Zastupnik Kluba Hrvatskih suverenista Marijan Pavliček danas je svoj slobodni govor posvetio Lovasu i presudi Apelacionog suda u Beogradu:
“Poštovani saborski zastupnici nisam siguran koliko vas je čulo za selo Lovas. Mjesto koje je nažalost ili bolje reći na sramotu, do danas posjetilo toliko saborskih zastupnika i ministara svih dosadašnjih hrvatskih Vlada da bi se mogli na prste izbrojati. Ovo vam govorim iz razloga jer je ovo malo i pitomo slavonsko selo podnijelo jednu od najvećih žrtava u Domovinskom ratu. Zahvaljujući hrvatskim medijima, a ponajprije hrvatskom pravosuđu jako malo ljudi u Hrvatskoj čulo je za minsko polje, za drugu najveću masovnu grobnicu u Hrvatskoj, za streljanje u kapelici na groblju, silovanja žena, premlaćivanja u podrumu Općine itd.
Ovo vam govorim iz razloga jer je prošloga tjedna na Apelacionom sudu u Beogradu donesena još jedna sramotna presuda za ratni zločin nad nedužnim Hrvatima. Netko će reći gle njega opet priča o ratu. Ne ovo nije priča o ratu, ovo je priča o pravu, ne pravdi i sramoti hrvatskog i srpskog pravosuđa. Ovo je priča o tome da barem netko spomene Lovas i Lovaščane.
Kazneni postupak protiv 18 optuženika za ratne zločine nad stanovnicima Lovasa hrvatske nacionalnosti započeo je pred Vijećem Županijskoga suda u Vukovaru 2003. godine. Bitno je za naglasiti da je optužnica podignuta samo protiv predratnih Lovaščana. Njih je Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru teretilo za kazneno djelo genocida i kazneno djelo ratnoga zločina protiv civilnoga stanovništva, točnije da su “nakon okupacije Lovasa, 10. listopada 1991. godine, ustrojili vojnu i civilnu vlast s ciljem potpunog istrebljenja hrvatskog naroda. Bijelim su krpama označavali kuće Hrvata i obvezali ih da nose bijele vrpce na rukavu, ograničili im kretanje uvođenjem policijskog sata i propusnica, zatvarali i mučili Hrvate na najzvjerskije načine, organizirali prisilan rad, pljačkali hrvatske kuće, silovali žene hrvatske nacionalnosti i otvoreno prijetili Hrvatima da će ih ubiti ako ostanu u selu. Nadalje, teretilo ih se za jedan od najstrašnijih zločina u novijoj povijesti, kada su skupinu lovaskih Hrvata prisilno odveli u minsko polje: “Zarobljene Hrvate poredali su u red i naredili da se uhvate za ruke i krenu u polje djeteline u kojem su bile mine. Nakon nekoliko eksplozija preživjelima su pucali u leđa.
Međutim, jedina pravomoćna presuda koju je Vukovarski sud donio ona je koja oslobađa Iliju Vorkapića.
Nakon potpisivanja Sporazuma o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida između Republike Hrvatske i Republike Srbije, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske “predmet Lovas” ustupilo je Tužilaštvu za ratne zločine u Republici Srbiji koje je 28. studenoga davne 2007. godine podiglo optužnicu zbog kaznenoga djela ratnog zločina protiv civilnoga stanovništva. Naglašavam da su optužnicu podigli protiv 14 osoba, a među njima našla su se samo 4 imena s optužnice DORH-a. Optuženi su bili pripadnici lokalne civilno-vojne vlasti, pripadnici Teritorijalne obrane čije su jedinice bile u sastavu 2. Proleterske gardijske motorizirane brigade iz sastava tadašnje JNA i pripadnici dobrovoljačke oružane grupe “Dušan Silni”. Dakle ovo je prvi slučaj za koji je optužen netko iz JNA.
U vezi s navedenim ostaju pitanja na koja će vjerojatno biti vrlo teško ikada dobiti odgovore: Zašto se na optužnici DORH-a nalaze samo predratni Lovašani, odnosno zašto u istoj nema državljana Srbije? Zašto Tužiteljstvo Republike Srbije nije podiglo optužnicu protiv više osoba kada je već preuzelo teret traženja odgovornih za zločin u Lovasu? U prijevodu istragu je i jedno i drugo tužiteljstvo provelo SRAMOTNO!
Onda se počinju mijenjati optužnice pod izlikom da se za svako ubojstvo ne mogu naći točni krivci ili bolje rečeno krvnici. Izmijenjenom optužnicom od 28. prosinca 2011. godine broj smrtno stradalih civila smanjen je sa 69 na 44, kasnije na 32, pa na 28 da bi konačnom presudom optuženi bili proglašeni krivima za smrtno stradanje 19 osoba. Prvostupanjski sudski postupak trajao je nešto manje od pet godina. Dana 26. lipnja 2012. godine Vijeće za ratne zločine Višeg suda u Beogradu donijelo je presudu kojom je sve okrivljenike proglasilo krivima i osudilo na kazne zatvora u ukupnom trajanju od 128 godina. Tako je utvrđena odgovornost svih optuženih, ali samo za 41 žrtvu.
Navedena je presuda 9. prosinca 2013. godine ukinuta, a predmet vraćen na ponovni postupak.
Morate znati da je ovaj sudski postupak trajao dulje od postupka za zločin na Ovčari. Razlog tome je i nekoliko puta izmjena predsjednika sudskog vijeća. Postavlja se pitanje da li je u ovaj postupak i politika umiješala svoje prste. Ponovljeno suđenje započelo je 4. ožujka 2014. godine pred novom sutkinjom predsjednicom Vijeća, budući da je prethodna predsjednica Vijeća, premještena na Žalbeni sud. Dva mjeseca nakon imenovanja sutkinja podnijela je zahtjev za svoje izuzeće u daljnjem postupku s obzirom na to da je kao članica Kaznenoga izvanraspravnog vijeća 2008. godine sudjelovala u donošenju odluke o prigovoru optuženih protiv prvobitne optužnice Tužiteljstva. I tako je premet Lovas novom sucu. Iako je glavna rasprava u ponovljenom postupku završena 2015. godine, a za siječanj 2016. zakazane završne riječi, postupak je opet 2. ožujka 2016. počeo ispočetka zbog postavljanja novoga predsjednika Sudskog vijeća.
Jedan od razloga dugotrajnosti ovoga postupka je i nedolazak optuženih na rasprave. Čim jedan ne dođe suđenje se odgađa.
Zbog dugotrajnosti postupka 5 optuženih, među njima i dvojica predratnih Lovaščana, umrlo je i nisu dočekali presudu. Tko će odgovarati za njihove žrtve – očito nitko. Novo pitanje koje se postavlja je zašto Tužiteljstvo za ratne zločine Republike Srbije neke od optuženika DORH-a nije čak zvalo ni za svjedoke na suđenju u Srbiji. Ako Tužiteljstvo za ratne zločine Republike Srbije već nije optužnicom obuhvatilo sve odgovorne za sva kaznena djela počinjena u Lovasu tijekom Domovinskoga rata, postavlja se i pitanje zašto optužnicom nije obuhvatilo kazneno djelo silovanja koje je u Lovasu nedvojbeno izvršeno, a o čemu su na suđenju govorili svjedoci. Jednako tako ni protjerivanje Hrvata iz Lovasa nikada nije bilo obuhvaćeno optužnicom, a upravo su o tome tijekom postupka prikupljeni brojni dokazi. Viši sud u Beogradu donio je 20. srpnja 2019. godine presudu kojom je osmoricu optuženih proglasio krivima i osudio ih na kazne zatvora od osam do četiri godine zatvora.
Apelacioni sud u Beogradu odlučujući po žalbi donio je prošloga tjedana presudu tako što je preinačio presudu Višeg suda u Beogradu, tako da je optužene Željka Krnjajića i Milana Devčića oslobodio od optužbi, a svim ostalim osuđenim smanjio kazne zatvora čak i ispod zakonskog minimuma. S obzirom na to da su Krnjajić i Devčić oslobođeni optužbi od predratnih lovaskih Srba nikada nitko neće odgovarati za zločine nad Hrvatima.