Prije 72 godine, prvih dana mjeseca svibnja, Hrvatsku i hrvatski narod pogodila je jedna od najvećih tragedija u novijoj povijesti. Nakon kapitulacije nacističke njemačke prema Zagrebu su nadirale prestravljene skupine izbjeglica koji su prenosili stravične priče o zločinima koje su počinili partizani i četničke horde na zauzetim područjima. Krvavi epilog ovih progona dogodio se na rubinim dijelovima Zagreba i masovnim stratištima u Sloveniji i Austriji,  gdje su partizanske i jugokomunističke snage u nadolazećim tjednima, počevši od 17. svibnja 1945., hladnokrvno likvidirale  i do smrti mučile na stotine tisuća civila, zarobljenih pripadnika vojske NDH i zaostalih pripadnika okupatorske njemačke vojske. Simbol tih masovnih stradanja od ruke komunističkih i velikosrpskih pobjednika  postalo je Bleiburško polje, na kojem se i ove godine prisjećamo tih stravičnih događaja. Prilika je to da se hrvatski narod i svijet još jednom podsjete na pravu prirodu komunističkih vlasti koje su Hrvatsku silom ugurale u bezbožnu jugoslavensku tamnicu naroda i njome strahovladom upravljale više od pedeset godina.

Na žalost, posljednjih godina svjedoci smo užasavajuće činjenice da sljedbenici diktatora i hrvatskog krvnika Josipa Broza Tita i rigidni jugonostalgičari i danas sjede u najvišim državnim institucijama i strankama pokušavajući svim silama umanjiti i ignorirati ovu istinu o tim masovnim pokoljima i ubojstvima nenaoružanih ljudi, od Bleibuga i ostalih stratišta do križnih puteva.

Zato je važno da se istina o bleiburškom pokolju čuje, ne samo u Hrvatskoj nego i šire, te da režim koji je takve zločine činio dobije zasluženu povijesnu osudu, a onima koji ga i danas brane zabrani obnašanje bilo kakvih državni i javnih poslova. To nije povijesni revizionizam, to je ispravljanje nepravde počinjene nad nevinim civilnim žrtvama i pripadnicima poražene vojske, koju su većinom činili unovačeni vojnici čiji je jedini grijeh što su vjerovali da se bore za slobodnu Hrvatsku. Vojnici koji su zaslužili pošteno suđenje, a ne osvetničku egzekuciju razularenih partizanskih krvnika. Danas je jasno. Tek službenom osudom zločina i komunističkog totalitatnog režima  i njegovih zagovornika Hrvatska će krenuti prema željenom cilju blagostanja i prosperiteta za što su život položili najbolji sinovi našeg naroda.

Pokolj na Bleiburgu i ostalim stratištima iz 1945. godine povod je za prisjećanje i sramotne uloge Velike Britanije, koja je stotine  tisuća hrvatskih vojnika, koji su im se na Bleiburškom polju predali očekujući primjenu međunarodnih zakona o pravu zarobljenika, hladnokrvno izručila jugokomunističkim egzekutorima. Posljednjih godina o zločinu na Bleiburgu i ostalim masovnim stratištima objavljene su brojne nove pojedinosti, uključujući svjedočanstva bivših pripadnika i žrtava jugoslavenskih tajnih službi. No, to nije dovoljno.  I dalje ćemo uporno zahtijevati da se otvore i svi arhivi u Beogradu i Londonu, o jednoj od najvećih tragedija hrvatskog naroda, kako bi  puna istina o ovim strašnim događajima u potpunosti ugledala svjetlo dana te se očuvao spomen u budućim hrvatskim naraštajima.

Hrvatski konzervativci i dalje će tražiti da se sve nadležne institucije hrvatske države aktivo uključe u širenje istine o Bleiburškom pokolju i pravoj prirodi komunističkog režima. Samo istina vodi do pravde, a pravda do trajnoga mira!