubljene teritorije i oslobodili južnu Hrvatsku. Hrvatski barjak  postavljen je na sve hrvatske granice i isturene kote, ali na Prevlaci on se danas službeno ne vijori. Od strane vlasti na ovo pitanje  dolaze samo neiskreni i magloviti odgovori. Stanovnici  Vitaljine i Molunata govore o ovoj žalosnoj slici hrvatske stvarnosti. Mnogi su položili svoje živote za slobodnu Hrvatsku, a političari  im se nisu u stanju odužiti ni simbolično. Počeli su s politikom opraštanja i zaborava, zatim su uklonili hrvatski barjak sa Prevlake. Znači li to da će Prevlaku uskoro prepustiti okupatoru?
Je li nebriga o hrvatskom barjaku na Prevlaci posljedica politike ‘dobrosusjedskih odnosa’ ili nalog nekog europskog birokrata pod izgovorom da su susjedi jako osjetljivi na hrvatsku zastavu pa ih ne bi bilo dobro provocirati?  Sve je snažniji dojam da aktualnu vlast nije briga za hrvatski narod  kao ni za  hrvatski teritorij. Njihova logika je, izgleda, da su nam mnoga područja nenapučena i pusta i da ćemo biti bolji susjedi ako im prepustimo dio teritorija (otok sa utvrdom – vilom Branka Mamule u Bokokotorskom zaljevu) pa nas više  neće napadati. Misle, ‘mi ionako ne znamo što napraviti s  tim teritorijem,  susjedi će, eto, to znati bolje iskoristiti’.
S takvim stanjem hrvatski domoljubi se ne mire.  Vlastitim sredstvima kupuju i godinama sami podižu hrvatski barjak na Prevlaci, koju kradljivci, vjetrovi i oluje trgaju, ali   on se i dalje ponosno vijori. I vijorit će se dok je srca i Croatie.

 Ivica Anić
Predsjednik Odbora za nacionalnu sigurnost HKS-a

Odbor za obitelj: Hrvatski ‘Zakon o abortusu’ promiče kulturu smrti

U povodu početka miroljubive pro-life inicijative ‘40 dana za život’ HKS je uputio priopćenje medijima pod naslovom “Hrvatski ‘Zakon o abortusu’ promiče kulturu smrti” koje potpisuje predsjednik HKS-ovog Odbora za obitelj Borko Jurčević, prof. Priopćenje donosimo u cijelosti:

 

HKS: Hrvatski ‘Zakon o abortusu’ promiče kulturu smrti

Pravo na život od samoga trenutka začeća jedno je od temeljnih smjernica koje u svojim programskim smjernicama promiče i zastupa Hrvatska konzervativna stranka te stoga aktivno podupire miroljubivu pro-life inicijativu ’40 dana za život’ koja se od 23. rujna do 1. studenoga 2015. godine provodi u 20 hrvatskih gradova.

U tom povodu želimo naglasiti na problematične odredbe u hrvatskom zakonodavstvu koji imaju razorne učinke na demografsku sliku Hrvatske.

Moderna hrvatska država zadržala je i provodi niz zakona iz bivšeg sistema, koji su u suprotnosti sa brojnim demokršćanskim i moralnim načelima. Jedan od njih je i postojeći Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, donesen davne 1978. g., ili tzv. Zakon o abortusu, koji promiče kulturu smrti. Taj zakon u temelju je problematičan jer, osim što grubo oduzima pravo na život svakom ljudskom biću, nažalost, pridonosi i katastrofalnoj demografskoj slici Republike Hrvatske.

U hijerarhiji ljudskih prava, pravo na život iznad je svih prava te se tzv. pravo na izbor ne može postaviti iznad prava na život. Žalosno je što su dosadašnje vlasti svake godine osiguravale milijune kuna iz državnog proračuna za brojne nevladine udruge, koje upravo promoviraju kulturu smrti. Hrvatskoj konzervativnoj stranci ovakav je način financiranja nevladinih udruga sramotan i neprihvatljiv. Dok se s jedne strane financiraju nevladine udruge koje promiču i zagovaraju pravo na abortus, s druge strane udruge koje se zalažu i promiču pravo na život te konkretno pomažu trudnicama koje se nalaze u poteškoćama glede rođenja djece, vlasti zaobilaze u financijskoj pomoći. Taj pristup mora se promijeniti.

Svjesni smo činjenice da svaki čovjek u životu ima pravo na izbor, međutim, nema pravo nečiji život ugasiti kako bi ostvario svoje pravo na izbor. Stoga, apsurdno je abortus stavljati u istu rečenicu s nečijim pravom, a što čine lokalni i globalni „pro-choice“ promotori industrije abortusa.

Hrvatska konzervativna stranka želi prekinuti sablasnu šutnju o abortusu te će u okviru svog izbornog programa za predstojeće parlamentarne izbore, u slučaju sudjelovanja u vlasti, provesti izmjene postojećeg Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, donesen 1978. godine te u skladu sa suvremenim medicinskim spoznajama u prvi plan staviti pravo nerođenog djeteta na život od samog začeća, a što je i zajamčeno i Ustavom RH prema kojem svako ljudsko biće ima pravo na život.

Model same izmjene spomenutog „Zakona o abortusu“ priprema se u suradnji sa stručnjacima i bit će objavljen u okviru izbornog programa.

Borko Jurčević, prof.

predsjednik odbora za obitelj HKS-a