Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata

Saborski zastupnici Marijan Pavliček i Željko Sačić u sklopu saborske rasprave o Konačnom prijedlogu Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji su istaknuli:

MARIJAN PAVLIČEK:
“Poštovani ministre, evo zahvaljujem na informaciji koju ste mi maloprije dali a vezano za broj osoba koje su stekle sukladno ovom zakonu status hrvatskog ratnog vojnog invalida, odnosno status hrvatskog branitelja o tome sam nešto htio i pričati pa neću previše duljite, ali evo dužan sam prema tim osobama, radi se o dvije osobe s područja bivše općine Vukovar koji su podnijeli zahtjeve priznavanja statusa hrvatskog branitelja, jedna i druga osoba su odbijene. Dat ću vam primjer, znači, jedna osoba, radi se o osobi koja je zatražila priznavanje statusa za priznavanje statusa za razdoblje od početka svibnja do početka svibnja do početka listopada 91. godine na području Iloka i na području Vukovara uz predočenje 5 svjedoka i 2 zapovjednika kako na području Iloka tako na području Vukovara ista osoba je odbijena i prvom odlukom i na drugostupanjskom tijelu uz obrazloženje područnog odjela za poslove obrane Osijek da ta osoba nije u službenoj evidenciji Ministarstva obrane. S druge pak strane imamo drugi slučaj radi se o Hrvatskom branitelju koji ima status branitelja ali jedan dio iz 91. godine mu nije priznat i koji se nalazi na dokumentu vremena iz 91. godine koji je potpisao zapovjednika bataljona Mjesne zajednice Mitnica pokojni Ivo Šoljić, njegovo ime i prezime se tu nalazi, no unatoč tome što se nalazi na dokumentu vremena i Ministarstvo obrane priznaje taj dokument vremena kao i svi svjedoci nadređeni zapovjednik ga se slabo sjeća i ovdje se dalo za pravo odnosno veća vjera je dana izjavi zapovjednika. Mislim da je tu očigledno postoje neki kriteriji koji još nisu usklađeni kod same znači Područnog odjela za poslove obrane Osijek unutar Ministarstva obrane, pa evo čisto da se malo povede više računa da ti kriteriji ipak budu ujednačeni, naravno tko ima pravo ima, tko ima, ne može biti kao što je rekao kolega Sačić nema kategorije lažnog branitelja il se branitelj il nisi branitelj i točka. Evo, zahvaljujem još jedanput na ovim dokumentima što ste mi dali”.

ŽELJKO SAČIĆ:
„Poštovani predsjedavajući, gospodine ministre, tajnici, kolegice i kolege, oko ovog zakona o pravima hrvatskih branitelja i članovima njihovih obitelji odnosno dopune konačne verzije manje-više rekli smo sve već i u prvom čitanju, ovdje samo treba podvući vidje jedan dio, jedan manji dio je predlagač uvažao naših primjedbi, ali ono što je ostalo za ukazat jeste potpora načelna ideji da se hrvatskim braniteljima olakša život, da im njihovim obiteljima, prije svega da im se osigura kruh, da ih se zaposli koji su nezaposleni, da se stimulira njihovo zapošljavanje to je najvrjednije i najvažnije i to je po meni dobro što ste uložili do sad puno u te zadruge i raznorazne oblike davanja jedne sigurnosti ekonomske zapravo braniteljima i njihovim obiteljima i tu ne treba nikako žalit novac, svakako te mjere poticat i naravno to uglavnom i radite. Ali ostaje činjenica da još uvijek velik broj hrvatskih branitelja nezaposlen, s njima treba razgovarat vidjet šta otvorit prostor kako.
S druge pak strane od postojećih ljudi koji su stradalnici po sebi obitelji prije svega njima je još uvijek zatvoren prostor pristupu određenim pravima i to je vrlo traumatično, osobito obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, oni koji su prošli srpske koncentracijske logore i koji su doista u toj tragediji i zlu koji su proživjeli čak nažalost neki od njih digli ruku na sebe, tu su ogromni problemi vi jako dobro znate kao tim u Ministarstvu što se tu zbiva, tu treba biti puno puno fleksibilniji u odnosu na postojeće stanje, treba vidjeti kako pomoći tim obiteljima da ostvare taj status jer nitko tko je prošao 6 mjeseci torture u fašističkim srbočetničkim logorima ne može poslije imat apsolutno nitko nikakve dvojbe da sve zlo što mu se u životu dogodilo od zdravlja do psihe do čak i suicida da nije u vezi s tim, da nema uzročno-posljedične veze.
Dakle, tu trebamo učinit puno više, dao sam ja amandman na to, ovaj, na sreću velim, na sreću taj broj ljudi koji je u takvoj situaciji u Hrvatskoj se ne broji na tisuće ali, koliko ih ima oni su zaslužili svu pažnju ovog društva i još i više. Također, već smo na Odboru rekli vama kao Stručnoj službi i timu ministra učinite da podzakonski akti se ne donose 6 mjeseci.
Mi ćemo sad danas, evo trudit ćemo se i za tjedan dva će biti glasovanje pa nemojte sad Zakon ćemo izglasat ali on neće bit u primjeni 6. mjeseci radi čega, zato jer nije Pravilnik donesen. Pravilnik se mora paralelno radite na Pravilniku, skratite rok, neka proba, neka to bude u jednom roku primjerenom 2. mjeseca, 3, al ne 6 mjeseci. Ono što je 90 dana znam da je problem, znam da je teško idete na godišnji, korona, potresi, zla sva ali stručne službe neka, neka se ujedine i neka u interesu obitelji stradalnika, branitelja učine taj tehnički nomotehnički dio posla što prije i tako. To je što se toga tiče načelno ono je vaša trajna briga, vaša trajna briga ministre i svi ostali da ne dozvoljavate nikome pristup časnoj kategoriji najzaslužnijih ljudi koji su stvarali, branili Hrvatsku državu, prema tome to je vaša obaveza. Ne može se dogodit da postane kategorija lažni branitelj normalna kategorija. Nema lažnih branitelja. Imamo samo branitelje i one koji to nisu a vaša je službe i svi da bdijete i tu ćemo mi našu hrvatsku javnost umirit i reć, ne, svako tko je branitelj ponosni je, među njima nema lažni, ako ima lažni zna se kako se prema njima treba postupit“.

Zakon o civilnim stradalnicima Domovinskog rata

Saborski zastupnici Marijan Pavliček i Željko Sačić u sklopu saborske rasprave o Konačnom prijedlogu Zakona o civilnim stradalnicima Domovinskog rata su istaknuli:

MARIJAN PAVLIČEK:

“Poštovani mislim da je ovaj zakon svima nama drago što se donosi i trebao je biti donesen još prije 20 godina kako bi obuhvatio sve kategorije civilnih stradalnika Domovinskog rata, jer mislim da se svi ovdje u sabornici slažemo da bez obzira pripadali lijevom ili desnom političkom spektru, da svi oni koji su invalidi imaju trajnu invalidnost, da svi oni članovi obitelji, čiji su članovi stradali kao civili imaju pravo dobiti određenu satisfakciju od Hrvatske države.

I mislim da tu nije ništa sporno. I unatoč poboljšanjima u odnosu na prvo čitanje prvenstveno tog članka 5. mi u klubu Hrvatskih suverenista još uvijek izražavamo bojazan da će se na žalost kroz ovaj zakon moći provući i oni koji su otvoreno sudjelovali u oružanoj pobuni protiv RH.

Zašto? Naime, jednostavan odgovor na pitanje imamo li mi popis pripadnika vojnika, vojske tzv. SAO Krajine. Odgovor je bojim se da nemamo. Imamo li mi popis svih članova paravojnih postrojbi koji su djelovali na okupiranom području od ’91. do ’97. godine. Bojim se da nemamo.

Imamo li popis osoba koji su bili politički aktivni na lokalnim i državnim razinama te para države i koji su otvoreno zagovarali stvaranje Velike Srbije. Bojim se da nemamo.

Evo vam još jedan banalan primjer. Imate ovdje ovu sliku vojnika i civila s puškom na ramenu nakon pada Vukovara. Je li taj civil igdje evidentiran kao suradnik neprijateljske vojske. Nije sigurno. I taj civil ukoliko je stradao u napadu na RH može se ovdje provući kao civilna žrtva rata i dobiti satisfakciju od Hrvatske države i to je činjenica od koje ne možemo pobjeći. I stoga smo u klubu Hrvatskih suverenista dali 10 amandmana na ovaj zakon i nadam se da ćete usvojiti dio ovih amandmana kako bi onemogućili da oni koji su otvoreno zagovarali Veliku Srbiju na ovaj ili onaj način mogli koristiti benefite ovoga zakona.

Još jedan puta napominjem nitko od nas prisutnih ovdje nema ništa protiv da bilo koji istinski civil bez obzira koje nacionalnosti bio dobije prava koja mu pripadaju sukladno ovom zakonu. Ali postoji ta bojazan, pa čak i u članku 73. što kolege iz HDZ-a govore da će se priznati samo dokumentacija sa područja RH stoji u stavku 3. osim dokumentacije iz stavka 2. ovog članka za utvrđivanje činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovog Zakona pribavit će se i drugi dokazi propisani pravilnikom iz članka 72. ovog zakona.

Znači bit će jedan poseban pravilnik gdje će se moći očigledno pribaviti dokazi sa okupiranog područja”.

ŽELJKO SAČIĆ:

„Dakle, mi imamo sada pred sobom Konačni prijedlog zakona o civilnim stradalnicima. Ima svatko od nas sasvim jasan stav da svaka nevina žrtva treba biti obeštećena u mjeri u kojoj to ovo hrvatsko društvo može dati, ali isto tako mi, mnogi od nas kako u oporbi vidim imamo također jasan stav i zahtjev da se ne smije dozvoliti ni u kojem slučaju nikakva mogućnost da neprijatelji Hrvatske države, agresori i oni koji je nisu željeli ostvare bilo kakve benefite na teret hrvatskog proračuna.

I to je poanta priče, to su zahtjevi koji su nas motivirali da vam i u prvom čitanju dostavimo određene primjedbe i sada da dostavimo određene amandmane. Ja moram primijetiti da je između prvog čitanja konačnog prijedloga i sad konačnog prijedloga došlo do određenih izmjena.

Vi ste u jednom bitnom dijelu članak 5. promijenili i otklonili u velikoj mjeri moje sumnje za potencijalne korisnike koji do tog doba nisu bili adekvatno spriječeni za eventualno korištenje ovih odredbi na svoju korist, jer jasno je u članku 1. i 1. ste definirali kasnije to je definirano člankom 5. da se ta prava ne mogu ostvariti, neprijatelji naoružani, pripadnici vojnih paravojnih formacija, članovi njihovih obitelji.

Međutim, ostao je širok prostor za korištenje tih prava ljudima koji su logistički podržavali, sudjelovali u civilnoj vlasti tzv. SAO krajine, a znači bili neprijatelji ovog društva, ove države a slijedeći striktno članove predloženog zakona. Mogli su se provući kroz to. Međutim, sa ovom odredbom, izmjenom članka 5. Koji sam pročitao ovih dana to ste zatvorili. Drago mi je da ste tu priču zatvorili, da sad izrijekom kaže kao ni osobe koje su na bilo koji drugi način pomagale neprijateljske, odnosno ove paravojne formacije.

Međutim, ostaje prostor. Izrijekom se protivimo i dalje da ta prava konzumiraju stranci, isključivo mogu konzumirati državljani RH sa stranim državljanstvom. Znači, ne stranci. A tako vam je i po postojećem Zakonu o civilnim vojnim žrtvama koji je sad važeći stranci nemaju pravo konzumacije.

Također nikako ne možemo pristati da se u članku 9. dozvoljava jedna mogućnost da civilni stradalnici Domovinskog rata budu sve osobe koje su stradale od minsko-eksplozivnih sredstava, vatrenog oružja u tom periodu od devedesete do devedeset i šeste, iako nisu u vezi sa ratnim djelovanjem, nego su u vezi sa Domovinskim ratom.

To je jedna neadekvatna odredba koja omogućava, koja prvo ignorira kazneno pravo, građansko pravo, a dozvoljava da žrtve kaznenih djela ratnih zločina, različitih teških oblika kaznenih djela međunarodnog prava, povrede međunarodnog prava paralelno ostvaruju unatoč tome što su već jednom ostvarile u kaznenom postupku određene namjere da opet budu sada kategorizirane kao civilne žrtve Domovinskog rata.

Na to ne možemo pristati, njih je po našoj procjeni oko 150 do 200 ovog trenutka i oni su u postupcima prema proteklih godina u Hrvatskoj ili pred Međunarodnim sudom ili u Hrvatskoj manje-više zapravo namireni u onom dijelu nadoknade štete ili njihove u onom kako je to zakon predvidio. Prema tome, tu smatramo da to nije dobro miješati te žrtve kriminala, ratnih zločina jer onda možemo otvoriti proces koji nema kraja.

I također ostavljamo mogućnost kritike da se o ostvarenju ovog zakona, ovih zakonskih obveza koja je predviđena po mom izračunu ovdje vam nije u pitanju dvije i pol tisuće novih korisnika, nego 26000 novih korisnika potencijalno. 10289 samo civilnih stradalnika na slobodnom teritoriju RH koji su poginuli, umrli, suicid izvršili ili na bilo koji način skončali život. Takvih je 10 000 u Hrvatskoj ranjenih koji imaju potencijala da budu 20% invalidi ili 60% bolesni.

Također imate 10 000, a na okupiranom području tzv. SAO Krajine imate oni koji su poginuli, umrli, stradali, nestali 5155, a 2700 ranjenih koji imaju potencijal, znači kad sve to skupa zbrojite to vam je 26000 potencijalnih korisnika.

I sada moramo izvješće godišnje obvezati zakonodavca, odnosno predlagatelja da predložite da se godišnje jednom o tim značajnim pitanjima u Saboru raspravlja i da ta evidencija bude dostupna na taj način široj javnosti”.

Još uvijek postoje pojedinci kojima nije priznat status branitelja

U sklopu saborske rasprave o Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji zastupnik suverenista Marijan Pavliček je istaknuo:
“Evo ja vjerujem ministre da ste vi stvarno ovaj prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihove obitelji predložili ovdje u Hrvatskom saboru upravo zbog toga da bi se one manjkavosti koje su se pokazale u praksi u buduće ispravile.

Međutim, u zadnjih nekoliko dana sam razgovarao s nekoliko hrvatskih branitelja koji su me upozorili da i dalje imaju problem oko priznavanja statusa branitelja za određeno razdoblje. I bojim se da i ovim izmjenama i dopunama ovog Zakona se taj problem neće riješiti.

Naime, ovdje pred sobom imam dokument vremena, kasnije ću vam ministre ovo predati čisto da vidite, radi se o Zboru narodne garde Republike Hrvatske, Mjesna zajednica Mitnica, Vukovar, 22. kolovoza 91. godine, zapovjednik bataljuna Ivo Šoljić. Poginuo. Radi se o 3. četi, upisana su sva tri voda, svaki vod s tri odjeljenja, imamo ovdje oko 80-tak imena. Među njih 80-tak, njih 10-tak ni dan danas nema status hrvatskog branitelja ili nema status hrvatskog branitelja za ovo razdoblje. Znači radi se, još jedanput ponavljam, o službenom dokumentu vremena Ministarstva obrane Republike Hrvatske, ti isti su sukladno novim izmjenama i dopunama Zakona koje su stupile na snagu prije tri godine podnijeli zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja, predložili su potrebite svjedoke koji su s njima bili i sudjelovali u obrani Grada Vukovara i nalaze se isto tako na ovom popisu, međutim, svi su redom odbijeni.

Razlog tome je što je zapovjednik dao izjavu da je ovaj dokument autentičan, međutim radi se o tome koliko se on sjeća o ljudima koji su privremeno bili tamo i da nisu aktivno sudjelovali u obrani grada Vukovara. S druge strane pa, znači imamo ovaj službeni dokument koji bi trebao nešto značiti u pravnoj državi. Nažalost zbog ovakvih sličnih dokumenata ljudi su kasnije završavali u logorima, dobivali batine, neki i smaknuti, slična situacija, evo upravo sam dobio prije nekoliko minuta od jedne gospođe koja je iz Vukovara, danas živi u Rijeci, koja kaže, moj muž ima status branitelja ali 4 mjeseca koja je proveo kao dragovoljac mu nisu priznata. Slučajno je to otkrio 98. godine, te je sukladno ovom Zakonu predao zahtjev uz dva svjedoka, odbijen je, da bi ponovo pokrenuo zahtjev i drugi put je odbijen i podnio je tužbu Upravnom sudu.

Tužbu je dobio i Upravni sud je vratio sve na početak i njen suprug je igrom slučaja uspio doći do dokumenta vremena, naime, ima potvrdu izdanu od povjerenika Vlade da je bio pripadnik pričuvnog sastava 204. vukovarske brigade. Znači resorno Ministarstvo obrane taj dokument nije uvažilo. Sad se postavlja pitanje hoćemo li uspjeti ovim izmjenama i dopunama Zakona riješiti ovaj problem, ja vjerujem da je prvenstveno vama kao sudioniku Domovinskog rata i ratnom generalu cilj da svi oni koji su sudjelovali u obrani Republike Hrvatske dobiju taj status ako su ga zaslužili, a ja vjerujem da evo ima ovdje ljudi koji su to zasluženo, nažalost, zbog ovakvog načina dobivanja statusa, taj isti nisu dobili. Mislim da je apsurdno uopće tražiti svjedoke pored ovakvih dokumenata, pa evo ja se nadam da tu možemo nekako naći neko rješenje za ubuduće kako bi takvim ljudima izašli u susret.

Slika i prilika odnosa Vlade prema poduzetnicima u Hrvatskoj

Zagreb, 4. prosinca 2020. – Dok se Vlada RH hvali mjerama za očuvanje radnih mjesta, poduzetnici kojima je ta pomoć namijenjena svjedoče o kaosu i nelogičnostima s kojim se svakodnevno susreću, upozorio je danas tijekom slobodne rasprave u Hrvatskom saboru zastupnik Hrvatskih suverenista Marko Milanović Litre. S takvim odnosom prema poduzetnicima, naglasio je, izlazak iz krize možemo očekivati 2033. godine, a ne, kako to najavljuje ministar Marić, 2023.


Saborskim je zastupnicima pročitao samo jedan od statusa članova grupe Glas poduzetnika o problemima s kojima se naši poduzetnici susreću kada pokušaju ostvariti na pomoć kojom se Vlada RH hvali. Taj poduzetnik piše kako je tijekom proljetnog lockdowna predao zahtjev za potporu za očuvanje radnih mjesta, kao i za kredit za likvidnost. Potpore su mu isplaćene za prva tri mjeseca, sa zakašnjenjem zadnje isplate skoro 3 mjeseca.


„Nikad do tada nismo bili blokirani, cijelo vrijeme lockdowna mi zaposlenicima isplaćujemo plaće. Prihvaćen je naš zahtjev za drugi krug mjera, no naknadno je odbijen, jer smo imali zabilježen rast prihoda. Naime, čekajući isplatu mjera, drznuli smo se zaraditi za isplate plaća zaposlenicima“, čitao je Milanović Litre status jednog poduzetnika koji je, kako je napisao, resornom ministarstvu dostavio tabelarni prikaz prihoda iz kojeg je vidljivo da je u segmentu ugostiteljstva ukupni pad prihoda i veći od 80% u odnosu na isto razdoblje prošle godine.


Tom je poduzetniku prvo pozitivno ocijenjen zahtjev za HAMAG-ov Covid zajam, no kako nije bilo sredstava za isplatu, ni šest mjeseci kasnije nije dobio tražena sredstva.


„06. studenog, nakon sedam mjeseci čekanja isplate kredita za koji udovoljavamo sve uvjete, od HAMAG-a stiže odbijenica, zbog 30 dana blokade u koju smo ušli čekajući isplatu potpora koja nam je odbijena nakon čekanja više od 60 dana. Račun je blokiran po nalogu Porezne uprave, za iznos doprinosa, od kojih smo trebali biti oslobođeni. Toliko o mjerama i namjerama“ piše poduzetnik u grupi Glas poduzetnika najavljujući mogućnost tužbe jer ih je Vlada izigrala.
Ovaj primjer je slika i prilika odnosa Vlade i državnih institucija prema poduzetnicima i gospodarstvenicima u Hrvatskoj, istaknuo je Milanović Litre.


„Ovo je dokaz neorganiziranosti i nepripremljenosti na drugi val Covida i svih problema koji su došli s tim valom. Svakodnevno smo svjedoci najava i medijskih natpisa u kojima državni službenici slave i hvale poticaje Vlade, najavljuju milijarde kuna pomoći i jeftine kredite i svakodnevno nas uvjeravaju da je sve u redu, da sve ide po planu i da će sve biti dobro. A onda s druge strane imamo priliku čitati ovakva iskustva s tim njihovim spasonosnim poticajima i mjerama pomoći“, zaključio je Marko Milanović Litre poručivši kako je vrijeme da Vlada shvati kako jedino poduzetnici u Hrvatskoj nesputanim poslovanjem mogu unaprijediti životni standard Hrvatskih građana.

Tomašić uputila otvoreno pismo svim zastupnicima

Zastupnica u Europskom parlamentu i dopredsjednica HKS-a uputila je otvoreno pismo svim zastupnicima i klubovima zastupnika u Hrvatskom saboru u povodu skorog glasovanja o Istanbulskoj konvenciji. Pismo pročitajte u nastavku:

Poštovani/a,

pred Vama bi se uskoro trebala naći Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, tzv. Istanbulska konvencija. Ovaj dokument nije onakav kakvim ga se predstavlja, a njegov je cilj puno više od borbe protiv nasilja nad ženama i članovima obitelji koju, vjerujem, svi iskreno podržavamo.

Istanbulska konvencija izrazito je ideologizirani dokument kojim se želi nametnuti krajnje liberalni svjetonazor svim građanima, uključujući i one koji ga ne dijele, te mijenjati našu dominantno kršćansku tradiciju i kulturu. Ratifikacija Konvencije u Hrvatskom saboru značila bi odricanje od naših korijena te prihvaćanje pravnih i društvenih normi koje s našim načinom života nemaju puno zajedničkog.

Smatram da je obveza svih nas koje su hrvatski građani birali u predstavnička tijela na svim razinama zaustaviti nasilno mijenjanje hrvatske kulture i iznjedriti kvalitetna domaća rješenja kojima će se građanima osigurati prosperitet, sigurnost i jednakopravnost. Zato sam u Europskom parlamentu glasovala protiv Istanbulske konvencije i voljela bih kad biste i Vi učinili isto.

Ovim putem apeliram na Vas da odbacite kontroverznu rodnu ideologiju i Istanbulsku konvenciju koja ju otvoreno promiče, ali i da u maniri dobrog zakonodavca unaprijedite domaće zakone kako bi borba protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji bila što učinkovitija, a žrtve nasilja što lakše dobile pomoć te pravnu i svaku drugu zadovoljštinu.

Ruža Tomašić

Slučaj Pernar

Konstantni pokušaji destabilizacije Republike Hrvatske, odnosno pokušaji destrukcije njezinih institucija nemaju kraja. Namjera je izazvati njihovu paralizu i nefunkcionalnost pomoću raznih i već prokušanih metoda. Jedna od njih je i konstantno umjetno proizvođenje afera osobito na nedavnom primjeru putovanja Predsjednice Republike u SAD.

Antidržavni vanjski elementi kroz svoj utjecaj na nevladine udruge, određene pripadnike nacionalnih manjina i pojedince iz saborske oporbe sustavno rade na pokušaju destabilizacije Republike Hrvatske.

Najsvježiji primjer destrukcije najvišeg državnog tijela, Hrvatskog sabora, možemo vidjeti na istupima dežurnog „velikana hrvatske politike“ Ivana Pernara.

Vrijeme je da hrvatska javnost počne tražiti jasne odgovore na pitanje tko doista stoji iza takvih manipulacija, koji su razlozi i kakve posljedice mogu imati takve revolucionarne metode Živoga Zida. Osobito ako takve metode hrvatske institucije dovedu do stupnja destrukcije na kojem se one više neće moći kontrolirati.

Takvi planski scenariji slabljenja Hrvatske države i njezinih institucija pogoduju vanjskim antidržavnim elementima koji u tim isprovociranim konfuzijama hrvatskog nacionalnog tijela mogu lakše ostvariti svoje ciljeve.

Takvu sustavnu dekonstrukciju proizvode određeni saborski zastupnici koji ne poštuju hijerarhiju, kojima nije sveta nacionalna himna a raspravu o određenoj temi spuštaju na degutantnu razinu. U prvom sazivu Hrvatskoga Državnoga Sabora sjedilo je 89 doktora znanosti, a sada  glavnu riječ vode ljudi upitne razine obrazovanja.

To sve može imati razarajuće posljedice za hrvatsko društvo i državne institucije, a posljedice ćemo snositi mi, tzv. obični mali građani kao i naši potomci i to kroz gospodarske, ekonomske, političke, sociološke aspekte društva.

Još jednom naglašavamo da se na Markovom trgu upravo pokušava revolucionarnim populističkim metodama ugroziti   funkcioniranje Hrvatskog sabora. Vrijeme je da se Ivanu Pernaru i njegovim jatacima konačno kaže – dosta je bilo vaših farsi!

Sveti Josipe, koga ćeš štititi u bližoj budućnosti?

U davnoj prošlosti 1687. godine Hrvatski sabor je izglasao i proglasio svetog Josipa zaštitnikom naše zemlje Hrvatske. Ujedno je na Josipovo i dan očeva. Naime, dolazimo do jednog problema koji svake godine biva sve veći. Statistika 2015. godine kaže da je u Hrvatskoj negativna bilanca kretanja ljudi, odnosno, prošle godine u Hrvatskoj je rođeno 38 152 djece, a broj umrlih je 55 651 ljudi. U ovom slučaju matematika nije atomska fizika pa je računica jednostavna; u minusu smo 17 499 djece. U ovaj podatak nije uračunato koliko ljudi je napustilo našu zemlju „blagostanja“!

Sveti Josipe poslušaj ovu našu jadikovku pa učini čudo među našim vladajućim političarima. Omogući im da shvate Nacionalni program demografskog razvitka; Nacionalnu populacijsku politiku i ostale dokumente koje napišu. Pomozi im shvatiti kako je slovo na papiru samo mrtvo slovo na papiru. Pomozi im da shvate razliku između idejne politike i realno ostvarive politike.

Pa se vraćam na pitanje. Koga ćeš sveti Josipe vrli štititi za nekoliko godina ako se ovakav trend nastavi?

Izbor članova nadzornih odbora trgovačkih društava

Predsjednica HKS-a Ruža Tomašić uputila je u petak, 11. ožujka 2016., predsjedniku Hrvatskog sabora akademiku Željku Reineru prijedlog novih modela upravljanja i kontrole nadzornih odbora trgovačkih društava, odnosno povećanja građanskog nadzora poslovanja i javnosti rada trgovačkih društava u vlasništvu Republike Hrvatske.  Otvoreno pismo Ruže Tomašić donosimo u cijelosti:

Upravljanje tvrtkama, odnosno trgovačkim društvima u kojima je država većinski vlasnik ili javnim tvrtkama u vlasništvu države, od iznimnog je značaja. Od nadzornih odbora i uprava, građani realno očekuju ne samo pozitivno poslovanje u korist građana, već da te tvrtke budu inicijator gospodarskih promjena i ekonomskog rasta. Pozitivnim poslovanjem državnih tvrtki osigurava se solventnost i drugih tvrtki u vlasništvu građana, a koji su danas dovedeni na rub egzistencije, ili su u blokadi, premda su većinu poslova radili upravo za državne tvrtke.

Potrebno je stoga na čelna mjesta postaviti stručne i sposobne ljude, spremne znanjem i vještinama odgovorno upravljati zajedničkom imovinom građana. Međutim, osim sposobnih i stručnih uprava, potrebno je osigurati i nove modele upravljanja i kontrole, koji će ujedno biti alat Vladi Republike Hrvatske za osiguranje razvoja državnih i javnih tvrtki. Vlada Republike Hrvatske je potpuno legitimno odgovorna za rad tih uprava i za izbor stručnjaka, putem javnih natječaja ili drugih modela.

Hrvatska konzervativna stranka otvorenim pismom predsjedniku Hrvatskog sabora, akademiku Željku Reineru, predlaže razrađeni model novog načina upravljanja, a koji ne iziskujući bilo kakve dodatne troškove, može osigurati minimalan sustav kontrole poslovanja državnih i javnih tvrtki ili trgovačkih društava u kojima država ima većinski udjel. Vjerujemo da će zastupnici prepoznati mogućnosti koje predloženi model osigurava, te da će sada, u vremenu kada se donose odluke o novim upravama državnih i javnih tvrtki, primjenom predloženog modela osigurati kvalitetu rada nadzornih odbora i uprava, a sve na korist građana i hrvatske države.

Predsjednica HKS-a
Ruža Tomašić

 

hrnews.hr – MARIJANA KLIŠANIN Otvoreno pismo HKS saborskim zastupnicima

Zbog optužbi protiv Republike Hrvatske i njenih građana iznesenih u ‘Deklaraciji o nesnošljivosti i etnocentrizmu u Hrvatskoj’, koju su u Puli objavili predstavnici osam nacionalnih manjina i Savjeta za nacionalne manjine, Hrvatska konzervativna stranka poziva saborske zastupnike da zatraže održavanje tematske sjednice o pravima nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, poiše u priopćenju HKS-a koje potpisuje dopredsjednica stranke Marijana Klišanin.

Otvoreno pismo dopredsjednice HKS-a Marijane Klišanin saborskim zastupnicima

Marijana Klišanin

Dopredsjednica HKS-a Marijana Klišanin uputila je u petak, 22. svibnja 2015. godine, otvoreno pismo zastupnicima u Hrvatskom saboru u povodu ‘Deklaracije o nesnošljivosti i etnocentrizmu’ koju su donijeli predstavnici osam nacionalnih manjina i Savjeta za nacionalne manjine. Otvoreno pismo donosimo u cijelosti:

Otvoreno pismo HKS-a saborskim zastupnicima

Zbog optužbi protiv Republike Hrvatske i njenih građana iznesenih u ‘Deklaraciji o nesnošljivosti i etnocentrizmu u Hrvatskoj’, koju su u Puli objavili predstavnici osam nacionalnih manjina i Savjeta za nacionalne manjine, Hrvatska konzervativna stranka poziva saborske zastupnike da zatraže održavanje tematske sjednice o pravima nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.

U spomenutoj ‘Deklaraciji’, koju su potpisali zastupnici Nedžad Hodžić, Furio Radin, Milorad Pupovac, Mile Horvat, Dragan Crnogorac, Šandor Juhas, Veljko Kajtazi, Vladimir Bilek i predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Aleksandar Tolnauer, navode se teške i posve neutemeljene optužbe protiv Republike Hrvatske i njenih građana, između kojih se nalazi i ona da su nacionalne manjine u Hrvatskoj ‘ponovno suočene s eskalacijom etnocentrizma i netolerancije’.

Izjaviti ovako nešto u zemlji u kojoj nacionalne manjine imaju više prava od mnogih europskih država zaslužuje posebnu pozornost jer se radi o očitom i grubom manipuliranju hrvatskim građanima iz redova nacionalnih manjina. Po sistemu ‘napad je najbolja obrana’ potpisnici Deklaracije vještim izvlačenjem tobožnjih međunacionalnih incidenata u Hrvatskoj izvan konteksta, poput ‘slučaja dvojezičnih ploča’ ili navijanja na stadionima, ne baveći se pravim uzrocima, žale se na  ‘šutnju većine građana’, zanemarujući da oni šute ne zato što podržavaju navodni ‘govor mržnje’, nego zato što taj govor i ne čuje nitko drugi nego dežurni tužitelji Hrvatske kojima su se pridružili i potpisnici ove Deklaracije. Pozivamo stoga saborske zastupnike da zaštite tu ‘šutljivu većinu’ od opasnih objeda i neistina iznesenih u ‘Deklaraciji’.

Podsjećamo na činjenicu da predstavnici manjina danas imaju zaštićena prava i visoko mjesto u svim područjima društvenog i političkog života, uključujući i Hrvatsku vladu. Među najvećim pravima nacionalnih manjina je i ono da imaju pravo birati osam zastupnika u Sabor koji se biraju u posebnoj izbornoj jedinici koju čini područje Republike Hrvatske. Ta prava niz godina uživaju i potpisnici ove ‘Deklaracije’, ali usprkos tome oni danas imaju obraza blatiti Republiku Hrvatsku i time zapravo rade upravo ono za što optužuju druge – šire netrpeljivost i etnocentrizam, stavljajući se iznad hrvatskog naroda i hrvatskih građana.

Zbog svega izrečenog u Deklaraciji, HKS traži da se u Saboru otvori rasprava o pravima nacionalnih manjina kako bi se u budućnosti spriječilo da njihovi predstavnici, poput potpisnika ‘Deklaracije’, manipuliraju njihovom tobožnjom ugroženošću.

HKS u svom programu ističe da nacionalne manjine predstavljaju bogatstvo Republike Hrvatske te kao takve moraju biti integrativni dio hrvatskog društva i uživati poseban status kulturne autonomije, ali ne i posebnu političku zastupljenost u tijelima izvršne i zakonodavne vlasti.

 

Tek tada svi građani u Republici Hrvatskoj bit će jednaki.

 

dopredsjednica HKS-a

Marijana Klišanin