Koliko god nam je ova tema draga ili ne činjenica je da nam sve više i više naših sugrađana svakodnevno sa koferom traži bolje mjesto za živjeti i raditi.
U toj velikoj grupi ljudi su i zdravstveni djelatnici.
Za kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu skrb neophodno je imati dostatan broj zdravstvenih djelatnika koji su stručni i sposobni raditi.
Zašto ovo naglašavam?
Iz jednostavnog razloga. Medicina se usavršava, svakodnevno se unapređuju tehnike u liječenju, nastaju novi lijekovi. Ako se ne educiramo vrlo brzo će znanje koje imamo postati nedostatno.
Ali ono što je sve više i više problem je stalni nedostatak zdravstvenih djelatnika koji je sve veći i veći.
Prema navodima Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara Hrvatskoj je i prije ove epidemije nedostajalo 12000 medicinskih sestara. Prema službenim izvješćima iz sustava je posljednjih 5 godina izašlo više od 1150 sestara a još oko 2000 traži dozvolu za odlazak .
Od 2009 do 2013 godine je iselilo 4279 medicinskih sestara.
Ovdje nemamo uvid u broj onih koje su direktno iz škole otišle iz Hrvatske što znači da je broj još i veći. Prema tim podacima samo medicinskih sestara se iselilo u proteklih 10 godina oko 7500.
Prema podacima Liječničke komore iselilo se više od 1000 liječnika specijalista.
Kada tu ubrojimo fizioterapeute, farmaceute, i liječnike dentalne medicine ta brojka je puno veća.
Razlozi odlaska su različiti . Ali ono što sigurno nije najvažniji razlog je novac. Iako je to na najvećem naglasku istražujući razloge iseljavanja Prof. Tade Jurić je naveo niz razloga ali na vrhu su : nepovjerenje u sustav, pravna nesigurnost, nemogućnost napredovanja, nepotizam, nepovjerenje u političare i tek pri dnu se nalazi novac.
Iako je uvijek na prvom mjestu novac tj. vrednovanje rada, moramo uzeti u obzir i ostale razloge i doista se zapitati što želimo u budućnosti?
Zdravstvena zaštita mora biti neupitna za sve stanovnike RH jednako i u opsegu koji zakon garantira. Ali kada razmotrimo nedostatak zdravstvenog osoblja koji već sada stvara velike probleme, kako u primarnoj tako i u sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti, upitno je koliko još ovakvav sustav može pružiti odgovarajuću zdravstvenu skrb.
Sve više starog stanovništva koje ima veće potrebe, sve više oboljelih od kroničnih i malignih bolesti, što je opet povezano sa godinama života, traži sve veću skrb. Koliko je to moguće u ovim uvjetima?
Već sada je kasno, a za 5 godina će biti gotovo nemoguće zdravstveni sustav postaviti na zdrave noge.
Kao prvo studij medicine traje 6 godina ako sve ide redovno, bez bolesti, padanja, trudnoća i slično.
Specijalizacija traje još 5 godina, što znači da u startu moramo računati da ako želimo imati jednog liječnika specijalistu moramo unaprijed planirati školovanje i specijalizaciju.
Prije no što nastane deficit.
A to se nije dogodilo nego se gase požari raspoređivanjem jednog radnika na više radnih mjesta, povećanim brojem dežurstava, ogromnim brojem radnih sati.
I tu se moramo pitati ako ćemo biti objektivni: Koliko je sati jedan liječnik ili medicinska sestra sposobna raditi, a da može u potpunosti savjesno i kvalitetno pružiti skrb?
Koliko mi želimo prepustiti naše zdravlje iscrpljenom liječniku ili medicinskoj sestri ?
Za 5 godina u mirovinu odlazi 650 obiteljskih liječnika, 65 ginekologa i preko 50 pedijatara iz primarne zdravstvene zaštite.
A mi još nemamo raspisane specijalizacije.
Tko će raditi ? Umirovljenici? Već iscrpljeni i umorni ljudi stariji od 65 godina?
Ljudi koji su svoje iskustvo trebali prenijeti na mlađe kolege a umjesto toga su i dalje na prvoj liniji rada.
Nužno je vrlo brzo reagirati jer već za godinu dana je jako kasno, jer je već jučer bilo prekasno.
Prihvatimo zdravstvene djelatnike kao partnere u rješavanju problema i poslušajmo njihova mišljenja.
Želimo li dobro našim sugrađanima krajnje je vrijeme za akciju.
dr. Mirjana Semenić Rutko