Gospodin Laslo Torma uptutio je medijima pismo čitatelja u povodu ‘Deklaracije o nesnošljivosti i etnocentrizmu u Hrvatskoj’. Kako niti jedan medij pismo gospodina Torme dosada nije objavio, prenosimo ga u cijelosti:

 

Nedžad Hodžić, Furio Radin, Milorad Pupovac, Dragan Crnogorac, Šandor Juhas, Veljko Kajtazi, Vladimir Bilek, Mlan Horvat i Aleksandar Tolnauer, u četvrtak, 14. svibnja 2015. u Puli su ‘donijeli’ i potpisali ‘Deklaraciju o nesnošljivoti i etnocentrizmu u Hrvatskoj’ radi tobožnje ‘eskalacije etnocentrizma i netolerancije’ u Republici Hrvatskoj. Ova je Deklaracija sramotna i po načinu na koji je ‘donijeta’ i po svome sadržaju, na što valja ukazati, a što javni mediji do sada nisu činili na zadovoljavajući način.

Kao prvo, potpisnici ove sramotne Deklaracije  ovo su učinili bez konsultacije sa svojim izbornim bazama s kojima se u ovako ozbiljnim situacijama, ako je uopće istina da je situacija tako ozbiljna, moraju konzultirati, najmanje na nivou svojih Vijeća nacionalnih manjina, što nisu učinili. Pogotovo je to trebalo učiniti jer neki od njih ‘figuriraju’ kao predstavnci u Saboru više raznih nacionalnih manjina.

Drugo, ovi su se ljudi sastali  da sastave ovakvu sramotnu Deklaraciju na osnovu toga što su ‘oni’ svjedoci šovinističkih izjava ‘jedne’ europarlamentarke ‘koja poziva na etničku netrpeljivost i etničko čišćenje!’ Nisu imali dovoljno ljudske hrabrosti jasno reći da misle na neke izjave Ruže Tomašić  u svezi toga da su svi kojima se Hrvatska ne svidi  i koji Hrvatsku ne vole samo gosti u noj, te izjave izazvane provokacijom iz Srbije, da bi, ako bi se u Hrvatskoj stvarno počelo ‘čistiti’ dvorište, Srbija onda imala ozbiljan problem prihvatiti svoje nepočišćeno ‘smeće’. I sam bivajući manjinac  i poznavajuć Ružu Tomašić osobno i odgovorno tvrdim da ona nije osoba sklona etničkoj netrpeljivosti i etničkom čišćenju, ali je spremna braniti Hrvatsku od onih kojima ona nije draga  i koji rade protiv nje. Koristiti njene izjave kao ‘dokaz’ da u Hrvatskoj eskalira etnocentrizam i netolerancija  je politički bezobrazluk koji nije viđen u posljednjih 25 godina u Hrvatskoj. Pogotovu u situaciji kada su u pojedinim trenucima gotovo pola Hrvatske vlade činili Srbi.

Ova Deklaracija vrvi  neosnovanim pretpostavkama  poput one da su pojedine stranke u Hrvatskoj stvorile svoje ideologije koje se zasnivaju nacionalizmu i isključivost  ne navodeći niti jednu stranku, niti jednu takvu ideološku matricu na kojoj bi takva stranka djelovala. Ovi se ljudi usuđuju ‘tvrditi’ da takvo staje predstavlja sigurnosni problem za nacionalne manjine. Da u tome ima imalo istine bili bi dužni to prijaviti nadležnim tijelima za državnu sigurnost, što naravno nisu učinili.
Ovi ljudi također se usuđuju reći da u Hrvatskoj postoji ‘pokret’ koji se razvija i kontinuirano poziva na rat i militarizira javno mnijenje, što je notorna laž, budući da takvo što u Hrvatskoj ne postoji. Ovi su ljudi, zamislite, ‘potreseni’ činjenicom da takve ideologije onemogućavaju primjenu Zakona o službenoj uporabi manjinskih jezika i pisma ‘u pojedinim dijelovima zemlje’?! Nemaju hrabrosti reći da se radi isključivo o ‘slučaju’ Vukovar gdje neosuđivani manjinski ratni zločinci i danas slobodno šeću ulicama grada. Ovi su, bit ću slobodan reći, besramni ljudi ‘upoznati’ s tim da su ovakvi, po njima protumanjinski stvavovi, sve popularniji, na svim mjestima i u javnom prostoru i medijima. To što smo i mi ostalih 99 posto građana upoznati s  čestim protuhrvatskim stavovima ‘nekih’ manjinskih političara za ove je ljude irelevantno, oni samo vide svoju ‘ugrozu”! Da se čovjek sažali nad njima!

I s takvom sramotnom Deklaracijom, za koju se ne zna, ali se može prepostaviti tko joj je inicijator, ovi se ljudi usuđuju obraćati institucijama hrvatske Vlade, Europske unije i civilnog društva  usuđujući se napisati u njoj da time žele ‘očuvati toleranciju i demokraciju’?! Ako ova Deklaracija nije i svojim naslovom  i svojim sadržajem nešto najsramotnije što se moglo u ovo predizborno vrijeme učiniti da se u javnost unese nemir  i da se pokuša utjecati na politička zbivanja u Hrvatskoj, onda zaista ne znam što sramoćenje države može značiti. Ne znam, niti mogu znati što većina  građana Hrvatske koji su pripadnici nacionalnih manjina misle o ovoj Deklaraciji, ali ja u svoje osobno ime odbijam pomisao da su ovakovi ljudi  istinski predstavnici nacionalnih manjina u Hrvatskoj!

Laslo Torma