Mladi odlaze zbog manjka odgovornosti u državnim institucijama

U ime Kluba Hrvatskih suverenista zastupnik Marko Milanović Litre danas je u slobodnom govoru naglasio manjak odgovornosti i trasparentnosti državnih institucija zbog čijega rada mladi odlaze.

Već duže vrijeme razmišljam o ovom pojmu, o njegovom značenju, važnosti, te nedostatku istog u današnjem društvu, privatnim i poslovnim životima, ali i u politici. Zadnjih nekoliko dana zbog tragičnog događaja koji se odvio nedaleko od nas pojam odgovornost ušao je u gotovo sve hrvatske domove, te je našao svoje mjesto na svim naslovnicama novina i portala. Pitam se na koji način odgovornost utječe na naše društvo? Odgovornost je nevidljiva nit koja društvo povezuje i drži ga na okupu. Svi smo mi na jedan ili drugi način odgovorni nekome. Obitelji, prijateljima, poslodavcu, zaposlenicima, Hrvatskom narodu.

U današnjem društvu postoje dvije skupine ljudi:
Prva skupina su ljudi koji vide probleme, ali odgovornost tih problema prebacuju na druge. Druga skupina su ljudi koji vide probleme i koji su spremni preuzeti odgovornost iako ih oni nisu stvorili. Vjerujem, odnosno nadam se, da svatko od nas ovdje želi biti dio ove druge skupine, ali kada pogledamo stanje u državi dalo bi se zaključiti da većina pripada u prvu. Sve hrvatske Vlade do danas mogu nam poslužiti kao primjer neodgovornog vladanja državom i njezinom imovinom. Zbog njihovih promašenih, nedorečenih i netransparentnih politika pozdravljao sam se od mnogo poznanika, prijatelja i članova obitelji koji su razočarani prilikama u Hrvatskoj tražili bolji život drugdje. Velika većina njih su mladi obrazovani ljudi ispred kojih je niz uspjeha u privatnom i poslovnom životu, ali koje nažalost neće ostvariti u Hrvatskoj. Njihov odlazak iz Hrvatske zasigurno nije lagan, ali ti mladi ljudi su borci. Bore se za bolji život i preuzimaju odgovornost za sebe i svoje obitelji.

Tko je odgovoran što u Hrvatskoj ne mogu uspjeti, a u Irskoj, Njemačkoj ili Austriji mogu? Zasigurno ne oni sami. Odgovorni su oni koji su do sada sustavno zanemarivali mlade koji žele bolju kvalitetu života, više transparentnosti, uređenu državu i uvjete u kojima će moći dostojanstveno živjeti, raditi i stvarati. Njima je potrebna proaktivna vlast koja će biti poduzetnička, a ne činovnička.
Koja će biti odlučna u provođenju politika koje su u interesu naroda, a ne partikularnih interesa pojedinaca ili stranaka. Oni žele vlast koja je odgovorna svome narodu i kojoj je u interesu ulaganje u budućnost svoje zemlje. No, očito je iz rada svih dosadašnjih vlada da im mladi nisu prioritet, a samim time nije im prioritet ni budućnost Hrvatske.

Umjesto transparentnosti i odgovornosti, sve vlade do sada, uključujući i ovu, mladima nude dugi niz afera, malverzacija i korupcije za koje gotovo nitko nije odgovarao.

Na svima nama je da budućim naraštajima ostavimo društvo koje će slaviti i poticati konkurentnost, koje će biti izgrađeno na temelju zasluga, a ne na temelju pripadnosti, društvo u kojem su svi odgovorni za svoje postupke i posljedice tih postupaka. Moramo im ostaviti državu u kojoj vlada transparentnost i odgovornost na svim razinama državnih službi, od šaltera u ministarstvima pa sve do Banskih dvora. Tek tada ćemo mladima moći reći da za njih postoji budućnost u Hrvatskoj.

Pravosudni sustav je pod utjecajem političkih struktura

U okviru rasprave prijedloga Zakona o dopunama Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU u ime Kluba zastupnika Hrvatskih suverenista govorili su Hrvoje Zekanović i Marko Milanović Litre.

Zastupnik Marko Milanović Litre: “Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU preko alata pravosudne suradnje depolitizira bitne postupke među kojima je i postupak predaje koji se kada odvija na razini sudova preko, koji se sada, pardon, odvija na razini sudova preko Europskog uhidbenog naloga.
Time se pokušava zaobići sve političke prepreke koje postavljaju interesne skupine, stranke ili pojedinci. Nažalost, u Hrvatskoj alati depolitizacije naišli su na već politizirani pravosudni sustav odnosno na sustav na kojima sudovi podliježu pritisku političkih struktura. U ključnim predmetima koji se odnose na politički izložene osobe ili na politički osjetljive teme, utjecaj politike na pravosuđe je opipljiv. Alati pravosudne suradnje u kaznenim stvarima posebno su zanimljivi u pogledu procesuiranja ratnih zločina obzirom da osumnjičenih za takve zločine, utočiste je našlo i u državama članicama EU-a. Ili u državama s kojima EU ima suradnju. Tako možemo čitati u našim medijima da određeni počinitelji zločina koji se skrivaju u Engleskoj, u kojoj se još uvijek primjenjuje europski uhidbeni nalog prema Ugovoru o povlačenju, čl. 62. Ugovora o povlačenju V. Britanije glasi: okvirna odluka vijeća primjenjuje se na europski uhidbeni nalog ako je tražena osoba uhićena prije isteka prelaznog razdoblja do 31. prosinca 2020. g. u svrhu izvršenja europskog uhidbenog naloga bez obzira na odluku pravosudnog tijela izvršenja o zadržavanju tražene osobe ili njezinom privremenom puštanju na slobodu ili u Norveškoj s kojom je EU potpisala Sporazum o predaji.

Obzirom da su ljudi koji su u razdoblju od ’91. do ’95. počinili zločine u Hrvatskoj, na taj način dostupnih hrvatskom pravosuđu, postavlja se pitanje zašto naši sudovi ne koriste tu mogućnost? Kako državni tajnik očito nije upoznat sa slučajevima koji podliježu ovom zakonu, a odnosi se na ratne zločine, za zaključit je da se po pitanju ratnih zločina, hrvatska ministarstva uopće ne bave a trebali bi”.

Hrvoje Zekanović je istaknuo: “Bit ću konkretan, a o ovoj temi sam govorio više puta. Što je sa tjeralicama za počinitelje gnusnog zločina u Čengićima u Erveniku kraj Knina? To je bilo ’92.g., sad je 2020.g., tjeralice nema. Samo kratko ću spomenuti, govorim o pravosudnoj suradnji. Zašto tu pravosudnu suradnju ne iskoristimo da konkretno Kovačevića, Slobodana Kovačevića, Damira Travicu, on je čak i nešto odslužio i još 6-oricu drugih ne privedemo znači odnosno ne sankcioniramo za jedan gnusni zločin koji su počinili prije 28.g.? Radi se, ja ću samo podsjetiti, o ubojstvu roditelja i dvoje malodobne djece koji su imali svega 11 i 5.g.
Ovo je treći put, ja postavljam ovo pitanje s ove govornice i nemam odgovora. Dakle, zašto nema tjeralice?

Hrvatski navijači ne zaslužuju biti građani drugog reda

Saborski zastupnik Marko Milanović Litre o konvenciji koja je usko povezana s jednim od najrigoroznijih zakona o navijačima u Europi. Navijači su svojim humanitarnim i društvenim djelovanjem nebrojeno puta pokazali svoju nesebičnost prema svojim sugrađanima i domovini. Ne zaslužuju biti građani drugog reda.

Vlada Republike Hrvatske još jednom je u svom činovničko-birokratskom euro sužanjskom stilu provodi volju svojih europskih političkih komesara, a da pri tome ne uzima u obzir potrebu zaštititi toliko teško stečena prava i slobode svojih građana.


Usvajanje ove konvencije je ništa drugo nego nastavak rigoroznih, nepravednih i diskriminatornih politika svih prijašnjih vlada prema jednoj društvenoj manjini u čijim redovima postoji problem, ali postoji i čestitost, poštenje i nesebična požrtvovanost koju su iskazali nebrojeno puta na lokalnoj, ali i na nacionalnoj razini.


Nebrojeni su primjeri gdje su se iskazala nesebičnost hrvatskih navijača, bilo to sudjelovanjem u Domovinskom ratu, pomaganjem prilikom posljedica katastrofalnih poplava u Slavoniji ili nedavnom potresu koji je rastresao Zagreb do svojih temelja. A uzet ću si ovu priliku da im se još jednom zahvalim kao njihov sugrađanin na njihovoj nesebičnoj borbi koju su iskazali u tim nesretnim trenucima.


Od Domovinskog rata pa sve do danas hrvatske vlasti pokušavale su zatomiti stečene slobode i prava naših sugrađana jer su imali potrebu i želju uspostaviti kontrolu na tribinama hrvatskih sportskih borilišta. Te tribine su do sada nebrojeno puta bile svjetlo koje je osvjetljavalo mračne kutove u kojima se godinama kultivirala korupcija, kriminal i malverzacija u hrvatskom sportu, politici i društvu općenito.


Tribine su nebrojeno puta bile trbuhozborac velikog dijela našeg društva, a to svakako nije dobro ni za jednu vlast pa tako ni za ovu.


U ovom prijedlogu hrvatska Vlada obvezuje se osnovati tzv. NFIPs national football information points odnosno tijelo koje će razmjenjivati informacije između policija na međunarodnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini, ali i na razini agencija koje su odgovorene za sigurnost zaštite i usluga na sportskim priredbama. Drugim riječima hrvatske službe će skupljati informacije, evidentira i etiketirati svoje građane te dijeliti te iste informacije sa stranim državnim službama s tobožnjom svrhom da će to doprinijeti sigurnosti i zaštiti njih samih i ostalih sudionika na sportskim događajima. A svima nam je poznato da se upravo takvom terminologijom diljem svijeta narušavaju stečene slobode i prava pojedinaca. Pogledajte samo primjer Amerike gdje osobne slobode i stečena prava se cijene daleko više nego u Hrvatskoj. Pogledajte tzv. “Patriot Act” koji je američkoj javnosti bio predstavljen nakon tragičnog terorističkog napada na World Trade Center u 2001. godini u New Yorku, taj zakon je s jednim glasom protiv prihvaćen u američkom senatu s objašnjenjem da će se pomoći, pomoću njega obraniti od budućih potencijalnih terorističkih napada na prostorima SAD-a. Odnosno izglasan je s premisom da će taj zakon omogućiti sigurnost i zaštitu američkih građana. Ali već nakon nekoliko godina bili smo svjedoci brojnih afera i zviždača koji su upozoravali na masovne manipulacije podacima građana bez gotovo ikakvih sustava koji bi štitili njihova prava i slobode. No, vratimo se mi na naše aktualne probleme.


Zakon o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima koji je zadnji put izmijenjen 2011. godine, a pokušan nadopunit prošle godine jel, tj. 2019. je pokrenuto je jedan od najrigoroznijih zakona u Europi, a usko je povezan upravo s ovom konvencijom i evidentiranjem naših sugrađana koji posjećuju sportska događanja. Hrvatska u odnosu na ostale države članice u EU nikada nije imala problem s navijačima u tolikoj mjeri da bi se mogao opravdati jedan ovoliko represivan i nepravedan zakon. Uzmimo primjer engleskog pristupa rješavanju ove problematike. Zemlja u kojoj se, koja se spominje i u konvenciji koja je bila izvor problema svih navijačkih ekscesa 60-tih godina koji je rastao iz godine u godinu da bi došao do svog klimaksa na finalu ’85. godine u Bruxellesu gdje je i tragično preminulo 39 ljudi. U tih 20-tak godina navijači su bili ogroman problem u Engleskoj kojeg su tamošnje vlasti rigoroznim zakonskim mjerama, ali je čak i taj engleski pristup osiguravao puno više prava nego što ovaj naš današnji osigurava.
Za primjer je stavak 2. Članka 4. zakona koji u stavci kaže protupravna ponašanja iz stavka 1. ovog članka mogu biti ostvarena tijekom čitavog razdoblja od polaska, putovanja, trajanja natjecanja do povratka sa športskog natjecanja. Što bi značilo da ukoliko se uputi npr. iz Splita sa obilježjima svoga kluba na sportsko natjecanje u Osijek koje će se održavati slijedeći dan i tijekom tog svog putovanja koje traje ajmo reći dan i po do samog stadiona ili natjecateljske arene, a tijekom tog svog putovanja posjedujete ili konzumirate alkoholno piće smatra se da ste protuupravno, da ste se protuupravno ponašali u odnosu na taj nesretni zakon i postoji mogućnost da ćete biti legitimirani i uhićeni što se dogodilo nebrojeno puta ljudima koji su isključivo prolazili pokraj stadiona, koji su bili evidentirani da su bili u alkoholiziranom stanju, a nisu uopće prisustvovali samim natjecateljskim događajima.


Nadalje, Kazneni zakon dopušta tzv. dragovoljno odustajanje o djelu, ali Zakon o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima ga ne dopušta. Što bi značilo da ukoliko se na pola puta predomislite i odustane od odlaska na natjecanje svejedno ste podložni kaznenom progonu. Ovo zakonsko rješenje izravno narušava slobode pojedinca pod krinkom zaštite većeg dobra. S pravom se moramo zapitati jel ovaj zakon, a samim time i ova konvencija samo pretpostavka za proširenje ovakvih i sličnih rješenja na druge segmente društva. Pitanje je vremena kada će ovaj zakon biti ukinut jer je pokazao slabost pravosudnog sustava koji je polako prestaje štiti prava i slobode pojedinaca, a nažalost postaje servis optužbe. Zakoni su pisani kako bi štitili svoje građane, a ne kako bi manipulirali s toliko teško stečenim pravima i osobnim slobodama.

Nepoštena bankarska praksa

Saborski zastupnik Marko Milanović Litre u svom govoru je prozvao Vladu Republike Hrvatske da je odgovorna za zaštitu svoje građane od nepoštenih bankarskih praksi.

U Hrvatskoj se već 13 g. provlači problem koji još uvijek nije riješen a koji po procjenama utječe na svakodnevne živote, gotovo 125 000 hrvatskih obitelji.
Problem o kojem vam danas pričam, nije pitanje svjetonazora ili ideologije, ali je pitanje političke volje odnosno političke eskivaže problema. Šira hrvatska javnost nije upoznata da problemi s kreditima švicarskim francima još uvijek nisu do kraja riješeni. Zadnjih 13 g. Hrvatice i Hrvati se bore sa sudovima, bankama, interesnim skupinama i svojom vladom kako bi ispravili nepoštene prakse banaka a zapravo bi ta borba trebala biti borba hrvatske države.


Država se treba što miješati u živote svojih građana ali im treba omogućiti zaštitu kod slučaja kao što su krediti u CHF-u. Naše sugrađanke i sugrađani između ostalog napuštaju svoje domove i zbog sporog, tromog, neefikasnog sudskog sustava koji iz dana u dan sve više naših sugrađana šalje u ovrhe i blokade zbog ugovora sklopljenih s nepoštenim bankarskim praksama.


Hrvatski suverenisti su uputili pismo tj. pisano pitanje u vezi sudskih odluka koje su donijeli Vrhovni sud i Visoki trgovački sud RH. Oni su pravomoćno utvrdili da su ništetne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak i promjenjivoj kamatnoj stopi jer su bile utemeljene na nepoštenoj praksi banaka.
Kako po zakonodavstvu RH ništetnost djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla, to je bio argument za retroaktivnu primjenu zakona. Ako je nešto ništetno, ništetno je prema svim neovisno o socijalnim kriterijima. Od komisije smo tražili očitovanje kada će objaviti svoju odluku o najavljenom postupku pokretanja ocjene valjanosti provedbe Zakona o konverziji ugovora o kreditu s deviznom klauzulom u CHF-u. Odgovor smo dobili u srpnju ove godine u kojem se navodi u skladu sa praksom suda EU-a u pogledu Direktive 93/13 EZ iz ’93. g. o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima, ako je nacionalni sud ugovornu odredbu proglasio nepoštenom, valja smatrati da te odredbe nikada nije ni bilo te da se takva nepoštena odredba ne može imati za posljedicu ponovno uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazilo da navedene odredbe nije ni bilo, kao što je presuđeno 2016.g. u Španjolskoj.


Nekoliko država članica donijelo je ili je planiralo donijeti mjere za rješavanje pitanja povezanih s potrošačkim kreditima u stranoj valuti, ali od hrvatske vlade za ovakve planove nismo čuli iako iz odgovora komisije je sasvim jasno da rješavanje ovog problema ovisi isključivo o hrvatskoj vladi.


Dolaskom korona krize i potpune blokade privatnog sektora u ovoj godini problemi su naših sugrađana još više izraženi. Barata se s oko 300 000 novih ovrha i blokada nakon ljeta. Isto tako moratoriji na kredite su samo flaster rješenje za probleme koji nas čekaju na jesen.


Ovim putem želim apelirati na sve saborske zastupnike u ovom časnom domu da stanemo u zaštitu naših sugrađana, te jednom i zauvijek riješimo pitanje nepoštenih bankarskih praksi. Vrijeme je da pokažemo hrvatskom narodu da su njihovi životi i životi njihovih obitelji ispred svakodnevnog politikanstva.

Izaslanstvo HKS-a na obilježavanju 21. obljetnice Oluje

Izaslanstvo HKS-a, na čelu s predsjednicom Hrvatske konzervativne stranke Ruže Tomašić, u petak, 05. kolovoza 2016., nazočilo je središnjem dijelu obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 21. obljetnice veličanstvene Vojno-redarstvene operacije Oluja u gradu Kninu.

Protokol obilježavanja započeo je na kninskoj Tvrđavi gdje su predstavnici državnog vrha, obitelji poginulih i nestalih branitelja te predstavnici svih ratnih vojno-redarstvenih postrojbi podigli hrvatski stijeg. Na Trgu dr. Ante Starčevića sva državna izaslanstva položila su vijenac i zapalila svijeće podno spomen-obilježja i spomen križa, a na istom mjestu počast svima poginulima u Domovinskom ratu te poginulima u VRO Oluja odali su dužnosnici HKS-a polaganjem vijenca i paljenjem svijeća.

Uz predsjednicu Ružu Tomašić, u izaslanstvu HKS-a bili su glavni tajnik Denis Bevanda, članica Predsjedništva Marijana Klišanin, predsjednik i dopredsjednica Glavnog odbora Draženko Kožul i Marijana Trogrlić, koordinator mladih Marko Milanović Litre, predsjednik gradske organizacije Split Jurica Batarelo, gradske organizacije Imotski Jelena Jukić, te brojni drugi dužnosnici i članovi.

Knin 2016

Protokol je nastavljen u crkvi Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta u Kninu svečanom euharistijskim slavljem, koje je predvodio umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas u zajedništvu sa šibenskim biskupom Tomislavom Rogićem i vojnim biskupom Jurom Bogdanom. Euharistijsko slavlje pratio je zbor kninske župe sv. Ante te Klapa Sv. Juraj HRM.

Nakon završetka protokolarnog djela stranački dužnosnici nastavili su druženje s hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji u šatoru UHDDR-a Rokovci – Andrijaševci, kojima se i ovom prigodom zahvaljujemo na gostoprimstvu.

Otvoreno pismo mladih Hrvatskih konzervativaca predsjedniku EP-a Martinu Schulzu

Mladi Hrvatski hrvatski konzervativci u ponedjeljak, 11. svibnja 2015., uputili su otvoreno pismo predsjedniku Europskog parlamenta Martinu Schulzu:

Poštovani gospodine predsjedniče Europskog parlamenta Schulz,
Obraćam Vam se u povodu pisma koje Vam je uputio zastupnik u Hrvatskom saboru Milorad Pupovac i potpredsjednik Srpske samostalne demokratske stranke u kojem po tko zna koji puta iznosi optužbe o genocidnosti hrvatskog naroda i Republike Hrvatske istovremeno prikazujući zastupnicu u Europskom parlamentu Ružu Tomašić kao osobu koja daje ‘šovinističke izjave, uperene prvenstveno protiv srpske manjine u Hrvatskoj’.
I jedno i drugo su neistine koje gospodin Pupovac vješto koristi kako bi manipulirao tobožnjom ugroženošću srpske manjine u Hrvatskoj a sebi osigurao lagodan život na račun hrvatskog proračuna. Da je tome tako postoji niz dokaza od kojih izdvajamo riječi bivšeg  predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića  kako se ‘politika Milorada Pupovca, odavno pretvorila u ‘etnobiznis’, a ne u kvalitetnu manjinsku politiku’ dodajući pritom kako je u vrijeme kada je stranka gospodina Pupovca i formalno bila u Vladi, ‘za Srbe učinio vrlo malo, a za sebe i svoje iznimno puno’.
Da je gospodin Pupovac zadnja osoba koja može govoriti o brizi za prava srpske manjine i njihovoj tobožnjoj ugroženosti, potvrđuju i riječi jednog drugog pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj, gospodina Nenada Vlahovića, predsjednika Srpske pravedne stranke, koji je u travnju ove godine javno optužio gospodina Pupovca da je ostvario veliku materijalnu korist prisvajajući si novac namijenjen srpskoj manjini. Gospodin Vlahović potvrdio je riječi bivšeg predsjednika Josipovića i javno rekao kako ima dokaze za te tvrdnje, te da protiv gospodina Pupovca vodi i sudski postupak.
Ruža Tomašić u svojim javnim nastupima često je isticala kako je takva politika zloporabe pripadnosti etničkoj manjini radi vlastite koristi neprihvatljiva te da osobe koje lažno optužuju vlastitu državu za genocid radi vlastitih probitaka zbog toga trebaju odgovarati. Gospodin Pupovac prepoznao se u tim riječima i sada svoja nečasna djela pokušava sakriti iza cijele srpske manjine u Hrvatskoj te u pismu upućenom Vama tendenciozno ističe samo dijelove izjave Ruže Tomašić, što je još jedan dokaz njegove dosljednosti u manipuliranju javnošću i srpskom manjinom.
Njegove optužbe da ‘u protekle tri godine razvijanje netolerancije, te stvaranje i toleriranje protumanjinske atmosfere ozbiljno ugrožavaju postignuto tokom pregovora o članstvu i onemogućavaju obaveze proistekle iz Pristupnog ugovora Republike Hrvatske, a posebno njegove odredbe o pojačanoj zaštiti manjinskih prava’, najbolje  opovrgava činjenica da je Hrvatska u skupini zemalja koja ima najbolje zakone za zaštitu manjina u Europi i nema otvorenih pitanja s manjinskim zajednicama, osim onog s gospodinom Pupovcem, koji, očito, od toga jako dobro živi. Pripadnici srpske manjine danas imaju svoje mjesto u hrvatskom športu, na glazbenoj sceni, u medijima, u obrazovnim ustanovama, na važnim mjestima u politici kao što su Europski parlament ili Hrvatska vlada i na mnogim drugim područjima. Istovremeno, hrvatska manjina u Vojvodini u Republici Srbiji o takvim pravima i tretmanu može samo sanjati.
Htjeli bismo ovom prilikom podsjetiti da gospodin Pupovac lažno optužuje Hrvatsku i zastupnicu Tomašić za širenje netolerancije među građanima dok on osobno prešutno odobrava, i time svjesno podupire, slučajeve u kojem pripadnici srpske manjine vrijeđaju osjećaje većinskog hrvatskog stanovništva i simbole hrvatske države.
Ovom prigodom važno je napomenuti da je u Hrvatskoj Zakonom o općem oprostu (NN 80/96) obuhvaćeno oko 1700 pripadnika agresorske vojske kojima se daje opći oprost od kaznenog progona i postupka počiniteljima kaznenih djela počinjenih u agresiji, oružanoj pobuni ili oružanim sukobima te u svezi s agresijom, oružanom pobunom i oružanim sukobima u Republici Hrvatskoj. Neki od tih pripadnika i danas nastavljaju s provokacijama i unošenjem nereda u međunacionalne odnose na nekadašnjim okupiranim područjima RH. Takve provokacije gospodin Pupovac nikada nije osudio niti se o njima očitovao.
Podsjećamo i na presudu Međunarodnog suda  pravde na tužbu Hrvatske za genocid protiv Srbije kojom je utvrđeno da su srpske snage i JNA počinili zločine  protiv hrvatskog stanovništva s namjerom da se ‘etnički očiste područja koja su trebala ući u sastav srpske države’. Gospodin Pupovac izvrće te činjenice i danas, kao i uostalom tijekom cijelog njegovog političkog djelovanja, pokušava političkim pamfletima nametnuti krivnju Hrvatskoj i hrvatskom narodu da su genocidni, raspirujući mržnju kod svojih sunarodnjaka u Hrvatskoj, što je i prethodilo agresiji Srbije na Hrvatsku.
Koliko je gospodin Pupovac vjerodostojna osoba za iznošenje optužbi o genocidnosti Hrvata možda najbolje svjedoči činjenica da je tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku, u veljači 1992. na konferenciji za novinare lažno optužio Katoličku crkvu da je u Hrvatskoj pokrstila 11.000 srpske djece. Pritom nije ponudio dokaze. Gospodin Pupovac nikada nije odgovarao zbog takvih izjava. Zagrebački okružni tužitelj je početkom svibnja 1992. podigao optužnicu protiv Pupovca zbog iznošenja lažnih vijesti ili tvrdnji, za što se predviđala kazna do pet godina zatvora, no do procesa nikada nije došlo.
Iznijet ćemo za kraj zastrašujuće činjenice i brojke koje gospodin Pupovac uporno ignorira dok optužuje Hrvatsku za genocidnost:  Činjenica je da je Srbija s JNA uz pomoć pripadnika srpske manjine izvršila agresiju na Republiku Hrvatsku, želeći očistiti granice tzv. Velike Srbije od nesrpskog stanovništva. Tijekom te agresije u ime Velike Srbije radili su teške zločine, protjerivanja, ubijanja i mučenja civila, silovanja, rušenja objekata, itd.
Srpske snage protjerale su iz hrvatskih područja više od 200.000  stanovnika, ubile su  19.500 građana, od toga više od 400 djece. Prema rezultatima istraživanja koje je naručio Program UN-a za razvoj u Hrvatskoj je tijekom rata registrirano između 1500 i 2200 težih slučajeva seksualnog nasilja. Samo pet silovatelja pravomoćno je osuđeno tako da se žrtve silovanja u Vukovaru svakodnevno susreću sa silovateljima i ne mogu im ništa.
Nadalje, kroz srpske logore u Begejci, Beograd, Bileća, Glina, Knin, Manjača, Morinje, Niš, Sremska Mitrovica, Stara Gradiška, Stojićevo, prošlo je oko 8500 hrvatskih građana (300 zatočenih je ubijeno).
Registrirano je najmanje 145 masovnih i više od 1200 pojedinačnih grobnica sa žrtvama srpskih zločina, uglavnom Hrvatima, ali i pripadnicima ostalih narodnosti koji nisu podržali velikosrpsku politiku i agresiju na Hrvatsku.
Ranjeno je preko 30.000 građana, a ciljanim napadima uništeno je ili oštećeno 2423 spomenika kulture od čega toga je 495 sakralnih objekata –  uglavnom katoličke crkve.
Na kraju, želimo istaknuti da je u redovima  HV-a  u tom razdoblju,  uz Hrvate, bio i znatan  broj  pripadnika ostalih narodnosti koje žive u Hrvatskoj, a među njima i preko 10000 Srba.
Usprkos tim činjenicama, gospodin Pupovac  ima obraza i danas za visoku plaću koju mu isplaćuju hrvatski građani optuživati vlastitu državu i te iste građane da su fašisti, genocidni i netolerantni.
Poštovani gospodine predsjedniče Europskog parlamenta, postoji li igdje u Europskoj uniji ovakav slučaj?

S poštovanjem

u ime mladih Hrvatskih konzervativaca Grada Zagreba
Marko Milanović Litre

Izaslanstvo HKS-a na obilježavanju Dana grada heroja Vukovara

U povodu obilježavanja Dana grada heroja Vukovara i blagdana zaštitnika grada sv. Filipa i Jakova, u nedjelju, 3. svibnja 2015. godine, predsjednik Gradskog vijeća grada Vukovara Igor Gavrić, dogradonačelnik Marijan Pavliček i vijećnici Robert Rapan i Marina Jokić ugostili su u Vukovaru izaslanstvo HKS-a na čelu s predsjednicom Ružom Tomašić.
Protokol obilježavanja započelo je na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata grada Vukovara gdje je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odana počast žrtvama Domovinskoga rata, a svečanu svetu misu u Crkvi svetih Filipa i Jakova predvodio je provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda fra Ilija Vrdoljak uz koncelebraciju nekoliko svećenika predvođenih gvardijanom i župnikom Sv. Filipa i Jakova fra Ivicom Jagodićem.
U podne je svečano otkirvena spomen-bista Jeana-Michela Nicoliera, francuskog dragovoljca Domovinskog rata koji je sudjelovao u obrani Vukovara, a koji je zločinački ubijen 1991. nakon pada Vukovara. Spomen-bistu su zajednički otkrili njegova majka Lyliane Fournier, njegov brat Paul, predsjednik Gradskog vijeća Igor Gavrić i gradonačelnik Ivan Penava. Postavljena spomen-bista je djelo akademskog kipara Lovre Jakšića i klesarske radionice Dražena Jakšića.
Svečana sjednica Gradskog vijeća Grada Vukovara u povodu Dana Grada Vukovara održana je u Hrvatskom domu, a započela je himnom Republike Hrvatske u izvedbi „Vukovarskih golubića”.  Predsjednik Gradskog vijeća Igor Gavrić u svom obraćanju pohvalio je rad gradskih vijećnika i posebno naglasio kako će ispoštivati odluku Ustavnog suda i spriječiti postavljanje dvojezičnih ploča, jer one nisu nikada bile niti će biti u gradu Vukovaru, te je pozvao pripadnike srpske zajednice u Vukovaru da u cilju izgradnje suživota, ako imaju saznanja, kažu gdje se nalaze posljednja počivališta Vukovaraca nestalih u Domovinskom ratu, a za čiju se sudbinu još uvijek ne zna.
U izaslanstvu HKS-a uz predsjednicu Tomašić bili su Nikica Penđer, dopredsjednik, Denis Bevanda, glavni tajnik, Miro Cukrov, član Predsjedništva, te članovi Glavnog odbora Ivan Vukoja i Marko Mlanović – Litre.
Na Svečana sjednica Gradskog vijeća Grada Vukovara su uručena i javna priznanja Grada Vukovara:
Nagrada za životno djelo: akademkinji Alici Wertheimer-Baletić, prof. Zdravku Dvojkoviću, dr. Vesni Bosanac, i magistru Radwanu Joukhadaru.
Medalja Grada Vukovara: Martini Stojšić, Ivici Azeniću, Josipu Boldišu, posthumno, Mirjani Kulić, Ogranku Matice hrvatske Vukovar, Đuri Ivankoviću, Vilmi Vidović, Zlatku Hegedušu, Javnoj ustanovi u kulturi Hrvatski dom Vukovar
Plaketu Grada Vukovara dobili su: Dom učenika ugostiteljsko-turističke škole Osijek, Klub dizača utega „Vukovar”, Stjepan Draganić, HNK Mitnica Vukovar, Vlado Martinko.