Vedran Nicholas Vukotić podržao Ružu Tomašić u kanidaturi za Hrvatski sabor

Vedran Nicholas Vukotić rođeni je Dubrovčanin s kanadskom adresom koji je osmislio revolucionaran okvir od organskog metala kojim se omogućuje nesmetano rotiranje sitnih molekularnih komponenti u otopini i time prodrmao svijet revolucionarnim kemijskim otkrićem.

Svoju znanstvenu karijeru započeo je na Sveučilištu Windsor u Ontariju kada je 2009. godine postao prvostupnik znanosti, nakon čega je završio magisterij, a potom i doktorski program koji završava s prosječnom ocjenom od 96 posto, autor je 22 publikacije te mu je dodjeljena rektorova zlatna medalja za najbolji akademski uspjeh među svojim kolegama.

Njegovo pismo podrške prenosimo u potpunosti:

“Poštovani,
Želio bih dati snažnu podršku Ruži Tomašić da bude izabrana za zastupnicu u hrvatskom saboru. Tomašić je bila iznimno aktivna hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu i tijekom svojih 17 godina dala je značajan doprinos politici, borbi protiv korupcije, organiziranog kriminala, narkotika i borbe za očuvanje hrvatske kulture i identiteta, radila je s drugim europskim zemljama na promicanju slobodne trgovine i uzajamno korisnih sporazuma. Ruža Tomašić je izuzetno kvalificirana za ovu poziciju i želim joj puno sreće na predstojećim izborima.
S poštovanjem,
Vedran Nicholas Vukotić Ph.D.
Docent University of Windsor, Ontario, Kanada“

Demanti HKS Dubrovnik

Povodom medijskog priopćenja bivše predsjednice HKS GO Dubrovnik Dražane Martinović Mamić želimo skrenuti pozornost na niz nelogičnosti koji se navode u istom.

Svaki član HKS-a sukladno sa Statutom stranke može biti predložen i izabran kao kandidat na izborima ako ga potvrde Glavni odbor i Predsjedništvo stranke. Glavni odbor i Predsjedništvo HKS-a predložili su i potvrdili kandidate za predstojeće izbore za Hrvatski sabor 11. lipnja, dok je gospođa Martinović Mamić podnijela ostavku tajništvu stranke 7. lipnja ove godine prije nego što se uopće raspravljalo o kandidatima na stranačkim tijelima.

Za razliku od nekih stranaka HKS tj. vodstvo stranke ne odlučuje o kandidatima dekretom predsjednika već poštuje proceduru i vjeruje svome članstvu da odabere najbolje kandidate za izbore iz svojih redova.

Sada već bivša članica HKS-a očito je shvatila kako neće dobiti željenu podršku članova stranke za kandidaturu, pa je raspuštanjem podružnice 7. lipnja i svojim medijskim istupima pokušala naštetiti zajedništvu svih suverenističkih i domoljubnih opcija koje HKS i Hrvatski suverenisti zagovaraju već duže vrijeme.

Široka koalicija okupljena oko Domovinskog pokreta i Hrvatskih suverenista za X. izbornu jedinicu ima četiri osobe na listi s područja Dubrovačko-neretvanske županije, stoga smatramo da su ljudi iz dubrovačkog kraja i te kako dobro zastupljeni na koalicijskoj kandidacijskoj listi za Hrvatski sabor.

Sukladno Statutu HKS-a, stranku u Dubrovniku do reizbora predstavlja dopredsjednica mr. Ljiljana Vukotić Knez. Bivšoj kolegici i njezinim kućnim prijateljima koji su napustili stranku ovim putem želimo sreću u njihovom budućem radu.

Izborni zbor HKS Osijek, Matko Musulin izabran za predsjednika

Dana 29. svibnja 2020. održan je Izborni zbor Hrvatske konzervativne stranke za grad Osijek. Za predsjednika organizacije jednoglasno je izabran Matko Musulin, prof., za dopredsjednike Krešimir Kopić i Dario Ivković. Za tajnika organizacije izabran je dr.sc.Davorin Janjiček.

Za članove Izvršnog odbora Gradske organizacije HKS-a Grada Osijeka izabrani su: Marija Matanović, dr.sc.Igor Josipović, Dražen Ivošević, Vladimir Matanović i Feliks Unković.

Po riječima novoizabranog predsjednika Musulina, cilj djelovanja gradske organizacije Hrvatske konzervativne stranke Osijek je vraćanje povjerenja građana Osijeka u institucije te transparentno javno djelovanje. Građani moraju znati u što je utrošena svaka kuna gradskog proračuna.

Sve prisutne pozdravio je predsjednik HKS-a Marijan Pavliček, te tom prilikom istaknuo: ” Izbornim zborom gradske organizacije HKS-a Osijek želimo što spremnije dočekati nadolazeće parlamentarne izbore na kojima Hrvatska konzervativna stranka i platforma Hrvatskih suverenista izlaze zajedno s Domovinskim pokretom Miroslava Škore.

Vjerujemo da će odlični rezultati parlamentarnih izbora biti dodatni vjetar u leđa HKS-u za lokalne izbore sljedeće godine. Posebice me raduje što među novo pridošlim članovima imamo čak tri doktora znanosti, koji svojim znanjem i iskustvom sigurno mogu doprinijeti razvoju zajednice u kojoj žive”.

Nered u zdravstvu

Nered u zdravstvu

Unatrag tri mjeseca se doista pokazalo pravo stanje zdravstvenog sustava. Iako je prijetnja pandemijom sustav postavila u izvanredno stanje, svjedoci smo koliko toga je doista potrebno promijeniti kako bi nam sustav doista funkcionirao.

Odlučivši se za liječničko zanimanje prihvatili smo sve dobre i loše strane svoga zanimanja, pa tako i rizik kontakta s pacijentima koji boluju od bolesti koje se lako prenose. Zato postoje pravila ponašanja u ordinacijama, opremanje i čišćenje te dezinfekcija kao i zaštitna odjeća adekvatna radnom mjestu. Za prijetnju COVID-a se znalo još od prosinca i već se tada trebala napraviti jasna strategija odnosno plan ponašanja u slučaju pandemije. Na žalost radili smo stihijski.

Stožer je lavovski odradio posao, ali bez reda i jasnih uputa kako se gdje ponašati. Upute su uglavnom stizale naknadno. Bez namjere za zanemarivanjem uloge stožera koliko bi sve bilo lakše ne samo za medicinsko osoblje nego i za stanovništvo da smo bili bolje pripremljeno.
I zato sve optužbe na račun primarne zdravstvene zaštite, i posebno liječnika u koncesiji su neprimjerene.

U trenutku kada je nastupilo stanje pandemije niti jedan liječnik iz primarne zdravstvene zaštite nije smio ići na godišnji odmor ili uzeti slobodne dane. Radili su prema uputama s kojim pacijentima smiju raditi i na koji način, slagali se oni ili ne. Prvih gotovo mjesec dana u potpunosti bez zaštitne opreme. Ili sa zaštitnom opremom koju su sami nabavljali. Niti to nije problem, ali nije ju se moglo nabaviti jer je bila nestašica. Što znači da ni na koji način nismo mogli doći do zaštitne opreme, a radili smo redovno radno vrijeme i vrlo često dolazili u rizik dodira s bolesti. Kako sam već navela taj rizik smo prihvatili odlučivši se za ovo zanimanje. Međutim sve mjere koje su trebale biti provedene nisu radi rizika nas kao zdravstvenih djelatnika nego radi naših pacijenata. Jer ako smo mi zaraženi automatski su naši pacijenti pod većim rizikom, a ako odemo na bolovanje naši pacijenti ostaju nezbrinuti.

Pravovremenim planiranjem bi se sve ovo spriječilo. Jer sada nije samo problem onoga što se nije radilo unatrag tri mjeseca nego što su se redovi čekanja povećali. I sada naši pacijenti vrlo često kada se naručuju na neke pretrage dobivaju termine za godinu i više dana.

Liječnici koncesionari su u potpunosti prihvatili svoje obaveze i odradili ih maksimalno, iako je bilo nekih odstupanja to su pojedinačni slučajevi. Svi su bili na svojim radnim mjestima potpuno na raspolaganju. Organizacija je bila određena od drugih subjekata i liječnici su tu odrađivali ono što im je određeno, na žalost bez mogućnosti iznošenja svog mišljenja.

Još jednom smo bili svjedoci da je zdravstvo radilo i to prvenstveno zahvaljujući predanom radu zdravstvenih djelatnika kako u ordinacijama tako i u bolnicama i nitko od njih nije niti u jednom trenutku odbio raditi svoj posao. Samo su tražili bolju organizaciju i opremu. Jer ovo je bila vanredna situacija, a ne svakodnevni rad.

Zato smatram neutemeljenim optužbe na račun primarne zdravstvene zaštite, a posebno koncesionara. Oni su i u vrijeme dolaska velikog broja emigranata vrijedno radili u privremenim kampovima, radili vikendima, danju i noću uz svoje redovne obaveze sa svojim pacijentima. A da postoje potrebe reorganizacije sustava, naravno.

Od konačnog uvođenja e-kartona koji će dati uvid izabranom liječniku u potpuno stanje njegovog pacijenta; konačno izbacivanje nepotrebnih papirnih potvrda za doznake i druge potrebe koje bi trebale biti odmah vidljive u sustavu; rješavanja naručivanja pacijenata bez stvaranja nepotrebnih redova čekanja; smanjenja administracije koja je zagušila rad u ambulantama tako da umjesto pacijenta gledamo računalo jer sve moramo kliknuti inače nismo radili.

Nabrajanje svega bi sada odnijelo previše vremena i budimo realni, nitko ne čita preduge članke. Ali svakako da bi naši sugrađani imali znanje netko ih mora informirati. Ovo je početak.

Dr Mirjana Semenić Rutko

Koliko je Trump uistinu odgovoran za širenja virusa u SAD-u, a koliko su krivi njegovi “ALEMKA I VILI”?

Koliko je teško biti predsjednik ili premijer, političar koji je na izborima dobio povjerenje naroda da ga ”vodi” – tj. da bude sluga naroda, što bi svaki predsjednik i političar trebao biti, upravo svjedoči trenutna situacija s globalnom pandemijom bolesti COVID-19, prouzrokovanom kineskim virusom. Kako bi se ponašao odgovorno, državnik mora na dnevnoj bazi donositi niz odluka, teških ili laganih, odluka u korist opće populacije ili nekih uskih interesnih skupina. Zato je teško biti državnik.

Pitanje koje se otvara ovim člankom je koliko je teško donijeti državničku odluku, bilo tijekom ”normalnih” vremena, bilo tijekom kriznih vremena, pogotovo ako znamo da je konačna odluka u rukama jednoga čovjeka, bio on predsjednik ili premijer. Teza teksta je kako je to nemoguće samostalno već samo uz tim savjetnika, koji su eksperti ili stručnjaci u svome području. Nemoguće je da ista osoba može samostalno uspješno upravljati zemljom s brojem stanovnika u rasponu do milijarde ljudi. Stoga je svaki predsjednik ili premijer okružen nizom ministara ili savjetnika u čiju ekspertizu mora vjerovati. Bilo ti iz područja ekonomije, obrazovanja, turizma ili zdravstva. Nitko ne može očekivati kako je jedna osoba sposobna samostalno donositi odluke bitne za funkcioniranje države, nitko nije toliko obrazovan da može znati sve o svemu.

Vratimo se na naslov teksta jer je motiv pisanja negativno gledanje medija i svjetske javnosti na državničko ponašanje američkog predsjednika Donalda Trumpa, kojega gotovo unisono svi optužuju da je loše vodio SAD kroz krizu. O Trumpu svatko ima svoje mišljenje i ono je ili crno ili bijelo. Stoga, čitajući ovaj članak pokušajte zatomiti vašu percepciju o njemu i ”uživjeti” se u samu ulogu predsjednika toliko velike države.

Početak je 2020. godine i već u siječnju dolaze upozorenja o pojavi opasne netipične upale pluća. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) do tada ne iznosi nikakva strašna predviđanja o opasnosti virusa, zaraznosti ili potencijalnom transferu s čovjeka na čovjeka. Kineske državne vlasti također umanjuju opasnost od novootkrivenog virusa. Kako su vijesti relativno umirujuće i nisu alarmantne, život je u SAD-u mogao teći normalno. Trump osniva Corona task force (savjetnički tim, nešto poput našeg Stožera) i uz  CDC (Center for desease control) i SZO počinje borbu s pandemijom. Je li Trump trebao drugačije postupiti ili pustiti ”da život teče normalno”?

Glavni savjetnik Trumpa svjetski je poznati imunolog dr. Fauci

U priču uključujemo savjetnike. Prvenstveno glavnog američkog imunologa, ”legendu” ako se tako može reći, dr. Anthonyja Faucija, svjetski poznatog eksperta na području imunologije, koji je svjetsku znanstvenu prepoznatljivost stekao neumorno radeći na otkrivanju lijeka za HIV. Fauci je od 1984. i predsjednik NIAID-a – Nacionalnog instituta za alergije i virusne bolesti, krovne organizacije u SAD po pitanju virusa i virusnih oboljenja. Isti dr. Fauci postaje u siječnju 2020. vodeći medicinski stručnjak (njihova Alemka Markotić) Trumpova corona task forcea i zaštitno lice borbe protiv kineskog virusa u javnosti. Osoba koja je čak dala kredibilitet Trumpovoj administraciju.

Kratko ćemo analizirati stavove i stručna mišljenja koje je javno iznosio doktor Fauci od početka krize do danas kako bi pronašli mogući uzrok problema. Stavove kojima se Trump vodio prilikom donošenja ključnih odluka tijekom krize. Tako 21. siječnja 2020., kako prenosi One America News program, govorio je mirnim tonom i kazivao kako ovaj virus moramo shvatiti ozbiljno, ali da on ne predstavlja veliku opasnost niti potencijalnu krizu te da se stanovnici SAD-a ne moraju previše uzbuđivati.

Javnost je njegovim izjavama svakako mogla biti smirena. Za Associated press (AP) je 29. siječnja izjavio kako se javnost ne treba toliko brinuti oko opasnosti virusa i kako je rizik od zaraze i širenja na ljude i dalje jako nizak. Za NBC 31. siječnja upozorio je kako se ovaj virus ne bi trebao liječiti dostupnim lijekovima za postojeće bolesti (predlagani su, ne od Trumpa (!) lijekovi za HIV ili ebolu). Na televiziji NBC se 7. veljače suprotstavio Trumpovoj odluci o suspenziji zračnog prometa iz Kine. Iako je tada u Kini broj oboljelih i zaraženih bio visok te je bio potvrđen prijenos virusa s čovjeka na čovjeka. Za MSNBC je 25. veljače izjavio da bi se situacija mogla pretvoriti u pandemiju. I to ga nije uplašilo? Ali je 12. travnja na CNN-u govorio kako je odmah tijekom siječnja, kada su počele stizati zabrinjavajuće vijesti iz Kine, trebalo uvesti najstrože mjere zatvaranja države i da tako ne bi imali tolike razmjere epidemije u SAD-u! Te slično ponovio istog dana u intervjuu MSNBC-ju i dodao kako je situacija s kineskim virusom bila jako opasna još u siječnju ! Stručno i prije svega pouzdano, nema se što drugo dodati. 6 travnja je Trump postrožio mjere.

Na osnovu kojih i čijih informacija je zaključivao dr. Fauci?

Što je Trump tada radio? Najavio restrikcije u avioprijevozu još 31. siječnja za Kineze.  1. ožujka proglasio izvanredno stanje u javnom zdravstvu. Do 14. ožujka je većina federalnih država uvela mjere socijalnog (fizičkog) distanciranja. Svi njegovi medijski nastupi, kakvi god bili (crno-bijeli pogled o kojem se pričao) idu ruku pod ruku s izjavama vodećeg eksperta doktora Faucija. Kakve je izjave davao Fauci, takvi su bili tonovi Trumpovih izjava – nema straha, mali broj zaraženih, nema panike, zdravstveni sustav spreman do potpune blokade SAD-a.

Tko je onda kriv? Trumpova taktika ili ekipa kojom se okružio i kojoj je vjerovao, što bi svaki državnik napravio. Dolaskom ožujka Trumpove izjave i konferencije postaju ozbiljnije, dapače, njegov pogled to i otkriva. Godinama se hvalio najuspješnijom ekonomijom u povijesti (što god o tome mislili ekonomisti), preuzeo je na sebe, megalomanski, baš sve poteze koji su vodili u tom smjeru. Njegova politika, njegov ego, sva njegova postignuća bila su na staklenim nogama. Da bi očuvao sebe, ali i naciju, morao je povlačiti poteze bez presedana u modernoj povijesti.

Što je napravio? Okružio se stručnjacima, prepustivši im da ga savjetuju. Koliko je vjerojatno da bi svojim odlukama sabotirao samoga sebe i drugi mandat? Sabotirao naciju? Ili je možda slušajući nedorečene, dvosmislene i nepravodobne savjete svojih stručnjaka (ovdje sam ipak najviše pisao o Fauciju), uspio donijeti krive odluke tijekom prvih mjeseci krize i tako kasno donijeti oštrije mjere. Možda bi Trump donio drugačije odluke da nije slušao eksperte te napravio još veći kaos? Opet, kao kontraargument imamo Švedsku i njezine blage mjere.

Jesu li krivi eksperti? Jesu li baratali manjkom informacija? Jesu li namjerno lagali i imali neke skrivene namjere? Na to je pitanje teško odgovoriti jer ulazimo u sfere nagađanja (da ne kažemo teorija zavjera). Ali znamo da su struka i medicinski eksperti postali glavni oslonci u rješavanju ove krize, na njima leži najveća odgovornosti i nošenje s posljedicama. Kako je netko rekao: pazimo da lijek ne bude opasniji i od same bolesti! Lijek već pokazuje rezultate u SAD-u s gotovo 26 milijuna otkaza (https://www.politico.com/news/2020/04/23/coronavirus-unemployment-claims-numbers-203455).

Zaključak je da državnik nije svemoguća osoba. Što je ponizniji i spremniji priznati svoje nedostatke i neznanja, to je bolji ”upravitelj” života neke nacije. Pametniji je kada se okruži pametnijima od sebe. A što ako su ti savjetnici kvarni, nedostojni svojega zadataka (ne želim sada povlačiti paralelu s hrvatskim ministrima i savjetnicima zadnjih desetljeća)?

E, baš na primjeru Donalda Trumpa vidimo, prema svemu sudeći, što se onda dogodi.

Napisao dr. Igor Josipović za promise.hr

Hrvatski branitelji zaslužuju boljeg predsjednika

Predsjednik Hrvatske konzervativne stranke, zamjenik gradonačelnika Grada Vukovara i predstavnik Hrvatskih suverenista Marijan Pavliček u priopćenju za medije reagirao je na posljednje izjave predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića povodom obilježavanja 75. obljetnice proboja zatvorenika logora Jasenovca.

“Hrvatska konzervativna stranka i Hrvatski suverenisti najoštrije osuđuju sramotnu izjavu predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića koju je izjavio nakon polaganja zajedničkog vijenca s predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem.

Neshvatljivo je da imamo predsjednika koji govori da se ploča podignuta u spomen hrvatskim braniteljima treba maknuti, baciti negdje te da nema nikakve veze s Domovinskim ratom.

Ovakvu marginalizaciju, omalovažavanje i ocrnjivanje pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga, dokazanih ratnika koji su svoj život položili diljem lijepe naše za slobodnu i neovisnu Hrvatsku, očekivali bi od takozvanih “komšija” Vulina i Vučića ili njihovih političkih poltrona koji desetljećima koriste Hrvatsku kao svoj osobni bankomat, ali nikako od vrhovnog zapovjednika oružanih snaga RH.

Mario Huis, Dino Simić, Zlatko Klasić, Ivan Bebić, Miroslav Martinovski, Miro Petrin, Davor Milaković, Slavko Jager, Željko Grgić, Željko Barić i Milan Špoljarević kao i svi ostali pripadnici HOS-a te njihove obitelji zaslužili su sigurno boljeg predsjednika od Zorana Milanovića.”

Ruža Tomašić dobila odgovor komisije koji će razveseliti žrtve Domovinskog rata

Europska komisija je europarlamentarnoj zastupnici Ruži Tomašić, u svom odgovoru u ime povjerenika Europske unije za pravosuđe Reyndersa, potvrdila da žrtve zločina počinjenih u Domovinskom ratu, kao što su to silovanja, mučenja, sakaćenja, zarobljavanja u koncentracijskim logorima te mnogi drugi zločini, sukladno Direktivi o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela, i danas, 25 godina nakon završetka Domovinskog rata, još uvijek imaju neosporna prava na informacije, potporu, zaštitu te postupovna prava.

Direktiva je donesena 2012. godine, a u državama članicama Unije, između ostalih i u Hrvatskoj, počela se primjenjivati 2015. godine. Primjenjuje se na kaznena djela i na kaznene postupke koji se vode u Uniji nakon početka primjene Direktive. Zbog navedenoga, Komisija je u svom odgovoru na zastupničko pitanje Ruže Tomašić naglasila da, kada je riječ o kaznenim postupcima koji se u Hrvatskoj vode nakon 2015., žrtve ranije počinjenih kaznenih djela trebale bi se moći u potpunosti pozvati na prava zajamčena Direktivom o pravima žrtava.

U nastavku prenosimo odgovor Europske komisije eurozastupnici Tomašić.

“Zaštita prava žrtava i dalje je važan prioritet Komisije, među ostalim i provedbom primjenjivog prava EU-a.

Direktivom o naknadi iz 2004. olakšava se pristup naknadi žrtvama nasilnih kaznenih djela počinjenih s namjerom na državnom području pojedine države članice EU-a nakon 30. lipnja 2005. Stoga se ona neće primjenjivati u kontekstu pitanja koje je postavila uvažena zastupnica.

Direktivom o pravima žrtava predviđena su opća prava žrtava svih kaznenih djela na informacije, potporu i zaštitu te postupovna prava. Direktiva je donesena 2012. i počela se primjenjivati u državama članicama EU-a, među ostalim i u Hrvatskoj, 16. studenoga 2015. Direktiva se primjenjuje na kaznena djela počinjena u Uniji i na kaznene postupke koji se vode u Uniji nakon početka primjene Direktive. Stoga bi se, kad je riječ o kaznenim postupcima koji se u Hrvatskoj vode nakon studenoga 2015., žrtve ranije počinjenih kaznenih djela trebale moći u potpunosti pozivati na prava koja su im zajamčena Direktivom o pravima žrtava.

Srbija nije obvezana pravom EU-a, ali Komisija surađuje sa Srbijom i drugim državama pristupnicama u okviru pregovora o pristupanju kako bi osigurala da se njihovo zakonodavstvo uskladi s pravnom stečevinom EU-a.”

Ruža Tomašić izborila 15 mil. € za hrvatske poljoprivrednike

Zastupnica u Europskom parlamentu i dopredsjednica Hrvatske konzervativne stranke (HKS) Ruža Tomašić u službenu proceduru Europskog parlamenta uputila je prioritetno pitanje za pisani odgovor Europskoj komisiji. U pitanju se referirala na iznos izravnih plaćanja u poljoprivredi za RH, koji je sukladno Ugovoru o pristupanju RH u EU, za 2022. godinu trebao iznositi 382.60 milijuna EUR.

Godina 2022. ujedno je i prva godina u kojoj su hrvatski poljoprivrednici trebali dobiti puni iznos poticaja iz proračuna Unije, nakon desetogodišnjeg phasing-in-a unutar kojega se određeni dio izravnih plaćanja financirao iz proračuna RH.

Prijedlogom novog proračuna Europske komisije taj iznos je trebao biti smanjen za 3.9%, a hrvatski poljoprivrednici su prema tom prijedlogu trebali dobiti čak 14.92 milijuna EUR poticaja manje nego li je to potpisano u Ugovoru o pristupanju.

Tomašić je nakon navedenog prijedloga Komisije poslala prioritetno zastupničko pitanje u kojemu je Komisiju pitala smatra li ona diskriminatornim to da bi, u slučaju da se ovaj prijedlog provede, Republika Hrvatska bila jedina država članica Unije koja nikada ne bi bila u mogućnosti dosegnuti ugovorno definirani iznos za izravna plaćanja.

Također, upitala je bi li takav potez Komisije doveo do diskriminacije hrvatskih poljoprivrednika koji bi u tom slučaju bili jedini poljoprivrednici u Europskoj uniji koji od strane Unije nikada ne bi primili puni iznos ugovorno utvrđenog iznosa za izravna plaćanja.

Na kraju je Komisiju upitala može li se zbog jedinstvenih i specifičnih okolnosti Hrvatskoj ipak osigurati poštivanje svih odredbi Ugovora.

U ime Komisije zastupnici Tomašić odgovorio je poljski povjerenik Janusz Wojciechowski te je potvrdio kako je Komisija modificirala svoj prijedlog, te kako će hrvatski poljoprivrednici za 2022. godinu ipak iz proračuna Europske unije dobiti 14.92 milijuna EUR koje im se planiralo uzeti zbog, kako je u odgovoru istaknuto, „izuzetno zahtjevnog proračunskog konteksta“.

„Na Hrvatsku se ipak neće primjenjivati nikakvo smanjenje do financijske godine 2023. (kalendarska godina 2022.), kada će financiranje u Hrvatskoj biti u potpunosti uvedeno“, – također se navodi u odgovoru.

Hrvati su u opasnosti da ostanu bez zdravstve zaštite

Razmatramo li stanje u našoj državi, nailazimo na niz problema koji se ne rješavaju. Takav jedan problem je prisutan i u zdravstvu.

Već unatrag 5 godina od strane Hrvatske Liječničke Komore stižu upozorenja o sve manjem broju liječnika, kako zbog prosječnog broja godina tako i zbog sve većeg broja liječnika koji kao i drugi odlaze za boljim poslom i boljom zaradom.

Želimo li imati stabilnu državu moramo imati stabilnu ekonomiju , školstvo i zdravstvo.

Već sada postoji  veliki problem u Primarnoj zdravstvenoj zaštiti  gdje postoji manjak liječnika , 186 timova obiteljske medicine je bez nositelja ,a 180 timova bez liječnika odnosno pokrivaju ih umirovljenici ili jedan liječnik u više ambulanti . Ako znamo prosijek godina koji je 55, moram računati da će u idućih 5 godina u mirovinu otići oko 650 liječnika iz Primarne zdravstvene zaštite. Ako to pomnožimo sa brojem osiguranika  uzmimo broj 1500 osiguranika  a puno liječnika ima i više osiguranika pod svojom skrbi to je brojka od 975 000 stanovnika koji će ostati bez liječnika .

Sada nedostaje 50 pedijatara a u mirovinu  već za dvije godine bi trebalo otići 85 pedijatara. To su liječnici koji skrbe o najvažnijoj populaciji, našoj djeci.

Nedostaje 79 ginekologa , a mogli bi u mirovinu otići 2021  njih 47, po godinama. Ginekolozi u svom timu imaju u skrbi 6000 i više pacijentica , mogu upisati i 9000 žena. To znači da već sada izabranog ginekologa nema oko 474 000 žena a za  dvije godine ta brojka će se povećati za 282 000 žena ako uzmemo broj  od 6000 žena u timu. Veliki broj timova su timovi bez nositelja koji pokrivaju liječnici iz bolnice kada stignu i kada mogu. To znači da pacijentice iz tih timova nemaju stalnog ginekologa nego se izmjenjuju time se gubi kontinuirana skrb na koju pacijentice imaju pravo.

Nedostatak liječnika u bolnicama je također više nego prisutan. Nedostaje preko 2000 liječnika u bolničkoj skrbi. Stvaraju se sve veći redovi, čekanja koja se ne mogu riješiti sve dok se ne napravi potpuna reorganizacija zdravstvenog sustava.

Potreban je plan i konsenzus svih uključenih u zdravstvenom sustavu, ministarstva, liječnika i predstavnika pacijenata.

Razmotriti trenutno stanje. I donijeti odluke koje će to stanje promijeniti. Zanemarivanjem ovih činjenica sve veći broj pacijenata će biti bez mogućnosti ostvariti svoje pravo na zdravstvenu zaštitu koje mu je ustavom zagarantirano. A između ostalog svaki zaposlenik iz svoje plaće svaki mjesec odvaja sredstva za zdravstvenu skrb, te svaki treba biti upoznat sa svim svojim pravima i obavezama u brizi o vlastitom zdravlju .

Studij medicine traje 6 godina , specijalizacija još 5 godina.

Kada ovo izračunamo, ako imamo studenta koji neće pasti niti jedan ispit, neće biti bolestan, ako je žena neće biti trudna, treba minimalno 12 godina za imati liječnika specijalista.

Imajući u vidu trenutno stanje u zdravstvu i sve što smo naveli, hitno je potrebno povećati upisne kvote za medicinu. I nakon toga stimulirati studente za ostanak u Hrvatskoj, omogućiti im napredovanje u poslu, adekvatnu naknadu za odgovoran posao koji rade. Riješiti stambeno pitanje.

Ovo je samo jedan dio problematike. Ali je stanje kritično i potrebno je HITNO pristupiti rješavanju problema.

Mirjana Semenić Rutko dr.med. spec. ginekolog

„Show must go on” ili o novom domaćem eksperimentu

Lijevo-liberalna agenda mora ići dalje. Tako misle i djeluju lijevo-liberalne stranke i udruge civilnoga društva u svijetu, kao i naše domaće, svim snagama nastojeći srušiti dosadašnje tisućljetne vrijednosti svojim „progresivnim” eksperimentima. Takvi „progresivci”, domaći i strani, neprestano se u nametanju svojih vrijednosti pozivaju na razum i znanost, a kad ono – njihovo shvaćanje braka, abortusa, spola i roda – potpuno je iracionalno i proturječi suvremenoj znanosti, kao i onoj znanosti prije tisuću godina, dvije tisuće godina, tri tisuće, ma oduvijek. Samo je pitanje vremena kad će htjeti jurnuti u izmjenu udžbenika biologije, genetike i medicine prilagođavajući ih svojoj agendi jer, eto, ništa više ne smije ostati kao prije. Zato nije pretjerano konstatirati da se današnje fanatično i verbalno agresivno krilo liberala, koji vole sami sebe nazivati liberalnim demokratima, bore za pobjedničku lentu u manipuliranju i svjetonazorskom sakaćenju znanosti s jednom drugom totalitarističkom ideologijom – komunizmom.

I eto, taman kad je hrvatsko društvo pomislilo kako je ustavnom definicijom zaštitilo brak koji svoj temelj ima u samoj ljudskoj prirodi i koji jedini omogućuje opstanak čovjeka i naroda (a istovremeno institucionalno vodeći računa o našim sugrađanima koji ne dijele tu definiciju braka kroz zakon o životnom partnerstvu), bilo je sasvim racionalno misliti da takva ustavna definicija braka posljedično ima presudan utjecaj i na zakonske odredbe o udomljavanju i posvajanju djece bez roditeljske skrbi. I ima. Dok drugačije ne kaže Ustavni sud zapetljavši se u svoje svjetonazorske akrobacije glumeći zakonodavnu vlast. Zakonske odredbe o udomiteljstvu i posvajanju jasno i nedvosmisleno ne ostavljaju mogućnost za udomljavanje i posvajanje djece bez roditeljske skrbi od strane istospolnih parova. Međutim, agresivne fundamentalističke lijevo-liberalne „progresivne” stranke i udruge kod nas i u svijetu s mašinerijom prevladavajućih medija vrše pritisak na svim razinama društva smišljajući i koristeći raznorazne termine kojima etiketiraju neistomišljenike. To je njihov način. Svaki građanin ili skupina ima pravo artikulirati svoje društveno-političke poglede. Problematično ili tragikomično je što su lijevo-liberalni „progresivci” sebe proglasili jedinim tumačima ljudskih prava i slobode govora. Ali građani tradicionalnog i manje ili više konzervativnog nazora sigurno neće sjediti prekriženih ruku. Događa se polagano buđenje na konzervativnoj građanskoj sceni, baš onako kako sugerira termin „konzervativno” – polagano, bez velikih lomova, sigurnom nadogradnjom sadašnjosti na prošlosti, a prema budućnosti.

Hrvatska konzervativna stranka kao promicateljica tradicionalnih vrijednosti, ali i svake nove vrijednosti koja može proći test vremena, zajedno sa političkim opcijama i udrugama civilnoga društva bliskog društveno-političkoga programa, snažno će podupirati i sudjelovati u svim društvenim akcijama koje imaju za cilj obranu tradicionalnih vrijednosti koje u okviru mogućega mogu osigurati stabilni napredak pojedinca i društva, a u ovome konkretnom slučaju pravo svakoga djeteta bez roditeljske skrbi pri udomljavanju i posvajanju na oca i majku ili tatu i mamu,  a ne roditelja 1 i roditelja 2. Svi pokušaji nasilnoga nametanja onih vrijednosti koje nisu odraz volje hrvatskih građana, volje koja se reflektira u Ustavu i konkretno zakonskim odredbama o udomiteljstvu i posvajanju, izazvat će snažnu reakciju primjerenu dostojanstvenim demokratskim načelima. Ukradeni referendumi, nametnuta Istanbulska, zadiranje Ustavnog suda u temeljno pravo djece na oca i majku. Granica je podvučena.

Borko Jurčević, predsjednik Odbora za obitelj, demografiju i iseljeništvo