Odgovor Dragani Jeckov i SDSS-u

Saborski zastupnik Marijan Pavliček u slobodnom govoru u Hrvatskom saboru odgovorio je Dragani Jeckov:
“U jučerašnjem iznošenju stajališta u ime Kluba SDSS-a Dragana Jeckov se osvrnula na obrazovanje na jeziku i pismu pripadnika nacionalnih manjina, prvenstveno srpske nacionalne manjine na području grada Vukovara i okolnih mjesta, te u više navrata prozvala aktualnu gradsku vlast nazvavši nas kvazi lokalnim reformistima školstva. Ta ista Dragana Jeckov je govorila o njenom viđenju i mitovima kako ona kaže koji su umreženi među hrvatskim građanima, a glede nastave na jeziku i pismu pripadnika nacionalnih manjina.
Ja ovdje neću ni o mitovima, ni o legendama, nego ću o činjenicama. Naime, po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina u čl. 11. nacionalne manjine imaju pravo na odgoj i obrazovanje na svom jeziku i pismu. Pored toga postoji i Zakon o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina, a sve je to u detalje razrađeno u 3 državna pedagoška standarda, pedagoški standard predškolskog odgoja, pedagoški standard osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja gdje postoje 3 modela obrazovanja, model A, model B i model C. Model A podrazumijeva cjelokupnu nastavu na jeziku i pismu nacionalne manjine i taj model je model koji se provodi na području grada Vukovara. Čim upišete dijete u manjinsku nastavu jedino što vam se nudi je model A. Model B i model C uopće nisu ponuđeni. A taj model A znači u praksi što? Djeca idu u istu zgradu, idu u istu smjenu, ali su potpuno odvojeni u razrednim odjeljenjima i nemaju nikakvog kontakta jedni s drugima. I vi danas imate 20 generacija od mirovne integracije u gradu Vukovaru koji žive u istom gradu gotovo bez ikakvog kontakta jer se od same vrtićke dobi, pa sve do završetka srednjoškolskog obrazovanja odvajaju jedni od drugih.
Kolegica Jeckov također govori da obrazovanje na manjinskom jeziku i pismu nema alternativu i da sve drugo vodi ka asimilaciji manjine.
Poštovana saborska zastupnice Jeckov, nitko ne želi asimilirati jednu ili drugu ili treću nacionalnu manjinu. No još veći problem što upravo vi politički predstavnici svoje nacionalne manjine ne želite dozvoliti integraciju vaše nacionalne manjine u hrvatsko društvo. I ovakav model obrazovanja je smrt za budućnost grada Vukovara i prvenstveno šteti vašoj nacionalnoj manjini jer vršite segregaciju vlastite nacionalne manjine. Nažalost, upravo kroz ovakav model obrazovanja, model A i danas se provodi u određenim dijelovima velikosrpska propaganda jer kako nazvati crteže koji su nastali prije nekoliko tjedana u OŠ „Borovo“ gdje se nastava odvija po modelu A, gdje su djeca crtala Vukovarski vodotoranj sa svim ratnim ranama, a na vrhu vodotornja srbijanska zastava, zar to nije velikosrpska propaganda?
Zar nije velikosrpska propaganda da ja koji sam 10.g. radio u prosvjeti uđem u razred i na ploči piše na ćirilici „građanski rat u Hrvatskoj ’91. do ’95.g.“, a ustav jasno kaže da se radi o Domovinskom ratu, zar to nije velikosrpska propaganda?
Kolegica Jeckov u više navrata govori da pripadnici srpske zajednice nemaju ni približno ona prava u odgoju i obrazovanju kao što imaju recimo pripadnici talijanske zajednice koji imaju svoje manjinske škole kao pripadnici mađarske zajednice, kao pripadnici češke zajednice. Međutim, ja nisam čuo da su djeca koja pohađaju nastavu na talijanskom jeziku crtali Pulsku arenu i na njoj stavili talijansku zastavicu. Nisam čuo ni da su pripadnici mađarske nacionalne manjine crtali Osječku tvrđu i na nju stavili mađarsku zastavu, ali sam za Vukovarski vodotoranj sa srbijanskom zastavom čuo i vidio, ali sam vidio da na ploči piše „građanski rat u RH od ’91. do ’95.“. I mislim da najbolje znaju upravo oni koji žive u gradu Vukovaru kaki model obrazovanja je najbolji za budućnost grada Vukovara. Tri puta smo dobili povjerenje naših sugrađana i vjerujem da najbolje znamo što je najbolje za naš grad. Jedini iskorak bi bio C model obrazovanja gdje će djeca ići zajedno, a pripadnicima nacionalnih manjina će bit omogućeno da dodatno 5 sati imaju nastavu gdje će učiti o svom jeziku, o svojoj kulturi i svojoj povijesti”.

Načelnik Stožera CZ RH krši odluke koje je sam donio

Saborski zastupnik Hrvatskih suverenista i načelnik Stožera Civilne zaštite Vukovara Marijan Pavliček u slobodnom govoru u Hrvatskom saboru osvrnuo se na nepridržavanje i kršenje mjera od strane samog načelnika Stožera Civilne zaštite RH Davora Božinovića.

Prema njegovim riječima Božinović je, u društvu državnog vrha, prisustvovao košarkaškoj utakmici Hrvatske i Brazila, koja se održala prije dva dana u Splitu na kojoj je bilo nazočno oko 2.000 gledatelja. – Iako po važećoj Odluci o nužnim epidemiološkom mjerama od dana 18. lipnja koju je potpisao sam Božinović u članku 2. Jasno stoji da „ako nije moguće održavanje fizičke distance od najmanje 2 metra u zatvorenom prostoru i najmanje 1.5 metara na otvorenom prostoru, obvezno je korištenje maski za lice ili medicinskih maski”. Na toj utakmici sam Načelnik stožera CZ RH Davor Božinović uočen je bez zaštite maske na udaljenosti od svega nekoliko desetaka centimetara od svojih najbližih suradnika, rekao je Pavliček.

Dodaje i kako je nepojmljivo da Načelnik stožera CZ-a RH se ne pridržava odluka koje je sam potpisao. – Koja se poruka time šalje našim sugrađanima? Poštovani gospodine Božinović nemojte podcjenjivati zdrav razum naših sugrađana. Očekujem od Davora Božinovića da se u najmanju ruku ispriča našim sugrađanima zbog ne pridržavanja mjera koje sam potpisuje i donosi, a kojih se moraju pridržavati svi naši sugrađani, istakao je Pavliček.

Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata

Saborski zastupnici Marijan Pavliček i Željko Sačić u sklopu saborske rasprave o Konačnom prijedlogu Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji su istaknuli:

MARIJAN PAVLIČEK:
“Poštovani ministre, evo zahvaljujem na informaciji koju ste mi maloprije dali a vezano za broj osoba koje su stekle sukladno ovom zakonu status hrvatskog ratnog vojnog invalida, odnosno status hrvatskog branitelja o tome sam nešto htio i pričati pa neću previše duljite, ali evo dužan sam prema tim osobama, radi se o dvije osobe s područja bivše općine Vukovar koji su podnijeli zahtjeve priznavanja statusa hrvatskog branitelja, jedna i druga osoba su odbijene. Dat ću vam primjer, znači, jedna osoba, radi se o osobi koja je zatražila priznavanje statusa za priznavanje statusa za razdoblje od početka svibnja do početka svibnja do početka listopada 91. godine na području Iloka i na području Vukovara uz predočenje 5 svjedoka i 2 zapovjednika kako na području Iloka tako na području Vukovara ista osoba je odbijena i prvom odlukom i na drugostupanjskom tijelu uz obrazloženje područnog odjela za poslove obrane Osijek da ta osoba nije u službenoj evidenciji Ministarstva obrane. S druge pak strane imamo drugi slučaj radi se o Hrvatskom branitelju koji ima status branitelja ali jedan dio iz 91. godine mu nije priznat i koji se nalazi na dokumentu vremena iz 91. godine koji je potpisao zapovjednika bataljona Mjesne zajednice Mitnica pokojni Ivo Šoljić, njegovo ime i prezime se tu nalazi, no unatoč tome što se nalazi na dokumentu vremena i Ministarstvo obrane priznaje taj dokument vremena kao i svi svjedoci nadređeni zapovjednik ga se slabo sjeća i ovdje se dalo za pravo odnosno veća vjera je dana izjavi zapovjednika. Mislim da je tu očigledno postoje neki kriteriji koji još nisu usklađeni kod same znači Područnog odjela za poslove obrane Osijek unutar Ministarstva obrane, pa evo čisto da se malo povede više računa da ti kriteriji ipak budu ujednačeni, naravno tko ima pravo ima, tko ima, ne može biti kao što je rekao kolega Sačić nema kategorije lažnog branitelja il se branitelj il nisi branitelj i točka. Evo, zahvaljujem još jedanput na ovim dokumentima što ste mi dali”.

ŽELJKO SAČIĆ:
„Poštovani predsjedavajući, gospodine ministre, tajnici, kolegice i kolege, oko ovog zakona o pravima hrvatskih branitelja i članovima njihovih obitelji odnosno dopune konačne verzije manje-više rekli smo sve već i u prvom čitanju, ovdje samo treba podvući vidje jedan dio, jedan manji dio je predlagač uvažao naših primjedbi, ali ono što je ostalo za ukazat jeste potpora načelna ideji da se hrvatskim braniteljima olakša život, da im njihovim obiteljima, prije svega da im se osigura kruh, da ih se zaposli koji su nezaposleni, da se stimulira njihovo zapošljavanje to je najvrjednije i najvažnije i to je po meni dobro što ste uložili do sad puno u te zadruge i raznorazne oblike davanja jedne sigurnosti ekonomske zapravo braniteljima i njihovim obiteljima i tu ne treba nikako žalit novac, svakako te mjere poticat i naravno to uglavnom i radite. Ali ostaje činjenica da još uvijek velik broj hrvatskih branitelja nezaposlen, s njima treba razgovarat vidjet šta otvorit prostor kako.
S druge pak strane od postojećih ljudi koji su stradalnici po sebi obitelji prije svega njima je još uvijek zatvoren prostor pristupu određenim pravima i to je vrlo traumatično, osobito obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, oni koji su prošli srpske koncentracijske logore i koji su doista u toj tragediji i zlu koji su proživjeli čak nažalost neki od njih digli ruku na sebe, tu su ogromni problemi vi jako dobro znate kao tim u Ministarstvu što se tu zbiva, tu treba biti puno puno fleksibilniji u odnosu na postojeće stanje, treba vidjeti kako pomoći tim obiteljima da ostvare taj status jer nitko tko je prošao 6 mjeseci torture u fašističkim srbočetničkim logorima ne može poslije imat apsolutno nitko nikakve dvojbe da sve zlo što mu se u životu dogodilo od zdravlja do psihe do čak i suicida da nije u vezi s tim, da nema uzročno-posljedične veze.
Dakle, tu trebamo učinit puno više, dao sam ja amandman na to, ovaj, na sreću velim, na sreću taj broj ljudi koji je u takvoj situaciji u Hrvatskoj se ne broji na tisuće ali, koliko ih ima oni su zaslužili svu pažnju ovog društva i još i više. Također, već smo na Odboru rekli vama kao Stručnoj službi i timu ministra učinite da podzakonski akti se ne donose 6 mjeseci.
Mi ćemo sad danas, evo trudit ćemo se i za tjedan dva će biti glasovanje pa nemojte sad Zakon ćemo izglasat ali on neće bit u primjeni 6. mjeseci radi čega, zato jer nije Pravilnik donesen. Pravilnik se mora paralelno radite na Pravilniku, skratite rok, neka proba, neka to bude u jednom roku primjerenom 2. mjeseca, 3, al ne 6 mjeseci. Ono što je 90 dana znam da je problem, znam da je teško idete na godišnji, korona, potresi, zla sva ali stručne službe neka, neka se ujedine i neka u interesu obitelji stradalnika, branitelja učine taj tehnički nomotehnički dio posla što prije i tako. To je što se toga tiče načelno ono je vaša trajna briga, vaša trajna briga ministre i svi ostali da ne dozvoljavate nikome pristup časnoj kategoriji najzaslužnijih ljudi koji su stvarali, branili Hrvatsku državu, prema tome to je vaša obaveza. Ne može se dogodit da postane kategorija lažni branitelj normalna kategorija. Nema lažnih branitelja. Imamo samo branitelje i one koji to nisu a vaša je službe i svi da bdijete i tu ćemo mi našu hrvatsku javnost umirit i reć, ne, svako tko je branitelj ponosni je, među njima nema lažni, ako ima lažni zna se kako se prema njima treba postupit“.

Zakon o civilnim stradalnicima Domovinskog rata

Saborski zastupnici Marijan Pavliček i Željko Sačić u sklopu saborske rasprave o Konačnom prijedlogu Zakona o civilnim stradalnicima Domovinskog rata su istaknuli:

MARIJAN PAVLIČEK:

“Poštovani mislim da je ovaj zakon svima nama drago što se donosi i trebao je biti donesen još prije 20 godina kako bi obuhvatio sve kategorije civilnih stradalnika Domovinskog rata, jer mislim da se svi ovdje u sabornici slažemo da bez obzira pripadali lijevom ili desnom političkom spektru, da svi oni koji su invalidi imaju trajnu invalidnost, da svi oni članovi obitelji, čiji su članovi stradali kao civili imaju pravo dobiti određenu satisfakciju od Hrvatske države.

I mislim da tu nije ništa sporno. I unatoč poboljšanjima u odnosu na prvo čitanje prvenstveno tog članka 5. mi u klubu Hrvatskih suverenista još uvijek izražavamo bojazan da će se na žalost kroz ovaj zakon moći provući i oni koji su otvoreno sudjelovali u oružanoj pobuni protiv RH.

Zašto? Naime, jednostavan odgovor na pitanje imamo li mi popis pripadnika vojnika, vojske tzv. SAO Krajine. Odgovor je bojim se da nemamo. Imamo li mi popis svih članova paravojnih postrojbi koji su djelovali na okupiranom području od ’91. do ’97. godine. Bojim se da nemamo.

Imamo li popis osoba koji su bili politički aktivni na lokalnim i državnim razinama te para države i koji su otvoreno zagovarali stvaranje Velike Srbije. Bojim se da nemamo.

Evo vam još jedan banalan primjer. Imate ovdje ovu sliku vojnika i civila s puškom na ramenu nakon pada Vukovara. Je li taj civil igdje evidentiran kao suradnik neprijateljske vojske. Nije sigurno. I taj civil ukoliko je stradao u napadu na RH može se ovdje provući kao civilna žrtva rata i dobiti satisfakciju od Hrvatske države i to je činjenica od koje ne možemo pobjeći. I stoga smo u klubu Hrvatskih suverenista dali 10 amandmana na ovaj zakon i nadam se da ćete usvojiti dio ovih amandmana kako bi onemogućili da oni koji su otvoreno zagovarali Veliku Srbiju na ovaj ili onaj način mogli koristiti benefite ovoga zakona.

Još jedan puta napominjem nitko od nas prisutnih ovdje nema ništa protiv da bilo koji istinski civil bez obzira koje nacionalnosti bio dobije prava koja mu pripadaju sukladno ovom zakonu. Ali postoji ta bojazan, pa čak i u članku 73. što kolege iz HDZ-a govore da će se priznati samo dokumentacija sa područja RH stoji u stavku 3. osim dokumentacije iz stavka 2. ovog članka za utvrđivanje činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovog Zakona pribavit će se i drugi dokazi propisani pravilnikom iz članka 72. ovog zakona.

Znači bit će jedan poseban pravilnik gdje će se moći očigledno pribaviti dokazi sa okupiranog područja”.

ŽELJKO SAČIĆ:

„Dakle, mi imamo sada pred sobom Konačni prijedlog zakona o civilnim stradalnicima. Ima svatko od nas sasvim jasan stav da svaka nevina žrtva treba biti obeštećena u mjeri u kojoj to ovo hrvatsko društvo može dati, ali isto tako mi, mnogi od nas kako u oporbi vidim imamo također jasan stav i zahtjev da se ne smije dozvoliti ni u kojem slučaju nikakva mogućnost da neprijatelji Hrvatske države, agresori i oni koji je nisu željeli ostvare bilo kakve benefite na teret hrvatskog proračuna.

I to je poanta priče, to su zahtjevi koji su nas motivirali da vam i u prvom čitanju dostavimo određene primjedbe i sada da dostavimo određene amandmane. Ja moram primijetiti da je između prvog čitanja konačnog prijedloga i sad konačnog prijedloga došlo do određenih izmjena.

Vi ste u jednom bitnom dijelu članak 5. promijenili i otklonili u velikoj mjeri moje sumnje za potencijalne korisnike koji do tog doba nisu bili adekvatno spriječeni za eventualno korištenje ovih odredbi na svoju korist, jer jasno je u članku 1. i 1. ste definirali kasnije to je definirano člankom 5. da se ta prava ne mogu ostvariti, neprijatelji naoružani, pripadnici vojnih paravojnih formacija, članovi njihovih obitelji.

Međutim, ostao je širok prostor za korištenje tih prava ljudima koji su logistički podržavali, sudjelovali u civilnoj vlasti tzv. SAO krajine, a znači bili neprijatelji ovog društva, ove države a slijedeći striktno članove predloženog zakona. Mogli su se provući kroz to. Međutim, sa ovom odredbom, izmjenom članka 5. Koji sam pročitao ovih dana to ste zatvorili. Drago mi je da ste tu priču zatvorili, da sad izrijekom kaže kao ni osobe koje su na bilo koji drugi način pomagale neprijateljske, odnosno ove paravojne formacije.

Međutim, ostaje prostor. Izrijekom se protivimo i dalje da ta prava konzumiraju stranci, isključivo mogu konzumirati državljani RH sa stranim državljanstvom. Znači, ne stranci. A tako vam je i po postojećem Zakonu o civilnim vojnim žrtvama koji je sad važeći stranci nemaju pravo konzumacije.

Također nikako ne možemo pristati da se u članku 9. dozvoljava jedna mogućnost da civilni stradalnici Domovinskog rata budu sve osobe koje su stradale od minsko-eksplozivnih sredstava, vatrenog oružja u tom periodu od devedesete do devedeset i šeste, iako nisu u vezi sa ratnim djelovanjem, nego su u vezi sa Domovinskim ratom.

To je jedna neadekvatna odredba koja omogućava, koja prvo ignorira kazneno pravo, građansko pravo, a dozvoljava da žrtve kaznenih djela ratnih zločina, različitih teških oblika kaznenih djela međunarodnog prava, povrede međunarodnog prava paralelno ostvaruju unatoč tome što su već jednom ostvarile u kaznenom postupku određene namjere da opet budu sada kategorizirane kao civilne žrtve Domovinskog rata.

Na to ne možemo pristati, njih je po našoj procjeni oko 150 do 200 ovog trenutka i oni su u postupcima prema proteklih godina u Hrvatskoj ili pred Međunarodnim sudom ili u Hrvatskoj manje-više zapravo namireni u onom dijelu nadoknade štete ili njihove u onom kako je to zakon predvidio. Prema tome, tu smatramo da to nije dobro miješati te žrtve kriminala, ratnih zločina jer onda možemo otvoriti proces koji nema kraja.

I također ostavljamo mogućnost kritike da se o ostvarenju ovog zakona, ovih zakonskih obveza koja je predviđena po mom izračunu ovdje vam nije u pitanju dvije i pol tisuće novih korisnika, nego 26000 novih korisnika potencijalno. 10289 samo civilnih stradalnika na slobodnom teritoriju RH koji su poginuli, umrli, suicid izvršili ili na bilo koji način skončali život. Takvih je 10 000 u Hrvatskoj ranjenih koji imaju potencijala da budu 20% invalidi ili 60% bolesni.

Također imate 10 000, a na okupiranom području tzv. SAO Krajine imate oni koji su poginuli, umrli, stradali, nestali 5155, a 2700 ranjenih koji imaju potencijal, znači kad sve to skupa zbrojite to vam je 26000 potencijalnih korisnika.

I sada moramo izvješće godišnje obvezati zakonodavca, odnosno predlagatelja da predložite da se godišnje jednom o tim značajnim pitanjima u Saboru raspravlja i da ta evidencija bude dostupna na taj način široj javnosti”.

Pavliček: Upravo ste vi gospodine Pupovac politički piroman

Saborski zastupnik Hrvatskih suverenista Marijan Pavliček osvrnuo se u slobodnom govoru na nedavni incident u Vukovaru u kojem je napadnut 13-godišnji dječak te Miloradu Pupovcu (SDSS) uzvratio kako je upravo on politički piroman čija se politička opcija hrani na takvim incidentima.

„Upravo ste vi gospodine Pupovac politički piroman, jer se vaša politička opcija hrani na ovakvim incidentima, inače ne bi imala svrhu postojanja“, poručio je Pavliček Pupovcu koji je, kaže, osudio taj incident ali je istovremeno za taj i brojne druge incidente optužio aktualnu gradsku vlast i njega osobno za tzv. političko piromanstvo.

Pupovcu je poručio i da on svojom politikom radi najveće zlo, prvenstveno svojoj zajednici. „Vi, pod izlikom zaštite nacionalnih manjina, podržavate status quo i vršite segregaciju vlastite nacionalne manjine u Vukovaru“, rekao je zastupnik koji je detektirao i gdje leži pravi uzrok sukoba.

„Leži ovdje, u zakonima koje je donio Hrvatski sabor, u Državnom pedagoškom standardu osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja koji je omogućio segregaciju djece na nacionalnoj osnovi“, rekao je Pavliček i najavio da će, možda i prije ljetne stanke pokrenuti inicijativu za promjenu spomenutog Standarda kako bi se omogućilo da djeca nacionalnih manjina idu zajedno u školu sa većinskim narodom.

Zajedničkim snagama krećemo po još jednu pobjedu u Vukovaru

Vukovar, 20. ožujka 2021. – U subotu je potpisan koalicijski sporazum o zajedničkom izlasku na predstojeće lokalne izbore u gradu Vukovaru između Hrvatske konzervativne stranke i Ivan Penava Nezavisna lista.

Koalicijski sporazum su potpisali Filip Sušac, predsjednik gradske organizacije HKS-a grada Vukovara i Ivan Penava predsjednik Nezavisne liste. Na izbore izlazimo sa zajedničkima kandidatima za gradonačelnika i zamjenika gradonačelnika te listom za gradsko vijeće. Kandidat za gradonačelnika je Ivan Penava, dok je kandidat za zamjenika gradonačelnika Filip Sušac.

Predsjednik HKS-a Marijan Pavliček u svom obraćanju istaknuo je: “Prije dolaska na vlast ove koalicije, Vukovar je bio grad koji je punio novinske članke crne kronike, grad čiji se gradonačelnik povlačio po sudovima, a gospodarska zona više ličila na lovište nego na zonu za gospodarska ulaganja.” Izrazio je zadovoljstvo što se potpisivanjem koalicijskog sporazuma nastavlja dosadašnja dobra suradnja vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave i HKS-a. Pavliček je također kazao kako očekuje korektnu predizbornu kampanju u kojoj bi se trebali iznositi rezultati učinjenoga, a ne zadavati udarci ispod pojasa.

Kandidat za zamjenika gradonačelnika Vukovara Filip Sušac pozvao je građane da izađu na izbore, ali i da prije nego odaberu za koga će glasati razmisle što je i koliko napravljeno u gradu proteklih godina. Ivan Penava u vođenju grada donosi potrebno političko iskustvo, a ja kao mlada i tehnički obrazovana osoba donosim elan, želju i tehničko znanje. Bit će to spoj mladosti i iskustva koji će doprinijeti još boljim vođenjem grada u naredne četiri godine. Naglasak ćemo staviti na mlade ljude. Cilj nam je zadržati ih u gradu jer oni su ti koji stvaraju i razvijaju grad i društvo, rekao je Sušac.

Predsjednik Nezavisne liste, vukovarski gradonačelnik Ivan Penava ustvrdio je kako je za njegovog mandata Vukovar doživio snažan razvoj rekavši kako Vukovarcima pri tome ništa nije palo s neba.

“Izborili smo se za to svojom marljivošću, radom, poštenjem i nepotkupljivosti”, kazao je dodajući kako su ponekad to bili koraci laki poput pera, a ponekad teški poput kamena. Po njegovim riječima, svaki od tih koraka učinjen je bez ijedne sumnje, afere ili sukoba sa zakonom. Kao najvažnija ostvarenja naveo je rezultate u gospodarstvu te obnovu vodotornja.

Ovaj zakon je klasični primjer trgovine HDZ-a i SDSS-a!

Marijan Pavliček

Zastupnik Marijan Pavliček u sklopu saborske rasprave o Prijedlogu zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata je istaknuo: “Poštovani ministre, cijenim vas kao hrvatskog branitelja, kao ratnog zapovjednika. Međutim, ovaj zakon je klasični primjer trgovine HDZ-a i SDSS-a, klasični primjer trgovine. I ovaj zakon samo potvrđuje koliko je Milorad Pupovac moćan u ovoj koaliciji koja je trenutno na vlasti.
Naime ovaj Zakon omogućava svima onima koji su živjeli na okupiranim područjima da ostvare prava i to trajna prava kao civili, a to upravo potvrđuje članak 2. koji kaže da pored hrvatskih državljana prava prema ovom zakonu imaju iznimno i strani državljani. O kojim se stranim državljanima radi? O onima koji su 91., 2., 3., 4. i 5. godine bili na okupiranim područjima nisu imali hrvatsko državljanstvo i svi oni će ako dokažu da su stradali kao civili dobiti trajna prava od te iste Hrvatske države protiv koje su se grčevito na ovaj ili na onaj način borili.
Pa dat ću vam samo nekoliko primjera. Vjerujem da je većini vas poznata ova fotografija. Radi se o gospođi Jelici Janković, Radiotelevizija Beograd. Snimljeno 18.11. nakon pada Vukovara. Gospođa Jelica Janković bila je civil. 3 mjeseca zatočena odnosno bila u skloništu 3 mjeseca sa svim ostalim civilima grada Vukovara. Hrvatska vojska ju je hranila, pojila i brinula za njenu sigurnost. Ta ista Jelica Janković kada je ušla srpska vojska u Vukovar otvoreno proziva hrvatske branitelje. Veliki dio njih je danas pokojan, više ih nema.
Ova osoba, malo se slabije vidi, je Nada Todorović isto kao Jelica Janković je bila 3 mjeseca u atomskom skloništu. Hrvatska vojska je skrbila o njoj, brinula o njenoj sigurnosti. Ta ista Nada Todorović je tog istog 18.11. pred srpskim vojnicima u okupiranom Vukovaru rekla tog Korača objesite na olajnici, tog hrvatskog branitelja Korača. Ta ista Nada Todorović sukladno ovom Zakonu je civil i ako dokaže da je stradala kao civil od minskoeksplozivne naprave ili zalutalog metka će moći ostvariti trajna prava od Hrvatske države i to je istina.
Ova gospođa ovdje je Anđelka Menjak iz Vukovara, Petrova gora, četničko leglo 91. godine. Ona je kuhala, kako sama kaže, čorbu kiselu za našeg kapetana koji ima krsnu slavu, a za Hrvate kaže a oni su više nego životinje bili. Ako je stradala kao civil imat će prava, trajna prava od Hrvatske države i Milorad Pupovac je uspio u svom naumu 2007. godine zatražio ova prava. Na žalost 2021. godine ćete mu vi to dati što od vas stvarno nisam očekivao.”

Još uvijek postoje pojedinci kojima nije priznat status branitelja

U sklopu saborske rasprave o Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji zastupnik suverenista Marijan Pavliček je istaknuo:
“Evo ja vjerujem ministre da ste vi stvarno ovaj prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihove obitelji predložili ovdje u Hrvatskom saboru upravo zbog toga da bi se one manjkavosti koje su se pokazale u praksi u buduće ispravile.

Međutim, u zadnjih nekoliko dana sam razgovarao s nekoliko hrvatskih branitelja koji su me upozorili da i dalje imaju problem oko priznavanja statusa branitelja za određeno razdoblje. I bojim se da i ovim izmjenama i dopunama ovog Zakona se taj problem neće riješiti.

Naime, ovdje pred sobom imam dokument vremena, kasnije ću vam ministre ovo predati čisto da vidite, radi se o Zboru narodne garde Republike Hrvatske, Mjesna zajednica Mitnica, Vukovar, 22. kolovoza 91. godine, zapovjednik bataljuna Ivo Šoljić. Poginuo. Radi se o 3. četi, upisana su sva tri voda, svaki vod s tri odjeljenja, imamo ovdje oko 80-tak imena. Među njih 80-tak, njih 10-tak ni dan danas nema status hrvatskog branitelja ili nema status hrvatskog branitelja za ovo razdoblje. Znači radi se, još jedanput ponavljam, o službenom dokumentu vremena Ministarstva obrane Republike Hrvatske, ti isti su sukladno novim izmjenama i dopunama Zakona koje su stupile na snagu prije tri godine podnijeli zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja, predložili su potrebite svjedoke koji su s njima bili i sudjelovali u obrani Grada Vukovara i nalaze se isto tako na ovom popisu, međutim, svi su redom odbijeni.

Razlog tome je što je zapovjednik dao izjavu da je ovaj dokument autentičan, međutim radi se o tome koliko se on sjeća o ljudima koji su privremeno bili tamo i da nisu aktivno sudjelovali u obrani grada Vukovara. S druge strane pa, znači imamo ovaj službeni dokument koji bi trebao nešto značiti u pravnoj državi. Nažalost zbog ovakvih sličnih dokumenata ljudi su kasnije završavali u logorima, dobivali batine, neki i smaknuti, slična situacija, evo upravo sam dobio prije nekoliko minuta od jedne gospođe koja je iz Vukovara, danas živi u Rijeci, koja kaže, moj muž ima status branitelja ali 4 mjeseca koja je proveo kao dragovoljac mu nisu priznata. Slučajno je to otkrio 98. godine, te je sukladno ovom Zakonu predao zahtjev uz dva svjedoka, odbijen je, da bi ponovo pokrenuo zahtjev i drugi put je odbijen i podnio je tužbu Upravnom sudu.

Tužbu je dobio i Upravni sud je vratio sve na početak i njen suprug je igrom slučaja uspio doći do dokumenta vremena, naime, ima potvrdu izdanu od povjerenika Vlade da je bio pripadnik pričuvnog sastava 204. vukovarske brigade. Znači resorno Ministarstvo obrane taj dokument nije uvažilo. Sad se postavlja pitanje hoćemo li uspjeti ovim izmjenama i dopunama Zakona riješiti ovaj problem, ja vjerujem da je prvenstveno vama kao sudioniku Domovinskog rata i ratnom generalu cilj da svi oni koji su sudjelovali u obrani Republike Hrvatske dobiju taj status ako su ga zaslužili, a ja vjerujem da evo ima ovdje ljudi koji su to zasluženo, nažalost, zbog ovakvog načina dobivanja statusa, taj isti nisu dobili. Mislim da je apsurdno uopće tražiti svjedoke pored ovakvih dokumenata, pa evo ja se nadam da tu možemo nekako naći neko rješenje za ubuduće kako bi takvim ljudima izašli u susret.