I tako smo u ova zadnja dva tjedna otkrili da živimo u parlamentarnoj demokraciji koja može upriličiti svakakva iznenađenja. I ova epizoda u Vladi i Saboru će proći, no mi kao državljani, glasači, porezni obveznici s konzervativnim i patriotskim pogledima moramo gledati budućnost i stvaranje kritične mase koja će utjecati na političare, a ne da oni na nas (negativno) utječu. Konzervativni blok glasača mora imati svoju agendu te ju zahtijevati od političara koji se smatraju konzervativnim ili desnim.
Evo mala nepotpuna top lista što bismo mi kao tradicionalni i konzervativni Hrvati trebali podržati i tražiti od političara koji se deklariraju kao “naši” predstavnici:
Biti za život, to jest prolife
Prvo ljudsko pravo i prvi princip je pravo na život, pravo na rođenje. Znam da mnogi “desni” političari to ne smatraju važnim i guraju pitanje pod kategoriju “socijalnih” pitanja i nešto s čim se ne bi baš bavili.
Mnogi desno orijentirani ljudi govore kako je važna Hrvatska, Domovinski rat, hrvatski branitelji, obožavaju Tuđmana, slušaju Thompsona, vole Gotovinu i marširaju protiv prisutnosti Tita na našim trgovima… i sve je to izvrsno i važno, ali ako zapostavimo borbu za one najmanje Hrvate i ignoriramo dnevna ubojstva tih malih Hrvata onda sve ovo od prije i sve ovo ispod ove točke je nekako neautentično i čak licemjerno.
I nema ono, “ja sam osobno protiv abortusa, ali…”. U ovoj temi ili ste za život, ili ste za smrt. Ljevičari i militantni sekularisti potpuno su ujedinjeni u ovoj stvari, s ovom temom njihova cijela agenda ili opstaje ili kompletno propada. Abortus je njihov vrhovni sakrament – zakonsko pravo na ubijanje. Dijabolično! Kada ste čuli lijevo liberalne političare da brane život nerođene djece? Dapače, oni napadaju one koji brane pravo na život (prolifere) i nazivaju ih zaostalim, netolerantnim, iz srednjeg vijeka, itd. itd. Osim SDP-a, svakako bih ovdje istaknuo Ivana «macho mana» Vrdoljaka iz one dva posto stranke i ljutitog Beljaka iz HSS-a. Ako ste konzervativni, tradicionalni i desno orijentirani onda biti prolifer jednostavno mora biti na vrhu liste vaših prioriteta. Konzervativna i tradicionalna stranka mora imati jasan prolife stav, inače nisu konzervativni.
A ako ste prolife, onda ćete svakako promovirati i poticati obiteljski život, brakove i rađanje djece. A u Hrvatskoj je ustavno definirano što je brak i po tome što je definicija obitelji, a iz toga i proizlazi da je jasno što je spol (ili muško ili žensko) i da ne prihvaćamo socijalne eksperimente, naročito pod naslovom rodne ideologije…
Stop bacanju “javnog” novca na antihrvatske i anticivilizacijske vrednote
Kultura stvara, kultura uzdiže, to je kultura života. Postoji i kultura smrti koja sve relativizira i čiji su “stvaratelji” obično jako frustrirani i mnogo puta jednostavno antihrvatski i antikršćanski orijentirani. Konzervativna vlada nema tu što previše razmišljati. Zatvori financijsku pipu. Novac nije “javan”, nego je to naš porezni novac. Ako je konzervativna vlast onda ima ne samo pravo nego i obavezu sprječavati dekadenciju i opasne ideologije koje uništavaju koheziju jednog društva izgrađenog na zapadnim kršćanskim temeljima. A neka si “alternativni” kulturnjaci i udruge nađu svoj novac i prostor i neka izvode što god žele. Treba završiti što je započeto s onim poznatim bivšim ministrom…
Promjena školskog programa
Puno bi se moglo reći ovdje, ali ću istaknuti samo nekoliko stvari. Puno intenzivnije i od ranijih razreda treba početi učiti hrvatsku povijest i kulturu. Naša djeca moraju znati za uspjehe i tragedije te svakako hrvatske heroje kroz povijest. Sadašnji školski program i sustav ne čini dovoljno dobro i dovoljno rano. Vrhunac svakako mora biti uspjeh borbe za hrvatsku državnu neovisnosti, to jest Domovinski rat. S filmovima i drugim multimedijalnim sredstvima (koja bi se preusmjerila od niškoristi ljevičarskih udruga) moramo usaditi ljubav za ovu državu (to je pravi građanski odgoj).
Svakako treba biti i posebno istaknuta tragedija komunizma i kako je taj totalitarni sustav utjecao i indoktrinirao ljude. Detoksikaciju od komunizma moramo cijepiti u našu djecu. A što se tiče zdravstvenog odgoja; ili ga uopće ne imati, jer se već i dosta toga uči preko drugih predmeta ili napraviti barem dva različita program, jedan konzervativni i mainstream, a drugi ljevičarski i “progresivan” s idejama seksualne revolucije i onoga pseudo znanstvenika i pedofila A. Kinseya.
A što se tiče vjeronauka Hrvatska može biti ponosna što ga ima u “javnim” školama (većina poreznih obveznika su katolici…) te ga treba ostaviti kao izborni predmet i ponosno promovirati u svijetu kako naši učenici dobivaju priliku imati holistički odgoj i pogled na život.
Istraživati zločine i temeljito osuditi komunizma i napraviti lustraciju.
Kao što je provedena denacifikacija Njemačke i deustašizacija Hrvatske nakon Drugog svjetskog rata i lustracija nakon ujedinjenje Njemačke, tako moramo temeljito i istinito kao društvo sagledati što je bio komunizam u Hrvatskoj i koje su nam posljedice ostale. Komunizam je bio režim terora i namjerno i trajno stvarao strah i nepovjerenje te uništavao temelje ljudske vrijednosti i moralne smjernice. Gledalo se kako preživjeti, kako izbjeći upasti u mrežu tajne policije (Udbe) i držati glavu dolje. A sve je počelo s ubijanjem nepoćudnih to jest kontra revolucionara: tisuće konzervativnih intelektualaca, svećenika, javnih osoba koje su se usudile suprotstaviti ateističkom boljševičkom jednoumlju su ubijeni ili zatvoreni.
Nakon jedne generacije slobodne Hrvatske vrijeme je da našu državu gradimo na istinitim temeljima. Jednostavno radi istine i pravde i poradi tisuće i tisuće tužnih ljudi koji su izgubili svoje najmilije, važno je istražiti i obilježiti sva stratišta i masovne grobnice u poraću nakon Drugog svjetskog rata i po mogućnosti osuditi počinitelje masovnih i pojedinačnih ubijanja. Važno je govoriti o političkim zatvorenicima i sustavu prokazivanja. Istina i suočavanje s užasima komunizma temelj je pravde uz koji možemo graditi istinsko pomirenje i napredak.
Vezano za ovo je i nekakav oblik lustracije u kojim bivši komunistički funkcioneri i cinkaroši jednostavno ne mogu držati odgovorne pozicije u današnjoj demokratskoj Hrvatskoj. Moramo čuti i priče običnih ljudi koji su patili pod tim režimom. Nikada nije kasno za ovo. Pravda može biti spora ali dostižna. Izrael nikada nije odustao od hvatanja i suđenja nacističkih zločinaca, dok god je zadnji suradnik ili sudionik u prljavim nacističkim zločinima živ. Zašto smo mi tako olako prešli preko i nekako prešutno se dogovorili da nećemo tražiti pravdu ili barem javnu osudu svih koji su bili funkcioneri, sudjelovali ili surađivali s tim režimom? Vrijeme komunizma u Hrvatskoj mora biti vrijeme koje se gleda kao istinsko tamno doba i da oni koji su sudjelovali u tom režimu i imali korist od njega imaju osjećaj žaljenja i sućuti za sva zla i nepravde koje su počinjene jednom cijelom narodu, ili da se barem ne hvale javno kako je tada “bilo bolje”.
Manja državna uprava i manji porezi
Hrvatska još živi pod lancima socijalističkih manira upravljanja u javnom sektoru. Uz to imamo i etatistički stav da je država kao veliki brat koja mora biti uključena u sve i sve mora riješiti. Ne treba. Država to smo mi, i svatko od nas mora se iskreno pitati što mi možemo napraviti za Hrvatsku, a ne stalno prebacivati i cmizdriti kako nam političari uništavaju državu. Zašto im to dopuštamo, i gdje smo se osobno angažirali kako bismo poboljšali stvari? Preuzmimo odgovornost i prestanimo se ponašati kao da smo još uvijek nečija kolonija i da je netko drugi uvijek kriv ili odgovoran za nešto.
Promjena izbornog zakona
Samo par misli. Postoji sve očitije i običnom Hrvatu da ovaj način izbora predstavnika više ne funkcionira. Idemo na jednostavnost, transparentnost i personalizaciju u izboru svakog narodnog zastupnika za Hrvatski sabor. Prijedlog: stvoriti sto izbornih jedinica u Hrvatskoj, neka svaka izborna jedinica šalje jednog zastupnika u Hrvatski sabor, a taj zastupnik neka pobjeđuje s većinom glasova u svojoj jedinici. Svaki zastupnik ima svoj ured u Hrvatskom saboru i u svojoj izbornoj jedinici. Na taj način, iako pripada nekoj stranici, više je odgovoran ljudima u svojoj izbornoj jedinici i njihovim interesima nego onome što stranka misli. Stranke isto tako postaju demokratičnije jer moraju dopustiti frakcije i različito mišljenje, a ne samo ono što vođa stranke misli. Vrijeme je da nestane metaforički veliki brat i njegovi suradnici koji kuju planove iza scene u sjeni.
A što se tiče etničkih manjina u političkom smislu neka se učlane u neku redovnu/mainstream hrvatsku stranku i natječu se u jednoj od sto izbornih jedinica.
Kao što vidite, imamo još puno toga zanimljivog za napraviti u Hrvatskoj. Hrvatska je projekt svih nas. Nemojmo dopustiti da osobni hirovi slabih ljudi koji se zovu političari unište veliku viziju izgradnje ove prekrasne zemlje, zemlje koju su nam u čuvanje ostavile generacije prije nas, koje su samo mogle sanjati imati ovakve prilike kao što ih mi danas imamo.
Autor: Vice John Batarelo