Podržava li povjerenik Hahn relativizaciju zločina?

Zastupnica u Europskom parlamentu  Ruža Tomašić  u utorak, 29. studenoga 2016.,  poslala je pisano pitanje  Europskoj komisiji te povjereniku za proširenje Johannesu Hahnu na temu relativiziranja hrvatske povijesti i Domovinskog rata, koje donosimo u cijelosti:

Zar je relativizacija zločina i zločinačkih ideologija put ka pomirenju?

EU počiva na pomirenju i dobrosusjedskim odnosima te u tom smislu razumijem nastojanje institucija EU-a da europske politike ne uvode nove podjele i međusobno nerazumijevanje.

No, ovakav pristup mora imati određen granice i ne smije voditi relativizaciji povijest. Povjerenik za proširenje Hahn sudjelovao je na predstavljanju dviju knjiga iz projekta “Zajednička povijest jugoistočne Europe” koji provodi Centar za demokraciju i pomirenje u jugoistočnoj Europi. Njegova je glavna poruka bila da se povijest ne može podučavati “egocentričnim i etnocentričnim pristupom” te da bi EK cijenila kad bi države s jugoistoka Europe ovakve knjige koristile kao materijal za nastavu u školama.

Jedna od tih knjiga – “Ratovi, podjele, integracija” – bavi se i suvremenom poviješću Hrvatske. U njoj se o zločinima iz vremena Domovinskog rata (prvenstveno okupacije Vukovara) govori bez ikakvog vrijednosnog suda, bez konkretnih podataka i uz navođenje kako su obje strane činile zločine.

Unatoč ogradi kako su stajališta iznesena u knjizi isključivo autorska, povjerenik je jasno stao iza ovog projekta, a EU ga i financira.

Smatra li Komisija doista da bi djeca u školama trebala učiti pojednostavljenu verziju povijesti, lišenu znanstvenog pristupa, konkretnih činjenica i vrijednosnog suda?

Misli li Komisija da je put ka pomirenju relativizacija zločina i zločinačkih ideologija?

Slavonija i Srijem na mostu J. M. Nicoliera

Zamjenik gradonačelnika grada Vukovara Marijan Pavliček i pročelnica Upravnog odjela za kulturu i turizam Marina Sekulić u ponedjeljak, 29. studenoga 2016., predstavili su novopostavljene brončane ploče na mostu Jean Michel Nicoliera u Vukovaru.

Već generacijama se prepričava kako je Vukovar grad koji se nalazi i u Slavoniji i u Srijemu i to smo htjeli označiti na jedan simboličan način, prvenstveno u turističke svrhe, rekao je zamjenik gradonačelnika Marijan Pavliček dodavši kako su time htjeli i svima koji posjete Vukovar zaželjeti dobrodošlicu i u Slavoniju i Srijem.

Grad Vukovar postavio je kao zanimljivost i turističku atrakciju dvije brončane ploče na mostu J. M. Nicoliera „Dobro došli u Slavoniju” i „Dobrodošli u Srijem”, a po sredini mosta postavljena je kamena traka gdje se Slavonija i Srijem grle, rekla je pročelnica Sekulić te pojasnila kako je ploča „Dobrodošli u Srijem” označena je simbolima Srijema, a to su list vinove loze, grozd i jelen dok su na ploči „Dobro došli u Slavoniju” simboli žira, lista hrasta i kune.

Autor postavljenih ploča je akademski kipar Slaven Miličević, a njihova vrijednost iznosi 36.737,50 kuna, dok je vrijednost kamene trake 18.219,37 kuna. Pročelnica za kulturu i turizam najavila je i dodatne interpretacijske ploče koje će ispričati priču o povijesti mosta, posjetiteljima i građanima.

Hrvatska treba zabraniti rad nedjeljom

Prema Eurostatovoj statistici iz 2015. godine, u Hrvatskoj 35 posto ljudi radi nedjeljom. Čak 8,3 posto hrvatskih radnika radi gotovo svake nedjelje, a 28,3 posto ponekad radi nedjeljom. Hrvatska je prema tim podacima najgora u Europskoj uniji.

Nažalost, niti jedna vladajuća garnitura nije se potrudila da se ova porazna statistika popravi, iako su svima puna usta zalaganja za demografsku obnovu kao i obećanja da se obiteljski život treba maksimalno zaštititi. Niti najavljena porezna reforma, po svemu sudeći, ne čini dovoljno za popravljanje standarda životno ugroženog srednjeg sloja koji je nositelj stabilnosti i razvoja svake države. Za ispravljanje ove očite nepravde i kršenja socijalnih prava radnika moglo bi se započeti jednostavno dosljednom primjenom postojećeg Zakona o radu kojim se u članku 94. propisuje:

„Za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.“

Nažalost, mnogi poslodavci, uz blagoslov države ovog zakona se ne pridržavaju. Kad bi u našoj državi postojala vladavina prava onda bi zakonom propisane visoke naknade za rad nedjeljom sigurno prisilile mnoge trgovačke lance da dva puta razmisle hoće li nastaviti raditi vikendima, čime bi se u konačnici osigurala potpuna zabrana rada i pravo radnika na odmor i mirnu nedjelju.

Kako navodi Glas Slavonije, oko rada nedjeljom trenutačno nema jedinstvenog rješenja na razini EU-a, pa tako vlasnici sami odlučuju o radnom vremenu svojih trgovina u Hrvatskoj, Bugarskoj, Češkoj, Danskoj, Estoniji, Irskoj, Italiji, Latviji, Litvi, Mađarskoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Sloveniji i Švedskoj. Cipar, Finska, Luksemburg, Malta, Portugal i Španjolska imaju točno propisano vrijeme u kojem trgovine mogu biti otvorene nedjeljom i nacionalnim praznikom, a to vrijeme u velikoj će mjeri ovisiti o dobu godine te je li mjesto turističko ili nije. Austrija, Belgija, Francuska, Njemačka, Grčka i Nizozemska, koje su u velikoj mjeri i turističke zemlje zabranjuju rad nedjeljom, ali imaju jasno utvrđene iznimke, poput benzinskih postaja, pekarnica te turističkih područja.

Zanimljiva je situacija u Ujedinjenom Kraljevstvu – dok u Škotskoj ne postoje nikakve zabrane rada nedjeljom, u Engleskoj, Walesu i Sjevernoj Irskoj rad nedjeljom je zabranjen, a izuzetak su trgovine veće od 280 m2, koje mogu biti otvorene između 10 i 18 sati. Također, zakon o radu u Engleskoj i Walesu štiti pravo radnika da odbiju raditi nedjeljom te da im se isplaćuju prekovremeni sati i slobodni dani za rad na državne praznike. Ako se Hrvatska uistinu zalaže za zaštitu obitelji i demografsku obnovu, onda nema razloga da se i ona ne nađe u skupini zemalja koje zabranjuju rad nedjeljom.

Utješno bi bilo i da se krene u proceduru izmjene zakona, jer vjerujemo da postoji plodna podloga na kojoj zakonsko rješenje zabrane rada nedjeljom može pridonijeti poboljšanju životnog standarda građana, a da se pri tome ne naruše pravila tržišne utakmice.