Pavliček: Ovo je gruda koja će pokrenuti lavinu na desnici

Marijan Pavliček

Govor predsjednika HKS-a Marijana Pavličeka na Općem saboru HKS-a:

Zahvaljujem na ukazanom povjerenju i obećajem da vas neću razočarati. Najprije, želim se zahvaliti dosadašnjoj predsjednici Ruži Tomašić, osobi koja je jedna od rijetkih političara bez ikakve mrlje u političkoj karijeri, koja je ugrozila svoj vlastiti život i živote članova vlastite obitelji boreći se protiv narkomafije na Korčuli. Na prvom mjestu uvijek su joj bili mali čovjek i hrvatska mladež. Od srca joj zahvaljujem na svemu i vjerujem da će kao potpredsjednica pomoći stranci sa svojim savjetima, ali isto tako želim joj i da se odmori te da se više posveti svojoj obitelji, jer vjerujem da su to svi zaslužili.
Želim ovim putem zahvaliti i čestitati svim delegatima dosadašnje Akcije za bolju Hrvatsku jer su prepoznali ovaj trenutak i time pokazali svoju veličinu. Drago mi je jer ovo je povijesni sabor, jer se, nažalost, desnica do sada samo dijelila i ovo je prvi puta nakon 25 godina hrvatske demokracije da se dvije stranke ujedinjuju u jednu. Vjerujem da je ovo samo jedna gruda koja će pokrenuti lavinu i pravi stampedo na političkoj desnici i ovim putem pozivam sve ostale stranke sličnog svjetonazora da se priključe kako bi stvorili pravu hrvatsku desnicu koja će se boriti za interese hrvatskog čovjeka. Evo nas u 2017. godini. Hrvatska se 22 godine nakon završetka Domovinskog rata nalazi u gospodarskoj i moralnoj krizi te demografskoj katastrofi. Za to nam nisu krivi niti Beograd, niti Beč, ni Budimpešta, ni Bruxelles, već naši političari, korumpirane vlasti koje su sve do zadnjih dana gledale samo svoj interes i donosile odluke koje nisu u skladu, nego protiv hrvatskog čovjeka. Nažalost, sve su do danas bile birane od tog istog hrvatskog naroda. Vrijeme je da to zaustavimo.

Ne želim živjeti u državi koja danas ima vanjski dug od 58 milijardi eura, u kojoj ima 310.000 nezaposlenih, što je jedna od najvećih stopa u EU, ne želim živjeti u državi koju svakodnevno desetine i stotine mladih ljudi napuštaju ‘trbuhom za kruhom’. Samo prošle godine smo izgubili 70.000 ljudi, što zbog prirodnog prirasta što zbog odlaska. Hrvatska umire. Ne želim živjeti u takvoj državi. Ne želim živjeti u državi u kojoj se, što na lokalnoj, što na državnoj razini, 1,6 milijuna kuna izdvaja za razne nevladine udruge. Za iste one udruge koje pljuju po temeljima te države, po Domovinskom ratu, po braniteljima. Ne želim živjeti u državi koja ni dan danas, 22 godine nakon Domovinskog rata, nije riješila svoja granična pitanja sa susjednim zemljama, posebno s Republikom Srbijom. Ne želim živjeti u državi koja ni dan danas nije potegnula pitanje ratne odštete. Ne želim živjeti u državi u kojoj su branitelji na marginama društva, gdje branitelji svakoga dana dižu ruke na sebe. Ne želim živjeti u državi koja se nije suočila sa svojom prošlošću, gdje i dan danas ima desetine i stotine ulica i trgova koje nose ime velikog zločinca, neću ga ovdje spominjati, a s druge strane se pljuje po svemu što je hrvatska svetinja. Ne želim živjeti u državi čija se vlast stalno klanja svjetskim moćnicima i stalno se nešto ispričava zbog naše prošlosti i nameću nam tezu genocidnog naroda. Ne želim živjeti u državi u kojoj se promiče kultura smrti, a ne kultura života. Ne želim živjeti u državi gdje se još nije riješilo pitanje dvojezičnosti u gradu heroju. Sada je trenutačno status quo.

Želim živjeti u državi u kojoj će mladi i ostali živjeti od svoga rada, u kojoj će biti osnovano ministarstvo iseljeništva koje će povezati Hrvatsku s našom dijasporom, koja se želi vratiti u Hrvatsku i gospodarski ju obnoviti. Želim živjeti u Hrvatskoj u kojoj će ovih 1,6 milijardi kuna koje se baca na razne udruge biti raspoređeno za poticanje gospodarstva i pronatalitetnu politiku kako bi pomogli onima koji žele imati više djece. Pustimo priče o 1000 eura, ništa to jednoj obitelji neće pomoći da se odluči imati više djece. Želim živjeti u Hrvatskoj koja će po hitnom postupku riješiti sva granična pitanja. 10.000 hektara hrvatske zemlje se nalazi s lijeve obale Dunava i hrvatska policija i vojska nema pristupa toj zemlji. Želim živjeti u Hrvatskoj koja će tražiti ratnu odštetu od Republike Srbije za sve ono što nam je učinila u Domovinskom ratu. Želim živjeti u Hrvatskoj koja je provela lustraciju i koja će zakonom zabraniti politički rad onima koji su bili politički aktivni u onom sustavu, koji su se ogriješili o hrvatski narod, koji su provodili jednoumlje, a danas nam prodaju priče o demokraciji. Želim živjeti u Hrvatskoj gdje će se oni zakonom zabraniti i neće moći djelovati u javnom životu jer su radili na štetu hrvatskog naroda. Želim živjeti u Hrvatskoj gdje će u gradu heroju Vukovaru, koji i dan danas traži nestalih 400 ljudi te ima brojne ratne rane, jedini službeni jezik biti hrvatski, a službeno pismo latinica makar tamo živio jedan jedini Hrvat. Želim živjeti u Hrvatskoj u kojoj ću slobodno bez da me netko krivo pogleda moći reći “Bog i Hrvati”.

Zato je na nama koji smo danas ovdje okupljeni da napravimo Hrvatsku kakvu mi želimo. Idemo zasukati rukave i pripremiti se za nadolazeće lokalne izbore i pokazati da Hrvatska konzervativna stranka ima svoje mjesto na političkom nebu Hrvatske i nakon toga dalje se pripremati, raditi u interesu mladog čovjeka, hrvatskog naroda i svih onih kojima je Hrvatska na srcu. Vjerujem uistinu da je ovo jedinstvo početak jednog velikog stampeda koji će zahvatiti hrvatsku desnicu i nećemo stati na ovome. Još jednom vas pozdravljam! Bog i Hrvati!

Tomašić oštro po Hahnu!

Ruža Tomašić

Zastupnica u Europskom Parlamentu Ruža Tomašić danas je uputila pitanje povjereniku za proširenje Europske komisije gospodinu Hahnu.

Obzirom da je u odgovoru kojeg je dao gospodin Hahn vidljivo da se Komisija ne ograđuje od knjiga kao što su „Ratovi, integracije i podjele“ (koja relativizira zločine iz vremena Domovinskog rata) i inicijative kao što je REKOM (koja, između ostaloga, na službenim stranicama propagira ideju o zajedništvu kroz umjetnu tvorevinu hrvatsko- srpskog jezika, oduzimajući Hrvatima pravo na vlastiti nacionalni jezik), nego takve inicijative i dalje svesrdno podupire moralno i financijski, zastupnica je povjerenika upitala sljedeće:

– U svjetlu vrlo osjetljivih pretpristupnih pregovora sa Srbijom, smatra li Komisija da je ispravan put iste učinkovitije privesti kraju, ukoliko se putem navedenih inicijativa hrvatskim žrtvama oduzme pravo na istinu, pravdu i dostojan počinak te ukoliko se relativizira zadnji pokušaj stvaranja velike Srbije?

– Budući da se u europskoj povijesti ispravno i pravedno validiraju činjenice iz ratova koji su se u dvadesetom stoljeću dogodili na europskome tlu, misli li Komisija da se relativiziranje hrvatskih žrtava može i treba moralno i pravno odvojiti od relativiziranja žrtava u Drugom svjetskom ratu i ostalim ratovima u Europi?

Podsjetimo, zastupnica Tomašić je u studenom prošle godine uputila povjereniku pisano pitanje na temu relativiziranja Domovinskog rata i hrvatske povijesti budući da je gospodin Hahn sudjelovao na predstavljanju dviju knjiga iz projekta „Zajednička povijest jugoistočne Europe“ koji provodi Centar za demokraciju i pomirenje u jugoistočnoj Europi. Njegova je glavna poruka bila da se povijest ne može podučavati „egocentričnim i etnocentričnim pristupom“ te da bi Komisija cijenila kad bi države s jugoistoka Europe ovakve knjige koristile kao materijal za nastavu u školama. Knjiga „Ratovi, podjele, integracija“ – bavi se i suvremenom poviješću Hrvatske. U njoj se o zločinima iz vremena Domovinskog rata (prvenstveno okupacije Vukovara) govori bez ikakvog vrijednosnog suda, bez konkretnih podataka i uz navođenje kako su obje strane činile zločine. Unatoč ogradi kako su stajališta iznesena u knjizi isključivo autorska, povjerenik je jasno stao iza ovog projekta, a EU ga i financira.

Zastupnica Tomašić je tako, prošle godine, uputila Europskoj Komisiji sljedeće pitanje:

– Smatra li Komisija doista da bi djeca u školama trebala učiti pojednostavljenu verziju povijesti lišenu znanstvenog pristupa, konkretnih činjenica i vrijednosnog suda?
– Misli li Komisija da je put k pomirenju relativizacija zločina i zločinačkih ideologija?

Budući da su se povjerenik Hahn odnosno Europska Komisija, u svom odgovoru, jasno svrstali na stranu koja očito nije svjesna da ovakav put vodi jedino potkopavanju društvenih preduvjeta za prenošenje istine sljedećim naraštajima, zastupnica Tomašić je, kako je navedeno na početku teksta, danas uputila novo pitanje. Nadamo se da će ovaj put Komisija promisliti prije davanja odgovora i shvatiti da se relativiziranjem povijesnih činjenica i ovako važnih pitanja,  odobravanjem ovakvih knjiga i inicijativa ne samo koči proces pomirbe, nego se i rade koraci unatrag.