Gradonačelnik grada Zagreba, gospodin Milan Bandić, nakon pet osvojenih mandata i šesti put se kandidira za čelnu poziciju u Gradu Zagrebu. Gospodin Bandić ima na to pravo, no i mi imamo pravo postaviti pitanje ne temelju čega smatra da zaslužuje još jedan mandat? S obzirom na sve afere koje su pratile gradonačelnika za njegovih mandata na čelu Grada, uključujući i određeno vrijeme provedeno u pritvoru, građani Zagreba se pitaju postoji li možda određena nomenklatura ili klijentelistička interesna skupina koja mu omogućava da se uvijek izvuče, ponovno kandidira i pobjeđuje na izborima. Pitaju se i dobivaju li te skupine nešto zauzvrat za potporu koju mu pružaju.

Također, postavlja se pitanje o karakteru gradonačelnikovog biračkog tijela i je li ono koncentrirano u visoko centraliziranom “Zagrebačkom holdingu” te osigurava li mu dobar dio glasova potreban za pobjedu na izborima. Ako je tako, zar se tu ne radi o klasičnoj monopolizaciji lokalnih izbora u Gradu Zagrebu gdje se pobjednik zna i prije nego je bitka započela?

Podsjetimo, centralizacija „Zagrebačkog Holdinga“ izvedena je spajanjem gradskih poduzeća u jednu veliku megatvrtku monolitnog sustava. Sve pod krinkom racionalizacije poslovanja, optimalizacije radnih mjesta i smanjenja troškovnih kategorija. Međutim, troškovne kategorije u Holdingu nikada nisu bile veće, proračun se širi poput napuhanog balona, javlja se prezaduženost, broj zaposlenih gotovo je veći nego broj pripadnika oružanih snaga RH, a o tehnološkoj zaostalosti da i ne govorimo. Centralizacija ovog sustava svakako uključuje koncentraciju moći u rukama uskog kruga ljudi i kontrolu nad gotovo svim gospodarskim aktivnostima Grada Zagreba obzirom da su gradske tvrtke najveći generator gospodarskih aktivnosti. Posljedično, centralizacijom sustava stvara se pogodno tlo za nepotizam, korupciju, nestručnost, neprofesionalizam itd.

Nadalje, iz proračunskih stavki lako je vidjeti kako su menadžerske strukture unutar gradskog poglavarstva i gradskih poduzeća „Zagrebačkog Holdinga“ vrlo dobro plaćene. Ako je riječ o stručnjacima, otkuda onda percepcija u javnosti da su gradske tvrtke neučinkovite, pa čak i gubitaši? Kako opravdati visoke plaće, luksuzne automobile i velike bonuse koji idu uz ta radna mjesta?

Može se zaključiti da se svaka dobit dijeli među ‘menadžerima’, a gubitke plaćamo mi, obični građani kroz konstantno povećanje cijena komunalnih i inih usluga, povećanje prireza, nameta, raznih davanja kao i putem novih zaduživanja i dugovanja koja svojom pasivnošću ostavljamo svojoj djeci samo da bi povlašteni i njihovi bližnji danas dobro i kvalitetno živjeli.

Nakon svega navedenog, nije li logično rješenje potražiti u decentralizaciji Zagrebačkog holdinga? Neće li se tako učiniti transparentnijim poslovanje svakog pojedinog poduzeća koje je trenutačno utopljeno u moru drugih gradskih poduzeća? Nije li razumnije da konačno zavladaju stručnost i profesionalizam kao glavni ekonomski instrumenti učinkovitosti pri čemu će se posao dobivati na temelju istinskih kvaliteta, a ne podobnosti i kvantitete. Nije li došlo vrijeme da se postavi sustav u kojem će se dobit reinvestirati u novije tehnologije kako bi tvrtka postala učinkovita, a time i samoodrživa? Vrijeme je za uvođenje transparentnog poslovanja, učinkovitosti i samoodrživosti, smanjivanja prireza, nameta, davanja i veću kvalitetu usluga.

Prema svemu navedenom neka građani Zagreba prilikom izlaska na predstojeće izbore procijene što trenutačno imamo i zadovoljava li ovako ustrojen Zagreb naše potrebe? Inzistiranje gosp. Milana Bandića na daljnjem ostanku naredbodavnog „centraliziranog sustava“ upravljanja gradskim poduzećima, svakako nameće jasne zaključke. Vrijeme je da se ti zaključci pretoče na glasačke listiće.

Bernard Tomašević, struč. spec. Oec.
GO HKS-a Grada Zagreba