Iseljenici naši najmiliji

Koliko god nam je ova tema draga ili ne činjenica je da nam sve više i više naših sugrađana svakodnevno sa koferom traži bolje mjesto za živjeti i raditi.

U toj velikoj grupi ljudi su i zdravstveni djelatnici.

Za kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu skrb neophodno je imati dostatan broj zdravstvenih djelatnika koji su stručni i sposobni raditi.

Zašto ovo naglašavam?

Iz jednostavnog razloga. Medicina se usavršava, svakodnevno se unapređuju tehnike u liječenju, nastaju novi lijekovi. Ako se ne educiramo vrlo brzo će znanje koje imamo postati nedostatno.
Ali ono što je sve više i više problem je stalni nedostatak zdravstvenih djelatnika koji je sve veći i veći.

Prema navodima Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara Hrvatskoj je i prije ove epidemije nedostajalo 12000 medicinskih sestara. Prema službenim izvješćima iz sustava je posljednjih 5 godina izašlo više od 1150 sestara a još oko 2000 traži dozvolu za odlazak .
Od 2009 do 2013 godine je iselilo 4279 medicinskih sestara.
Ovdje nemamo uvid u broj onih koje su direktno iz škole otišle iz Hrvatske što znači da je broj još i veći. Prema tim podacima samo medicinskih sestara se iselilo u proteklih 10 godina oko 7500.

Prema podacima Liječničke komore iselilo se više od 1000 liječnika specijalista.

Kada tu ubrojimo fizioterapeute, farmaceute, i liječnike dentalne medicine ta brojka je puno veća.

Razlozi odlaska su različiti . Ali ono što sigurno nije najvažniji razlog je novac. Iako je to na najvećem naglasku istražujući razloge iseljavanja Prof. Tade Jurić je naveo niz razloga ali na vrhu su : nepovjerenje u sustav, pravna nesigurnost, nemogućnost napredovanja, nepotizam, nepovjerenje u političare i tek pri dnu se nalazi novac.
Iako je uvijek na prvom mjestu novac tj. vrednovanje rada, moramo uzeti u obzir i ostale razloge i doista se zapitati što želimo u budućnosti?

Zdravstvena zaštita mora biti neupitna za sve stanovnike RH jednako i u opsegu koji zakon garantira. Ali kada razmotrimo nedostatak zdravstvenog osoblja koji već sada stvara velike probleme, kako u primarnoj tako i u sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti, upitno je koliko još ovakvav sustav može pružiti odgovarajuću zdravstvenu skrb.

Sve više starog stanovništva koje ima veće potrebe, sve više oboljelih od kroničnih i malignih bolesti, što je opet povezano sa godinama života, traži sve veću skrb. Koliko je to moguće u ovim uvjetima?
Već sada je kasno, a za 5 godina će biti gotovo nemoguće zdravstveni sustav postaviti na zdrave noge.

Kao prvo studij medicine traje 6 godina ako sve ide redovno, bez bolesti, padanja, trudnoća i slično.
Specijalizacija traje još 5 godina, što znači da u startu moramo računati da ako želimo imati jednog liječnika specijalistu moramo unaprijed planirati školovanje i specijalizaciju.
Prije no što nastane deficit.
A to se nije dogodilo nego se gase požari raspoređivanjem jednog radnika na više radnih mjesta, povećanim brojem dežurstava, ogromnim brojem radnih sati.
I tu se moramo pitati ako ćemo biti objektivni: Koliko je sati jedan liječnik ili medicinska sestra sposobna raditi, a da može u potpunosti savjesno i kvalitetno pružiti skrb?
Koliko mi želimo prepustiti naše zdravlje iscrpljenom liječniku ili medicinskoj sestri ?

Za 5 godina u mirovinu odlazi 650 obiteljskih liječnika, 65 ginekologa i preko 50 pedijatara iz primarne zdravstvene zaštite.
A mi još nemamo raspisane specijalizacije.
Tko će raditi ? Umirovljenici? Već iscrpljeni i umorni ljudi stariji od 65 godina?
Ljudi koji su svoje iskustvo trebali prenijeti na mlađe kolege a umjesto toga su i dalje na prvoj liniji rada.

Nužno je vrlo brzo reagirati jer već za godinu dana je jako kasno, jer je već jučer bilo prekasno.

Prihvatimo zdravstvene djelatnike kao partnere u rješavanju problema i poslušajmo njihova mišljenja.
Želimo li dobro našim sugrađanima krajnje je vrijeme za akciju.

dr. Mirjana Semenić Rutko

Javno zdravstvo

Postoje dileme i upiti što je to javno zdravstvo?

Sustav javnog zdravstva je sustav koji pruža zdravstvene usluge svim stanovnicima Republike Hrvatske pod jednakim uvjetima i po jednakoj cijeni.

Znači kako smo već prije pisali. Za svakog zaposlenika u RH se odvaja 16 posto od bruto dohotka za zdravstvo tj. zdravstveni doprinos na bazi solidarnosti. Što znači bez obzira koliko iznosi tih 16 posto svi imaju jednako pravo na zdravstvenu uslugu. Pri tome istu tu uslugu imaju i oni koji su na socijalnoj pomoći tj. svi građani RH bez obzira uplaćuju li doprinos ili ne. Pri tome oni koji plaćaju zapravo pokrivaju troškove svih korisnika.

Zdravstvena zaštita se pruža u više nivo. Primarna u ordinacijama obiteljskim, ginekoloških, pedijatrijskim, stomatološkim. Sekundarna u bolnicama. Tercijarna u klinikama. Zatim javnozdravstvene službe, školska zaštita.

Već smo naveli da je primarna zdravstvena zaštita dio javnog zdravstva. Što znači  da liječnici u ordinacijama primarne zdravstvene zaštite bilo u okviru Doma zdravlja ili u svojim privatnim ordinacijama  rade pod jednakim uvjetima . Imaju jednako plaćene svoje usluge koje uvjetuje ugovor sa Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje. Što to znači?

Pacijenti imaju pravo izabrati liječnika obiteljske medicine,  primarnog ginekologa,  pedijatra za dijete , liječnika dentalne medicine. I kada svaki pacijenti izabere liječnika, odlazi kod tog liječnika na preglede i taj liječnik ima prema ugovoru sa zavodom za zdravstveno osiguranje  HZZO  obavezu pružiti pacijentima usluge prema ugovoru i prema pravilnicima koje određuje HZZO.

HZZO je osiguravajuća kuća i određuje opseg usluga na koje pacijenti imaju pravo i prema tom opsegu usluga liječnici  rade.

Vrlo često se na žalost dogodi da pacijenti dobiju informaciju kako liječnici ne žele napraviti neke usluge ili naplaćuju neke usluge i nemaju informaciju o tome da će liječnici dobiti plaćeno samo onaj dio koji je naveden u ugovoru sa HHZO-om.

Tako se, na žalost. Dogodilo da je radi vlastite promidžbe navedeno da liječnici privatnici ne rade  svoj posao. Liječnici privatnici, prethodno koncesionari, a nekada u zakupu rade točno ono što im je u ugovoru navedeno. Svakodnevno su kontrolirani od HZZO-a jer ih se preko centralnog zdravstvenog sustava kontrolira vrijeme rada svake ordinacije i usluge koje se pruže.

Ono što je činjenica sve je manje liječnika pa tako i liječnika u primarnom zdravstvenom sustavu u roku od 5 godina u mirovnu ide preko 600 liječnika iz obiteljskih ordinacija  a već sada postoji potreba za liječnicima. Radi nedostatka liječnika preko 300 000 žena nema svog izabranog ginekologa što znači da HZZO raspolaže sa sredstvima i upućuje ih u druge svrhe umjesto za brigu o pacijentima.

Prostorije Domova zdravlja su namjenski građene, za rad ordinacija, iz sredstava koje su izdvajali građani. Sada kada se prema zakonu o zdravstvenoj zaštiti primarna služba orijentirala na rad liječnika koji imaju privatne ordinacije ali su dio javnog zdravstva i u najmu imaju ordinacije unutar domova zdravlja. Županije su na svojim sjednicama donijele odluku o visini najma. I ono što su učinile jeste donijele odluku da je najam prostora po tržišnim cijenama. I iako su više puta članovi županija upozoravani da rad ordinacija nije tržišni nego u sklopu javnog zdravstva odluke su takve da najmom pokušava nadoknaditi potreba za financiranjem nepotrebnog sustava domova zdravlja. Iako su većina liječnika postali privatnici i ne postoji potreba za silnom administracijom , ostao je isti broj administrativnog osoblja koji više nemaju svoju funkciju .

Tako je i u Vukovarsko srijemskoj županiji na sjednici županije donijeta odluka kojom su u vrlo nepovoljan položaj stavljeni liječnici koji su privatnici ali imaju ugovor sa HZZO-om i rade u sustavu javnog zdravstva i nemaju načina dodatne zarade. Zbog tržišnih cijena najma odlučili su jednim dijelom otići u druge prostore ili ne sklopiti nove ugovore čime se još više usluga gubi.

Zalaganjem Hrvatske konzervativne stranke i njenog predstavnika u županijskoj skupštini potaknutog našim zalaganjem u našoj županiji smo uspjeli donijeti promjene . U suradnji sa predstavnicima liječnika u primarnoj službi sazvali smo sastanak i uspjeli uvrstiti točku dnevnog reda na skupštini sa prijedlogom da se cijena najma vrati na dosadašnju vrijednost odnosno na vrijednost koju je HZZO uvrstio u svoj ugovor, a koja iznosi 1250 kn plus PDV.

Tako smo ponovo omogućili liječnicima  koji su u prostorijama Domova zdravlja da i dalje obavljaju svoj rad u javnom zdravstvu po cijenama koje je odredio HZZO a koje su puno niže od cijena privatnika koji su izvan javnog zdravstva.

Daljim radom Hrvatska konzervativna stranka će se zalagati da se ove promjene dogode u svim županijama i tako liječnicima  omoguće osnivanje svojim ordinacija u sustavu javnog zdravstva.

Ono što je ovdje jako važno  je sigurno činjenica da je zdravstvena zaštita potrebna svima, i u gradovima i u selima. Lokalnoj samoupravi kao i Vladi bi trebalo biti prioritet omogućiti zdravstvenu skrb svim stanovnicima. A posebno u pograničnom području koje moramo čuvati i štititi za naše buduće generacije.

USPJELI SMO U VUKOVARSKO SRIJEMSKOJ ŽUPANIJI – USPJETI ĆEMO I U ČITAVOJ HRVATSKOJ JER NAŠA BRIGA SU SVI STANOVNICI LIJEPE NAŠE.

Dr Mirjana Semenić Rutko

Zdravstvo u službi čovjeka

Koliko nas je u puno slučajeva došlo do zaključka da je zdravstvo postalo samo sebi svrha i udaljilo se od čovjeka. A jedini cilj rada u zdravstvu je biti uz čovjeka.
Svjedoci smo izuzetnog napretka tehnologije i većeg obima znanja koje zdravstveni djelatnici imaju. Svakim danom im je i obaveza educirati se i tako svoje znanje povećavati kako bi što bolje mogli primijeniti u radu s pacijentima.
Ali ipak imamo jednu drugu situaciju.
Silnom utrkom za modernom opremom nema više razgovora, niti kontakta s pacijentom kakav je bio. Ujedno radi sve većeg broja pretraga pacijenti pohode ordinacije i bolnice radeći silne dijagnostičke pretrage a time se produžuje vrijeme prije samog početka liječenja.
I iako se već preko 20 godina govori o potrebi donošenja programa rada to još uvijek nije napravljeno. Tako svaki liječnik radi po svom nahođenju i preporukama koje nisu donijela stručna društva nego je preporučeno u Europskim ili Američkim smjernicama.
Samim donošenjem pravilnih smjernica u puno slučajeva izbjeglo bi se nepotrebno provođenje dijagnostičkih postupaka, kao i ponavljanje istih. Prije bi se pristupilo liječenju i ishod bi bio bolji .To je zahtjevan posao ali konačno donošenje točnih smjernica smanjio bi se trošak koji je već na teret osiguranja.
A ujedno bi i pacijenti znali što trebaju činiti. Jer ovako znaju da je jedan liječnik napravio jedno a drugi nešto drugo i nisu niti sami sigurno što će im od toga pomoći.
Jedna od ovakvih problematika je sigurno problem sve veći broj oboljelih od malignih bolesti tj neke vrste raka
Rak je vodeći javnozdravstveni problem u Republici Hrvatskoj. U posljednjih se 15 godina godišnje u prosjeku dijagnosticira 12.000 slučajeva invazivnog raka kod muškaraca te 10.350 kod žena. Prema zadnjim službenim podacima Registra za rak Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Republici Hrvatskoj za 2017. godinu, potvrđeno je 24.385 slučajeva malignih bolesti (13.229 kod muškaraca i 11.156 kod žena) odnosno gruba stopa incidencije iznosila je 591,2/100.000; 664,7/100.000 za muškarce i 522,7/100.000 za žene.
Očekuje se porast broja oboljelih od malignih bolesti . Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji očekuje se porast u idućih 10 godina čak za 100 posto. Što znači duplo veći broj oboljelih od malignih bolesti.
Maligne bolesti drugi su najčešći uzrok smrtnosti (nakon kardiovaskularnih bolesti), i odgovorne su za 27% smrtnih slučajeva u Republici Hrvatskoj u 2018. godini. Vodeći su uzrok smrtnosti kod osoba mlađih od 65 godina te su odgovorne za 50% smrtnih slučajeva kod žena i 35% kod muškaraca. Prema zadnjim službenim podacima za Republiku Hrvatsku, u 2018. godini ukupan broj umrlih od invazivnog raka (ne uključujući nemelanomske tumore kože) iznosio je 13.809 (stopa 330,7/100.000), od kojih 8.049 muškaraca (stopa 407,5/100.000) i 5.760 žena (stopa 272,6/100.000).
Uzimajući u obzir ove podatke koji su navedeni u Nacionalnoj strategiji za borbu protiv malignih bolesti potrebno je pristupiti ovom problemu konačno konkretno. Ne obećavajući nemoguće a potom ostati na istom čak i gorem.
Potrebno je od Ministarstva, Liječničkih društava, udruga pacijenata ,kompletne javnozdravstvene ekipe promijeniti dosadašnji pasivni pristup . Samo isprazno popovanje po radio i Tv emisijama neće donijeti željene rezultate.
Uz suradnju svih potrebno je utjecati na promjene navika , promjene prehrane, smanjenje pušenja, smanjenje unosa alkohola. Propagirati kretanje i vježbu.
Na žalost i dalje u vrtićima i školama djeca dobivaju bureke, sendviče, i slične proizvode koje nisu nužno loši ali ne za svakodnevnu prehranu.

Od uvođenja drugačijih prehrambenih aktivnosti, uvođenje više voća, povrća, mlijeka, nezaslađenih pića možemo očekivati dugotrajne rezultate. Prehrambene navike se stječe u djetinjstvu. I zato naše aktivnosti trebaju biti takve da učinimo sve kako se neke bolesti ne bi niti razvile. A znamo da samo promjenom određenih navika oko 50 % malignih bolesti ne bi nastalo.Edukacija na pristupačan način, razumljiv za slušatelja. S ukazivanjem na sve pozitivne i negativne strane uzimanja prekomjerne količine hrane, pušenja, konzumiranje alkohola možemo značajno utjecati na rast i razvoj zdravog djeteta sa zdravim navikama.
Ovdje je potrebno djelovati na sve odgojno obrazovne ustanove, od vrtića, škola, igraonica. Ali ono što je sigurno najvažnije jeste promjena svijesti u obitelji. Tu moramo raditi zajedno . Cilj nam je promijeniti svijest i usaditi drugačije navike koje ću našoj djeci omogućiti zdravi život.

Drugi problem , koji vidimo svaki dan. Gužve u ordinacijama, i u bolnicama, veliki redovi čekanja. I umjesto da se liječenje pristupi u što kraćem roku često pretrage traju toliko dugo da je pitanje u kojemu stadiju bolesti se pristupi liječenju . A cilj nam je liječiti bolest u što manjem stadiju kako bi imali bolji uspjeh u liječenju.
Tu je potrebno konačno osposobiti e karton koji će sve nalaze pacijenta imati na jednom mjestu i tako će se izbjeći nepotrebno ponavljanje nalaza..
Potom točno definirati postupke potrebe za dijagnostiku kako se ne bi ponavljali nepotrebni postupci i tako gubilo još vremena.

I ujedno. Primarna zdravstvena zaštita ne može djelovati sama i potrebno je reorganizirati kompletni zdravstveni sustav. Omogućiti brži prijenos informacija. Omogućiti razvoj znanja u praksi. Privući mlade da svojim radom i znanjem doista budu ono što bi trebali biti . Oni koji će svojim radom pomoći čovjeku . A ujedno bez političkih i drugih utjecaja moći napredovati u svom radu bez straha od kočenja koje nastaje samo radi sebičnosti i samoživosti određenih koji se boje za svoju slavu.
Zadatak profesora jeste dobro naučiti učenika . Kada to obavi i kada je učenik bolji od profesora može biti zadovoljan svojim radom. Ujedno omogućiti svima da svojim radom imaju dostojnu zaradu . A ne da osnovna plaća liječnika i sestre bude takva da traže bilo kakav izlaz iz svoje struke kako bi više zaradili.
Sve ove godine slušamo prazna obećanja i razmatranja o tome što bi trebalo učiniti. Ali kada dođe do potrebe realizacije iskrsne nešto i vraćamo se starim navikama.
Međutim ovakve stare navike u novom svijetu su stvorile nered. A u tom neredu najviše stradaju pacijenti.
Izaberimo prave ljude. One koji su svojim radom do sada pokazali da im nije problem raditi i uvesti poboljšanja. Konačno odlučimo izabrati sposobne ljude jer jedino tako možemo ići naprijed .

Dr Mirjana Semenić Rutko

Zdravstvo u budućnosti – kolaps ili promjene

Uz niz postojećih problema vidljivih u nestabilnom ekonomskom rastu, neiskorištenoj poljoprivredi neiskorištenim obnovljivim energetskim izvorima , jedan od vrlo važnih zadataka jeste ozbiljno reorganizirati zdravstvo.

Trenutno je prema odredbi zakona doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje 16,5 % na plaću. Što znači da poslodavac svakom zaposleniku bilo u javnom bilo u privatnom sektoru na plaću izdvaja obvezni doprinos u iznosu 16,5 % svaki mjesec i uplaćuje u svrhu zdravstvenog sustava republike Hrvatske. Ovo nam mora biti jasno iz jednostavnog razloga. Stalnim pogrešnim interpretacijama u smislu besplatnog zdravstva dovodi se građane u zabludu . Zdravstvo plaća svaki zaposlenik koji prima redoviti dohodak , dodatni dohodak, ili ima ugovor o radu. I zato treba znati da zdravstvo nije besplatno nego ga plaćamo mi svojim radom. Isto tako odvaja se i dio mirovine. A svoj udio plaćaju i oni koji su radili u drugim zemljama.


Znajući ovu činjenicu, postavljam vam pitanje:
KOLIKO DUGO ĆETE DOPUSTITI DA SE NOVCI NAMIJENJENI ZAŠTITI ZDRAVLJA TROŠE NA BESKONAČNE ADMINISTRATIVNE TROŠKOVE?


Prema atlasu liječništva Hrvatske liječničke komore u Hrvatskoj je 15310 liječnika 2020 godine. Preko 60 godina je 2173 i 502 umirovljenika koji rade na pola radnog vremena i pokrivaju nepopunjene ordinacije.
Još jedna vrlo značajna kategorija su medicinske sestre i tehničari kojih je u Hrvatskoj zaposleno oko 31000.
I vjerujući da novac odvojen za doprinos za zdravstvo ide isključivo u svrhe zdravstvene zaštite griješimo . Ogroman dio novca se troši na uposlenike Domova Zdravlja koji su svoju svrhu gotovo izgubili osnivanjem ordinacija u koncesiji odnosno osamostaljivanjem liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Broj domova zdravlja je ostao isti s ravnateljima, zamjenicima, tajnicima, koji svoje usluge obavljaju za puno manji broj zaposlenih zdravstvenih djelatnika. Liječnici koji su postali samostalni u svojim ordinacijama, sami su odgovorni za svoj posao , za svoje zaposlenike, i nabavku opreme .

Imamo primjer osječko Baranjske županije gdje su odlučili smanjiti trošak Doma zdravlja ujedinjujući sve domove zdravlja i tako smanjujući nepotrebnu administraciju.
Drugi dio jeste Hrvatsko Zavod za Zdravstveno osiguranje. Ovo je osnovni način ostvarivanja zdravstvene zaštite. Ono što je ovdje problematično. U svakom gradu postoji zavod sa svojim zaposlenicima, silnom administracijom koja troši novce iz iste kase. Nepotrebno se troše razne tiskanice, doznake, izvješća a silne milijune su plaćeni programi digitalizacije i stvarana e- kartona koji omogućuje bržu i lakšu komunikaciju bez nepotrebnog trošenja papira, boje i najvažnije vremena potrošenog na tiskanje raznih potvrda.


Ujedno svi smo osiguranici Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje . Ali ono što nismo to je : nismo parteri. Mi smo osiguranici koji ne znaju na što su osigurani, ne znaju svoja prava niti soje obaveze. U želji uštede pravila se mijenjaju. Ali samo građani nisu upoznati s tim . Jer se dopisi upućuju samo liječnicima i ako liječnici ne ispoštuju te upute odmah ih se kazni . Tako liječnici u ordinacijama postaju oni koji umjesto liječenja provode odluke zavoda bez mogućnosti davanja mišljenja upravo o tim odlukama, jer se odluke donose jednostrano i samo prosljeđuju u ordinacije i bolnice . Bolnice su postale mjesta ogromne potrošnje . U bolnicama je veći broj nezdravstvenih djelatnika koji kreiraju puno veću potrošnju. I umjesto da su okrenute prema pacijentica i zaštiti zdravlja svakodnevno se prilagođuju pravilnicima koji se mijenjaju iz dana u dan i tako unose nered tamo gdje treba biti red.
Stvarajući medijsku sliku u kojoj se politički manipulira zdravstvenim sustavom stvara se nepovjerenje, i nesuradljivost te umjesto da građani i zdravstveni djelatnici rade zajedno nepovjerenje je dovelo do toga da pacijenti lutaju od liječnika do liječnika provjeravajući svakog od liječnika . A liječnici ne vjeruju pacijentima jer oni često iz straha ne govore doista svoje tegobe nego daju samo dio informacija .
Zdravstveni sustav u Hrvatskoj je kombinacija privatnog i javnog zdravstva. U zapadnim zemljama ovi sustavi surađuju koristeći opremu i ljude iz oba sustava kako bi pružili što bolju zaštitu svojim građanima. Na žalost mi ne koristimo ove resurse pravilno nego se stvara animozitet i slika o privatnom zdravstvu kao o nečem lošem . U isto vrijeme se u javnom zdravstvu stvaraju redovi čekanja, ponavljaju pretrage jer im je prošla vrijednost radi baš tih redova čekanja.
Budućnost zdravstva može biti dalje produbljivanje ovakvih problema povećavajući administraciju i nekorištenjem resursa koji postoje samo zato što se stvara privid socijalnog zdravstva koje se gubi jer stalnim prividom „besplatnog” zdravstva naši građani imaju sliku nečega što je tu eto tako. A to zapravo jako puno košta . I to što košta ide iz naših džepova, svaki mjesec i pod obavezno.
I toga moramo biti svjesni.


Zdravstvu kao i drugim sektorima je potrebna reorganizacija . Moramo naći način da zadržimo mlade liječnike koji jure na zapad za „boljim” prilikama. Edukacije trebaju doista pružiti znanja. Najveći uspjeh svakog učitelja jeste da njegov učenik bude bolji od njega samog. Tome trebamo stremiti.
Upoznati građane s njihovim pravima ali i obavezama.
Smanjiti nepotrebnu administraciju .
Donijeti pravilnike obrada i njih se pridržavati.
I konačno reći koliko se za zdravstvo odvaja i na što se troši.
Stvoriti sinergiju javnog i privatnog zdravstva i prevencijom koju počinjeno od djetinjstva zaštiti zdravlje naših građana.

Dr Mirjana Semenić Rutko

Nered u zdravstvu

Nered u zdravstvu

Unatrag tri mjeseca se doista pokazalo pravo stanje zdravstvenog sustava. Iako je prijetnja pandemijom sustav postavila u izvanredno stanje, svjedoci smo koliko toga je doista potrebno promijeniti kako bi nam sustav doista funkcionirao.

Odlučivši se za liječničko zanimanje prihvatili smo sve dobre i loše strane svoga zanimanja, pa tako i rizik kontakta s pacijentima koji boluju od bolesti koje se lako prenose. Zato postoje pravila ponašanja u ordinacijama, opremanje i čišćenje te dezinfekcija kao i zaštitna odjeća adekvatna radnom mjestu. Za prijetnju COVID-a se znalo još od prosinca i već se tada trebala napraviti jasna strategija odnosno plan ponašanja u slučaju pandemije. Na žalost radili smo stihijski.

Stožer je lavovski odradio posao, ali bez reda i jasnih uputa kako se gdje ponašati. Upute su uglavnom stizale naknadno. Bez namjere za zanemarivanjem uloge stožera koliko bi sve bilo lakše ne samo za medicinsko osoblje nego i za stanovništvo da smo bili bolje pripremljeno.
I zato sve optužbe na račun primarne zdravstvene zaštite, i posebno liječnika u koncesiji su neprimjerene.

U trenutku kada je nastupilo stanje pandemije niti jedan liječnik iz primarne zdravstvene zaštite nije smio ići na godišnji odmor ili uzeti slobodne dane. Radili su prema uputama s kojim pacijentima smiju raditi i na koji način, slagali se oni ili ne. Prvih gotovo mjesec dana u potpunosti bez zaštitne opreme. Ili sa zaštitnom opremom koju su sami nabavljali. Niti to nije problem, ali nije ju se moglo nabaviti jer je bila nestašica. Što znači da ni na koji način nismo mogli doći do zaštitne opreme, a radili smo redovno radno vrijeme i vrlo često dolazili u rizik dodira s bolesti. Kako sam već navela taj rizik smo prihvatili odlučivši se za ovo zanimanje. Međutim sve mjere koje su trebale biti provedene nisu radi rizika nas kao zdravstvenih djelatnika nego radi naših pacijenata. Jer ako smo mi zaraženi automatski su naši pacijenti pod većim rizikom, a ako odemo na bolovanje naši pacijenti ostaju nezbrinuti.

Pravovremenim planiranjem bi se sve ovo spriječilo. Jer sada nije samo problem onoga što se nije radilo unatrag tri mjeseca nego što su se redovi čekanja povećali. I sada naši pacijenti vrlo često kada se naručuju na neke pretrage dobivaju termine za godinu i više dana.

Liječnici koncesionari su u potpunosti prihvatili svoje obaveze i odradili ih maksimalno, iako je bilo nekih odstupanja to su pojedinačni slučajevi. Svi su bili na svojim radnim mjestima potpuno na raspolaganju. Organizacija je bila određena od drugih subjekata i liječnici su tu odrađivali ono što im je određeno, na žalost bez mogućnosti iznošenja svog mišljenja.

Još jednom smo bili svjedoci da je zdravstvo radilo i to prvenstveno zahvaljujući predanom radu zdravstvenih djelatnika kako u ordinacijama tako i u bolnicama i nitko od njih nije niti u jednom trenutku odbio raditi svoj posao. Samo su tražili bolju organizaciju i opremu. Jer ovo je bila vanredna situacija, a ne svakodnevni rad.

Zato smatram neutemeljenim optužbe na račun primarne zdravstvene zaštite, a posebno koncesionara. Oni su i u vrijeme dolaska velikog broja emigranata vrijedno radili u privremenim kampovima, radili vikendima, danju i noću uz svoje redovne obaveze sa svojim pacijentima. A da postoje potrebe reorganizacije sustava, naravno.

Od konačnog uvođenja e-kartona koji će dati uvid izabranom liječniku u potpuno stanje njegovog pacijenta; konačno izbacivanje nepotrebnih papirnih potvrda za doznake i druge potrebe koje bi trebale biti odmah vidljive u sustavu; rješavanja naručivanja pacijenata bez stvaranja nepotrebnih redova čekanja; smanjenja administracije koja je zagušila rad u ambulantama tako da umjesto pacijenta gledamo računalo jer sve moramo kliknuti inače nismo radili.

Nabrajanje svega bi sada odnijelo previše vremena i budimo realni, nitko ne čita preduge članke. Ali svakako da bi naši sugrađani imali znanje netko ih mora informirati. Ovo je početak.

Dr Mirjana Semenić Rutko

Hrvati su u opasnosti da ostanu bez zdravstve zaštite

Razmatramo li stanje u našoj državi, nailazimo na niz problema koji se ne rješavaju. Takav jedan problem je prisutan i u zdravstvu.

Već unatrag 5 godina od strane Hrvatske Liječničke Komore stižu upozorenja o sve manjem broju liječnika, kako zbog prosječnog broja godina tako i zbog sve većeg broja liječnika koji kao i drugi odlaze za boljim poslom i boljom zaradom.

Želimo li imati stabilnu državu moramo imati stabilnu ekonomiju , školstvo i zdravstvo.

Već sada postoji  veliki problem u Primarnoj zdravstvenoj zaštiti  gdje postoji manjak liječnika , 186 timova obiteljske medicine je bez nositelja ,a 180 timova bez liječnika odnosno pokrivaju ih umirovljenici ili jedan liječnik u više ambulanti . Ako znamo prosijek godina koji je 55, moram računati da će u idućih 5 godina u mirovinu otići oko 650 liječnika iz Primarne zdravstvene zaštite. Ako to pomnožimo sa brojem osiguranika  uzmimo broj 1500 osiguranika  a puno liječnika ima i više osiguranika pod svojom skrbi to je brojka od 975 000 stanovnika koji će ostati bez liječnika .

Sada nedostaje 50 pedijatara a u mirovinu  već za dvije godine bi trebalo otići 85 pedijatara. To su liječnici koji skrbe o najvažnijoj populaciji, našoj djeci.

Nedostaje 79 ginekologa , a mogli bi u mirovinu otići 2021  njih 47, po godinama. Ginekolozi u svom timu imaju u skrbi 6000 i više pacijentica , mogu upisati i 9000 žena. To znači da već sada izabranog ginekologa nema oko 474 000 žena a za  dvije godine ta brojka će se povećati za 282 000 žena ako uzmemo broj  od 6000 žena u timu. Veliki broj timova su timovi bez nositelja koji pokrivaju liječnici iz bolnice kada stignu i kada mogu. To znači da pacijentice iz tih timova nemaju stalnog ginekologa nego se izmjenjuju time se gubi kontinuirana skrb na koju pacijentice imaju pravo.

Nedostatak liječnika u bolnicama je također više nego prisutan. Nedostaje preko 2000 liječnika u bolničkoj skrbi. Stvaraju se sve veći redovi, čekanja koja se ne mogu riješiti sve dok se ne napravi potpuna reorganizacija zdravstvenog sustava.

Potreban je plan i konsenzus svih uključenih u zdravstvenom sustavu, ministarstva, liječnika i predstavnika pacijenata.

Razmotriti trenutno stanje. I donijeti odluke koje će to stanje promijeniti. Zanemarivanjem ovih činjenica sve veći broj pacijenata će biti bez mogućnosti ostvariti svoje pravo na zdravstvenu zaštitu koje mu je ustavom zagarantirano. A između ostalog svaki zaposlenik iz svoje plaće svaki mjesec odvaja sredstva za zdravstvenu skrb, te svaki treba biti upoznat sa svim svojim pravima i obavezama u brizi o vlastitom zdravlju .

Studij medicine traje 6 godina , specijalizacija još 5 godina.

Kada ovo izračunamo, ako imamo studenta koji neće pasti niti jedan ispit, neće biti bolestan, ako je žena neće biti trudna, treba minimalno 12 godina za imati liječnika specijalista.

Imajući u vidu trenutno stanje u zdravstvu i sve što smo naveli, hitno je potrebno povećati upisne kvote za medicinu. I nakon toga stimulirati studente za ostanak u Hrvatskoj, omogućiti im napredovanje u poslu, adekvatnu naknadu za odgovoran posao koji rade. Riješiti stambeno pitanje.

Ovo je samo jedan dio problematike. Ali je stanje kritično i potrebno je HITNO pristupiti rješavanju problema.

Mirjana Semenić Rutko dr.med. spec. ginekolog