Da većim plaćama. Ne uplitanju države

Marko Milanović Litre

Hrvatski suverenisti zalažu se za povećanje prihoda i kvalitete života naših sugrađana, no zakonski nametnutim povećanjem minimalne plaće ugrožava se poslovna sigurnost upravo onima kojima bi ovakve Vladine odluke prividno trebale pomagati, naglasio je danas u Hrvatskom saboru Marko Milanović Litre iz Kluba zastupnika Hrvatskih suverenista. Zato predlaže povećanje neoporezivog iznosa plaća iznad 4.000 kuna kako bi poslodavci mogli pronaći dodatna sredstva kojima bi financirali ovakve odluke Vlade, jer se, upozorio je, zakonski nametnutim odredbama ne osiguravaju veća primanja radnicima, već samo povećavaju troškovi poslodavcima.

„Vjerojatnije je da će se smanjivati neoporezivi dijelovi radnicima, ne zato što poslodavci ne žele davati veće plaće radnicima već jer velika većina njih nema prostora za to. Jednako tako nam je svima jasno da prosječna hrvatska obitelj ne može preživjeti s prosječnom hrvatskom plaćom, a ne želim ni pomisliti kako žive oni s minimalnom plaćom. Taj iznos jednostavno nije dovoljan za normalan i dostojanstven život. Povećanje prihoda i kvalitete života naših sugrađana jedan je od glavnih ciljeva Hrvatskih suverenista. Ali povećanjem minimalne plaće dekretom u trenutku globalne pandemije, globalne ekonomske krize, planiranog pada BDP-a od 8 posto za tekuću godinu, s više od 150.000 nezaposlenih i 250.000 blokiranih sugrađana, dovode se u pitanje radna mjesta u industrijama kojima bi ovakva odredba trebala pomoći“, istaknuo je Milanović Litre tijekom slobodnog govora u Hrvatskom saboru.

Da bi privrednici podigli plaće, mora postojati rast, a prihodi i prometi većini ne rastu već drastično padaju, upozorio je.

„Ako se sjećate, gospodo vladajući, upravo zato ste dijelili subvencije koje su bile namijenjene kako bi startupovi, obrtnici, mali i srednji poduzetnici mogli isplatiti plaće svojim radnicima. A sada ovakvim odlukama im dodatno opterećujete poslovanje zbog čega će na kraju ispaštati upravo oni kojima se želi pomoći, a to su radnici. Zdraviji i prirodniji način podizanja minimalne plaće je da ga tržište regulira, da povećanje proizlazi iz zdrave tržišne konkurentnosti, iz rasta gospodarstva i konkurentnosti na tržištu rada. Umjesto toga, ovaj i slični potezi vladajućih stavljaju dodatni teret na tradicionalne industrije koje su radno intenzivne i koje već sada rade s gubitkom ili su na samom rubu negativnog poslovanja, jer udjel troškova rada u poslovanju je i do 80 posto“ “, upozorio je Marko Milanović Litre.

Ponovio je kako je jedan od glavnih prioriteta Hrvatskih suverenista podizanje minimalne plaće i kvalitete života u Hrvatskoj te zaključio kako se to neće ostvariti putem nametnutih odredbi već stvaranjem zdrave poduzetničke klime gdje javni sektor ne strepi od suradnje s državom već gleda na nju kao priliku za poboljšanje svoga poslovanja.

Podsjetimo, predsjednik Vlade Andrej Plenković na prošlotjednoj sjednici Vlade RH dekretom JE donio odluku o uvećanju minimalne plaće za 187,49 kuna bruto, odnosno 150 kuna neto u odnosu na 2020. godinu, što znači da će minimalna plaća u idućoj godini iznositi 4.250 kuna bruto, odnosno 3400 kuna neto.

Mladi odlaze zbog manjka odgovornosti u državnim institucijama

U ime Kluba Hrvatskih suverenista zastupnik Marko Milanović Litre danas je u slobodnom govoru naglasio manjak odgovornosti i trasparentnosti državnih institucija zbog čijega rada mladi odlaze.

Već duže vrijeme razmišljam o ovom pojmu, o njegovom značenju, važnosti, te nedostatku istog u današnjem društvu, privatnim i poslovnim životima, ali i u politici. Zadnjih nekoliko dana zbog tragičnog događaja koji se odvio nedaleko od nas pojam odgovornost ušao je u gotovo sve hrvatske domove, te je našao svoje mjesto na svim naslovnicama novina i portala. Pitam se na koji način odgovornost utječe na naše društvo? Odgovornost je nevidljiva nit koja društvo povezuje i drži ga na okupu. Svi smo mi na jedan ili drugi način odgovorni nekome. Obitelji, prijateljima, poslodavcu, zaposlenicima, Hrvatskom narodu.

U današnjem društvu postoje dvije skupine ljudi:
Prva skupina su ljudi koji vide probleme, ali odgovornost tih problema prebacuju na druge. Druga skupina su ljudi koji vide probleme i koji su spremni preuzeti odgovornost iako ih oni nisu stvorili. Vjerujem, odnosno nadam se, da svatko od nas ovdje želi biti dio ove druge skupine, ali kada pogledamo stanje u državi dalo bi se zaključiti da većina pripada u prvu. Sve hrvatske Vlade do danas mogu nam poslužiti kao primjer neodgovornog vladanja državom i njezinom imovinom. Zbog njihovih promašenih, nedorečenih i netransparentnih politika pozdravljao sam se od mnogo poznanika, prijatelja i članova obitelji koji su razočarani prilikama u Hrvatskoj tražili bolji život drugdje. Velika većina njih su mladi obrazovani ljudi ispred kojih je niz uspjeha u privatnom i poslovnom životu, ali koje nažalost neće ostvariti u Hrvatskoj. Njihov odlazak iz Hrvatske zasigurno nije lagan, ali ti mladi ljudi su borci. Bore se za bolji život i preuzimaju odgovornost za sebe i svoje obitelji.

Tko je odgovoran što u Hrvatskoj ne mogu uspjeti, a u Irskoj, Njemačkoj ili Austriji mogu? Zasigurno ne oni sami. Odgovorni su oni koji su do sada sustavno zanemarivali mlade koji žele bolju kvalitetu života, više transparentnosti, uređenu državu i uvjete u kojima će moći dostojanstveno živjeti, raditi i stvarati. Njima je potrebna proaktivna vlast koja će biti poduzetnička, a ne činovnička.
Koja će biti odlučna u provođenju politika koje su u interesu naroda, a ne partikularnih interesa pojedinaca ili stranaka. Oni žele vlast koja je odgovorna svome narodu i kojoj je u interesu ulaganje u budućnost svoje zemlje. No, očito je iz rada svih dosadašnjih vlada da im mladi nisu prioritet, a samim time nije im prioritet ni budućnost Hrvatske.

Umjesto transparentnosti i odgovornosti, sve vlade do sada, uključujući i ovu, mladima nude dugi niz afera, malverzacija i korupcije za koje gotovo nitko nije odgovarao.

Na svima nama je da budućim naraštajima ostavimo društvo koje će slaviti i poticati konkurentnost, koje će biti izgrađeno na temelju zasluga, a ne na temelju pripadnosti, društvo u kojem su svi odgovorni za svoje postupke i posljedice tih postupaka. Moramo im ostaviti državu u kojoj vlada transparentnost i odgovornost na svim razinama državnih službi, od šaltera u ministarstvima pa sve do Banskih dvora. Tek tada ćemo mladima moći reći da za njih postoji budućnost u Hrvatskoj.

Odluke Stožera CZ RH dovest će do kolektivnog ludila

Načelnik Stožera civilne zaštite Grada Vukovara i saborski zastupnik Marijan Pavliček danas je u govoru istaknuo da će kontradiktorne odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske dovest narod do kolektivnog ludila.

“Republika Hrvatska, Europska unija kao i cijeli svijet je početkom ove godine odnosno proljeća zahvatio jedan nepoznati virus nazvan Covid-19 koji je mnogim našim sugrađanima uzrokovao strah, tjeskobu, nelagodu. Tada je počeo djelovati na dnevnoj razini Stožer Civilne zaštite Republike Hrvatske koji je dva put dnevno obavještavao širu hrvatsku javnost putem medija o situaciji glede širenja pandemije Covid-19 u Republici Hrvatskoj. Međutim, vrhovno tijelo što se tiče Covid-19 odnosno Stožer civilne zaštite je tijelo koje bi trebalo zadržati uvijek hladnu glavu, a ne tijelo koje je u zadnjih 6. mjeseci donijelo toliko kontradiktornih odluka kojima pobijaju sami sebe i ono što je najgore, bojim se da će ovakvim odlukama u bližoj budućnosti hrvatsko društvo dovesti do jednog kolektivnog ludila.

Ja sam na čelu Stožera civilne zaštite grada Vukovara i to mogu otvoreno i jasno reći da odluke koje se na razini državnog stožera donose toliko pobijaju sami sebe da je to već postao jedan veliki cirkus. Pa da vas podsjetim, u ožujku, 24. ožujka jedan od čelnih ljudi Krunoslav Capak izjavljuje ako ste zdravi idete u trgovinu, nošenje maski nema nikakvog efekta, maske imaju više psihološko značenje. Svega nepunih 6. mjeseci poslije taj isti Krunoslav Capak govori maske će se morati nositi u svim zatvorenim prostorima.
Gđa. Markotić u travnju ove godine izjavljuje da kršitelji samoizolacije će se smatrati bioteroristima. Mjesec dana poslije ta ista gđa. Markotić izjavljuje da oni koji su u samoizolaciji i nemaju nikakvih simptoma, ako stave masku na lice mogu slobodno ići na glasovanje i da tu ne bi trebao biti nikakav problem.

Sjetimo se odluka kada smo mi čelni ljudi lokalnih stožera morali na dnevnoj razini nekoliko stotina propusnica izdavati našim sugrađanima, kako su postojale patrole policijske na izlazima i ulazima u grad, što nam je danas nezamislivo, a što može opet postati normalno za 2-3 mjeseca. Sjetimo se odluke kada je ugostiteljskim objektima i kafićima zabranjen rad nakon ponoći jer korona nakon ponoći očigledno više ne postoji tj. do ponoći više ne postoji. Sjetimo se odluke kada su djeca osnovnih škola morala i moraju i dan danas biti odvojena u svojim razrednim odjeljenjima, ne smiju se miješati s ostalim razredima, moraju ulaziti u različito vrijeme u školu na različite ulaze s maskama na licu, a ta ista djeca dolaze istim autobusom bez obzira iz kojeg razreda dolaze u tu istu školu. Sjetimo se odluke kada su djeca vrtićke dobi morala se odvojiti jedna od drugih u smislu da ne smije biti miješanja unutar grupa, unutar samog vrtića, a ta ista djeca nakon završetka vrtića se zajedno igraju po, po dječjim igralištima ili na ulici. Sjetimo se odluke kada je prije nekoliko dana zabranjeno imati svatove nakon 12 sati, nakon ponoći, kada je zabranjen ples na svadbenim svečanostima izuzev mladenaca. Sjetimo se odluke od prije nekoliko dana kada je ugostiteljima naređeno da stolovi moraju biti odvojeni 3 metra jedan od drugoga, a da za istim stolom mogu sjediti 3 različite osobe 30 centimetara udaljene jedna od drugih i niz nelogičnosti u odlukama Stožera civilne zaštite RH.

Korona postoji, ona ima određene posljedice i od toga ne treba bježati, ali donositi odluke ad hoc od danas do sutra koje pobijaju same sebe, a koje bit stvari ne rješavaju, jednostavno nema nikakve svrhe.

Ovakvim odlukama, kao što sam rekao na početku izlaganja, Stožer civilne zaštite će dovesti do kolektivnog ludila cijelog naroda i upitnog mentalnog zdravlja cijelog naroda.

Stoga je krajnje vrijeme da se sami trgnu i da počnu donositi odluke koje imaju uporište u zdravom razumu”.

Pravosudni sustav je pod utjecajem političkih struktura

U okviru rasprave prijedloga Zakona o dopunama Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU u ime Kluba zastupnika Hrvatskih suverenista govorili su Hrvoje Zekanović i Marko Milanović Litre.

Zastupnik Marko Milanović Litre: “Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU preko alata pravosudne suradnje depolitizira bitne postupke među kojima je i postupak predaje koji se kada odvija na razini sudova preko, koji se sada, pardon, odvija na razini sudova preko Europskog uhidbenog naloga.
Time se pokušava zaobići sve političke prepreke koje postavljaju interesne skupine, stranke ili pojedinci. Nažalost, u Hrvatskoj alati depolitizacije naišli su na već politizirani pravosudni sustav odnosno na sustav na kojima sudovi podliježu pritisku političkih struktura. U ključnim predmetima koji se odnose na politički izložene osobe ili na politički osjetljive teme, utjecaj politike na pravosuđe je opipljiv. Alati pravosudne suradnje u kaznenim stvarima posebno su zanimljivi u pogledu procesuiranja ratnih zločina obzirom da osumnjičenih za takve zločine, utočiste je našlo i u državama članicama EU-a. Ili u državama s kojima EU ima suradnju. Tako možemo čitati u našim medijima da određeni počinitelji zločina koji se skrivaju u Engleskoj, u kojoj se još uvijek primjenjuje europski uhidbeni nalog prema Ugovoru o povlačenju, čl. 62. Ugovora o povlačenju V. Britanije glasi: okvirna odluka vijeća primjenjuje se na europski uhidbeni nalog ako je tražena osoba uhićena prije isteka prelaznog razdoblja do 31. prosinca 2020. g. u svrhu izvršenja europskog uhidbenog naloga bez obzira na odluku pravosudnog tijela izvršenja o zadržavanju tražene osobe ili njezinom privremenom puštanju na slobodu ili u Norveškoj s kojom je EU potpisala Sporazum o predaji.

Obzirom da su ljudi koji su u razdoblju od ’91. do ’95. počinili zločine u Hrvatskoj, na taj način dostupnih hrvatskom pravosuđu, postavlja se pitanje zašto naši sudovi ne koriste tu mogućnost? Kako državni tajnik očito nije upoznat sa slučajevima koji podliježu ovom zakonu, a odnosi se na ratne zločine, za zaključit je da se po pitanju ratnih zločina, hrvatska ministarstva uopće ne bave a trebali bi”.

Hrvoje Zekanović je istaknuo: “Bit ću konkretan, a o ovoj temi sam govorio više puta. Što je sa tjeralicama za počinitelje gnusnog zločina u Čengićima u Erveniku kraj Knina? To je bilo ’92.g., sad je 2020.g., tjeralice nema. Samo kratko ću spomenuti, govorim o pravosudnoj suradnji. Zašto tu pravosudnu suradnju ne iskoristimo da konkretno Kovačevića, Slobodana Kovačevića, Damira Travicu, on je čak i nešto odslužio i još 6-oricu drugih ne privedemo znači odnosno ne sankcioniramo za jedan gnusni zločin koji su počinili prije 28.g.? Radi se, ja ću samo podsjetiti, o ubojstvu roditelja i dvoje malodobne djece koji su imali svega 11 i 5.g.
Ovo je treći put, ja postavljam ovo pitanje s ove govornice i nemam odgovora. Dakle, zašto nema tjeralice?

Povratničke obitelji u Republici Hrvatskoj nemaju nikakva prava

Marijan Pavliček, predsjednik HKS-a i saborski zastupnik Hrvatskih suverenista iskoristio je danas slobodan govor u Saboru kako bi skrenuo pozornost na nemar države prema hrvatskih povratnicima posebice mladim obiteljima.

Istaknuo je konkretan primjer obitelji koja se prije nekoliko tjedana sa svoje četvero maloljetne djece doselila u Vukovar. Iako su podnijeli zahtjev za osnivanje prava na doplatak za djecu isti im je odbijen od strane HZMO uz obrazloženje da se „podnositelju zahtjeva ne priznaje pravo na doplatak za djecu, budući da im utvrđeni prosječni mjesečni dohodak po članu kućanstva prelazi 70% proračunske osnovice“.

Iako je majka trenutno nezaposlena, te prijavljena na HZZ, za osnovicu su uzeti njihovi prihodi ostvareni u prethodnoj godini  (na području SR Njemačke), a ne njihov trenutni status.

Također je majci, unatoč tome što je rodila četvero djece, uskraćeno i pravo na rodiljnu naknadu jer sukladno postojećem Zakonu roditelj mora imati, među ostalim, stalni boravak u RH u trajanju od najmanje 3 godine te biti zdravstveno osiguran kako bi ostvario gore navedeno pravo što jednostavno nije bilo moguće jer je majka zadnjih 5 godina živjela na području SR Njemačke gdje je i rodila dvoje djece.

Stoga je nužno pod hitno izmijeniti i nadopuniti postojeće Zakone koji ne stimuliraju povratak naših iseljenika.

Očekujemo u prijedlogu državnog proračuna za 2021.g. znatna financijska sredstva za demografsku obnovu Hrvatske, koje je pitanje broj 1 u našem društvu. U suprotnom će Hrvatski suverenisti podnijeti niz amandmana kako bi se katastrofalna demografska slika RH popravila.

https://www.facebook.com/watch/?v=266398177919930

Pavliček: DORH-u su potrebne korjenite reforme

Saborski zastupnik Marijan Pavliček osvrnuo se danas u slobodnom govoru na rad državnih institucija, posebice DORH-a, a vezano za jučerašnje uhićenje 8 mještana Negoslavaca za koje se sumnja da su počinili ratni zločin na Ovčari 1991. godine.

Iako pozdravlja uhićenje u nadi da će odgovorni biti privedeni pred lice pravde, istaknuo je da upravo ovaj slučaj najbolji primjer neefikasnosti i sporosti Državnog odvjetništva.

„Zločin na Ovčari dogodio se 20.11.1991. godine, jučer je bio 07.10.2020., gotovo dvadeset devet godina će biti od trenutka kada je zločin počinjen do trenutka uhićenja osumnjičenih za počinjenje tog istog zločina. 22 godine ti isti žive slobodno na području RH, odnosno nakon završetka mirne reintegracije su dostupni hrvatskim vlastima. To je 7965 dana, upravo ovaj podatak govori o efikasnosti DORH-a.

Njima je potrebno 44000 radnih sati kako bi riješili jedan predmet. I onda se pitamo zašto naši građani ne vjeruju hrvatskim institucijama?“….

A nakon tog razdoblja kreću dugogodišnji sudski procesi, koji završavaju tek nakon nekoliko godina.

„S toga je nužno potrebno krenuti u korjenite reforme pravosuđa i DORH-a. Glavnog državnog odvjetnika ne može birati dogovorom dvotrećinska većina u Hrvatskom saboru, jer je ovisan o toj dvotrećinskoj većini. Glavnog državnog odvjetnika trebaju birati upravo ljudi koji godinama rade u DORH-u, koji će najbolje znati koji su najkvalitetniji među njima. DORH-u je puko potrebno osnivanje zasebnog odjel a za ratne zločine.

Moramo krenuti u korjenite reforme i pokušati vratiti vjeru hrvatskih građana hrvatskim institucijama.“

Pavliček: Kada će D. Jeckov u Saboru pričati o zločinima u Negoslovcima?

Danas je u slobodnom govoru u Hrvatskom saboru saborski zastupnik Marijan Pavliček ispred Hrvatskih suverenista prenio svjedočanstvo gospođe Sandre Rapčak, predsjednice Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja koja je reagirala na jučerašnji slobodan govor zastupnice SDSS-a Dragane Jeckov kojoj su smetala imena ulica u Hrvatskoj.

Status gospođe Rapčak koji je pročitao Pavliček prenosimo u cijelosti:

Zastupnica u Hrvatskom saboru iz SDSS-a (iz Negoslavaca – selo do Vukovara) danas priča o ustaškim ulicama diljem Republike Hrvatske.. Za dotičnu bi upravo na današnji dan postavila nekoliko pitanja:

– kada će ista priznati i krenuti javno pričati o zločinima i zločincima iz svojeg sela koji su mučili, silovali i ubijali Hrvate i ostalo ne-srpsko stanovništvo?

– kada će ista priznati i javno reći da su upravo u Negoslavcima bili logori ili takozvani “kućni pritvori” u kojima su se činili gore navedeni zločini i ispitivanja?

“Poštovana” zastupnice,

Upravo na današnji dan 1991.godine moja obitelj i ja odvedeni smo iz našeg sela (Sotin) u vaše selo (Negoslavci) gdje smo 2 dana ispitivani i mučeni. Gdje su moju majku silovali vaši sunarodnjaci. Vaš sunarodnjak je rekao tada da se mog tatu stavi na prvo mjesto za ubijanje! Upravo vaši mještani su odveli mog tatu na današnji dan i ubili ga. Njegove posmrtne ostatke do dana današnjeg nismo pronašli. A vaši sumještani jako dobro znaju istinu o tome. Kada ćete o tome pričati u Hrvatskom saboru? U vašem selu su mnogi ubijeni. Većinu i dalje tražimo.

Kako vas nije sramota pričati o nazivima ulica u našoj domovini, a u isto vrijeme prešućivati zločine koje su činili vaši mještani i sunarodnjaci?! Jer i prešučivanje je isto zločin. A svi dobro znamo da Negoslavci nisu New York i da svi znate sve!!

“Poštovana” zastupnice, sramite li se kada se pogledate u ogledalo? Bojite li se Božjeg suda?

Ako do sada niste, mislim da je krajnje vrijeme da toga postanete svjesni. Svakog od nas čeka Božji sud i pravda.“

Nakon pročitanog svjedočanstva Pavliček je istaknuo kako ovakvih i sličnih svjedočanstva i sudbina ima na tisuće, od Tompojevaca, Sotina, Đeletovaca, Bočina, Slunja, Kostajnice, Ćelija itd., no za razliku od Varivoda gdje su komemoraciji za nevine žrtve sudjelovali predsjednik Vlade, dopredsjednik Vlade iz redova SDSS-a te zastupnik Pupovac u komemoracijama ovih gore navedenih mjesta oni nikada nisu prisustvovali. Nemojmo dozvoliti da nam neke žrtva budu bitnije od drugih.

Hrvatska će nestati!

Predsjednik HKS-a i saborski zastupnik Marijan Pavliček je u slobodnom govoru u Hrvatskom saboru ispred Hrvatskih suverenista govorio o demografskoj katastrofi Republike Hrvatske.


Pavliček je istaknuo da će rezultati popisa stanovništva koje će se provesti u proljeće pokazati da smo po prvi puta u povijesti kao država pali ispod 4 milijuna stanovnika u Republici Hrvatskoj.


„Negativni demografski trendovi prisutni su u Hrvatskoj zadnjih 30 godina. Svake godine izgubimo jedan grad veličine Makarske ili Županje, odnosno veličine 10-15 000 stanovnika, i to samo što se tiče prirodnog prirasta, bez svih onih tisuća ljudi koji napuste Hrvatsku i odu u neke druge zapadnoeuropske zemlje. 1991. godine imali smo 51829 novorođene djece, prošle godine taj je broj iznosio samo 36 135.

Mi smo narod koji nestaje! Sela nam se pretvaraj u salaše, a salaši u pustare….


Demografija je pitanje broj 1 za budućnost Hrvatske! Sve dosadašnje Vlade nisu učinile gotovo ništa po tom ključnom pitanju za Hrvatsku. Aktualna Vlada je čak i ugasila Ministarstvo demografije te time pokazala koliko joj je ova tema bitna. Demografska politika zapravo je prepuštena jedinicama lokalne samouprave što je apsurd. Hrvatski suverenisti i HKS već 7 godina dio su izvršne vlasti u gradu Vukovaru. Grad Vukovar jedini je grad u Hrvatskoj koji upravo zalaganjem HKS- a subvencionira troškove stanovanja obiteljima sa troje i više djece. Našim amandmanom na proračun grada Vukovar udvostručene su jednokratne pomoći za novorođenu djecu. No, demografsku politiku treba provoditi državna vlast jer bez istinske demografske strategije Hrvatska će nestati! zaključio je Pavliček.

Osnovani suverenisti Podsused-Vrapče

U utorak 22. rujna u prostorijama Mjesne samouprave Gajnice održana je Skupština ogranka Hrvatskih suverenista Gradske četvrti Podsused – Vrapče.

Skupština je za predsjednika ogranka jednoglasno izabrala Ivna Vukoju, potpredsjednik Vijeća Gradske četvrti Podsused – Vrapče, za zamjenika predsjednika izabran je Dane Lozušić, a za tajnika ogranka izabran je Denis Šeler.
Za članove Vijeća ogranka Podsused – Vrapče jednoglasno su izabrani> Ilija Andabak, Marija Nović, Matko Ljuban, Damir Goldin, Roberta Kerhin i Dušan Barbarić.

Skupštinu su pozdravili: Ivica Marušić, predsjednik HVIDR-e Susedgrad, Draženko Kožul, predsjednik Glavnog odbora HKS-a, Dean Kljajić, predsjednik Vijeća Gradske četvrti Podsused – Vrapče, Marko Milanović Litre, saborski zastupnik.

Novoizabrani predsjednik Ivan Vukoja zahvalio se je članovima na ukazanom povjerenju te istaknuo da je pred suverenistima ozbiljan rad u Gradskoj četvrti koja broji preko 45.000 stanovnika i sedam mjesnih odbora.
Pripreme za predstojeće lokalne izbore i širenje članstva su prioritet na kojem će novoizabrano vodstvo raditi.

Hrvatski navijači ne zaslužuju biti građani drugog reda

Saborski zastupnik Marko Milanović Litre o konvenciji koja je usko povezana s jednim od najrigoroznijih zakona o navijačima u Europi. Navijači su svojim humanitarnim i društvenim djelovanjem nebrojeno puta pokazali svoju nesebičnost prema svojim sugrađanima i domovini. Ne zaslužuju biti građani drugog reda.

Vlada Republike Hrvatske još jednom je u svom činovničko-birokratskom euro sužanjskom stilu provodi volju svojih europskih političkih komesara, a da pri tome ne uzima u obzir potrebu zaštititi toliko teško stečena prava i slobode svojih građana.


Usvajanje ove konvencije je ništa drugo nego nastavak rigoroznih, nepravednih i diskriminatornih politika svih prijašnjih vlada prema jednoj društvenoj manjini u čijim redovima postoji problem, ali postoji i čestitost, poštenje i nesebična požrtvovanost koju su iskazali nebrojeno puta na lokalnoj, ali i na nacionalnoj razini.


Nebrojeni su primjeri gdje su se iskazala nesebičnost hrvatskih navijača, bilo to sudjelovanjem u Domovinskom ratu, pomaganjem prilikom posljedica katastrofalnih poplava u Slavoniji ili nedavnom potresu koji je rastresao Zagreb do svojih temelja. A uzet ću si ovu priliku da im se još jednom zahvalim kao njihov sugrađanin na njihovoj nesebičnoj borbi koju su iskazali u tim nesretnim trenucima.


Od Domovinskog rata pa sve do danas hrvatske vlasti pokušavale su zatomiti stečene slobode i prava naših sugrađana jer su imali potrebu i želju uspostaviti kontrolu na tribinama hrvatskih sportskih borilišta. Te tribine su do sada nebrojeno puta bile svjetlo koje je osvjetljavalo mračne kutove u kojima se godinama kultivirala korupcija, kriminal i malverzacija u hrvatskom sportu, politici i društvu općenito.


Tribine su nebrojeno puta bile trbuhozborac velikog dijela našeg društva, a to svakako nije dobro ni za jednu vlast pa tako ni za ovu.


U ovom prijedlogu hrvatska Vlada obvezuje se osnovati tzv. NFIPs national football information points odnosno tijelo koje će razmjenjivati informacije između policija na međunarodnoj, nacionalnoj i lokalnoj razini, ali i na razini agencija koje su odgovorene za sigurnost zaštite i usluga na sportskim priredbama. Drugim riječima hrvatske službe će skupljati informacije, evidentira i etiketirati svoje građane te dijeliti te iste informacije sa stranim državnim službama s tobožnjom svrhom da će to doprinijeti sigurnosti i zaštiti njih samih i ostalih sudionika na sportskim događajima. A svima nam je poznato da se upravo takvom terminologijom diljem svijeta narušavaju stečene slobode i prava pojedinaca. Pogledajte samo primjer Amerike gdje osobne slobode i stečena prava se cijene daleko više nego u Hrvatskoj. Pogledajte tzv. “Patriot Act” koji je američkoj javnosti bio predstavljen nakon tragičnog terorističkog napada na World Trade Center u 2001. godini u New Yorku, taj zakon je s jednim glasom protiv prihvaćen u američkom senatu s objašnjenjem da će se pomoći, pomoću njega obraniti od budućih potencijalnih terorističkih napada na prostorima SAD-a. Odnosno izglasan je s premisom da će taj zakon omogućiti sigurnost i zaštitu američkih građana. Ali već nakon nekoliko godina bili smo svjedoci brojnih afera i zviždača koji su upozoravali na masovne manipulacije podacima građana bez gotovo ikakvih sustava koji bi štitili njihova prava i slobode. No, vratimo se mi na naše aktualne probleme.


Zakon o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima koji je zadnji put izmijenjen 2011. godine, a pokušan nadopunit prošle godine jel, tj. 2019. je pokrenuto je jedan od najrigoroznijih zakona u Europi, a usko je povezan upravo s ovom konvencijom i evidentiranjem naših sugrađana koji posjećuju sportska događanja. Hrvatska u odnosu na ostale države članice u EU nikada nije imala problem s navijačima u tolikoj mjeri da bi se mogao opravdati jedan ovoliko represivan i nepravedan zakon. Uzmimo primjer engleskog pristupa rješavanju ove problematike. Zemlja u kojoj se, koja se spominje i u konvenciji koja je bila izvor problema svih navijačkih ekscesa 60-tih godina koji je rastao iz godine u godinu da bi došao do svog klimaksa na finalu ’85. godine u Bruxellesu gdje je i tragično preminulo 39 ljudi. U tih 20-tak godina navijači su bili ogroman problem u Engleskoj kojeg su tamošnje vlasti rigoroznim zakonskim mjerama, ali je čak i taj engleski pristup osiguravao puno više prava nego što ovaj naš današnji osigurava.
Za primjer je stavak 2. Članka 4. zakona koji u stavci kaže protupravna ponašanja iz stavka 1. ovog članka mogu biti ostvarena tijekom čitavog razdoblja od polaska, putovanja, trajanja natjecanja do povratka sa športskog natjecanja. Što bi značilo da ukoliko se uputi npr. iz Splita sa obilježjima svoga kluba na sportsko natjecanje u Osijek koje će se održavati slijedeći dan i tijekom tog svog putovanja koje traje ajmo reći dan i po do samog stadiona ili natjecateljske arene, a tijekom tog svog putovanja posjedujete ili konzumirate alkoholno piće smatra se da ste protuupravno, da ste se protuupravno ponašali u odnosu na taj nesretni zakon i postoji mogućnost da ćete biti legitimirani i uhićeni što se dogodilo nebrojeno puta ljudima koji su isključivo prolazili pokraj stadiona, koji su bili evidentirani da su bili u alkoholiziranom stanju, a nisu uopće prisustvovali samim natjecateljskim događajima.


Nadalje, Kazneni zakon dopušta tzv. dragovoljno odustajanje o djelu, ali Zakon o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima ga ne dopušta. Što bi značilo da ukoliko se na pola puta predomislite i odustane od odlaska na natjecanje svejedno ste podložni kaznenom progonu. Ovo zakonsko rješenje izravno narušava slobode pojedinca pod krinkom zaštite većeg dobra. S pravom se moramo zapitati jel ovaj zakon, a samim time i ova konvencija samo pretpostavka za proširenje ovakvih i sličnih rješenja na druge segmente društva. Pitanje je vremena kada će ovaj zakon biti ukinut jer je pokazao slabost pravosudnog sustava koji je polako prestaje štiti prava i slobode pojedinaca, a nažalost postaje servis optužbe. Zakoni su pisani kako bi štitili svoje građane, a ne kako bi manipulirali s toliko teško stečenim pravima i osobnim slobodama.