Rastrošnost političara

Kandidati za gradonačelnika Grada Zagreba ne odustaju od svoje rastrošnosti te izgleda kao da se natječu u davanju obećanja tko može potrošiti više proračunskih sredstava. U tome osobito prednjači uvažena gospođa Anka Mrak Taritaš za kojom ne zaostaje ni gospodin Milan Bandić. Pri tome se spominju različiti projekti kojima će se izgraditi zabavni parkovi, stambene zgrade, mostovi, prometnice itd. Jesu li doista svi ti projekti primarno potrebni i izvedivi s obzirom na veličinu gradskog proračuna, visinu zaduženosti, kamata koje dolaze na naplatu, financijskog stanja građana kao i stvarne učinkovitosti „Zagrebačkog Holdinga“?

Nije teško zaključiti da bi za ispunjenje takvih namjera Zagreb trebao biti jako bogat grad s visokom kvalitetom života kao i bogatim sugrađanima koji bi sve to mogli bezbolno podnijeti.  Pitanje koje nam se nameće, po već ustaljenom šablonu, glasi ovako: Idu li svi ovi potezi samo u smjeru podilaženja građanima pred nadolazeće izbore?

S druge strane, takvo ponašanje pokazuje potpunu neosjetljivost za probleme običnih građana i razumijevanja njihovih životnih potreba koji pod prisilom poreza, prireza i različitih davanja jedva preživljavaju te s mukom izdvajaju novce kojima se puni proračun Grada Zagreba. Ni najcrnja noć ne može sakriti moguće posljedice mračnog gradonačelnikovanja dotičnih koje može ići samo u smjeru povećanja navedenih troškovnih stavki, a samim tim i dodatnog opterećenja građana.

Zašto političari, jednom za promjenu, ne bi usmjerili napore na smanjivanje cijena komunalnih i inih usluga, rasterećenja raznih davanja, smanjenja budućih zaduživanja te analize i izrade planova za vraćanje postojećih dugova? Zašto, jednom za promjenu, ne bi bio predstavljen model racionalnog poslovanja i upravljanja gradskim poglavarstvom?

Sigurno je lako izvedivo, no da bi se postiglo nužno je učiniti veliki korak i odreći se kontrole cjelokupne gospodarske aktivnosti Grada Zagreba putem „Zagrebačkog Holdinga“. Njegova decentralizacija i demonopolizacija nesumnjivo znači gubitak utjecaja, moći, prestiža kao i vazalnog odnosa glasačke mašinerije unutar tih struktura. Tako bi se decentralizacijom postiglo transparentije poslovanje za kojim žude svi građani, ali i veća učinkovitost te samoodrživost pojedinih poduzeća. Demonopolizacija bi pridonijela smanjenju cijena komunalnih i inih usluga, osigurala bi bolju kvalitetu proizvoda te omogućila veći asortiman čime bi se utjecalo i na troškovno rasterećenje građana.

Poltičari nikako da shvate kako njihova zadaća nije upravljaje gradskim tvrtkama nego gradskim poglavarstvom. Uloge političara, kao što i sama riječ kaže, prvenstveno su političke naravi dok je njihova svestrana stručnost, koju pokušavaju prodati po niskoj cijeni, izrazito upitna. Oni bi trebali osluškivati puls građana, donositi mjere, akte, strategije i koristiti alate koji zadovaljavaju potrebe te olakšavaju život građana.

Pomrčina koja nas uskoro očekuje na političkom nebu Grada Zagreba mogla bi se opet odigrati po davno definiranoj strategiji. Obećaj puno, ne ispuni gotovo ništa, a pri tome zagrizi bogati Holdingov kolač. Važno upozorenje. U svibnju obavezno staviti naočale!

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on email
Email
Share on print
Print