Večernji list – Pavliček zamijenio Tomašić

Hrvatska konzervativna stranka i Akcija za bolju Hrvatsku jednoglasno su na ujediniteljskom Saboru donijeli odluku o ujedinjenju dviju stranaka, Marijan Pavliček izabran za predsjednika HKS-a.

Pozdravni govori gostiju na saboru HKS-a

Josip Jurčević, prof. dr.

Poštovana gospođe i gospodo, pogotovo ujedinjeni HKS i ABH. S nizom pojedinaca iz jedne i iz druge stranke imao sam iznimno pozitivna iskustva i djelovanja. Zadovoljstvo mi je da se ti ljudi ujedinjuju na tom hrvatskom zajedništvu. Hrvatskoj je potrebno zajedništvo. Nadam se da ovo okupljanje neće završiti na ove dvije stranke da će i ostale manje stranke po broju i utjecaju, nažalost, napokon shvatiti da samo zajedništvom mogu nešto postići u Hrvatskoj, a to je osnovna zadaća politike, pa ja očekujem, podupirem i apeliram da se nastavi ovakvo okupljanje jer jedino to može spasiti Hrvatsku.

Hrvatska je desetljećima razarana pod komunističkim, totalitarnim sustavom koji se vrijednosno, organizacijski i upravljački preselio u Hrvatsku i razara ju sa svim globalnim negativnostima i destrukcijama. Dakle, radi se o jednom, kako unutarhrvatskom tako i globalističkom razaralačkom procesu kojemu će, nadam se, doći kraj, a da bi mu kraj došao što prije u Hrvatskoj, tu je konzervativizam koji ne znači da je to konzerva, nego da je riječ o jednom otvorenom procesu. Više nema podjela na lijeve i desne. Stanje u Hrvatskoj je došlo do toga da postoje samo pošteni, čestiti, socijalno i nacionalno orijentirani ljudi i oni koji to nisu. Nadam se, a i vjerujem, s obzirom na pozitivna iskustva s nizom pojedinaca iz obje, a sada jedne stranke, da će nastaviti tim putem, da neće biti uskogrudni da će biti otvoreni za daljnja objedinjavanja i zajedništvo i ja vam s najboljim željama čestitam što ste jednoglasno odlučili objediniti se i biti zajedno za bolju Hrvatsku u konzervativnom smislu. Hvala.

Mate Knezović, Obiteljska stranka

Dame i gospodo, poštovani prijatelji, čestitam vam na ovom hrabrom iskoraku. Znam da su se, osobito Željko Cvrtila, a i ostali iz HKS-a, zauzimali za jedan proces koji u Hrvatskoj može dovesti do jedne snažne i ozbiljne političke opcije. Puno je stranaka u Hrvatskoj, međutim mi moramo imati jednu ili dvije stranke kršćansko-konzervativnog naravoučenja. To je nužnost u Hrvatskoj i to je budućnost. Bez snažne političke opcije koja će uspjeti razoriti taj mentalni komunistički sklop koji nas terorizira iz godine u godinu, iz dana u dan, i koji nam ne da disati, koji protjeruje našu djecu izvan domovine, koji uništava našu kulturu i ima izuzetno snažan napad na naše branitelje, ne samo na njihova prava, nego i na njihove osobnosti i obitelji. To mogu reći jer zastupam puno branitelja. U institucijama rade ljudi duboke razaračke snage, čvrste odluke i duboke mržnje prema hrvatskim braniteljima, a to znači prema Hrvatskoj. Moramo stvoriti jedan snažan okvir koji će osloboditi Hrvatsku, dati joj krila i usmjeriti ju u budućnost u kojoj će čovjek biti važan, u kojoj će obitelj biti važna, u kojoj će naša povijest i kultura biti važni. Zato vam čestitam na ovom uistinu hrabrom iskoraku. Znam da je bilo teško i zato ovaj proces treba nastaviti i jačati. Mislim da je prilika već na ovim izborima da se procesi nastave. Želim vam uspješan rad. Hvala.

Jurica Šojić, HSS Stjepan Radić

Draga gospodo, braćo i sestre, drago mi je da sam ovdje među svojim borcima i domoljubima. Ovdje sam u ime HSS-a Stjepan Radić, koji je sljednik ‘crvenog HSS-a’, znači ‘otpadnika’ koji su iz bivšeg HSS-a prešli u novu političku opciju koja će sigurno biti na putu braće Radić, i na kraju, u ime opcije koja je bila dijelom Saveza za Hrvatsku, koji je vjerojatno bio preteča i ove vrijedne inicijative u kojoj ćemo, jednoga dana, pretpostavljam, završiti. Dao Bog da nam to uspije i da se vidimo još više, jer je to jedini put da nam Hrvatska i hrvatski narod opstanu. Zahvaljujem još jednom što ste me pozvali.

Miro Laco, 365 Milan Bandić – Stranka rada i solidarnosti

Poštovani, koristim ovu prigodu da vam čestitam na ovom hrabrom činu ujedinjenja, posebno u svjetlu dugogodišnjeg raspadanja političke scene, odnosno političke snage čijem profilu pripadate. Nažalost, to se prečesto događalo pod utjecajem stranaka koje su imale interes da razjedine tu političku scenu i odmaknu je od toga da se u Hrvatskoj konačno formira ozbiljna snaga desne političke provenijencije. Ako je to ovaj čin, posebno kada se radi o ujedinjenju, onda treba najprije preskočiti taštine koje, nažalost, u našoj politici ima previše. Ako ste u tome uspjeli, i to jednoglasno, time ste pokazali jednu odgovornost, ne samo prema svojim strankama nego i prema političkoj sceni i budućnosti Republike Hrvatske. Vjerujem da je pred vama svijetla politička budućnost, a zalog za to je rad vaših predsjednika, predsjednice, odnosno predsjednika, koji su bespogovorno branili svoje ciljeve i ideje pokazujući da na hrvatskoj političkoj sceni mogu egzistirati ljudi koji su spremni do kraja braniti svoj politički stav. Još jednom želim vam puno uspjeha i veselim se našoj budućoj suradnji. Hvala.

Ladislav Ilčić, Hrast – Pokret za uspješnu Hrvatsku

Poštovani Konzervativci, poštovani članovi Akcije za bolju Hrvatsku, čestitam vam na ujedinjenju i srdačno vas pozdravljam. Mi već godinama pratimo vaš rad, s ABH smo sudjelovali u organizaciji skupova na Trgu prije šest godina, bili smo zajedno u Savezu za Hrvatsku. Rad Ruže Tomašić izrazito pratimo u Europskom parlamentu i moram reći da ona ne samo da glasuje točno onako kako bi mi htjeli, nego kada i mi dobivamo neke informacije i akcije i prosljeđujemo gospođi Tomašić, ona aktivno lobira za njih unutar konzervativne grupe, na čemu smo joj jako zahvalni. Prateći vaš rad vidljivo je da vam motiv za ulazak u politiku nije nekakav osobni interes, već da to činite iz uvjerenja. A te vrijednosti na neki način definira hrvatski narod, od ljubavi prema domovini, narodu, braku i obitelji. To su te vrijednosti koje su u vašem djelovanju očite. Danas nije lako promovirati te vrijednosti. Kada govorite o hrvatstvu ili ljubavi prema Domovini, onda se obično nađe predstavnik neke druge nacionalne pripadnosti i kaže nemoj me diskriminirati, ne smiješ govoriti o hrvatstvu jer se osjećam diskriminiranim. Ili kada pozitivno govorite o braku i obitelji, kao što se nama dogodilo još 2004., onda su lezbijska udruga Kontra i Ženska mreža Hrvatske digle tužbu protiv mene, i ja sam kažnjen s 18 mjeseci zatvora jer pozitivnim govorom o braku ja diskriminiram istospolnu zajednicu, bar prema njima. Dakle teško je danas promovirati opće ljudske vrijednosti.

‘Nemojte ideologizirati’, ‘ne treba nam ideoloških podjela’, često čujete takve izjave. Ograničavanjem i poistovjećivanjem sustava vrijednosti s ideologijom, jer ideologija jest jedan skup ideja, ali ima taj jedan vid isključivosti, pokušava se eliminirati vrijednosni pristup politici i politiku svesti na jednu tehniku, jednu tehnokraciju i bljutavi politički kolektivizam. Mi u Hrastu smatramo da je to loše i zagovaramo potpuno suprotan pristup politici.
Da nema vrijednosti, da nema ljubavi branitelja prema svojoj Domovini, ne bi bilo ni Hrvatske. Pa nisu branitelji išli braniti Hrvatsku zato što će kasnije dobiti mirovinu. Išli su u rat isključivo zbog vrijednosti, isključivo iz svoje ljubavi prema Domovini. Pa nisu ni znali hoćemo li dobiti rat. Ili, nitko od vas nije rađao djecu zato što će dobiti porezne olakšice i dječji doplatak. Dakle, to smo svi radili jer smo imali te vrijednosti u sebi, jer cijenimo djecu i taj odnos između žene i muškarca. I te vrijednosti trebamo ih promovirati i dalje. I zato smo danas ovdje. Zato vam čestitam na ujedinjenju i nadam se da ćete nastaviti u tom smjeru. Mislim da nema logike da postoji više stranaka i političkih opcija na bliskoj točki političkog spektra. Prije pola godine smo već pokazali otvorenost za suradnju s vama i nadam se da ćete se nakon Sabora moći s time ozbiljno pozabaviti.
U Šibeniku su se naši i vaši već dogovorili. Mislim da je posložena jedna opcija koja ima realne šanse ući u drugi krug. Mislim da je to jedan pilot projekt koji bismo mogli primijeniti i u drugim dijelovima Hrvatske i tome se iskreno nadam. Hvala lijepa.

Nekoliko misli o abortusu i zakonima

Ivica Šola teolog, komunikolog, novinar i profesor na Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku svoje razmišljanje o abortusu i zakonima podjelio je s čitateljima Slobodne Dalmacije.

Zakoni zabranjuju prebrzu vožnju, pa ljudi opet prebrzo voze. Zakoni zabranjuju krađu, pa ljudi opet masovno kradu. Zakoni zabranjuju ubijanje, pa se ljudi opet ubijaju. Zakoni zabranjuju neplaćanje poreza, pa ljudi opet rade na crno.

Kada bi se zakonima svijet i ljude moglo učiniti boljima, kada bi se samom činjenicom postojanja bilo kakve zabrane iskorijenilo zlo, svijet bi postao raj na zemlji. Hrvatska ima dobre zakone, ali to za njen prosperitet ne znači ništa. Opće mjesto u tom smislu je Bismarckova misao: “S lošim zakonima i dobrim upravljačima može se dobro vladati, ali s lošim upravljačima i dobrim zakonima nikako.”

Ortega y Gasset reče kako su zakoni nastali zbog beznađa uzrokovanog iskvarenom ljudskom naravi. Tako smo krenuli kao civilizacija proizvoditi zakone, s krajnjim učinkom da smo izbjegavajući zakon džungle stvorili džunglu zakona. Stvar je bizarna, da bismo osigurali da ljudi poštuju deset zapovijedi božjih napisan na pola kartice teksta, mi smo donijeli sto milijardi zakona, zakonodavnu džunglu.

Zato možemo reći i obrnuto, zakoni su pisani za nedobre ljude, dobrim ljudima ne treba zakon da ne bi krali ili činili bilo kakvo zlo. Ako mi zakon ne brani da ne smijem varati ženu, dobar čovjek to svejedno neće učiniti. Ako nekoj dobroj ženi zakon ne brani da ostavi svoju djecu, ona to svejedno neće učiniti.

Ovdje ne govorimo protiv postojanja zakona, zakonske regulative, niti protiv pravne države i njenih institucija, već o mentalitetu koji od zakona čini metafizičku, soteriološku kategoriju.

Moja pokojna mater rodila je nas osmero. Nju nije uopće zanimalo što kaže jugoslavenski zakon o abortusu, ona je znala da je to zlo, ubojstvo ljudskog života. Njoj zakon, permisivan ili restriktivan, uopće nije bio bitan. Ona je u istini imala izgrađene moralne stavove. Kada su ljudi normalni, zdravog razuma i moralnog osjećaja, zakoni su nepotrebni, beskorisni, kada su ljudi pokvareni, svaki će zakon prekršiti, pa i u slučaju da se abortus zakonski zabrani.

Mogli bismo zakonom propisati da ljudi budu sretni, zar ne? I? Mogli bismo zakonom propisati da se Hrvati moraju kupati svaki dan kako bi u tramvaju i čekaonicama bilo podnošljivije, zar ne? I? Ovaj dio najbolje zaključiti mišlju koju je Platon izrekao prije više od dvije tisuće godina: “Dobri ljudi ne trebaju zakone da bi im rekli da se ponašaju odgovorno, dočim će zle osobe uvijek naći načina kako da izigraju zakon.”

Ne trebam posebno napominjati da kada su u pitanju bioetičke teme prihvaćam nauk moje Crkve. I briga me za zakone, meni država zakonski može dopustiti da ubijemo svoje nerođeno dijete, no ja to neću, to je zlo, kakav god bio zakon.

S druge strane, muškarci i žene, posebno agresivne feministice, koji u ovoj raspravi oko abortusa kao glavni argument navode žensko pravo na izbor, jer se radi o njenom tijelu, također, kakav god bio zakon, i da se pobačaj zabrani, oni će ga učiniti, naći će načina. Platon je u gore citiranoj rečenici rekao sve.

Ipak, valja reći da proabortivna argumentacija, moja sloboda – moje tijelo – moja privatnost, koju ovi libertinci iznose, pa i predsjednik ustavnog suda Šeparović, smjesa je sofizma, logičke i znanstvene neodrživosti, udarac na elementarni zdrav razum. Protiv nje na istom ovom mjestu napisah: “Jedan od ‘patrijarha’ liberalizma John Stuart Mill u spisu ‘O Slobodi’ jasno kaže da je ‘nad samim sobom, nad svojim duhom i tijelom svaki individuum suveren.’

Dakle, reći će feministica, ‘ja sa svojim tijelom mogu raditi što hoću.’ Je li baš tako? Jedan drugi liberal, Norberto Bobbio, protivnik abortusa koji je tu bio više na liniji s papom Pavlom VI., nego na libertinskoj, odgovorio je: ‘Premda se na prvi pogled čini da bi abortus bio savršena aplikacija Millovog principa, ja kažem da je to aberacija istog. Individuum je jedan, pojedinac.

U slučaju abortusa postoji drugo tijelo u tijelu žene. Samoubojica raspolaže sa svojim pojedinačnim životom. No abortusom se raspolaže tijelom drugoga.'” Da, to nije rekla Željka Markić, niti nadbiskup Barišić, već jedan od korifeja europske liberalne misli.

Prošlo ljeto u dvorište mi ušla zmija, djeca vrište, krenem je ubiti, a čovjek kraj mene mi kaže kako je zmija zaštićena, da je ne smijem ubiti jer su visoke novčane kazne. Rekoh, briga me za zakone, ali prema zdravom razumu nije mi jasno kako to da je dopušteno ubiti nerođeno dijete, a nije dopušteno ubiti gmizavca koji traumatizira već rođenu djecu?

A što mislim o odluci Ustavnog suda? Ništa. Sve što trebam misliti o ovome naučio sam još od pokojne matere. Pa i to da ubiti nerođenog nije nikakva “privatna stvar žene”, kako reče Šeparović, pogotovo stoga što ni ubojstvo zmijurde na mom privatnom posjedu nije moja privatna stvar.

Tuđi život nije ničija “privatna stvar”, sudbina tuđeg života ne može biti objekt ničijeg “slobodnog izbora”. Parafrazirajući Platona, zakoni se, očito, donose radi zmija, a ne radi ljudi.

Konzervativizam je politička budućnost

Predsjednik Akcije za bolju Hrvatsku, a sada politički tajnik HKS-a Željko Cvrtila, uoči ujediniteljskog Sabora dviju stranaka dao je veliki intervju za tjednik 7dnevno od 3. ožujka 2017. koji prenosimo u cijelosti:

Nakon potpisivanja Deklaracije o ujedinjenu Hrvatske konzervativne stranke (HKS) i Akcije za bolju Hrvatsku (ABH), uoči Sabora ujedinjenja 4. ožujka 2017. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, razgovaramo sa magistrom Željkom Cvrtilom, predsjednikom ABH.

Gospodine Cvrtila, po čemu se razlikuje ovo najavljeno ujedinjenje od ostalih ujedinjenja na desnici, kojih je do sada bilo nekoliko i sva su neslavno završila?

Do sada nismo imali ujedinjenja, imali smo okupljanja koja su, na žalost, neslavno završila. Razlog tomu je što su sva dosadašnja okupljanja bile koalicije stranaka ili platforme s elementima koalicije, koje su same po sebi prilično krhki oblik suradnje čak i u demokratski razvijenijim političkim sustavima od hrvatskog. Od osnutka ABH sudjelovali smo u svim tim okupljanjima, vrlo brzo uočili sve probleme domoljubne političke pozornice i došli do zaključka da je jedino rješenje gašenje svih malih stranaka i stvaranje jedne zajedničke stranke. Zagovarali smo takav oblik ujedinjenja, osobno sam razgovarao s predsjednicima gotovo svih tih stranaka, ali osim Ruže Tomašić, odnosno HKS-a, nitko drugi nije imao dovoljno sluha za to.

Poplava raznih nezavisnih lista, čega smo svjedoci u posljednje vrijeme, je još gora opcija od poplave političkih stranaka. Nezavisne liste dovode do još većeg cijepanja domoljubne političke scene, a da pri tome one nemaju nikakve programe, statute ili članstvo koje bi ih činilo nekome odgovornima ili obveznima na provođenje onoga što su njihovi nosioci proklamirali u izbornim kampanjama. Nezavisne liste su se, na žalost, pretvorile u nove prijevare hrvatskih birača.

Prilikom potpisivanja zajedničke deklaracije o ujedinjavanju vaših stranaka najavili ste da će vam se pridružiti još neke stranke?

Razgovarali smo s nekoliko stranaka tijekom dogovora koji su prethodili Deklaraciji i zainteresiranih za ujedinjavanje ima. Nekima još treba vremena za službena očitovanja svojih stranačkih tijela, neki još razmišljaju. Vremena za odluku imaju, nikad neće biti kasno da se pridruže. Sabor ujedinjenja održat će se 4. ožujka ove godine, ali nećemo ni nakon toga nikome zatvoriti vrata, dapače pozivamo da nam se pridruže sve stranke i pojedinci koji su zainteresirani za stvaranje jedne čvrste nacionalne i domoljubne stranke s konzervativnim predznakom.

No, već sada imamo dogovore s nekoliko politički aktivnih grupacija (cijele organizacije) koje su nekada pripadale strankama poput Hrasta, HSS-a, HSP-ova, Hrvatske zore i pojedinih udruga, s kojima dijelim iste političke stavove. Oni će također biti sastavni dio Sabora ujedinjenja.

Treba biti svjestan da se rascjepkanošću na veliki broj stranaka, pojedinaca i nezavisnih lista ne može učiniti ništa za svoju domovinu i svoj narod. Samo zajedništvo nas može učiniti snažnim čimbenikom promjena. Sami ne možemo ništa, zajedno možemo sve. Zato i ovaj puta koristim priliku da pozovem sve domoljubne političke grupacije i pojedince da nam se pridruže. Samo ljudi koji u nekom momentu mogu zatomiti svoje niske strasti, poput golemih stranačkih ambicija, mogu u budućnosti učiniti velike stvari za druge, za narod i domovinu. Mi u HKS-u i ABH-u smo osobne ambicije stavili ispred općeg dobra. Mnogi čelnici „domoljubnih“ stranka, na žalost, to nisu u stanju učiniti.

Najavljujete Sabor ujedinjenja, što on točno znači?

Na tom saboru članstvo obiju stranaka i ostalih navedenih političkih grupacija i udruga formalnopravno će potvrditi svoju, kroz stranačka tijela već ranije izraženu, volju za ujedinjavanjem. Nakon toga raspuštaju se postojeća stranačka tijela i bira se novo zajedničko vodstvo.

Tko će biti predsjednik nove stranke i kako će se stranka zvati?

Zadržat ćemo naziv Hrvatska konzervativna stranka, s tim su svi u ABH-u suglasni, jer u konzervatizmu kao političkoj opciji vidimo budućnost ne samo hrvatske, nego i svjetske politike. Za dužnost predsjednika ni ja ni gospođa Ruža Tomašić nećemo se kandidirati, članstvo na Saboru izabrat će novo vodstvo stranke i novog predsjednika, pa bi sada možda bilo rano govoriti o tome.

Konzervatizam kao budućnost?

Pogledajte što se događa u svijetu – i ne mislim pritom samo na politiku. Ljudi se vraćaju svojim nacionalnim i tradicionalnim vrijednostima u svim segmentima, jer globalistička i liberalistička politika svijetu nije donijela puno toga dobrog. Otpor globalista i njihovih masovnih medija prilično je agresivan, jer su svjesni da dolazi kraj njihovoj agendi. U istočnom dijelu Europe konzervativci su već preuzeli vlast i čvrsto brane interese svojih država i svoga naroda, novi američki predsjednik je konzervativac, dok u zapadnom dijelu Europe sve više jačaju stranke konzervativnog predznaka, usprkos žestokoj medijskoj kampanji koja se vodi protiv njih. Hrvatsku je također preplavio taj val i većinsko konzervativno biračko tijelo naprosto traži opciju kojoj bi dalo svoje povjerenje, a to se najbolje može iščitati upravo po broju preferencijalnih glasova kojeg osvajaju kandidati konzervativnog svjetonazora. Na žalost, ti kandidati poslužili su samo kao mamac za glasove na listama pojedinih stranaka, birači su opet prevareni, a izvršnu vlast obnašaju ljudi bez ikakvog svjetonazora, stava i mišljenja o bilo čemu, osim kako ugoditi globalističkim i tuđim interesima. No rezultati izbora nose i drugu poruku, a to je da će birači ili apstinirati od izbora ili povjeriti glas jednoj jakoj stranci kao što je HDZ, čak i pod rizikom da budu prevareni, ali neće glasati za male stranke bez obzira na kvalitetu ljudi i programa tih stranaka. Mi smo tu poruku shvatili, nadamo se da će s vremenom i ostali.

Mislite li da HDZ nije u stanju štititi hrvatske nacionalne interese?

HDZ je do sada pokazao i dalje pokazuje za što su sposobni, odnosno za što nisu. Kritičara HDZ-ove politike u Hrvatskoj ima i više nego dovoljno, među koje ubrajam i sebe. No bez obzira što bih i sada mogao nabrojiti nekoliko katastrofalnih primjera, ovaj puta preskačem kritiku. Radije bih ovu priliku iskoristio pozivati sve druge kritičare na udruživanje u jednu zdravu političku opciju u kojoj ćemo naše riječi prevesti u djela. Ne mislim, naravno, da lošu politiku ne treba prozivati, ali treba ponuditi i rješenja nasuprot onome što kritizirate. Uvjeren sam da hrvatski birači ne trebaju još jednu političku prijevaru kakvu su dobili s Mostom i Živim zidom. Oni su dobili povjerenje jednog dijela birača samo na temelju kritike, a pokazalo se da rješenja nemaju. Mi ćemo i tu biti konzervativni. Kritizirat ćemo samo ono gdje ćemo znati i moći ponuditi bolja rješenja za Hrvatsku. Nikada nećemo odustati od bolje Hrvatske, koju zaslužuju svi koji je doživljavaju kao svoju domovinu.

Ide li onda kritika u smjeru Mosta i Živog zida?

Ne, ni njih ne namjeravam kritizirati, nego prepustiti biračima neka ih procijene po njihovim djelima. Samo konstatiram činjenice da je Most dobio povjerenje birača da napravi promjene u društvu, a dobili su pojedince koji su dolaskom na vlast postali sami sebi oporba, od kojih su neki još gori od onih koje su kritizirali. Živi zid je dobio povjerenje socijalno najugroženijeg dijela birača koji je očekivao borbu za siromašne i obespravljene, a dobio je Pernara koji sabornicu i medijski prostor koristi za promicanje velikosrpske ideologije.

Zajedno s Pernarom bili ste protiv ulaska Hrvatske u EU, kako danas gledate na Hrvatsku kao članicu EU-a?

Pernarovi i naši motivi protiv ulaska Hrvatske u EU bili su potpuno različiti, što je kod njega tek sada vidljivo. To vam je odličan primjer kako u politici morate biti iznimno oprezni kad ste protiv nekoga ili nečega. I dalje smatram da Hrvatska može opstati samo kao neovisna i suverena država bez udruživanja u bilo kakve zajednice, jer u njima nikad nismo dobro prošli. No većina birača odlučila je drukčije – i sad kad smo već ušli u EU onda se moramo boriti za što bolji položaj Hrvatske unutar te zajednice, s potpunim suverenim pravom da hrvatski narod i izađe iz te zajednice. Srećom i u drugim članicama EU-a postoje istomišljenici koji se bore za interese svojih država, dok Europu vide kao zajednicu suverenih država, a ne kao naddržavu koja će svima diktirati pravila igre. Od svih zastupnika iz Hrvatske koji u Europskom parlamentu takvu politiku zastupaju je jedino Ruža Tomašić – i jedino je HKS članica europske grupacije konzervativaca i reformista.