Izborni zbor HKS Osijek, Matko Musulin izabran za predsjednika

Dana 29. svibnja 2020. održan je Izborni zbor Hrvatske konzervativne stranke za grad Osijek. Za predsjednika organizacije jednoglasno je izabran Matko Musulin, prof., za dopredsjednike Krešimir Kopić i Dario Ivković. Za tajnika organizacije izabran je dr.sc.Davorin Janjiček.

Za članove Izvršnog odbora Gradske organizacije HKS-a Grada Osijeka izabrani su: Marija Matanović, dr.sc.Igor Josipović, Dražen Ivošević, Vladimir Matanović i Feliks Unković.

Po riječima novoizabranog predsjednika Musulina, cilj djelovanja gradske organizacije Hrvatske konzervativne stranke Osijek je vraćanje povjerenja građana Osijeka u institucije te transparentno javno djelovanje. Građani moraju znati u što je utrošena svaka kuna gradskog proračuna.

Sve prisutne pozdravio je predsjednik HKS-a Marijan Pavliček, te tom prilikom istaknuo: ” Izbornim zborom gradske organizacije HKS-a Osijek želimo što spremnije dočekati nadolazeće parlamentarne izbore na kojima Hrvatska konzervativna stranka i platforma Hrvatskih suverenista izlaze zajedno s Domovinskim pokretom Miroslava Škore.

Vjerujemo da će odlični rezultati parlamentarnih izbora biti dodatni vjetar u leđa HKS-u za lokalne izbore sljedeće godine. Posebice me raduje što među novo pridošlim članovima imamo čak tri doktora znanosti, koji svojim znanjem i iskustvom sigurno mogu doprinijeti razvoju zajednice u kojoj žive”.

HKS Vinkovci

Hrvatska konzervativna stranka bogatija je za još jednu organizaciju. U Vinkovcima je, u četvrtak, 28. svibnja 2020. godine održan Izborni zbor Hrvatske konzervativne stranke Gradske organizacije Vinkovci, te platforme Hrvatskih suverenista.

Za predsjednika organizacije izabran je Zlatno Novoselac, a za dopredsjednike su izabrani Mirta Arlović i Marko Šekerija. Za tajnika organizacije izabran je Zoran Ereš.


Sukladno odredbama Statutu Hrvatske konzervativne stranke Izborni zbor gradske organizacije HKS-a grada Vinkovaca izabrao je i članove Izvršnog odbora: Zlata Vuić Resl, Miroslav Vekić, Vlado Lukač, Antonio Mijatović, Josip Cvitković, Anica Fridl, Mijo Jukić, Marko Beljan i Ferdo Čuvalo.

Izborni zbor su pozdravili predsjednik Županijskog vijeća HKS-a Vukovarsko-srijemske županije Martina Kordića i predsjednik HKS-a Marijan Pavliček.

Novoizabrani predsjednik Zlatko Novoselac u ime svih izabranih dužnosnika zahvalio je članovima na ukazanom povjerenju.

HKS-u Vinkovci i svim novoizabranim članovima stranke želimo uspješan rad!

Zdravstvo u budućnosti – kolaps ili promjene

Uz niz postojećih problema vidljivih u nestabilnom ekonomskom rastu, neiskorištenoj poljoprivredi neiskorištenim obnovljivim energetskim izvorima , jedan od vrlo važnih zadataka jeste ozbiljno reorganizirati zdravstvo.

Trenutno je prema odredbi zakona doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje 16,5 % na plaću. Što znači da poslodavac svakom zaposleniku bilo u javnom bilo u privatnom sektoru na plaću izdvaja obvezni doprinos u iznosu 16,5 % svaki mjesec i uplaćuje u svrhu zdravstvenog sustava republike Hrvatske. Ovo nam mora biti jasno iz jednostavnog razloga. Stalnim pogrešnim interpretacijama u smislu besplatnog zdravstva dovodi se građane u zabludu . Zdravstvo plaća svaki zaposlenik koji prima redoviti dohodak , dodatni dohodak, ili ima ugovor o radu. I zato treba znati da zdravstvo nije besplatno nego ga plaćamo mi svojim radom. Isto tako odvaja se i dio mirovine. A svoj udio plaćaju i oni koji su radili u drugim zemljama.


Znajući ovu činjenicu, postavljam vam pitanje:
KOLIKO DUGO ĆETE DOPUSTITI DA SE NOVCI NAMIJENJENI ZAŠTITI ZDRAVLJA TROŠE NA BESKONAČNE ADMINISTRATIVNE TROŠKOVE?


Prema atlasu liječništva Hrvatske liječničke komore u Hrvatskoj je 15310 liječnika 2020 godine. Preko 60 godina je 2173 i 502 umirovljenika koji rade na pola radnog vremena i pokrivaju nepopunjene ordinacije.
Još jedna vrlo značajna kategorija su medicinske sestre i tehničari kojih je u Hrvatskoj zaposleno oko 31000.
I vjerujući da novac odvojen za doprinos za zdravstvo ide isključivo u svrhe zdravstvene zaštite griješimo . Ogroman dio novca se troši na uposlenike Domova Zdravlja koji su svoju svrhu gotovo izgubili osnivanjem ordinacija u koncesiji odnosno osamostaljivanjem liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Broj domova zdravlja je ostao isti s ravnateljima, zamjenicima, tajnicima, koji svoje usluge obavljaju za puno manji broj zaposlenih zdravstvenih djelatnika. Liječnici koji su postali samostalni u svojim ordinacijama, sami su odgovorni za svoj posao , za svoje zaposlenike, i nabavku opreme .

Imamo primjer osječko Baranjske županije gdje su odlučili smanjiti trošak Doma zdravlja ujedinjujući sve domove zdravlja i tako smanjujući nepotrebnu administraciju.
Drugi dio jeste Hrvatsko Zavod za Zdravstveno osiguranje. Ovo je osnovni način ostvarivanja zdravstvene zaštite. Ono što je ovdje problematično. U svakom gradu postoji zavod sa svojim zaposlenicima, silnom administracijom koja troši novce iz iste kase. Nepotrebno se troše razne tiskanice, doznake, izvješća a silne milijune su plaćeni programi digitalizacije i stvarana e- kartona koji omogućuje bržu i lakšu komunikaciju bez nepotrebnog trošenja papira, boje i najvažnije vremena potrošenog na tiskanje raznih potvrda.


Ujedno svi smo osiguranici Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje . Ali ono što nismo to je : nismo parteri. Mi smo osiguranici koji ne znaju na što su osigurani, ne znaju svoja prava niti soje obaveze. U želji uštede pravila se mijenjaju. Ali samo građani nisu upoznati s tim . Jer se dopisi upućuju samo liječnicima i ako liječnici ne ispoštuju te upute odmah ih se kazni . Tako liječnici u ordinacijama postaju oni koji umjesto liječenja provode odluke zavoda bez mogućnosti davanja mišljenja upravo o tim odlukama, jer se odluke donose jednostrano i samo prosljeđuju u ordinacije i bolnice . Bolnice su postale mjesta ogromne potrošnje . U bolnicama je veći broj nezdravstvenih djelatnika koji kreiraju puno veću potrošnju. I umjesto da su okrenute prema pacijentica i zaštiti zdravlja svakodnevno se prilagođuju pravilnicima koji se mijenjaju iz dana u dan i tako unose nered tamo gdje treba biti red.
Stvarajući medijsku sliku u kojoj se politički manipulira zdravstvenim sustavom stvara se nepovjerenje, i nesuradljivost te umjesto da građani i zdravstveni djelatnici rade zajedno nepovjerenje je dovelo do toga da pacijenti lutaju od liječnika do liječnika provjeravajući svakog od liječnika . A liječnici ne vjeruju pacijentima jer oni često iz straha ne govore doista svoje tegobe nego daju samo dio informacija .
Zdravstveni sustav u Hrvatskoj je kombinacija privatnog i javnog zdravstva. U zapadnim zemljama ovi sustavi surađuju koristeći opremu i ljude iz oba sustava kako bi pružili što bolju zaštitu svojim građanima. Na žalost mi ne koristimo ove resurse pravilno nego se stvara animozitet i slika o privatnom zdravstvu kao o nečem lošem . U isto vrijeme se u javnom zdravstvu stvaraju redovi čekanja, ponavljaju pretrage jer im je prošla vrijednost radi baš tih redova čekanja.
Budućnost zdravstva može biti dalje produbljivanje ovakvih problema povećavajući administraciju i nekorištenjem resursa koji postoje samo zato što se stvara privid socijalnog zdravstva koje se gubi jer stalnim prividom „besplatnog” zdravstva naši građani imaju sliku nečega što je tu eto tako. A to zapravo jako puno košta . I to što košta ide iz naših džepova, svaki mjesec i pod obavezno.
I toga moramo biti svjesni.


Zdravstvu kao i drugim sektorima je potrebna reorganizacija . Moramo naći način da zadržimo mlade liječnike koji jure na zapad za „boljim” prilikama. Edukacije trebaju doista pružiti znanja. Najveći uspjeh svakog učitelja jeste da njegov učenik bude bolji od njega samog. Tome trebamo stremiti.
Upoznati građane s njihovim pravima ali i obavezama.
Smanjiti nepotrebnu administraciju .
Donijeti pravilnike obrada i njih se pridržavati.
I konačno reći koliko se za zdravstvo odvaja i na što se troši.
Stvoriti sinergiju javnog i privatnog zdravstva i prevencijom koju počinjeno od djetinjstva zaštiti zdravlje naših građana.

Dr Mirjana Semenić Rutko

Nered u zdravstvu

Nered u zdravstvu

Unatrag tri mjeseca se doista pokazalo pravo stanje zdravstvenog sustava. Iako je prijetnja pandemijom sustav postavila u izvanredno stanje, svjedoci smo koliko toga je doista potrebno promijeniti kako bi nam sustav doista funkcionirao.

Odlučivši se za liječničko zanimanje prihvatili smo sve dobre i loše strane svoga zanimanja, pa tako i rizik kontakta s pacijentima koji boluju od bolesti koje se lako prenose. Zato postoje pravila ponašanja u ordinacijama, opremanje i čišćenje te dezinfekcija kao i zaštitna odjeća adekvatna radnom mjestu. Za prijetnju COVID-a se znalo još od prosinca i već se tada trebala napraviti jasna strategija odnosno plan ponašanja u slučaju pandemije. Na žalost radili smo stihijski.

Stožer je lavovski odradio posao, ali bez reda i jasnih uputa kako se gdje ponašati. Upute su uglavnom stizale naknadno. Bez namjere za zanemarivanjem uloge stožera koliko bi sve bilo lakše ne samo za medicinsko osoblje nego i za stanovništvo da smo bili bolje pripremljeno.
I zato sve optužbe na račun primarne zdravstvene zaštite, i posebno liječnika u koncesiji su neprimjerene.

U trenutku kada je nastupilo stanje pandemije niti jedan liječnik iz primarne zdravstvene zaštite nije smio ići na godišnji odmor ili uzeti slobodne dane. Radili su prema uputama s kojim pacijentima smiju raditi i na koji način, slagali se oni ili ne. Prvih gotovo mjesec dana u potpunosti bez zaštitne opreme. Ili sa zaštitnom opremom koju su sami nabavljali. Niti to nije problem, ali nije ju se moglo nabaviti jer je bila nestašica. Što znači da ni na koji način nismo mogli doći do zaštitne opreme, a radili smo redovno radno vrijeme i vrlo često dolazili u rizik dodira s bolesti. Kako sam već navela taj rizik smo prihvatili odlučivši se za ovo zanimanje. Međutim sve mjere koje su trebale biti provedene nisu radi rizika nas kao zdravstvenih djelatnika nego radi naših pacijenata. Jer ako smo mi zaraženi automatski su naši pacijenti pod većim rizikom, a ako odemo na bolovanje naši pacijenti ostaju nezbrinuti.

Pravovremenim planiranjem bi se sve ovo spriječilo. Jer sada nije samo problem onoga što se nije radilo unatrag tri mjeseca nego što su se redovi čekanja povećali. I sada naši pacijenti vrlo često kada se naručuju na neke pretrage dobivaju termine za godinu i više dana.

Liječnici koncesionari su u potpunosti prihvatili svoje obaveze i odradili ih maksimalno, iako je bilo nekih odstupanja to su pojedinačni slučajevi. Svi su bili na svojim radnim mjestima potpuno na raspolaganju. Organizacija je bila određena od drugih subjekata i liječnici su tu odrađivali ono što im je određeno, na žalost bez mogućnosti iznošenja svog mišljenja.

Još jednom smo bili svjedoci da je zdravstvo radilo i to prvenstveno zahvaljujući predanom radu zdravstvenih djelatnika kako u ordinacijama tako i u bolnicama i nitko od njih nije niti u jednom trenutku odbio raditi svoj posao. Samo su tražili bolju organizaciju i opremu. Jer ovo je bila vanredna situacija, a ne svakodnevni rad.

Zato smatram neutemeljenim optužbe na račun primarne zdravstvene zaštite, a posebno koncesionara. Oni su i u vrijeme dolaska velikog broja emigranata vrijedno radili u privremenim kampovima, radili vikendima, danju i noću uz svoje redovne obaveze sa svojim pacijentima. A da postoje potrebe reorganizacije sustava, naravno.

Od konačnog uvođenja e-kartona koji će dati uvid izabranom liječniku u potpuno stanje njegovog pacijenta; konačno izbacivanje nepotrebnih papirnih potvrda za doznake i druge potrebe koje bi trebale biti odmah vidljive u sustavu; rješavanja naručivanja pacijenata bez stvaranja nepotrebnih redova čekanja; smanjenja administracije koja je zagušila rad u ambulantama tako da umjesto pacijenta gledamo računalo jer sve moramo kliknuti inače nismo radili.

Nabrajanje svega bi sada odnijelo previše vremena i budimo realni, nitko ne čita preduge članke. Ali svakako da bi naši sugrađani imali znanje netko ih mora informirati. Ovo je početak.

Dr Mirjana Semenić Rutko

Koliko je Trump uistinu odgovoran za širenja virusa u SAD-u, a koliko su krivi njegovi “ALEMKA I VILI”?

Koliko je teško biti predsjednik ili premijer, političar koji je na izborima dobio povjerenje naroda da ga ”vodi” – tj. da bude sluga naroda, što bi svaki predsjednik i političar trebao biti, upravo svjedoči trenutna situacija s globalnom pandemijom bolesti COVID-19, prouzrokovanom kineskim virusom. Kako bi se ponašao odgovorno, državnik mora na dnevnoj bazi donositi niz odluka, teških ili laganih, odluka u korist opće populacije ili nekih uskih interesnih skupina. Zato je teško biti državnik.

Pitanje koje se otvara ovim člankom je koliko je teško donijeti državničku odluku, bilo tijekom ”normalnih” vremena, bilo tijekom kriznih vremena, pogotovo ako znamo da je konačna odluka u rukama jednoga čovjeka, bio on predsjednik ili premijer. Teza teksta je kako je to nemoguće samostalno već samo uz tim savjetnika, koji su eksperti ili stručnjaci u svome području. Nemoguće je da ista osoba može samostalno uspješno upravljati zemljom s brojem stanovnika u rasponu do milijarde ljudi. Stoga je svaki predsjednik ili premijer okružen nizom ministara ili savjetnika u čiju ekspertizu mora vjerovati. Bilo ti iz područja ekonomije, obrazovanja, turizma ili zdravstva. Nitko ne može očekivati kako je jedna osoba sposobna samostalno donositi odluke bitne za funkcioniranje države, nitko nije toliko obrazovan da može znati sve o svemu.

Vratimo se na naslov teksta jer je motiv pisanja negativno gledanje medija i svjetske javnosti na državničko ponašanje američkog predsjednika Donalda Trumpa, kojega gotovo unisono svi optužuju da je loše vodio SAD kroz krizu. O Trumpu svatko ima svoje mišljenje i ono je ili crno ili bijelo. Stoga, čitajući ovaj članak pokušajte zatomiti vašu percepciju o njemu i ”uživjeti” se u samu ulogu predsjednika toliko velike države.

Početak je 2020. godine i već u siječnju dolaze upozorenja o pojavi opasne netipične upale pluća. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) do tada ne iznosi nikakva strašna predviđanja o opasnosti virusa, zaraznosti ili potencijalnom transferu s čovjeka na čovjeka. Kineske državne vlasti također umanjuju opasnost od novootkrivenog virusa. Kako su vijesti relativno umirujuće i nisu alarmantne, život je u SAD-u mogao teći normalno. Trump osniva Corona task force (savjetnički tim, nešto poput našeg Stožera) i uz  CDC (Center for desease control) i SZO počinje borbu s pandemijom. Je li Trump trebao drugačije postupiti ili pustiti ”da život teče normalno”?

Glavni savjetnik Trumpa svjetski je poznati imunolog dr. Fauci

U priču uključujemo savjetnike. Prvenstveno glavnog američkog imunologa, ”legendu” ako se tako može reći, dr. Anthonyja Faucija, svjetski poznatog eksperta na području imunologije, koji je svjetsku znanstvenu prepoznatljivost stekao neumorno radeći na otkrivanju lijeka za HIV. Fauci je od 1984. i predsjednik NIAID-a – Nacionalnog instituta za alergije i virusne bolesti, krovne organizacije u SAD po pitanju virusa i virusnih oboljenja. Isti dr. Fauci postaje u siječnju 2020. vodeći medicinski stručnjak (njihova Alemka MarkotićTrumpova corona task forcea i zaštitno lice borbe protiv kineskog virusa u javnosti. Osoba koja je čak dala kredibilitet Trumpovoj administraciju.

Kratko ćemo analizirati stavove i stručna mišljenja koje je javno iznosio doktor Fauci od početka krize do danas kako bi pronašli mogući uzrok problema. Stavove kojima se Trump vodio prilikom donošenja ključnih odluka tijekom krize. Tako 21. siječnja 2020., kako prenosi One America News program, govorio je mirnim tonom i kazivao kako ovaj virus moramo shvatiti ozbiljno, ali da on ne predstavlja veliku opasnost niti potencijalnu krizu te da se stanovnici SAD-a ne moraju previše uzbuđivati.

Javnost je njegovim izjavama svakako mogla biti smirena. Za Associated press (AP) je 29. siječnja izjavio kako se javnost ne treba toliko brinuti oko opasnosti virusa i kako je rizik od zaraze i širenja na ljude i dalje jako nizak. Za NBC 31. siječnja upozorio je kako se ovaj virus ne bi trebao liječiti dostupnim lijekovima za postojeće bolesti (predlagani su, ne od Trumpa (!) lijekovi za HIV ili ebolu). Na televiziji NBC se 7. veljače suprotstavio Trumpovoj odluci o suspenziji zračnog prometa iz Kine. Iako je tada u Kini broj oboljelih i zaraženih bio visok te je bio potvrđen prijenos virusa s čovjeka na čovjeka. Za MSNBC je 25. veljače izjavio da bi se situacija mogla pretvoriti u pandemiju. I to ga nije uplašilo? Ali je 12. travnja na CNN-u govorio kako je odmah tijekom siječnja, kada su počele stizati zabrinjavajuće vijesti iz Kine, trebalo uvesti najstrože mjere zatvaranja države i da tako ne bi imali tolike razmjere epidemije u SAD-u! Te slično ponovio istog dana u intervjuu MSNBC-ju i dodao kako je situacija s kineskim virusom bila jako opasna još u siječnju ! Stručno i prije svega pouzdano, nema se što drugo dodati. 6 travnja je Trump postrožio mjere.

Na osnovu kojih i čijih informacija je zaključivao dr. Fauci?

Što je Trump tada radio? Najavio restrikcije u avioprijevozu još 31. siječnja za Kineze.  1. ožujka proglasio izvanredno stanje u javnom zdravstvu. Do 14. ožujka je većina federalnih država uvela mjere socijalnog (fizičkog) distanciranja. Svi njegovi medijski nastupi, kakvi god bili (crno-bijeli pogled o kojem se pričao) idu ruku pod ruku s izjavama vodećeg eksperta doktora Faucija. Kakve je izjave davao Fauci, takvi su bili tonovi Trumpovih izjava – nema straha, mali broj zaraženih, nema panike, zdravstveni sustav spreman do potpune blokade SAD-a.

Tko je onda kriv? Trumpova taktika ili ekipa kojom se okružio i kojoj je vjerovao, što bi svaki državnik napravio. Dolaskom ožujka Trumpove izjave i konferencije postaju ozbiljnije, dapače, njegov pogled to i otkriva. Godinama se hvalio najuspješnijom ekonomijom u povijesti (što god o tome mislili ekonomisti), preuzeo je na sebe, megalomanski, baš sve poteze koji su vodili u tom smjeru. Njegova politika, njegov ego, sva njegova postignuća bila su na staklenim nogama. Da bi očuvao sebe, ali i naciju, morao je povlačiti poteze bez presedana u modernoj povijesti.

Što je napravio? Okružio se stručnjacima, prepustivši im da ga savjetuju. Koliko je vjerojatno da bi svojim odlukama sabotirao samoga sebe i drugi mandat? Sabotirao naciju? Ili je možda slušajući nedorečene, dvosmislene i nepravodobne savjete svojih stručnjaka (ovdje sam ipak najviše pisao o Fauciju), uspio donijeti krive odluke tijekom prvih mjeseci krize i tako kasno donijeti oštrije mjere. Možda bi Trump donio drugačije odluke da nije slušao eksperte te napravio još veći kaos? Opet, kao kontraargument imamo Švedsku i njezine blage mjere.

Jesu li krivi eksperti? Jesu li baratali manjkom informacija? Jesu li namjerno lagali i imali neke skrivene namjere? Na to je pitanje teško odgovoriti jer ulazimo u sfere nagađanja (da ne kažemo teorija zavjera). Ali znamo da su struka i medicinski eksperti postali glavni oslonci u rješavanju ove krize, na njima leži najveća odgovornosti i nošenje s posljedicama. Kako je netko rekao: pazimo da lijek ne bude opasniji i od same bolesti! Lijek već pokazuje rezultate u SAD-u s gotovo 26 milijuna otkaza (https://www.politico.com/news/2020/04/23/coronavirus-unemployment-claims-numbers-203455).

Zaključak je da državnik nije svemoguća osoba. Što je ponizniji i spremniji priznati svoje nedostatke i neznanja, to je bolji ”upravitelj” života neke nacije. Pametniji je kada se okruži pametnijima od sebe. A što ako su ti savjetnici kvarni, nedostojni svojega zadataka (ne želim sada povlačiti paralelu s hrvatskim ministrima i savjetnicima zadnjih desetljeća)?

E, baš na primjeru Donalda Trumpa vidimo, prema svemu sudeći, što se onda dogodi.

Napisao dr. Igor Josipović za promise.hr

Hrvatski branitelji zaslužuju boljeg predsjednika

Predsjednik Hrvatske konzervativne stranke, zamjenik gradonačelnika Grada Vukovara i predstavnik Hrvatskih suverenista Marijan Pavliček u priopćenju za medije reagirao je na posljednje izjave predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića povodom obilježavanja 75. obljetnice proboja zatvorenika logora Jasenovca.

“Hrvatska konzervativna stranka i Hrvatski suverenisti najoštrije osuđuju sramotnu izjavu predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića koju je izjavio nakon polaganja zajedničkog vijenca s predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem.

Neshvatljivo je da imamo predsjednika koji govori da se ploča podignuta u spomen hrvatskim braniteljima treba maknuti, baciti negdje te da nema nikakve veze s Domovinskim ratom.

Ovakvu marginalizaciju, omalovažavanje i ocrnjivanje pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga, dokazanih ratnika koji su svoj život položili diljem lijepe naše za slobodnu i neovisnu Hrvatsku, očekivali bi od takozvanih “komšija” Vulina i Vučića ili njihovih političkih poltrona koji desetljećima koriste Hrvatsku kao svoj osobni bankomat, ali nikako od vrhovnog zapovjednika oružanih snaga RH.

Mario Huis, Dino Simić, Zlatko Klasić, Ivan Bebić, Miroslav Martinovski, Miro Petrin, Davor Milaković, Slavko Jager, Željko Grgić, Željko Barić i Milan Špoljarević kao i svi ostali pripadnici HOS-a te njihove obitelji zaslužili su sigurno boljeg predsjednika od Zorana Milanovića.”

Ruža Tomašić dobila odgovor komisije koji će razveseliti žrtve Domovinskog rata

Europska komisija je europarlamentarnoj zastupnici Ruži Tomašić, u svom odgovoru u ime povjerenika Europske unije za pravosuđe Reyndersa, potvrdila da žrtve zločina počinjenih u Domovinskom ratu, kao što su to silovanja, mučenja, sakaćenja, zarobljavanja u koncentracijskim logorima te mnogi drugi zločini, sukladno Direktivi o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela, i danas, 25 godina nakon završetka Domovinskog rata, još uvijek imaju neosporna prava na informacije, potporu, zaštitu te postupovna prava.

Direktiva je donesena 2012. godine, a u državama članicama Unije, između ostalih i u Hrvatskoj, počela se primjenjivati 2015. godine. Primjenjuje se na kaznena djela i na kaznene postupke koji se vode u Uniji nakon početka primjene Direktive. Zbog navedenoga, Komisija je u svom odgovoru na zastupničko pitanje Ruže Tomašić naglasila da, kada je riječ o kaznenim postupcima koji se u Hrvatskoj vode nakon 2015., žrtve ranije počinjenih kaznenih djela trebale bi se moći u potpunosti pozvati na prava zajamčena Direktivom o pravima žrtava.

U nastavku prenosimo odgovor Europske komisije eurozastupnici Tomašić.

“Zaštita prava žrtava i dalje je važan prioritet Komisije, među ostalim i provedbom primjenjivog prava EU-a.

Direktivom o naknadi iz 2004. olakšava se pristup naknadi žrtvama nasilnih kaznenih djela počinjenih s namjerom na državnom području pojedine države članice EU-a nakon 30. lipnja 2005. Stoga se ona neće primjenjivati u kontekstu pitanja koje je postavila uvažena zastupnica.

Direktivom o pravima žrtava predviđena su opća prava žrtava svih kaznenih djela na informacije, potporu i zaštitu te postupovna prava. Direktiva je donesena 2012. i počela se primjenjivati u državama članicama EU-a, među ostalim i u Hrvatskoj, 16. studenoga 2015. Direktiva se primjenjuje na kaznena djela počinjena u Uniji i na kaznene postupke koji se vode u Uniji nakon početka primjene Direktive. Stoga bi se, kad je riječ o kaznenim postupcima koji se u Hrvatskoj vode nakon studenoga 2015., žrtve ranije počinjenih kaznenih djela trebale moći u potpunosti pozivati na prava koja su im zajamčena Direktivom o pravima žrtava.

Srbija nije obvezana pravom EU-a, ali Komisija surađuje sa Srbijom i drugim državama pristupnicama u okviru pregovora o pristupanju kako bi osigurala da se njihovo zakonodavstvo uskladi s pravnom stečevinom EU-a.”

Ruža Tomašić izborila 15 mil. € za hrvatske poljoprivrednike

Zastupnica u Europskom parlamentu i dopredsjednica Hrvatske konzervativne stranke (HKS) Ruža Tomašić u službenu proceduru Europskog parlamenta uputila je prioritetno pitanje za pisani odgovor Europskoj komisiji. U pitanju se referirala na iznos izravnih plaćanja u poljoprivredi za RH, koji je sukladno Ugovoru o pristupanju RH u EU, za 2022. godinu trebao iznositi 382.60 milijuna EUR.

Godina 2022. ujedno je i prva godina u kojoj su hrvatski poljoprivrednici trebali dobiti puni iznos poticaja iz proračuna Unije, nakon desetogodišnjeg phasing-in-a unutar kojega se određeni dio izravnih plaćanja financirao iz proračuna RH.

Prijedlogom novog proračuna Europske komisije taj iznos je trebao biti smanjen za 3.9%, a hrvatski poljoprivrednici su prema tom prijedlogu trebali dobiti čak 14.92 milijuna EUR poticaja manje nego li je to potpisano u Ugovoru o pristupanju.

Tomašić je nakon navedenog prijedloga Komisije poslala prioritetno zastupničko pitanje u kojemu je Komisiju pitala smatra li ona diskriminatornim to da bi, u slučaju da se ovaj prijedlog provede, Republika Hrvatska bila jedina država članica Unije koja nikada ne bi bila u mogućnosti dosegnuti ugovorno definirani iznos za izravna plaćanja.

Također, upitala je bi li takav potez Komisije doveo do diskriminacije hrvatskih poljoprivrednika koji bi u tom slučaju bili jedini poljoprivrednici u Europskoj uniji koji od strane Unije nikada ne bi primili puni iznos ugovorno utvrđenog iznosa za izravna plaćanja.

Na kraju je Komisiju upitala može li se zbog jedinstvenih i specifičnih okolnosti Hrvatskoj ipak osigurati poštivanje svih odredbi Ugovora.

U ime Komisije zastupnici Tomašić odgovorio je poljski povjerenik Janusz Wojciechowski te je potvrdio kako je Komisija modificirala svoj prijedlog, te kako će hrvatski poljoprivrednici za 2022. godinu ipak iz proračuna Europske unije dobiti 14.92 milijuna EUR koje im se planiralo uzeti zbog, kako je u odgovoru istaknuto, „izuzetno zahtjevnog proračunskog konteksta“.

„Na Hrvatsku se ipak neće primjenjivati nikakvo smanjenje do financijske godine 2023. (kalendarska godina 2022.), kada će financiranje u Hrvatskoj biti u potpunosti uvedeno“, – također se navodi u odgovoru.

Hrvati su u opasnosti da ostanu bez zdravstve zaštite

Razmatramo li stanje u našoj državi, nailazimo na niz problema koji se ne rješavaju. Takav jedan problem je prisutan i u zdravstvu.

Već unatrag 5 godina od strane Hrvatske Liječničke Komore stižu upozorenja o sve manjem broju liječnika, kako zbog prosječnog broja godina tako i zbog sve većeg broja liječnika koji kao i drugi odlaze za boljim poslom i boljom zaradom.

Želimo li imati stabilnu državu moramo imati stabilnu ekonomiju , školstvo i zdravstvo.

Već sada postoji  veliki problem u Primarnoj zdravstvenoj zaštiti  gdje postoji manjak liječnika , 186 timova obiteljske medicine je bez nositelja ,a 180 timova bez liječnika odnosno pokrivaju ih umirovljenici ili jedan liječnik u više ambulanti . Ako znamo prosijek godina koji je 55, moram računati da će u idućih 5 godina u mirovinu otići oko 650 liječnika iz Primarne zdravstvene zaštite. Ako to pomnožimo sa brojem osiguranika  uzmimo broj 1500 osiguranika  a puno liječnika ima i više osiguranika pod svojom skrbi to je brojka od 975 000 stanovnika koji će ostati bez liječnika .

Sada nedostaje 50 pedijatara a u mirovinu  već za dvije godine bi trebalo otići 85 pedijatara. To su liječnici koji skrbe o najvažnijoj populaciji, našoj djeci.

Nedostaje 79 ginekologa , a mogli bi u mirovinu otići 2021  njih 47, po godinama. Ginekolozi u svom timu imaju u skrbi 6000 i više pacijentica , mogu upisati i 9000 žena. To znači da već sada izabranog ginekologa nema oko 474 000 žena a za  dvije godine ta brojka će se povećati za 282 000 žena ako uzmemo broj  od 6000 žena u timu. Veliki broj timova su timovi bez nositelja koji pokrivaju liječnici iz bolnice kada stignu i kada mogu. To znači da pacijentice iz tih timova nemaju stalnog ginekologa nego se izmjenjuju time se gubi kontinuirana skrb na koju pacijentice imaju pravo.

Nedostatak liječnika u bolnicama je također više nego prisutan. Nedostaje preko 2000 liječnika u bolničkoj skrbi. Stvaraju se sve veći redovi, čekanja koja se ne mogu riješiti sve dok se ne napravi potpuna reorganizacija zdravstvenog sustava.

Potreban je plan i konsenzus svih uključenih u zdravstvenom sustavu, ministarstva, liječnika i predstavnika pacijenata.

Razmotriti trenutno stanje. I donijeti odluke koje će to stanje promijeniti. Zanemarivanjem ovih činjenica sve veći broj pacijenata će biti bez mogućnosti ostvariti svoje pravo na zdravstvenu zaštitu koje mu je ustavom zagarantirano. A između ostalog svaki zaposlenik iz svoje plaće svaki mjesec odvaja sredstva za zdravstvenu skrb, te svaki treba biti upoznat sa svim svojim pravima i obavezama u brizi o vlastitom zdravlju .

Studij medicine traje 6 godina , specijalizacija još 5 godina.

Kada ovo izračunamo, ako imamo studenta koji neće pasti niti jedan ispit, neće biti bolestan, ako je žena neće biti trudna, treba minimalno 12 godina za imati liječnika specijalista.

Imajući u vidu trenutno stanje u zdravstvu i sve što smo naveli, hitno je potrebno povećati upisne kvote za medicinu. I nakon toga stimulirati studente za ostanak u Hrvatskoj, omogućiti im napredovanje u poslu, adekvatnu naknadu za odgovoran posao koji rade. Riješiti stambeno pitanje.

Ovo je samo jedan dio problematike. Ali je stanje kritično i potrebno je HITNO pristupiti rješavanju problema.

Mirjana Semenić Rutko dr.med. spec. ginekolog

Osnivanje HKS-a Županja i platforme Hrvatski suverenisti

Hrvatska konzervativna stranka bogatija je za još jednu organizaciju u Vukovarsko-srijemskoj županiji. U Županji je, u petak, 28. veljače 2020. godine u nazočnosti predsjednika HKS-a Marijana Pavličeka i predsjednik Županijskog vijeća HKS-a Vukovarsko-srijemske županije Martina Kordića održan je izborni zbor Hrvatske konzervativne stranke Gradske organizacije Županja, te platforme Hrvatskih suverenista.

Za predsjednika organizacije izabran je diplomirani teolog Marko Tetkić, a za dopredsjednike su izabrani Tomislav Pavlović i Boris Cindrić. Za tajnika organizacije izabran je Zlatko Matković.

Novoizabrani predsjednik Marko Tetkić zahvalio je svima na povjerenju, te je istaknuo da je krajnji cilj gradske organizacije HKS-a Županja te platforme Hrvatskih Suverenista borba se za ‘običnog’ čovjeka, obitelj i tradicionalne vrijednosti hrvatskog naroda.

HKS-u Županja i svim novoizabranim članovima stranke želimo uspješan rad!