Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata

Saborski zastupnici Marijan Pavliček i Željko Sačić u sklopu saborske rasprave o Konačnom prijedlogu Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji su istaknuli:

MARIJAN PAVLIČEK:
“Poštovani ministre, evo zahvaljujem na informaciji koju ste mi maloprije dali a vezano za broj osoba koje su stekle sukladno ovom zakonu status hrvatskog ratnog vojnog invalida, odnosno status hrvatskog branitelja o tome sam nešto htio i pričati pa neću previše duljite, ali evo dužan sam prema tim osobama, radi se o dvije osobe s područja bivše općine Vukovar koji su podnijeli zahtjeve priznavanja statusa hrvatskog branitelja, jedna i druga osoba su odbijene. Dat ću vam primjer, znači, jedna osoba, radi se o osobi koja je zatražila priznavanje statusa za priznavanje statusa za razdoblje od početka svibnja do početka svibnja do početka listopada 91. godine na području Iloka i na području Vukovara uz predočenje 5 svjedoka i 2 zapovjednika kako na području Iloka tako na području Vukovara ista osoba je odbijena i prvom odlukom i na drugostupanjskom tijelu uz obrazloženje područnog odjela za poslove obrane Osijek da ta osoba nije u službenoj evidenciji Ministarstva obrane. S druge pak strane imamo drugi slučaj radi se o Hrvatskom branitelju koji ima status branitelja ali jedan dio iz 91. godine mu nije priznat i koji se nalazi na dokumentu vremena iz 91. godine koji je potpisao zapovjednika bataljona Mjesne zajednice Mitnica pokojni Ivo Šoljić, njegovo ime i prezime se tu nalazi, no unatoč tome što se nalazi na dokumentu vremena i Ministarstvo obrane priznaje taj dokument vremena kao i svi svjedoci nadređeni zapovjednik ga se slabo sjeća i ovdje se dalo za pravo odnosno veća vjera je dana izjavi zapovjednika. Mislim da je tu očigledno postoje neki kriteriji koji još nisu usklađeni kod same znači Područnog odjela za poslove obrane Osijek unutar Ministarstva obrane, pa evo čisto da se malo povede više računa da ti kriteriji ipak budu ujednačeni, naravno tko ima pravo ima, tko ima, ne može biti kao što je rekao kolega Sačić nema kategorije lažnog branitelja il se branitelj il nisi branitelj i točka. Evo, zahvaljujem još jedanput na ovim dokumentima što ste mi dali”.

ŽELJKO SAČIĆ:
„Poštovani predsjedavajući, gospodine ministre, tajnici, kolegice i kolege, oko ovog zakona o pravima hrvatskih branitelja i članovima njihovih obitelji odnosno dopune konačne verzije manje-više rekli smo sve već i u prvom čitanju, ovdje samo treba podvući vidje jedan dio, jedan manji dio je predlagač uvažao naših primjedbi, ali ono što je ostalo za ukazat jeste potpora načelna ideji da se hrvatskim braniteljima olakša život, da im njihovim obiteljima, prije svega da im se osigura kruh, da ih se zaposli koji su nezaposleni, da se stimulira njihovo zapošljavanje to je najvrjednije i najvažnije i to je po meni dobro što ste uložili do sad puno u te zadruge i raznorazne oblike davanja jedne sigurnosti ekonomske zapravo braniteljima i njihovim obiteljima i tu ne treba nikako žalit novac, svakako te mjere poticat i naravno to uglavnom i radite. Ali ostaje činjenica da još uvijek velik broj hrvatskih branitelja nezaposlen, s njima treba razgovarat vidjet šta otvorit prostor kako.
S druge pak strane od postojećih ljudi koji su stradalnici po sebi obitelji prije svega njima je još uvijek zatvoren prostor pristupu određenim pravima i to je vrlo traumatično, osobito obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, oni koji su prošli srpske koncentracijske logore i koji su doista u toj tragediji i zlu koji su proživjeli čak nažalost neki od njih digli ruku na sebe, tu su ogromni problemi vi jako dobro znate kao tim u Ministarstvu što se tu zbiva, tu treba biti puno puno fleksibilniji u odnosu na postojeće stanje, treba vidjeti kako pomoći tim obiteljima da ostvare taj status jer nitko tko je prošao 6 mjeseci torture u fašističkim srbočetničkim logorima ne može poslije imat apsolutno nitko nikakve dvojbe da sve zlo što mu se u životu dogodilo od zdravlja do psihe do čak i suicida da nije u vezi s tim, da nema uzročno-posljedične veze.
Dakle, tu trebamo učinit puno više, dao sam ja amandman na to, ovaj, na sreću velim, na sreću taj broj ljudi koji je u takvoj situaciji u Hrvatskoj se ne broji na tisuće ali, koliko ih ima oni su zaslužili svu pažnju ovog društva i još i više. Također, već smo na Odboru rekli vama kao Stručnoj službi i timu ministra učinite da podzakonski akti se ne donose 6 mjeseci.
Mi ćemo sad danas, evo trudit ćemo se i za tjedan dva će biti glasovanje pa nemojte sad Zakon ćemo izglasat ali on neće bit u primjeni 6. mjeseci radi čega, zato jer nije Pravilnik donesen. Pravilnik se mora paralelno radite na Pravilniku, skratite rok, neka proba, neka to bude u jednom roku primjerenom 2. mjeseca, 3, al ne 6 mjeseci. Ono što je 90 dana znam da je problem, znam da je teško idete na godišnji, korona, potresi, zla sva ali stručne službe neka, neka se ujedine i neka u interesu obitelji stradalnika, branitelja učine taj tehnički nomotehnički dio posla što prije i tako. To je što se toga tiče načelno ono je vaša trajna briga, vaša trajna briga ministre i svi ostali da ne dozvoljavate nikome pristup časnoj kategoriji najzaslužnijih ljudi koji su stvarali, branili Hrvatsku državu, prema tome to je vaša obaveza. Ne može se dogodit da postane kategorija lažni branitelj normalna kategorija. Nema lažnih branitelja. Imamo samo branitelje i one koji to nisu a vaša je službe i svi da bdijete i tu ćemo mi našu hrvatsku javnost umirit i reć, ne, svako tko je branitelj ponosni je, među njima nema lažni, ako ima lažni zna se kako se prema njima treba postupit“.

Zakon o civilnim stradalnicima Domovinskog rata

Saborski zastupnici Marijan Pavliček i Željko Sačić u sklopu saborske rasprave o Konačnom prijedlogu Zakona o civilnim stradalnicima Domovinskog rata su istaknuli:

MARIJAN PAVLIČEK:

“Poštovani mislim da je ovaj zakon svima nama drago što se donosi i trebao je biti donesen još prije 20 godina kako bi obuhvatio sve kategorije civilnih stradalnika Domovinskog rata, jer mislim da se svi ovdje u sabornici slažemo da bez obzira pripadali lijevom ili desnom političkom spektru, da svi oni koji su invalidi imaju trajnu invalidnost, da svi oni članovi obitelji, čiji su članovi stradali kao civili imaju pravo dobiti određenu satisfakciju od Hrvatske države.

I mislim da tu nije ništa sporno. I unatoč poboljšanjima u odnosu na prvo čitanje prvenstveno tog članka 5. mi u klubu Hrvatskih suverenista još uvijek izražavamo bojazan da će se na žalost kroz ovaj zakon moći provući i oni koji su otvoreno sudjelovali u oružanoj pobuni protiv RH.

Zašto? Naime, jednostavan odgovor na pitanje imamo li mi popis pripadnika vojnika, vojske tzv. SAO Krajine. Odgovor je bojim se da nemamo. Imamo li mi popis svih članova paravojnih postrojbi koji su djelovali na okupiranom području od ’91. do ’97. godine. Bojim se da nemamo.

Imamo li popis osoba koji su bili politički aktivni na lokalnim i državnim razinama te para države i koji su otvoreno zagovarali stvaranje Velike Srbije. Bojim se da nemamo.

Evo vam još jedan banalan primjer. Imate ovdje ovu sliku vojnika i civila s puškom na ramenu nakon pada Vukovara. Je li taj civil igdje evidentiran kao suradnik neprijateljske vojske. Nije sigurno. I taj civil ukoliko je stradao u napadu na RH može se ovdje provući kao civilna žrtva rata i dobiti satisfakciju od Hrvatske države i to je činjenica od koje ne možemo pobjeći. I stoga smo u klubu Hrvatskih suverenista dali 10 amandmana na ovaj zakon i nadam se da ćete usvojiti dio ovih amandmana kako bi onemogućili da oni koji su otvoreno zagovarali Veliku Srbiju na ovaj ili onaj način mogli koristiti benefite ovoga zakona.

Još jedan puta napominjem nitko od nas prisutnih ovdje nema ništa protiv da bilo koji istinski civil bez obzira koje nacionalnosti bio dobije prava koja mu pripadaju sukladno ovom zakonu. Ali postoji ta bojazan, pa čak i u članku 73. što kolege iz HDZ-a govore da će se priznati samo dokumentacija sa područja RH stoji u stavku 3. osim dokumentacije iz stavka 2. ovog članka za utvrđivanje činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovog Zakona pribavit će se i drugi dokazi propisani pravilnikom iz članka 72. ovog zakona.

Znači bit će jedan poseban pravilnik gdje će se moći očigledno pribaviti dokazi sa okupiranog područja”.

ŽELJKO SAČIĆ:

„Dakle, mi imamo sada pred sobom Konačni prijedlog zakona o civilnim stradalnicima. Ima svatko od nas sasvim jasan stav da svaka nevina žrtva treba biti obeštećena u mjeri u kojoj to ovo hrvatsko društvo može dati, ali isto tako mi, mnogi od nas kako u oporbi vidim imamo također jasan stav i zahtjev da se ne smije dozvoliti ni u kojem slučaju nikakva mogućnost da neprijatelji Hrvatske države, agresori i oni koji je nisu željeli ostvare bilo kakve benefite na teret hrvatskog proračuna.

I to je poanta priče, to su zahtjevi koji su nas motivirali da vam i u prvom čitanju dostavimo određene primjedbe i sada da dostavimo određene amandmane. Ja moram primijetiti da je između prvog čitanja konačnog prijedloga i sad konačnog prijedloga došlo do određenih izmjena.

Vi ste u jednom bitnom dijelu članak 5. promijenili i otklonili u velikoj mjeri moje sumnje za potencijalne korisnike koji do tog doba nisu bili adekvatno spriječeni za eventualno korištenje ovih odredbi na svoju korist, jer jasno je u članku 1. i 1. ste definirali kasnije to je definirano člankom 5. da se ta prava ne mogu ostvariti, neprijatelji naoružani, pripadnici vojnih paravojnih formacija, članovi njihovih obitelji.

Međutim, ostao je širok prostor za korištenje tih prava ljudima koji su logistički podržavali, sudjelovali u civilnoj vlasti tzv. SAO krajine, a znači bili neprijatelji ovog društva, ove države a slijedeći striktno članove predloženog zakona. Mogli su se provući kroz to. Međutim, sa ovom odredbom, izmjenom članka 5. Koji sam pročitao ovih dana to ste zatvorili. Drago mi je da ste tu priču zatvorili, da sad izrijekom kaže kao ni osobe koje su na bilo koji drugi način pomagale neprijateljske, odnosno ove paravojne formacije.

Međutim, ostaje prostor. Izrijekom se protivimo i dalje da ta prava konzumiraju stranci, isključivo mogu konzumirati državljani RH sa stranim državljanstvom. Znači, ne stranci. A tako vam je i po postojećem Zakonu o civilnim vojnim žrtvama koji je sad važeći stranci nemaju pravo konzumacije.

Također nikako ne možemo pristati da se u članku 9. dozvoljava jedna mogućnost da civilni stradalnici Domovinskog rata budu sve osobe koje su stradale od minsko-eksplozivnih sredstava, vatrenog oružja u tom periodu od devedesete do devedeset i šeste, iako nisu u vezi sa ratnim djelovanjem, nego su u vezi sa Domovinskim ratom.

To je jedna neadekvatna odredba koja omogućava, koja prvo ignorira kazneno pravo, građansko pravo, a dozvoljava da žrtve kaznenih djela ratnih zločina, različitih teških oblika kaznenih djela međunarodnog prava, povrede međunarodnog prava paralelno ostvaruju unatoč tome što su već jednom ostvarile u kaznenom postupku određene namjere da opet budu sada kategorizirane kao civilne žrtve Domovinskog rata.

Na to ne možemo pristati, njih je po našoj procjeni oko 150 do 200 ovog trenutka i oni su u postupcima prema proteklih godina u Hrvatskoj ili pred Međunarodnim sudom ili u Hrvatskoj manje-više zapravo namireni u onom dijelu nadoknade štete ili njihove u onom kako je to zakon predvidio. Prema tome, tu smatramo da to nije dobro miješati te žrtve kriminala, ratnih zločina jer onda možemo otvoriti proces koji nema kraja.

I također ostavljamo mogućnost kritike da se o ostvarenju ovog zakona, ovih zakonskih obveza koja je predviđena po mom izračunu ovdje vam nije u pitanju dvije i pol tisuće novih korisnika, nego 26000 novih korisnika potencijalno. 10289 samo civilnih stradalnika na slobodnom teritoriju RH koji su poginuli, umrli, suicid izvršili ili na bilo koji način skončali život. Takvih je 10 000 u Hrvatskoj ranjenih koji imaju potencijala da budu 20% invalidi ili 60% bolesni.

Također imate 10 000, a na okupiranom području tzv. SAO Krajine imate oni koji su poginuli, umrli, stradali, nestali 5155, a 2700 ranjenih koji imaju potencijal, znači kad sve to skupa zbrojite to vam je 26000 potencijalnih korisnika.

I sada moramo izvješće godišnje obvezati zakonodavca, odnosno predlagatelja da predložite da se godišnje jednom o tim značajnim pitanjima u Saboru raspravlja i da ta evidencija bude dostupna na taj način široj javnosti”.