Saborski zastupnici Marijan Pavliček i Željko Sačić u sklopu saborske rasprave o Konačnom prijedlogu Zakona o civilnim stradalnicima Domovinskog rata su istaknuli:
MARIJAN PAVLIČEK:
“Poštovani mislim da je ovaj zakon svima nama drago što se donosi i trebao je biti donesen još prije 20 godina kako bi obuhvatio sve kategorije civilnih stradalnika Domovinskog rata, jer mislim da se svi ovdje u sabornici slažemo da bez obzira pripadali lijevom ili desnom političkom spektru, da svi oni koji su invalidi imaju trajnu invalidnost, da svi oni članovi obitelji, čiji su članovi stradali kao civili imaju pravo dobiti određenu satisfakciju od Hrvatske države.
I mislim da tu nije ništa sporno. I unatoč poboljšanjima u odnosu na prvo čitanje prvenstveno tog članka 5. mi u klubu Hrvatskih suverenista još uvijek izražavamo bojazan da će se na žalost kroz ovaj zakon moći provući i oni koji su otvoreno sudjelovali u oružanoj pobuni protiv RH.
Zašto? Naime, jednostavan odgovor na pitanje imamo li mi popis pripadnika vojnika, vojske tzv. SAO Krajine. Odgovor je bojim se da nemamo. Imamo li mi popis svih članova paravojnih postrojbi koji su djelovali na okupiranom području od ’91. do ’97. godine. Bojim se da nemamo.
Imamo li popis osoba koji su bili politički aktivni na lokalnim i državnim razinama te para države i koji su otvoreno zagovarali stvaranje Velike Srbije. Bojim se da nemamo.
Evo vam još jedan banalan primjer. Imate ovdje ovu sliku vojnika i civila s puškom na ramenu nakon pada Vukovara. Je li taj civil igdje evidentiran kao suradnik neprijateljske vojske. Nije sigurno. I taj civil ukoliko je stradao u napadu na RH može se ovdje provući kao civilna žrtva rata i dobiti satisfakciju od Hrvatske države i to je činjenica od koje ne možemo pobjeći. I stoga smo u klubu Hrvatskih suverenista dali 10 amandmana na ovaj zakon i nadam se da ćete usvojiti dio ovih amandmana kako bi onemogućili da oni koji su otvoreno zagovarali Veliku Srbiju na ovaj ili onaj način mogli koristiti benefite ovoga zakona.
Još jedan puta napominjem nitko od nas prisutnih ovdje nema ništa protiv da bilo koji istinski civil bez obzira koje nacionalnosti bio dobije prava koja mu pripadaju sukladno ovom zakonu. Ali postoji ta bojazan, pa čak i u članku 73. što kolege iz HDZ-a govore da će se priznati samo dokumentacija sa područja RH stoji u stavku 3. osim dokumentacije iz stavka 2. ovog članka za utvrđivanje činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovog Zakona pribavit će se i drugi dokazi propisani pravilnikom iz članka 72. ovog zakona.
Znači bit će jedan poseban pravilnik gdje će se moći očigledno pribaviti dokazi sa okupiranog područja”.
ŽELJKO SAČIĆ:
„Dakle, mi imamo sada pred sobom Konačni prijedlog zakona o civilnim stradalnicima. Ima svatko od nas sasvim jasan stav da svaka nevina žrtva treba biti obeštećena u mjeri u kojoj to ovo hrvatsko društvo može dati, ali isto tako mi, mnogi od nas kako u oporbi vidim imamo također jasan stav i zahtjev da se ne smije dozvoliti ni u kojem slučaju nikakva mogućnost da neprijatelji Hrvatske države, agresori i oni koji je nisu željeli ostvare bilo kakve benefite na teret hrvatskog proračuna.
I to je poanta priče, to su zahtjevi koji su nas motivirali da vam i u prvom čitanju dostavimo određene primjedbe i sada da dostavimo određene amandmane. Ja moram primijetiti da je između prvog čitanja konačnog prijedloga i sad konačnog prijedloga došlo do određenih izmjena.
Vi ste u jednom bitnom dijelu članak 5. promijenili i otklonili u velikoj mjeri moje sumnje za potencijalne korisnike koji do tog doba nisu bili adekvatno spriječeni za eventualno korištenje ovih odredbi na svoju korist, jer jasno je u članku 1. i 1. ste definirali kasnije to je definirano člankom 5. da se ta prava ne mogu ostvariti, neprijatelji naoružani, pripadnici vojnih paravojnih formacija, članovi njihovih obitelji.
Međutim, ostao je širok prostor za korištenje tih prava ljudima koji su logistički podržavali, sudjelovali u civilnoj vlasti tzv. SAO krajine, a znači bili neprijatelji ovog društva, ove države a slijedeći striktno članove predloženog zakona. Mogli su se provući kroz to. Međutim, sa ovom odredbom, izmjenom članka 5. Koji sam pročitao ovih dana to ste zatvorili. Drago mi je da ste tu priču zatvorili, da sad izrijekom kaže kao ni osobe koje su na bilo koji drugi način pomagale neprijateljske, odnosno ove paravojne formacije.
Međutim, ostaje prostor. Izrijekom se protivimo i dalje da ta prava konzumiraju stranci, isključivo mogu konzumirati državljani RH sa stranim državljanstvom. Znači, ne stranci. A tako vam je i po postojećem Zakonu o civilnim vojnim žrtvama koji je sad važeći stranci nemaju pravo konzumacije.
Također nikako ne možemo pristati da se u članku 9. dozvoljava jedna mogućnost da civilni stradalnici Domovinskog rata budu sve osobe koje su stradale od minsko-eksplozivnih sredstava, vatrenog oružja u tom periodu od devedesete do devedeset i šeste, iako nisu u vezi sa ratnim djelovanjem, nego su u vezi sa Domovinskim ratom.
To je jedna neadekvatna odredba koja omogućava, koja prvo ignorira kazneno pravo, građansko pravo, a dozvoljava da žrtve kaznenih djela ratnih zločina, različitih teških oblika kaznenih djela međunarodnog prava, povrede međunarodnog prava paralelno ostvaruju unatoč tome što su već jednom ostvarile u kaznenom postupku određene namjere da opet budu sada kategorizirane kao civilne žrtve Domovinskog rata.
Na to ne možemo pristati, njih je po našoj procjeni oko 150 do 200 ovog trenutka i oni su u postupcima prema proteklih godina u Hrvatskoj ili pred Međunarodnim sudom ili u Hrvatskoj manje-više zapravo namireni u onom dijelu nadoknade štete ili njihove u onom kako je to zakon predvidio. Prema tome, tu smatramo da to nije dobro miješati te žrtve kriminala, ratnih zločina jer onda možemo otvoriti proces koji nema kraja.
I također ostavljamo mogućnost kritike da se o ostvarenju ovog zakona, ovih zakonskih obveza koja je predviđena po mom izračunu ovdje vam nije u pitanju dvije i pol tisuće novih korisnika, nego 26000 novih korisnika potencijalno. 10289 samo civilnih stradalnika na slobodnom teritoriju RH koji su poginuli, umrli, suicid izvršili ili na bilo koji način skončali život. Takvih je 10 000 u Hrvatskoj ranjenih koji imaju potencijala da budu 20% invalidi ili 60% bolesni.
Također imate 10 000, a na okupiranom području tzv. SAO Krajine imate oni koji su poginuli, umrli, stradali, nestali 5155, a 2700 ranjenih koji imaju potencijal, znači kad sve to skupa zbrojite to vam je 26000 potencijalnih korisnika.
I sada moramo izvješće godišnje obvezati zakonodavca, odnosno predlagatelja da predložite da se godišnje jednom o tim značajnim pitanjima u Saboru raspravlja i da ta evidencija bude dostupna na taj način široj javnosti”.