Cvrtila: Sigurnosna situacija lošija je nego ’91. godine

Mr. sc. Željko Cvrtila u razgovoru za portal Hrvatskog kulturnog vijeća govorio je o trenutačnome stanju sigurnosti RH, sve učestalijim provokacijama iz Srbije te  sigurnosnim izazovima. Intervju prenosimo u cijelosti.

 

Željko Cvrtila: Sigurnosna situacija za Hrvatsku lošija je nego ’91. godine

Mr. Željko Cvrtila u profesionalnoj je mirovini i bavi se konzultantskim poslovima za javnu i privatnu sigurnost, poslovnom sigurnošću, ISO standardima, pisanjem stručnih članaka i predavanjima s područja sigurnosti. Predsjednik je političke stranke Akcija za bolju Hrvatsku. U Ministarstvu unutarnjih poslova proveo je od 1987. do 2009. godine. Magistar je kriminalistike. Sudjelovao je u izradi i pripremi mnogih zakonskih i podzakonskih akata, međunarodnih ugovora te nacionalnih akcijskih planova i strategija. Objavio je trideset članaka s područja kriminaliteta i sigurnosti, autor je knjige „Kako kontrolirati organizirani kriminalitet u Hrvatskoj”.

Kako tumačite sve otvorenije i drskije akcije nekih skupina, tzv. Inicijative mladih za ljudska prava, Radničke fronte te još nekih udruga i stranaka, u namjeri da oskrnave spomen-ploču 11-orici poginulih hosovaca u Jasenovcu?

– Časni branitelji koji su poginuli u domovinskome obrambenom ratu sigurno nisu zaslužili da se prema njihovim  spomen-obilježjima pojedine skupine ili bilo tko odnosi na takav način. To niti jedna država ne bi tolerirala prema svojim braniteljima. Mislim da nikoga ne bi trebao vrijeđati natpis na toj ploči jer su pod tim pozdravom ti ljudi branili Hrvatsku u Domovinskome ratu. U tim ratnim vremenima nikome taj natpis nije smetao. Mnoge stvari danas u Hrvatskoj imaju iste nazive kao što su imali u NDH, pa valjda netko ne misli da bi sve te nazive trebalo mijenjati ili ukidati, poput imena Hrvatske, službenoga novca kune itd.

– Sumnjam da je živim suborcima bila namjera nekoga vrijeđati postavljanjem spomen-ploče, nego im je bila namjera jednostavno odati počast poginulim prijateljima i suborcima. Postoje neki kojima smeta natpis Za dom spremni, ali u Hrvatskoj je mnogo više onih kojima smetaju razni natpisi i simboli komunizma, poput zvijezde petokrake, pod kojima se događala agresija na Hrvatsku tijekom koje su u Domovinskom ratu mnogi naši suborci stradali i bili zlostavljani. I jedni i drugi simboli su dvojakoga karaktera s tim da Četnički spomenik su samo simboli koji asociraju na NDH zabranjeni, dok simboli zločinačkoga komunizma nisu. Dakle postavljena su dvojaka pravila jer očito još uvijek Hrvatskom vladaju oni koji su jako vezani uz komunističke simbole.

S druge strane, imamo četnička obilježja pod kojima su bez trunke dvojakosti počinjeni stravični zločini i u 2. svjetskome ratu i u Domovinskom ratu. Na području Hrvatske imamo nekoliko spomenika podignutih u čast četničkih zločinaca, a radi se o područjima na kojima su isti te zločine činili, ali se nitko od navedenih dušebrižnika nije zbog njih uznemirio niti ih je pokušao ukloniti, da ne govorim o sramotnome ponašanju hrvatske službene politike prema tome.

Ne zaboravimo spomenuti i to kako su one političke grupacije koje danas na sav glas brinu o pijetetu žrtava Jasenovca nasilno uvele ćirilične ploče u Vukovar i pri tom ih ni najmanje nije bilo briga niti za pijetet prema žrtvama niti za žestoke reakcije u javnosti.

5000 ratnih zločinaca slobodno šeće

Jesu li njihove noćne akcije prekrivanja spomen-ploče svojim plakatima terorističko djelovanje, odnosno jesu li indicija još radikalnijega bombaškoga djelovanja u Hrvatskoj, odnosno postavljanja eksploziva pod spomenike hrvatskim braniteljima?

– Ne bismo te akcije (za sada) mogli smatrati terorističkim djelovanjem jer nije dolazilo do brutalnih razaranja tih ploča Radnička frontai/ili okolne imovine. U što će se te akcije ubuduće razviti, teško je prognozirati. Netko namjerno potencira te rasprave o simbolima kako bi Hrvatsku i dalje držao kao taoca prošlosti i eventualno izazivao stalne napetosti, prijepore u društvu i moguću destabilizaciju države. Nadam se da nikome ne će pasti na pamet bombaško djelovanje jer onda taj svakako ulazi u kaznenu sferu terorističkoga napada. Mislim da se trebaju zauzeti jedinstveni standardi prema simbolima zločinačkih režima, a ne jedne simbole zabranjivati, a druge veličati. Tek tada će štovatelji partizanskih i komunističkih zločina proći katarzu koju još uvijek nisu prošli.

Ne sporim antifašizam jer je to svjetski pokret koji je bio potreban, ali svatko normalan mora osuditi partizanske zločine nakon završetka rata. Pola stoljeća prikrivanja toga zločina čije tragove svakim danom sve više otkrivamo čine taj zločin još strašnijim i monstruoznijom jer je žrtvama uskraćeno čak i pravo na dostojanstven ukop i grob. Osim toga imamo i strašne komunističke zločine počinjene za vrijeme jugoslavenskoga režima. Dok se mi bavimo simbolima, pored nas prolaze mnogo veći problemi s kojima se nitko ne bavi, poput ratne odštete koju nesporno treba tražiti od Srbije, rješenje graničnih pitanja, traganje za nestalima u Domovinskome ratu, progon ratnih zločinaca kojih je barem 5000 koji slobodno šeću ovim prostorima. Istovremeno, Srbija stalno potencira te simbole kako bi se oprala zbog zločina u nedavnoj prošlosti ili barem izjednačila krivnju u smislu vi ste činili zločine u 2. sv. ratu, a mi sada, pa smo isti. Pogrešno je nasjedati na takvu velikosrpsku, SANU programom instruiranu propagandu.

U prošlogodišnjemu izvješću SOA je apostrofirala porast četničkoga, odnosno velikosrpskoga ekstremizma u Hrvatskoj kao jednoj od prijetnji sigurnosti u RH. Koliko posljednje noćne akcije skrnavljena spomen-ploče poginulim HOS-ovcima korespondiraju s tom SOA-inom ocjenom i znače li da je problem još i veći nego što je SOA ukazala?

– Mislim da je to realna analiza i procjena SOA-e koja je iskazala visok vid hrabrosti kad je s takvim izvješćem izašla SOAza vrijeme vladanja SDP-a. Sigurnosna situacija za Hrvatsku sve je lošija, možda i lošija nego ’91. godine. Možda će takav stav nekome naivnome izgledati čudan, no to je odavno jasno svakomu tko se bavi ozbiljnom sigurnosnom analizom. Naime, u susjednoj BiH imamo srpsku državu (htjeli mi to priznati ili ne) koja je duboko zabijena u hrvatski trbuh i u kojoj je na vlasti srpski ekstremist koji sve čini da Republiku Srpsku pripoji Srbiji. Republika Srpska poprilično je dobro vojno-policijski ekipirana, obučena i naoružana, što nije bila ’91. godine.

U toj tvorevini umjesto 150 tisuća Hrvata, sada ih imamo 12 000 koji nisu u stanju pružiti nikakav ozbiljan otpor za razliku od ’91. godine. Ta je „država“ sa Srbijom jako dobro povezana, a ne samo kontroliranim koridorom, kako je bilo za vrijeme rata. U BiH nema hrvatske komponente državnosti i HVO-a koji je jamčio političku i vojnu ravnotežu. Naravno da je i muslimanska komponenta značajno ojačala u organizacijskome političkom i vojnom smislu koja pak kontrolira središnji i južni dio BIH. Tako Hrvatska ostaje bez dubinske obrane i na sjeveru i na jugu, i kao takva je vrlo ranjiva. Nema dovoljno prostora da objasnim još neke elemente (poput interesa SDA, Rusije i Turske..), ali mislim da su i ovi dovoljni da čitatelji vide kako nam je sigurnosna situacija u okruženju vrlo loša.

Hrvatska je napravila previše kompromisa

Nastup Vučićeva izaslanika, noćne akcije Radničke fronte, Inicijative mladih za ljudska prava, osnivanje Nove ljevice, ponašanje Pupovca…. je li to na tragu izgradnje trajnoga mira i jačanje sigurnosti u Republici Hrvatskoj, posebice zato što neki od čelnika tih udruga i dalje najavljuju svoje akcije?

– Hrvatska vlast nema snage nositi se s takvim agresivnim nastupima pojedinaca i skupina. Napravilo se previše kompromisa i sada je teško popravljati određene stvari, a ti se kompromisi nisu vezali za iste takve kompromise Hrvatima u Srbiji, što je uobičajena praksa između dvaju naroda koji u svojim državama imaju manjine. Dakle ovdje su ponovno na djelu dvojaki standardi na koje Hrvati, na žalost, stalno pristaju. Naše su sigurnosne službe izbušene kao staro sito raznim nedržavnim elementima i ne mogu se nositi s takvim problemima jer unutar sebe imaju elemente koji podržavaju i šire protudržavne stavove i stavove koji su u interesu Srbije. Tako da će i dalje biti ako hrvatska vlast i sigurnosne službe nastave hodati „po jajima“ kada je u pitanju Srbija i njezini interesi u Hrvatskoj i BIH, a Srbija ne će odustati od svoje velikosrpske ideje i to je ono što je zabrinjavajuće, a ovakvim mlitavim ponašanjem naše vlasti samo će se još više osiliti.

Mislim da na čvrstim stavovima i temeljima treba početi ozbiljne razgovore sa Srbijom i njezinim emisarima u Hrvatskoj kojih nije mali broj. Također treba jasno utvrditi tko financira i potiče te u čijem interesu rade navedene skupine. Nikakvi nam novi sukobi ne trebaju jer to bi Hrvatsku ponovno unazadilo u ekonomskome i svakome drugom pogledu, ali ne smijemo niti pristati na konstantno gaženje naših nacionalnih interesa. Na Europu se slabo možemo osloniti, kao što nikada i nismo mogli jer smo njoj uvijek služili kako moneta za potkusurivanje. Vidimo to i iz najnovijih pritiska da se Srbija odblokira jer je to u interesu Njemačke, a naši interesi – koga briga za to. Naši su mlitavci izdržali pritisak čitavih sedam dana nad čim se i Vučić ismijava.

Shvaćaju li represivna i politička tijela u Hrvatskoj olako prijetnje tih skupina?

– Mislim da su pojedinci u tim tijelima jako svjesni svih opasnosti jer imamo izvrsne stručnjake, ali oni ne smiju niti pisnuti jer su službe, kako sam već naveo, isprepletene neprijateljskim elementima i zbunjene prosrpskim vođenjem hrvatske politike u nekoliko posljednjih godina i nejasnim smjernicama državnoga vrha o njihovu djelovanju. Također, ono čvrsto tkivo u vojsci, policiji i sigurnosnim službama koje je izraslo na temeljima Domovinskoga rata na razne je načine najureno iz službe, tako da ima sve manje onih koji su državu bili spremni braniti životom, a sve više onih spremnih na razne kompromise. Iskustvo me uči kako se to čišćenje prohrvatskih sigurnjaka, također planski izvedeno, ne događa slučajno. Hrvatska je vojska devastirana i oslabljena do razine ispod dviju brigada koje nisu u stanju pružiti ozbiljan otpor. Ako mislimo da će nas NATO braniti, onda smo u zabludi. Vidimo situaciji u Ukrajini, Turskoj, a sigurno se zbog jedne male Hrvatske ne će pokretati novi svjetski rat, nego će nam se lijepo sugerirati da se bilateralni problemi rješavaju u međusobnim dogovorima.

Svakako je jedno od rješenja povratak u sustav sigurnosti dijela branitelja koji su ujedno i vrhunski sigurnosni, vojni i ini stručnjaci na različitim područjima. No teško je očekivati da će to postojeće političke elite provesti jer bi se na taj način uskratile za namještanje političkih podobnika.
Vučić ima profile naših mlitavaca i zna kako će oni reagirati, zato i šalje ovakve prijetnje.

Kako komentirate nastup Vučićeva izaslanika na srpskome domjenku, odnosno njegove riječi da će Srbija braniti Srbe u Hrvatskoj svim mogućim sredstvima?

– Mislim da je izrečeno ono što vrh vlast u Srbiju misli i intenzivno se priprema provesti ako im zatreba (intenzivno se naoružavaju). Radi se o otvorenome upozorenju i prikrivenoj prijetnji. Naravno da su naši mlitavci na vlasti kao, uostalom, i zadnjih 15 godina, mlitavo reagirali. Vučić sigurno ima na stolu procjenu profila naših političkih čelnika i zna kako će oni reagirati te se zato ne ustručava slati takve poruke. Isto tako, jako je dobro upoznat da se ne znamo obraniti od njihove agresivne retorike i podmetanja tema 2. sv. rata.

Jednostavno, Hrvatska u zadnjih 15 godina nema političke čelnike (državnike) koji su se u stanju nositi se sa srpskim sigurnosnim službama, diplomacijom, retorikom i podmetanjima. Također, za razliku od Hrvata koji su krajnje marginalizirani u Srbiji, Srbi u Hrvatskoj konstantna su sastavnica vlasti i često diktiraju sastavljanje Vlade i tako ucjenjuju legalnu vlast, koja onda mora pristati na razne kompromise i to uglavnom jer su im Ustavom i zakonima dana prava kakva malo koja manjina ima u Europi, a o kojima Hrvati u Srbiji mogu samo sanjati.

Share on facebook
Facebook 0
Share on twitter
Twitter
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on email
Email
Share on print
Print