Govor bivše predsjednice HKS-a Ruže Tomašić na Općem saboru HKS-a:
Ne znam ima li netko od političara koji je danas ponosniji od mene. Ušla sam u politiku kad sam imala 16 godina. U Kanadi sam postala sam članica Hrvatskog oslobodilačkog pokreta. Godine 1990. postala sam članica Hrvatske stranke prava. Danas, Hrvatska konzervativna stranka. Ali vidite, sve je to jedna tradicija. Stranka nikada nije bila moj cilj, nego sredstvo. I ona stranka koja nije radila dobro, nije ni dobra za mene, a tako ne bi trebala biti dobra ni za koga. Kažu neki da smo mi konzervativci produžena ruka Engleske. Europski konzervativci i reformisti imaju 76 zastupnika u Europskom parlamentu iz 18 država članica, od toga je samo 20 Engleza. Ostali su iz drugih država članica. Dakle, nismo ničija produžena ruka. A razlog zbog kojeg smo mi članovi ECR-a je što je to jedina grupacija koja se u Europskom parlamentu bori za Europu ravnopravnih država članica, za to da svaka država zadrži svoj jezik, tradiciju i kulturu. Kad smo ušli u EU ušli smo sa svojim jezikom tradicijom i kulturom. Mislim da je red i pošteno da to zadržimo i dalje. Kažu nam da smo staromodni. Konzervativizam je tradicija, to znači poštivati i držati se svojih temelja, a to je bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje. Onim elitistima koji žele stvoriti jednu Europu, jedan narod i jedan jezik poručujemo ‘neće proći’. Dok je konzervativaca, to se dogoditi neće.
Znate onu Thompsonovu pjesmu ‘E, moj narode’ i stihove: ‘A mi gluhi, nijemi, slijepi, svatko u svom kutu strepi, narod biran od Boga, dijeli nesloga”. Zar ima boljeg načina od ovog da pokažemo da nas ne dijeli ništa i da nas povezuje ljubav prema Hrvatskoj. Ali ona istinska, a ne proračunata ljubav, ne ona ljubav ‘ako imam nešto od Hrvatske onda ću raditi za tu Hrvatsku’. A sve vlade do sada su radile samo za svoj džep, a ne za Hrvatsku i mi ćemo dokazati da se politika može voditi pošteno, i te kako pošteno. Odlazim s mjesta predsjednice HKS-a kao presretna osoba. U politiku sam ušla čista obraza, čista obraza izlazim iz nje. I ostavljam nešto vrijedno iza sebe i recite mi koliko predsjednika stranaka to može za sebe tvrditi. Bog i Hrvati.