Požega: Dr. med. Ante Zvonimir Golem izabran za predsjednika Glavnog odbora HKS-a

U Požegi je 20. lipnja 2015. održana 2. sjednica Glavnog odbora Hrvatske konzervativne stranke na kojoj za novog predsjednika Glavnog odbora izabran dr. med. Ante Zvonimir Golem. Novoizabrani predsjednik Golem nakon glasovanja zahvalio je na ukazanom povjerenju izrazivši nadu da će opravdati očekivanja svih članova Glavnog odbora. Istaknuo je kako vjeruje da konzervativizam nije samo još jedna politička opcija nego ‘modus vivendi’ Republike Hrvatske. Predsjednica HKS-a Ruža Tomašić čestitala je novoizabranom predsjedniku GO-a Golemu na izboru i zaželjela mu uspješan rad.

Na sjednici su usvojena izvješća o stranačkom ustroju i osnivanju novih organizacija u općinama i gradovima  te o pripremama za predstojeće parlamentarne izbore.

Dopredsjednik i koordinator za stranačke odbore Mihovil Stanišić podnio je izvješće o radu odbora HKS-a i tijeku izrade programa. Nakon rasprava o glavnim smjernicama stranke s kojima će izaći na  predstojeće parlamentarne izbore, Glavni odbor jednoglasno je prihvatio prijedloge svih odbora.

Glavni tajnik Denis Bevanda zahvalio je domaćinu, članu Predsjedništva i predsjedniku HKS-a Požeško-slavonske županije Branku Poliću na domaćinstvu i gostoprimstvu tijekom boravka članova Predsjedništva HKS-a i Glavnog odbora u Gradu Požegi.

Čestitka u povodu 12. svibnja, Međunarodnog dana sestrinstva

U povodu 12. svibnja, Međunarodnog dana sestrinstva, Hrvatska konzervativna stranka upućuje svim medicinskim sestrama i medicinskim tehničarima, prvostupnicama i prvostupnicima, specijalistima sestrinstva, diplomiranim medicinskim sestrama i medicinskim tehničarima, i magistrima sestrinstva, iskrene čestitke, i jedno veliko HVALA za svu brigu koju pružaju našim najbližima, u trenutcima kada im je ona najpotrebnija.

Međunarodni Dan sestrinstva, prilika je da se o našim medicinskim sestrama i tehničarima kaže i pokoja riječ u javnosti. Vjerojatno niti jedna struka nije u toj mjeri samozatajna, gdje umjesto velikih riječi, o sestrama i tehničarima govore isključivo njihov rad i predanost. Nemojmo zaboraviti niti njihovu ulogu u Domovinskom ratu!

Hrvatsko sestrinstvo danas obilježava manjak medicinskih sestara u sustavu premda postoji ne mali broj sestara na burzi rada. Obilježava nizak ekonomski standard i teški uvjeti rada. Međutim, usprkos tome, u svakodnevnom radu to se ne primjećuje.

Hrvatska konzervativna stranka zalaže se zato da se javno progovori o razvoju sestrinstva i načinima poboljšanja ne samo uvjeta rada, nego i njihovog ekonomskog statusa. Zalažemo se za provedbu javne rasprave lišene svih politikantskih i kuloarskih upliva. Razvoj sestrinstva, kao i razvoj zdravstvenog sustava uopće, potrebno je pratiti općim političkim konsenzusom.

Do tada još jednom veliko HVALA.

predsjednik Odbora za zdravstvo HKS-a
dr. med. Ante Zvonimir Golem

Ante Zvonimir Golem: Tko se to ponovno poigrava s hrvatskim medicinskim sestrama?

Predsjednik Odbora za zdravstvo HKS-a dr. med. Ante Zvonimir Golem uputio je u srijedu, 29. travnja 2015.,  priopćenje medijima u kojem upozorava na dramatično stanje u hrvatskom medicinskom sestrinstvu zbog kršenja njihovih osnovnih prava te poziva ministra zdravstva da se hrvatskim medicinskim sestrama prizna onaj status koji je tim istim sestrama priznala Europska unija. Priopćenje donosimo u cijelosti:

‘Daleko od očiju javnosti, ovih dana odvija se prava drama u hrvatskom sestrinstvu. Nakon što je Europska unija, nakon dugotrajnih pregovora, priznala stručnost hrvatskim medicinskim sestrama, sada im tu istu stručnost ne priznaje, njihova vlastita staleška organizacija, a koju preko 25.000 medicinskih sestara same financiraju kroz obveznu članarinu.
Naime, medicinske sestre koje su završile srednju medicinsku školu, odradile pripravnički staž i položile stručni ispit, te koje su najmanje 3 od 5 godina radile u zdravstvenom sustavu, danom pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, dobile su priznanje za svoju stručnost i rad, kroz sustav reguliranih profesija, i postale su europske medicinske sestre priznate u svim državama članicama Europske unije. Svima njima, Hrvatska komora medicinskih sestara, obvezna je sukladno Zakonu o sestrinstvu te Ugovoru o pristupanju, izdati „Odobrenje za samostalan rad“ medicinske sestre. Na temelju odobrenja i potvrde nadležne komore, one sestre, koje se uslijed nemogućnosti zapošljavanja ili napredovanja u radu, ili drugih razloga, odluče na odlazak na rad u druge države Europske unije, priznaje se zanimanje medicinske sestre.
Hrvatska komora medicinskih sestara, staleška udruga, tijelo koje je od države dobilo javne ovlasti u području sestrinstva, proizvoljno tumači ne samo zakone, već i navedeni međunarodni ugovor i sustavno odbija izdati ispravna Odobrenja i ispravne potvrde, ne priznajući sestrama onaj status, koji je tim istim sestrama priznala Europska unija. Svojim proizvoljnim tumačenjem, ne samo da se krše zakoni prema onim sestrama koje su prisiljene potražiti sreću u emigraciji, već i svim onim sestrama koje svakodnevno, nesebično i u vrlo nepriličnim okolnostima, daju svoj maksimum, pružajući odgovarajuću skrb našim bolesnicima u Hrvatskoj.

Medicinske sestre stup su svih zdravstvenih sustava, pa i hrvatskog, i nezaobilazni su dio tima, koji s liječnicima nose hrvatsko zdravstvo. Pitanje je, kome je stalo, i tko to ima pravo obezvrjeđivati medicinske sestre i u koju to politikantsku svrhu? Kome je stalo do stvaranja kaosa u hrvatskom zdravstvenom sustavu? Želi li se možda prvo ukinuti medicinskim sestrama pravo na profesiju, a potom ih dodatno degradirati nižim koeficijentima?
Hrvatska konzervativna stranka daje punu podršku medicinskim sestrama u ostvarivanju njihovih osnovnih prava, prava na rad, i poziva nadležnog ministra, da u okvirima svoje nadležnosti, stane na kraj samovolji pojedinaca. Ministar ima mogućnosti kroz inspekcijske nadzore, utjecati i inzistirati na zakonitosti rada institucije kojoj je povjerena javna ovlast.
Svojim radom, požrtvovnošću, stručnim znanjem medicinske sestre zaslužile su svaku pohvalu, pogotovo kada su poznati okviri u kojima su prisiljene raditi, s neadekvatnim primanjima obzirom na ekonomsko stanje države. Nemojmo dozvoliti da im „zahvalimo“ ukidajući im pravo koje im je i Europa priznala.’