Hrvatska europarlamentarna zastupnica i predsjednica Hrvatske konzervativne stranke Ruža Tomašić u emisiji Studio 4 Hrvatske televizije govorila je o migrantskoj krizi u Hrvatskoj i svijetu, izbornim rezultatima, pregovorima o poslijeizbornoj koaliciji te što bi Hrvatska trebala učiniti nakon slovenskog postavljanja žice na dijelu hrvatskog teritorija.

Štitili ste Kanadu kao policajka, jeste li još građanka Kanade?

– Naravno, ja sam još građanka Kanade. Kanada mi je omogućila život kakav nisam imala u Hrvatskoj u to doba.

Očito će takav život  omogućiti i sirijskim izbjeglicima. Kanadski premijer rekao je došli ste kao izbjeglice stigli ste kao novi građani Kanade. Kako to komentirate?

– To je doista lijepo.  To je lijepa gesta Kanade. Međutim, morate znati da Kanada ne prima ekonomske migrante. To su rekli i doista ih ne primaju. Znači, od 4. studenog u Kanadu je došlo ukupno 882 izbjeglica, od toga je Vlada pomogla 103, uredi za vize koji su ih predložili 63  i građani i udruge   sponzorirale su pomoć za 716 izbjeglica. Dakle, to nije još jedan veliki val. Samo, Kanada je napravila ono što je i Hrvatska trebala napraviti. Kanada je s tim izbjeglicama kontaktirala. Oni su otišli u Jordan, Libanon i Tursku. Oni su s njima razgovarali i točno znaju tko dolazi. Oni su te izbjeglice i prognanike probrali, tako da oni jako dobro znaju tko dolazi k njima.

Kanada je rekla da će primiti 25.000 ljudi. Kako komentirate te osmjehe na licima izbjeglica? Premijer je rekao da dolaze kao izbjeglice, a odlaze kao Kanađani. Rijetko topao doček s obzirom na ono što se sve događa u Europi.

– Rijetko topao doček, ali ja sam razgovarala s kolegama policajcima u Kanadi i nisu svi baš tako sretni i zadovoljni. Nemojte zaboraviti u Kanadi ima jako puno ljudi koji su bez doma i koji žive na ulici. Kad sam tamo radila i kad je bila osobito hladna zima te sam  ljude skupljala po ulici da se ne smrznu.
Dakle nisu svi zadovoljni. Kanadska vlada objasnilaje  svojim građanima da oni biraju te migrante i jako paze na sigurnost Kanade. Oni jako dobro znaju tko im dolazi.

Na što paze?

– Paze tko su ti ljudi, odakle su, kakva im je edukacija i  stručna sprema. Naravno da će ih tamo čekati posao, jer to su većinom visokoobrazovani ljudi.

Premijer Kanade je spominjao i sva prava koja bi ti ljudi trebali dobiti. Zdravstvenu zaštitu i tako dalje…

– Pa u tome i jest problem. Neki ljudi tamo nemaju zdravstvenu zaštitu. To i Hrvatska radi, sve države rade – prema vani se pokazujemo kako je sve super, a naš narod nema sve ono što njima nudimo.  Dakle, ja jesam za to da se pomogne, pogotovo onima koji bježe i koji se boje za život i koji bi sigurno bili ubijeni da su ostali, ali ne da dobiju puno više nego što smo spremni dati vlastitim građanima. Neka žive kao i mi svi, neka vide kakva je ovo država. Dakle, jedna prava integracija. Jer, ako im puno date od početka, a kasnije ne date, naravno da će se osjećati uskraćeno i onda otići  ISIL ili negdje drugdje.

U tom smislu, daje li im Kanada više nego vlastitim građanima ili jednako?

– Za sada im daju više. Nemaju svi zdravstveno osiguranje koje oni imaju. Samo, opet govorim, ovo su probrani ljudi, visokoeducirani. Nisu to obični migranti kao ovi koji idu preko Hrvatske.

Kako komentirate to biranje? Znači, netko bira visokoobrazovane izbjeglice. Što s onima koji nisu bogati ni imućni. Nisu teroristi i nisu nikakva prijetnja. Što s takvim ljudima?

– Oni dolaze u manje države kao što smo mi gdje nam jednostavno narede što i kako trebamo raditi.

Kad smo kod tog izbora, određene članice EU-a su rekle da će primati samo katolike. Na to je bilo jako puno reakcija u EU-a i izvan nje. Mislite li da je ova vrsta izbora dobra i legitimna, po obrazovanju, recimo?

– Nije dobra, nije fer. Ali što se tiče katolika to itekako je fer. Jako dobro znamo koliko je katolika ubijeno u tim državama. Katolici doista nisu sigurni, kao ni svi kršćani. Nisu sigurni, njih se proganja i ubija. Mislim da je sasvim fer da se te ljude primi prije nego nekoga drugoga.

Mislite da je više fer primati katolike nego visokoobrazovane?

– Fer je primati one koji mogu biti ubijeni, čiji su životi  u velikoj opasnosti. Ne vjerujem da su visokoobrazovani više ugroženi nego katolici. Ne može jedna država primati jedne, i onda se tu državu hvali, a druge države koje  kažu da će primati kršćane i katolike samo da se tu državu kritizira. Dakle, ako netko hoće primati prognanike, migrante, neka prime koga hoće, samo neka prime.

Kako će ti ljudi dokazati svoju vjeru. Meni je lako reći da sam musliman, da sam bilo što drugo?

– Da, ali zato one države koje drže do sebe, kao  što je Kanada, jako dobro znaju koga primaju, jer ih probiru na mjestu iz kojega kreću. Kada dođu u Kanadu, oni znaju s kim imaju posla.

S obzirom na Kanadu, Amerika je južnije. Donald Trump šalje poruke o totalnoj zabrani dolaska izbjeglica. S obzirom na ulogu Amerike u svijetu, kako to komentirate?

–  Najradije bi da te migrante stavimo u brodove i pošaljemo u Ameriku, jer Amerika je
zapravo krivac za sve ovo. Oni rade po svijetu ono što je u njihovom interesu, a onda svi mi drugi kupimo iza njih.

Bijela kuća je reagirala. Rekla je da su Trumpove izjave u suprotnosti s vrijednostima za koje se Amerika zalaže. Jesu li oni demonstrirali i praktično vrijednosti za koje se zalažu?

– Mislim da nisu, jer u Americi su isto tako izbori. Ne vjerujem da se Amerika baš toliko zalaže za te vrijednosti i ljudska prava. Amerika se zalaže da ima dovoljno nafte jer da to nije istina nešto bi napravili u Sjevernoj Koreji. Sjeverna Koreja nema nafte, a znamo da se tamo događaju streljanja i ubojstva svaki dan.

Kako izbjegličku krizu komentirate u Europi? Konkretno, potezi Viktora Orbana i potezi Zorana Milanovića.

– Ovo je stvar cijele Europe, a ne pojedinih država. Prvo, Europska komisija nije napravila što je trebala. Ti migranti nisu pali s neba i nisu stigli ovdje za dva dana. Dugo su putovali, znalo se što će se dogoditi. Europska komisija je trebala preuzeti odgovornost, postići dogovor s državama članicama. Ovako svatko pere ruke  i tko je jači taj nekako bolje može drugima nametnuti lošije. Naš premijer se isto tako nije snašao, posvađao se sa svima. Orban radi ono što njegovi građani traže od njega. Ipak je on predsjednik Mađarske.

Ove ograde koje samo sprječavaju nedužne životinje. Cijeli tok izbjeglica ide kontrolirano, prevozi ih se. Čemu te ograde?

– Ograde su nekakva demonstracija sile. Što se tiče ograde koju Slovenija stavlja na hrvatski teritorij. Hrvatska je kao neovisna  država trebala reagirati i maknuti to sa svoga teritorija, ako treba i buldožerima. Jer ovako izgleda da smo u jednom logoru kakvih nije bilo od 1941. i 1945.

Idemo na dnevnopolitička pitanja. Kako Europa gleda na ovo što se događa u Hrvatskoj? Jesu li informirani i znaju li da smo u nekakvoj paralizi i blokadi.

– Oni su jako dobro informirani. Ali problem je kako se ponaša država kada dođe u Bruxelles. Hoće li reći “dobro, napravit ćemo sve što kažete” ili će reći “mi smo neovisna država, mi imamo svoju vladu i mi ćemo se dogovoriti kako nama i našim građanima najbolje paše”. Na kraju krajeva, nas su birali naši građani, nije nas birao nitko drugi.

Što mislite kome je Most bliži, s kim bi trebao koalirati?

– S kim god hoće, samo neka konačno preuzme odgovornost. Jer njihovi  glasovi se broje. Dakle, ni jedna vlada ne može bez njih. I oni mogu biti taj korektiv bilo kojoj vladi. Neka se konačno odluče, pa da krenemo raditi.

Što mislite kojoj koaliciji bi se trebali prikloniti, a da to bude bolje za Hrvatsku?

– Ima jedna izreka, samo ne mogu ju reći, jer nije baš… “isto …., drugo pakovanje”. (Smijeh) Znate što. Svi smo mi ovdje dugo godina. Mala država, dugo se svi poznamo, a Hrvatskoj trebaju nova lica. Ne mogu više oni koji su potrošeni i koji su dvadeset godina u politici i koji svaki puta nešto obećavaju, a ništa ne naprave.

Nova lica. Most opet želi okupiti ta stara lica u koaliciju gdje će se svi dobro slagati. Našim političarima, vođama HDZ-a i SDP-a takva koalicija ne odgovara, dok s druge strane je pravi primjer jedne takve vlade, a svi se ugledamo na Njemačku.

– Samo nemojte zaboraviti u Njemačkoj je demokracija dugo godina, a mi se tek učimo demokraciji. Kad smo prihvatili demokraciju, nitko nam nije nametnuo odgovornost. Mi smo svi ovdje s obje ruke prihvatili demokraciju a odgovornost nitko ne želi, a tako se i ponašamo. Što se tiče ovih izbora, mislim da su tu i birači krivi. Jer kad idete na izbore morate sjesti i razmisliti  prije nego dođete na biralište, tko je  varao, tko je lagao, tko je krao, i onda prema tome donijeti jednu dobru odluku koga ćete zaokružiti. Birači su slušali što mediji kažu, a mediji su protežirali Most. Most je iskakao iz paštete i sada imamo što imamo.

Mislite li da je tripartitna vlada i odnosno velika koalicija realna.

– Kad bi svi doista gledali budućnost Hrvatske i što je najbolje za Hrvatsku, zašto ne? Ako i vi i ja imamo zajednički cilj boljitak Hrvatske, onda ćemo se lako ćemo dogovoriti. Ako nije, onda će nam biti malo teže.

Očito naši vođe nemaju isti cilj. Kako ste zadovoljni parlamentarnim rezultatima?

– Nisam zadovoljna, ali kada sam analizirala, nas su mediji totalno ignorirali. Tamo gdje su po zakonu trebali doći i informirati s naše predizborne kampanje, nisu dolazili. Ankete su nas ignorirale, tako da se unaprijed znalo da ćemo izgubiti. Što se mene osobno tiče meni je najvažnije da mogu hodati uzdignuta čela i čistog obraza. Ja sam sve ove godine sačuvala svoj  obraz i svoju savjest.

Danas svi putevi vode na Pantovčak. Kakva su vaša očekivanja od današnjih sastanaka?

– Ako su svi odgovorni, dogovorit će se. Jer ja sam i u predizbornoj kampanji govorila da će ova vlada biti povijesna vlada. To će biti vlada koja će ili pokrenuti Hrvatsku, ili Vlada koja će zabiti zadnji čavao u lijes te Hrvatske. Dakle, kako tko želi ostati zapamćen u povijesti, tako će se i ponašati.

Predsjednica HKS-a Ruža Tomašić dala je intervju Jutarnjem listu u kojem govori o pravaštvu, izborima, konzervativizmu, migrantima, hrvatskom pravosuđu i ostalim aktualnim temama. Razgovor iz tiskanog izdanja Jutarnjeg lista prenosimo u cijelosti:

Na izbore idete u koaliciji sa HSP-om i Obiteljskom strankom iako ste nedavno rekli kako je “pravaštvo totalno izlizano i postalo je sinonim zatucanosti”. Kako to da sada s njima koalirate?
– Nisam rekla da je pravaštvo sinonim zatucanosti, nego da danas ne postoji ono iskonsko pravaštvo doktora Ante Starčevića. Ako želite pričati o pravaštvu danas, pogledajte kako žive pravaši i od čega žive i bit će vam jasno da to nije tako.
Želite li reći da ni Daniel Srb, predsjednik HSP-a, ne živi te pravaške vrednote?
– Treba vidjeti kako on živi. Mislila sam na one pravaše koji ne žive bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje.
Mislili ste na one pravaše koje ste napustili?
– Ja sam zapravo htjela da se razvije diskusija o tome, o pravom pravaštvu koje se dokazuje kroz misli, riječi i djela.
Jeste li vi oličenje života pravašice?
– Ja se nadam da jesam. Naravno, imam grešaka, kao i svi,  ali  nisam se ogriješila ni o Boga, ni o čovjeka, ni o Hrvatsku.
Dakle, zato ste zapravo ušli u stranku koja se zove konzervativna?
– Upravo to i jest stranka za mene. Konzervativci nisu zatucani. Ima ih u svim zemljama. To su ljudi koji imaju svoje temelje  koje sam ranije spominjala i ljudi koji prihvaćaju nove stvari, ali prije pri tome ne žure i dobro promisle o mogućim posljedicama.
Što imaju konzervativci, a nemaju pravaši?
– Konzervativci imaju jednu svjetsku obitelj, 16 stranaka u EP-u i možemo lobirati preko njih. Kada kažete ‘konzervativac’ ljudi vas već svrstavaju u tu skupinu. Kad kažete pravaš, njih ima samo u Hrvatskoj.
Ljudi na vašoj listi su poprilično anonimni. U kojim jedinicama idete na izbore i tko su ti ljudi?
– Koalicija ide u 11 jedinica, a naši su nositelji u četiri. Imamo prim. Antu-Zvonimira Golema, predsjednika riječkog UHDDR-a Milu Biondića, dogradočelnika Vukovara Marijana Pavličeka,, načelnika općine Sibinj Josipa Pavića, mladog čovjeka koji je preporodio općinu  i izvukao je iz dugova u kratkom roku, a o njemu nitko ne govori. Dakle, nitko od njih nije anonimac.
Vaša koalicija se zove “Spremni”. Aluzija je jasna i malom djetetu, a opet ima pravaške korijene?
– To su ljudi koji poštuju čovjekoljublje i domoljublje i koji se nisu ogriješili o te vrijednosti i spremni su pokazati i dokazati svojim djelima da se politika može voditi na pošten način. Za to su spremni.
Jeste li razmišljali da u kampanju uključite i Joea Šimunića koji je kažnjen sa 10 utakmica neigranja za reprezentaciju zbog izvikivanja ‘Za dom spremni’ na stadionu, a sada je u stožeru reprezentacije?
– Joe je pošten, vrijedan čovjek koji voli Hrvatsku. Ljudi moraju razumjeti da je Joe rođen i odgojen u Australiji. On ima svoga posla u nogometu.
Baš me zanima što bi se dogodilo da se napravi neka koalicija naziva “Za dom” pa da koalirate s njom?
– Nama nije važno kako bi se ta koalicija zvala, nego tko bi bio u njoj. Gledajte, meni ne smeta kada ‘Za dom spremni’ kaže neki čovjek koji je spreman braniti svoj dom, nego kad to kaže neki prevarant koji pod krinkom domoljublja potkrada svoju domovinu. To mi para uši, to mi smeta.
Kad smo već kod doma, slijedeće je pitanje  o vašim odnosima sa Domoljubnom koalicijom. Jeste li s njima bili u kakvim pregovorima ili komunicirali sa vodstvom HDZ-a?
– Ne. Otkako sam otišla iz HSP-a AS nisam s njima komunicirala.
Je li bivši premijer Sanader dobar primjer suđenja za grijehe u privatizaciji?
– Nije on jedini, bilo ih je i prije i poslije. Najveći problem je u našem pravosuđu na koje bi trebalo uvesti monitoring. Treba nadalje i  urediti državne tvrtke tako da dobro posluju. Nedavno smo izračunali da samo na izdvajanjima na nevladine udruge možemo uštedjeti oko dvije do tri milijarde kuna.
Ne mogu se baš preko noći ukinuti nevladine udruge, zar ne?
– Naravno da ne, ali ako gledate proračun mi smo sada prinuđeni da se za te novce koje im dajemo, zadužujemo. Može se u Hrvatskoj dovoljno uštedjeti. Znači, sposobna vlada ne bi morala posuđivati novac, samo treba voditi poštenu i transparentnu politiku.
Vratimo se na izbore. S koliko mandata bi vaša koalicija bila zadovoljna?
– Vjerujem da možemo osvojiti  sedam do 11 mandata.
Vi idete u desetoj izbornoj s dvojicom generala Kotromanovićem i Krstičevićem. Kako ćete protiv njih?
– Ponavljam,  računam na one koji nisu izlazili na izbore jer da jesu, već bi glasali za njih i vidjeli bi što su napravili. Idem čiste savjesti, ne dugujem nikome ništa i tražim da mi ljudi daju glas i da me puste da radim za njih. Ako   ljudi to neće, ako žele glasovati za nekog drugog kojeg su vidjeli što i kako radi, onda je to njihovo pravo.
Ako budete imali ovako dobre rezultate koje najavljujete hoćete li doći u Sabor iz Europarlamenta?
– Ako budem mogla činiti razliku u hrvatskom parlamentu ostat ću ovdje. Ako ne budemo imali čak ni klub, onda ću ostati u Europskom parlamentu jer tamo mogu učiniti više za  hrvatske interese.
Već ste najavili da bi koalirali i sa Milanovićem ako bi to spriječilo nove izbore?
– Hipotetsko pitanje, hipotetski odgovor.
A s Domoljubnom koalicijom ako njima bude trebalo, pod kojim uvjetima?
– Pod uvjetima da politiku vode ljudi iz struke i da zastupaju interese hrvatskog naroda
Jesu li branitelji iz Savske prihvatili vaš poziv za mjesto na vašoj listi?
– Nisu. Mi smo ih htjeli kao neovisne jer mislimo da se branitelji najbolje mogu boriti za svoja prava ako su u Saboru.
Mislite li da bi oni trebali imati svoju stranku u Saboru?
– Da, jer su prije izbora svim strankama puna usta prava branitelja, a kada prođu svi ih zaborave.
Kako ste doživjeli ovo iznenadno probuđeno domoljublje premijera Milanovića?
– Izbori, predizborna kampanja. Tu nema nimalo iskrenosti. Ne možete  tri godine ne raditi ništa i pljuvati po hrvatskom narodu, sramotiti nas i onda odjednom postati ‘veliki domoljub’ koji hrvatskom narodu želi sve najbolje.
Možda će i vama oduzeti koji glas. Jeste li razmišljali o tome da i vi malo promijenite retoriku, pa kažete koju lijepu o drugu Titu, partizanima…?
– Bila sam  gladna i žedna u tom  sustavu. Nas je osmero djece bilo, od nas osmero šestero je otišlo trbuhom za kruhom. Naš otac je umro sedamdesetih jer nije mogao naći posla. Jako smo stradali. Ja sam imala 15 godina kada sam morala otići tako da ja ne mogu reći ništa, ama baš ništa lijepo o onome sustavu.
Kako vidite razvoj krize s izbjeglicama?
– Mi smo mala država ne možemo si dopustiti da budemo sabirni centar. Nismo mi jedini zaduženi za taj problem. Rješenje je jednostavno; kad svi zatvore granice zatvaramo i mi. Mene samo zanima kome je u interesu da oni dolaze. Jer da nekome nije u interesu onda bi njihov dolazak bio zaustavljen.
Bilo je dosta trzavica između Vlade i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Kako doživljavate njene poteze oko izbjegličke krize, pa i dosadašnji mandat?
–  Predsjednica bolje razumije migrantsku krizu od Vlade, a osim toga, nikada se mediji, a ni pojedini ministri iz Vlade, nisu s takvim cinizmom i nepoštovanjem odnosili prema bivšim predsjednicima Mesiću i Josipoviću  kako se danas odnose prema predsjednici Kolindi Grabar Kitarović koju je birao isti taj hrvatski narod.

Predsjednica Hrvatske konzervativne stranke  Ruža Tomašić razgovarala je u petak, 11. rujna 2015. s predsjednikom HSP-a Danijelom Srbom i predsjednikom Obiteljske stranke Matom Knezovićem o suradnji i zajedničkom izlasku na parlamentarne izbore te najavila potpisivanje koalicijskog sporazuma do konca rujna. Istoga dana održala je i sastanak s predstavnicima branitelja iz Savske 66 Đurom Glogoškim i Josipom Klemmom na kojem je dogovoren nastavak razgovora o mogućoj suradnji.
‘Danas smo o mogućoj koaliciji razgovarali s braniteljima Đurom Glogoškim i Josipom Klemmom i nadam se da će nam se pridružiti. S njima će se razgovori i dalje nastaviti’, rekla je Tomašić Hini nakon neformalnog sastanka na Cvjetnom trgu s čelnicima HSP-a i Obiteljske stranke, Danielom Srbom i Matom Knezovićem, predsjednikom Glavnog odbora HKS-a dr. Antom Zvonimirom Golemom i dopredsjednikom HSP-a Pejom Trgovčevićem.
Pregovori o suradnji sa zainteresiranim strankama bliskog svjetonazora produženi su do kraja rujna kada bi trebao biti potpisan i sporazum. U petak, 18. rujna  održat će se novi sastanak o koaliciji između HKS-a, HSP-a i Obiteljske stranke.
Tomašić je nakon sastanka na Cvjetnom trgu za agenciju Hina rekla da bi, po informacijama s terena, njihovoj koaliciji glas na izborima dali oni koji ga ne žele dati SDP-u ili HDZ-u pa bi inače vjerojatno apstinirali na izborima. Dodala je kako bi po rezultatima ankete koju su proveli u Splitu, Osijeku, Vukovaru, Zagrebu, Šibeniku i Zadru na predstojećim parlamentarnim izborima njihova koalicija mogla dobiti oko devet saborskih mandata.
Predsjednica HKS-a naglasila je da je nakon izbora suradnja s HDZ-ovom Domoljubnom koalicijom puno prihvatljivija, ali ne bezuvjetno. Želja joj je da konzervativci u Saboru budu jedna vrsta korektora i da ljudima pokažu i dokažu da se politika može voditi pošteno.

Predsjednica HKS-a i zastupnica u Europskom parlamentu Ruža Tomašić u velikom intervjuu objavljenom u Magazinu Jutarnjeg lista u subotu, 5. rujna 2015., govorila je između ostaloga o planovima nove desne koalicije čije je HKS-član, pripremama za parlamentarne izbore, gospodarskim mjerama i pitanju zbrinjavanja izbjeglica. Cijeli razgovor prenosimo u cijelosti:

 

Ruža Tomašić: Ako naš blok bude odlučivao tko će uzeti vlast, logično je da podržimo HDZ, a ne SDP

Nitko od naših birača ne bi želio da Milanovića zadržimo na vlasti

Ruža Tomašić, zastupnica u Europskom parlamentu i predsjednica Hrvatske konzervativne stranke, sa svojom novom koalicijom na desnici planira na predstojećim parlamentarnim izborima osvojiti, kako kaže, najmanje sedam mandata. Iako joj neki prigovaraju da često mijenja stranke, jer HKS joj je dosad treća u kojoj se našla, uvjerena je da će birači prepoznati i njihovu vjerodostojnost.

 

– Ne mislim da je stranka cilj, nego sredstvo. Kad se netko deklarira da je pravaš, onda bi mu temelji trebali biti bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje, i to bi trebalo živjeti mišlju, riječju i djelom. Kad se cijela stranka ili vodstvo stranke ogriješi o takvo što, svatko onaj tko ne želi tako živjeti, treba napustiti takvu stranku. Meni cilj nije bio ostati u jednoj stranci i nešto od sebe napraviti, nego imati jednu stranku koja govori ono što radi, radi ono što govori, a iza toga stoji. Ha sam išla tamo gdje osjećam da nisam prevarena, gdje mi se ne radi iza leđa, i tamo gdje svi radimo onako kako se dogovorimo. Da mi je bilo stalo do neke velike pozicije, bila bih u nekoj velikoj stranci – kaže Ruža Tomašić koju smo ‘uhvatili’ na Korčuli gdje provodi posljednje dane odmora. Već od ponedjeljka čekaju ju obveze u EP-u, najprije u Strasbourgu, a potom i u Bruxellesu.

 

– Vaša je stranka dogovorila koaliciju s HSP-om i Obiteljskom strankom. Kada ćete potpisati koalicijski sporazum i očekujete li da vam se pridruži još netko?

 

Koalicijski sporazum potpisat ćemo sredinom rujna, a nakon toga zajednički ćemo nastupati prema potencijalnim novim partnerima. Otvoreni smo prema svim strankama desnice jer ne želimo da sutra govore kako smo zbog strančarenja i uskih interesa naudili desnici tako što smo bilo kome zalupili vrata. Svi koji se nisu ogriješili o hrvatski narod i državu, a dijele naše vrijednosti, apsolutno su dobrodošli.

 

–Na popisu onih s kojima ste pregovarali bila je i udruga U ime obitelji Željke Markić. Jeste li se s njima nešto dogovorili?

 

Udruga kao takva ne može izaći na izbore. Pred gospođom Markić i njezinim ljudima je proces registriranja političke stranke obiteljskog predznaka i tek ćemo tada moći konkretnije otvoriti priču oko predizborne ili postizborne koalicije.

 

–Na koliko mandata računate?

 

Prema istraživanjima javnog mnijenja koja smo proveli u nekoliko velikih hrvatskih gradova, smiješi nam se devet mandata. Osobno sam malo manje optimistična i računam da zasigurno imamo potencijal za sedam mandata. Vjerujem da ćemo uspjeti motivirati najveći dio desnih birača koji ne izlaze na izbore jer su odavno izgubili vjeru u HDZ i koji sad konačno imaju jednu relevantnu opciju kojoj mogu dati glas. Veliki je posao pred nama u predkampanji i kampanji i o njemu ovisi krajnji rezultat naše koalicije.

 

–Branko Borković – Mladi Jastreb, koji se ovih dana priključio HSP-u i član je vaše koalicije, pokrenuo je nedavno inicijativu da se u Oružane snage kao službeni uvede pozdrav ‘Za dom spremni’. S druge strane, radni naziv vaše koalicije je Spremni. Radi li se o namjernoj provokaciji?

 

Mladi Jastreb je prije svega, posljednji zapovjednik obrane Vukovara i njegova riječ ima težinu kad se radi o ovakvim pitanjima. Ako ništa, ima pravo javno izreći mišljenje. Radni naziv naše koalicije je, kao što i sami kažete, radni, dakle na mora biti konačan. Radi se, naravno, o spremnosti za preuzimanje odgovornosti za državu, čega je dosad na desnici nedostajalo. Da smo izašli zajedno 2011. osvojili bismo deset mandata. Nije bilo mudrosti, nije bilo spremnosti za takav kompromis. Sad toga ima i zato smo optimistični.

 

–Ipak, teško je izbjeći asocijaciju na ustaški pozdrav. Svi relevantni i lijevi i desni političari osudili su to jer se ne radi o starom hrvatskom pozdravu. Može li se na desnici nešto napraviti bez asocijaciju na ustaštvo?

 

Ne znam zašto bi to bilo tako. Ja, a vjerujem i mnogi drugi, često upotrebljavam riječ ‘spremni’ u smislu ‘ja sam spreman’ ili ‘ja sam gotovo’. Možda to neke asocira, ali Bože moj. Ako pogledate crkvu sv. Svetog Marka, možete reći – ustaše su bile u toj crkvi. Želite li iz toga izvlačiti neke konotacije, to se uvijek može učiniti. Ako mi zadržimo taj naziv, što još nismo odlučili, to će biti zato što smo – spremni proglasiti gospodarski pojas, spremni poboljšati situaciju poljoprivrednicima, spremni saslušati naše ribare… To će biti jedna riječ koja će se često upotrebljavati, a ako netko misli da je to ustaška riječ, što im ja mogu.

 

–Svojedobno ste bili u sukobu s Danijelom Srbom, šefom HSP-a, a među vama je bilo i teških riječi. Kako ste prevladali sukob?

 

U politici nije mudro zatvarati vrata i rušiti mostove, a pravaši su to prečesto radili. Kad je riječ o odnosima s pravašima, od početka sam birala riječi, što inače nije moja jača strana. S Danijelom Srbom sam cijelo ovo vrijeme imala i više nego korektan odnos, a takvu su klimu kvarili isključivo neodgovorni pojedinci iz moje bivše stranke koji su stalno zatezali odnose. Danas ja to breme više ne nosim i s Danijelom mogu mirne duše sjesti za stol, a oni koji su išli toliko daleko da su mu i majku javno spominjali zato što je protestantkinja, sad su briga HDZ-a.

 

–Kakav je program HKS-a i vaše koalicije? Koje mjere planirate poduzeti kad je riječ o ključnim, gospodarskim pitanjima?

 

HKS je zgotovio svoj program i sad sjedamo za stol s partnerima kako bismo dogovorili zajedničke smjernice rada u sljedeće četiri godine. Ne želim solirati, ne želim ni da naši partneri soliraju, nego da nastupimo zajedno – i prije izbora i poslije njih. Zato držim da je jako važno da se sve detaljno dogovori, a svjesna sam da ćemo svi morati napraviti određene kompromise. Ono od čega HKS ne može odustati su reforme poreznog sustava koje bi donijele značajno smanjenje i pojednostavljenje poreza, drastično smanjenje broja ministarstava, državnih zavoda i agencija, reforma jedinica lokalne samouprave koje bi se temeljile na ekonomskoj održivosti i proglašenje gospodarskog pojasa na Jadranskom moru. To je crvena crta ispod koje ne idemo.

 

–Ima li vaša koalicija stručnjake za gospodarstvo i na koga računate?

 

Surađujemo s nekoliko ljudi iz zemlje i inozemstva o kojima u ovom trenutku ne bih ogovorila. Osobno držim da je mnogo važnije imati ljude koji će te dobre ideje provesti, a ne se busati u prsa sa stručnjacima i institutima čiji će prijedlozi ostati nerealizirani zbog manjka političke volje. Hrvatsku mora mijenjati politika koja njome upravlja, a ne institut. Institut savjetuje, ali uzalud ako ga se ne sluša Mi smo spremni provesti reforme koje ‘veliki’ nisu.

 

–Što mislite o mjerama koje je poduzela aktualna Vlada, primjerice o oprostu dugova i vaučerima za struju?

 

Kratkoročne mjere koje neće dati prave rezultate. Vidi se da Vlada nema dugoročni plan i da su ovi posljednji potezi najobičnija kupnja glasova novcem poreznih obveznika. O ugroženim kupcima energije sam govorila prije godinu i pol i upozoravala da Vlada radi protiv dviju direktiva EU. Tad su na moj dopis iz Vlade odgovorili potpuno nesuvislo, a sad su se u predizborno vrijeme toga sjetili.

 

–Podržavate li Vladino rješenje za franak?

 

Nažalost, Hrvatska je država u kojoj je franak političko pitanje. U pravnoj državi ako te prevare, ideš na sud, a ne premijeru. Ali u nas politika sve određuje, od sudaca do tržišnih odnosa, tako ad je i franak postao prvoklasno političko pitanje. Vladino rješenje je diskriminatorno prema onima koji imaju kredite u eurima, ali definitivno donekle olakšava onima koji su bili dužni u francima. Neozbiljno je, međutim, da u državi koja ima vlastitu valutu dominiraju krediti u stranim valutama. To je put u ropstvo.

 

–Kako bi se država trebala postaviti po pitanju izbjeglica? Nedavno ste izjavili da bi ih trebalo naseliti u nenaseljenu Liku, koliko bi izbjeglica Hrvatska mogla prihvatiti?

 

Nikad nisam rekla da bi bilo koga trebalo planski naseljavati – ni u Liku, ni u Zagreb, ni bilo gdje drugdje. Na Hrvatsku će biti izvršen golem pritisak da zbrine dio izbjeglica i mi ćemo to naposljetku biti primorani učiniti. Nije li onda bolje da sami odredimo koliko ljudi možemo primiti i koji su to ljudi? Otvoriti granice za točno određen broj ljudi, prednost imaju žene i djeca, i smjestiti ih u napuštene vojne objekte ili kampove sagrađene na državnom zemljištu, daleko od napučenih urbanih sredina, dok rat ne završi. Kontrolirani broj u kontroliranim uvjetima. Sigurno bolje rješenje nego ignorirati krizu i čekati da nas iz Europe prisile da uzmemo onoliko ljudi koliko oni žele.

 

-Izjavili ste kako bi Hrvatska trebala ukinuti status nacionalnih manjina. Kako biste reagirali da neke druge države, primjerice Austrija ili Srbija, odluče smanjiti prava hrvatskoj manjini?

 

Kad sam govorila da treba ukinuti status manjina, mislila sam na politička prava, dok se kulturna prava, kao i u svim država, trebaju ostaviti. Svi trebamo imati ista politička prava, primjerice želi li se netko kandidirati, onda to treba učiniti kao i svi mi ostali. Dakle, sve isto, nema pozitivne diskriminacije ni za koga. Mi smo u Kanadi, gdje sam živjela, imali svoj centar, svoju crkvu, kulturnu autonomiju, ali ako smo htjeli u politiku, zna se kako se u politiku ide. Ne zato što smo Hrvati pa smo nešto dobili, nego smo se morali izboriti kao i svi drugi političari. Isto tako treba biti i kada je u pitanju hrvatska manjina. Recimo, Hrvati u Kanadi, Srbiji ili bilo gdje drugdje imaju ista prava kao i svi drugi, treba im se dati kulturna autonomija, ali ne i politička. Ne može neka manjina voditi politiku države iz koje oni dolaze. Oni moraju voditi politiku države u kojoj žive.

 

–Što su pravi razlozi vašeg odlaska i razlaza s HSP-om AS i HDZ-om?

 

Sjetite se samo koliko smo glasova toj koaliciji donijele Marijana Petir i ja na posljednjim izborima. HDZ je možda pokupio lovorike, ali rezultat prošlih europskih izbora govori sve. Nikad nisam lagala hrvatskoj javnosti, pa nisam ni pri odlasku iz HSP-a dr. Ante Starčević. Otišla sam jer mi se trgovalo iza leđa, jer su se obećavala ministarska i saborska mjesta. Imam svoje ime i prezime.

 

–U kakvim ste danas odnosima s Karamarkom? Jesu li vas možda zvali na neke razgovore?

 

Uvijek smo bili u korektnim odnosima. Mi imamo svoj put, oni svoj. Dosad nismo razgovarali ni o predizbornoj ni o postizbornoj suradnji.

 

-Prije ste izjavili da vaš novi savez neće u koaliciju s HDZ-om, ali ste ostavili otvorenu mogućnost da se to možda dogodi poslije izbora. Nekim vašim biračima, međutim, neprihvatljiva je suradnja s HDZ-om?

 

Ako naš blok bude odlučivao o tome tko će formirati vlast, mislim da je sasvim logično da podržimo HDZ, a ne SDP Sumnjam da bi ijedan od naših birača želio da Milanovića zadržimo na vlasti. Ali, potencijalna suradnja s HDZ-om neće biti bezuvjetna, niti će se temeljiti na funkcijama u Vladi ili javnim poduzećima. Tražit ćemo da se usvoji dobar dio naših reformskih smjernica i točne rokove do kojih će biti provedene.

 

-Hoćete li i vi biti na listi za Sabor s obzirom na to da ste u EP-u? Što ćete učiniti budete li u prilici birati – posao u Hrvatskoj ili EP-u?

 

Vjerujem da ću biti na listi za Sabor, ali ne kao udarna igla, nego kao nekakav pokrovitelj mladim kadrovima koje ćemo isturiti u prvi plan. Ja sam 2013. kao saborska zastupnica izabrala Europski parlament jer sam procijenila da tu mogu više napraviti za Hrvatsku. Sad sam članica treće najveće grupe u EP-u i imam golemu podršku kolega, a HKS je član najbrže rastuće političke obitelji. Iz ove pozicije mogu dotga napraviti za našu domovinu do kraja ovog mandata. No, ne mogu isključiti raniji povratak u domaću politiku ako se karte tako poslože pa poslije izbora budemo dio vlasti.

 

–Na predsjedničkim izborima dali ste podršku Kolindi Grabar Kitarović. Kako ocjenjujete njezin dosadašnji mandat?

 

Vjerujem da nisam pogriješila pri izboru, ali za konačni sud pričekajmo do kraja predsjedničina mandata?

Predsjednica HKS-a Ruža Tomašić u četvrtak je potvrdila informaciju da HKS s čelnicima Hrvatske stranke prava i Obiteljske stranke vodi pregovore o koaliciji  te da bi koalicijski sporazum trebao biti potpisan sredinom rujna.
‘Pregovori između HKS-a, HSP-a i Obiteljske stranke dobro napreduju i sredinom rujna bi se trebao potpisati koalicijski sporazum.  Pregovori se vode i s Hrvatskom zorom, Akcijom za bolju Hrvatsku i udrugom “U ime obitelji” Željke Markić, s kojima HKS dijeli isti svjetonazor.
Prema rezultatima ankete koju je HKS proveo u Splitu, Osijeku, Vukovaru, Zagrebu, Šibeniku i Zadru, na predstojećim parlamentarnim izborima nova koalicija mogla osvojiti devet do deset saborskih mandata.
Cilj koalicije je na birališta dovesti ljude koji svoj glas ne žele dati SDP-u ili HDZ-u pa bi vjerojatno apstinirali na izborima. ‘Ovo je dobra ideja i ljudi koji domoljubno razmišljaju neće imati razloga ostati kod kuće’, rekla je Tomašić a šanse za uspjeh leže u činjenici da će na  listama  koalicije biti osobe bez ikakvih ‘repova’, koje se ne mogu kupiti i koje ‘imaju svoje ja’. ‘Naši zastupnici bit će neka vrsta korektora u Saboru i neće se moći bez nas’, kazala je.