Demografski slom Hrvatske

Anđelko Akrap

Usprkos alarmantnim demografskim podacima prema kojima će Hrvatska do 2100. godine, sa sadašnjih 4,200.000 pasti na 3,700.000 stanovnika, Republika Hrvatska nema nikakve demografske strategije, a naši političari ni poslodavci nisu uopće svjesni ozbiljnosti situacije, istaknuo je na okruglom stolu na temu “Demografski slom Hrvatske” prof. dr. sc. Anđelko Akrap, predstojnik Katedre za demografiju ekonomskog fakulteta u Zagrebu.

Govoreći na okruglom stolu u organizaciji GO HKS-a Grada Zagreba, održanom u četvrtak, 9. lipnja 2016. u prostorijama HKS-a, prof. Akrap upoznao je nazočne s demografskim kretanjima u prošlosti jer, kako je rekao, bez toga se ne može razumjeti današnja demografska situacija u Hrvatskoj.

“Hrvatska se nije demografski oporavila od turskih osvajanja u 15. stoljeću, a katastrofalna demografska situacija događa joj se kontinuirano od početka 20. stoljeća, rekao je Akrap. Lošoj demografskoj situaciji pridonijeli su veliki sukobi na malom prostoru. Naša područja nalazila su se na osvajačkim putevima Osmanlija, Habsburgovaca i Mlečana, što je za posljedicu imalo silne migracije i silne demografske gubitke.

Od pol. 15. do 18. stoljeća zaustavljen je razvoj na velikim područjima, uključujući i razvoj malih gradova, koji su ključni za zadržavanje stanovnika na velikom prostoru. Tako Hrvatska bilježi snažan demografski pad od druge polovice 15. do 17. stoljeća i niti jedna država u okruženju nije imala veći pad broja stanovnika. Od 19. stoljeća dogodio se rast, krajem 19. stoljeća usporavanje porasta broja stanovnika te na kraju stagnacija od 70-ih do 90-ih godina godina prošlog stoljeća, kada se dogodila prirodna i ukupna depopulacija, rekao je Akrap dodajući kako je od ovog naraštaja 450.000 stanovnika otišlo u strane zemlje. “To su mladi ljudi koji su sva rađanja prenijeli u druge zemlje. To je prvi jaki udar i to ne samo iz Dalmacije, nego i iz Slavonije, odakle je otišlo 200.000 ljudi, rekao je prof. Akrap pojasnivši kako “bijela kuga” nije kad imate više umrlih, nego to znači svojevoljno odricanje od djece da bi se zaštitilo imanje.

Naraštaj 1948. je izginuo u dva rata jer je bio u vojnoj dobi. Ključno vrijeme demografskog pada dogodilo se iza Drugog svjetskog rata, kada je tadašnji režim promovirao model centraliziranog razvoja. U tom modelu seljaka će zamijeniti moderni socijalistički sektor u kojem seljak do ’48., nije mogao kupiti traktor, a tek od ’64. mogao je kupiti polovni traktor. Uz to, seljak nije imao nikakvih socijalnih prava ni zdravstvene zaštite i bio je totalno marginaliziran”, rekao je Akrap.

“Baby boom je kod nas trajao kraće, od ’48. do ’55., a u zap. Europi do ’64. godine u prvom redu zbog snažnog seoskog transfera i tada su veliki prostori zahvaćeni depopulacijom. Prostori koji su zahvaćeni osmanskom osvajanjem su naseljavani – ali nikada dovoljno. Malobrojni naraštaj koji je rođen u vrijeme 2. svjetskog rata našao se na udaru modela centraliziranog razvoja koji je karakterizirao spori razvoj malih i srednjih gradova zbog čega je stanovništvo iz manjih sredina odlazilo u veće gradove. Prof. Akrap ilustrirao je to na primjeru Sinja, koji bi prema njegovom izračunu, da nije bilo iseljavanja od 1950. do 2011. danas imao 120.000 stanovnika.

“Hrvatska mora razvijati mrežu gradova, investirati u njih, oblikovati uvjete da ljudi ostanu. Ljude treba stimulirati olakšicama, odnosno redistributivnom populacijskom politikom, jer kada se lokalna sredina razvije, ona se dalje sama brine o sebi”, istaknuo je prof. Akrap.

U razdoblju od ’63. do ’71. nekvalificirana iz Hrvatske u inozemstvo odlazi uglavnom nekvalificirana radna snaga, seljaci. To je bio veliki odljev prema inozemstvu. Dogodila se koncentracija stanovništva u tri velika grada, Zagrebu, Splitu i Rijeci i dolazi do prve pojave demografskog starenja.

Prof. Akrap naglasio je kako je svaka, pa i najmanja populacijska mjera, trenutačno pokazala rezultate, no tek kada se sve mjere koordiniraju, mogu se očekivati rezultati. Upozorio je da Hrvatska sve više odmiče u demografskoj strategiji, zbog čega će u nju trebati više ulagati.

Hrvatska od druge pol. 20 stoljeća do danas bilježi pad ukupnog broja stanovnika pri čemu veliki prostor ostaje bez stanovnitva ili ima starije stanovništvo. Od 1991. do 2013. veći je broj umrlih nego živorođenih za 212.000, rekao je Akrap naglasivši kako danas nema zemlje koja ima pad stanovništva i gospodarski rast. Njemačka se bojala voditi pronatalitetnu politiku pa se oslanjala na migracije stanovnika koje se lako asimilira, a takvi su, prema priznanju njemačkih demografa, upravo Hrvati.

Prof. Akrap je naglasio da za obnovu stanovništva žena mora rađati 2,1 dijete, a Hrvatski je prosjek 1,5, po čemu spada u skupinu niskonatalitetnih država.

Jedan od velikih razloga je nezaposlenost i sve zemlje koje imaju lošu demografsku sliku imaju veliku nezaposlenost mladog stanovništva. Ženama treba omogućiti rilagođeno radno vrijeme i pogodnosti za rađanje djece, o čemu, istaknuo je Akrap, hrvatski poslodavci nemaju razvijenu svijest.

“Ne može država omogućavati trgovačkim centrima da zapošljavaju mlade ljude i to još na određeno, jer to je napad na ljudsku slobodu, zbog čega bi, kako je rekao, netko trebao završiti u zatvoru. Ipak, istaknuo je kako ima rijetkih primjera poslodavaca koji vode računa o svojim trudnim zaposlenicama.

Iznio je alarmantne projekcije za Hrvatsku do 2051. godine, prema kojima će broj stanovnika u Hrvastkoj s današnjih 4,200.000 milijuna pasti na 3,700.00 i to s pogoršanom dobnom strukturom stanovništva. Udio mladih past će za 36 posto, a oni su nositelji razvoja. Zatim, tu se urušava i obrazovni sustav, od jasličke dobi do osnovne škole i, na kraju, raste broj starijeg stanovništva pa će sa sadašnjih 770.000 broj umirovljenika porasti na 1,100.000, upozorio je Akrap.

Najvažniji činitelji niskog fertiliteta u Hrvatskoj su:

1. nezaposlenost mladih,

2. nepriuštivost stana mladima,

3. dugi rad mladih na određeno vrijeme što izaziva nesigurnost, a po sadašnjem zakonu osoba može čitav život raditi na određeno radno vrijeme što poslodavci koriste.

4. nagli porast atipičnog radnog vremena, odnosno rad vikendom bez raspoloživih usluga čuvanja djece – nema jaslica ni vrtića.

“To je napad na ljudsku slobodu!”, upozorio je prof. Akrap.

Govoreći o teritorijalnom ustroju Hrvatske, naglasio je kako županije u Hrvatskoj imaju tradiciju te da se teritorijalni preustroji mogu raditi samo ako je gospodarstvo u usponu, a nema zemlje u okružju čiji se teritorijalni ustroj toliko mijenjao. “To su ogromni troškovi i u to ulaziti bez dobre analize nije dobro”, rekao je Akrap.

Odgovarajući na pitanje koji model populacijske politike bi za Hrvatsku bio najbolji, prof. Akrap rekao je kako Hrvatskoj treba hrvatski model, jer svaka zemlja ima svoje specifičnosti.
“Gospodarstvo Hrvatske temelji se na turizmu, a nijedna zemlja to ne radi nego ide na stabilne djelatnosti. To govorim s demografskog gledišta. Pravilnom stambenom politikom mladi se mogu zadržati u ruralnom području, primjerice povoljnim stambenim kreditima ljude se veže da ostanu. Hrvatska nema model jer nema demografske politike. A ona podrazumijeva niz mjera jer samo jedna mjera ne daje rezultate, zaključio je prof. Akrap. Kao primjer europskih zemalja koje imaju dobru pronatalitenu politiku prof. Akrap istaknuo je Švedsku i Francusku, gdje žene u prosjeku rađaju po troje djece zahvaljujući izdašnoj potpori države.

II. Opći sabor HKS-a – Ruža Tomašić: Ponosna sam na sve vas

Ruža Tomašić

Predsjednica Hrvatske konzervativne stranke Ruža Tomašić u govoru na II. Općem saboru održanom u nedjelju, 5. lipnja 2016. iznijela je konzervativcima glavne smjernice budućeg djelovanja kako bi poruke konzervativaca doprle do šireg kruga ljudi koji su u najvećem dijelu podložni informacijama koje plasiraju kontrolirani mediji:

Ruža Tomašić: Moramo ljudima govoriti da su pogrešno birali

Hvala lijepa svima na povjerenju. Ja ne bi bila kao ja kad ne bi govorila  brutalno iskreno.  Znate da mi nije bila želja biti ponovno izabrana, ali isto tako poštujem vašu volju i vašu želju. Radit ćemo svi skupa, znamo gdje smo bili kratki, znamo što nismo napravili, a trebali smo napraviti. Nažalost, meni cijelo vrijeme sjedi na srcu naš Pero Ljubišić. Mi koji smo ga poznavali znali smo da je dobar čovjek, dobar Hrvat i dobar prijatelj.  Ali isto tako trebamo znati da je sada sve što je u vezi Pere do dragoga Boga. Dragoga Boga više neće zanimati je li imao pet kuća, sedam apartmana, nego kako je živio svoj život. Dakle, trebamo razmisliti o tome da materijalne stvari ne vrijede mnogo. Sada se njega pita što je napravio u zemaljskom životu.  Jesmo li i mi spremni, ako nam se sutra nešto dogodi.

Jesmo li spremni stati pred Boga čista obraza i reći: radio sam za svoj hrvatski narod, za Tebe  i svoju obitelj? Jesmo li spremni na to? Neki prijašnji govornici rekli su ‘narod nije podijeljen’. Narod je i te kako podijeljen ako su naši, vaši, njihovi, ako smo spremni braniti lopove samo zato što su među nama,  naši lopovi. Onaj koji krade Hrvatsku on je lopov za sve nas. Ima samo poštenih i nepoštenih. Ali prozivati nepoštene možemo ako smo mi pošteni, i ako ćemo to zadržati i tako raditi. Vjerujem da mi to svi možemo. Kažu isto tako da ne cijenimo dovoljno prošlost. Pa naravno, jer da cijenimo prošlost onda bi radili pošteno u sadašnjosti i gradili bolju budućnost za naše naraštaje. Naravno da ju ne gradimo i naravno da obmanjuju birače. A mi guštamo i mislimo:  narod će znati. Neće, jer narod sve ove godine ne zna, narodu  treba reći što se događa. Narod gleda vijesti na televiziji navečer i to je sve što vidi. Dakle do nas je. Naša je dužnost u onim mjestima gdje živimo, obići taj narod i reći mu što se događa, ali na prvom mjestu pokazati svojim primjerom kako se živi.

Dakle, mi konzervativci, nismo se ogriješili o Boga, nismo se ogriješili o Hrvatsku, nismo se ogriješili o svoj narod ni svoju obitelj  i imamo pravo zahtijevati poštovanje od našega naroda. Ali ne možemo sjediti doma  i reći ‘neko mene dovoljno pozna zato što sam ovdje govorila danas’. Moram obići svoj narod i pošteno mu reći što se događa. Dakle, to je naša velika mana:  očekivali smo da narod zna, a ne zna, ponavljam još jednom. Moramo  reći ljudima da su pogrešno birali, birali su one koji su im lijepo govorili u onih pet minuta koliko su ih slušali.

Svatko zna lijepo govoriti. Treba govoriti istinu i uvijek istinu, i kad nisi na vlasti onda će te ljudi poštivati radi te istine i toga poštenja. Moramo se držati Boga Domovine i obitelji. Bez toga, ljudi,  nema ništa. Mi ne možemo pred strancima pljuvati po svojoj Domovini, i onda kažemo da smo Domoljubi. Po čemu?

Domovina se voli pod svim uvjetima, bilo da joj je dobro ili loše. Domovina se voli. Ne možemo ići u Strasbourg ili Bruxelles po svoje mišljenje nego sa svojim mišljenjem da im kažemo da je Hrvatska 28. članica i da je Hrvatska ravnopravna sa svim drugim članicama EU-a. Ali tko to može raditi? Može onaj koji nema putra na glavi i o kojem ne mogu ništa iznijeti i reći ako govoriš ovo, ja ću reći o tebi ono i moraš govoriti to i to. Ponosna sam na sve vas jer nemate putra na glavi i ne bojite se reći što mislite. I nemojte se bojati. Ako ste izabrani, dobro, ako niste, vaš pošteni obraz ostaje. Ali, ako ne radite neće ljudi znati tko smo i što smo. Na nama je sada velika odgovornost i obaveza da ljudima kažemo što se događa.

Ovo sada preslagivanje –  ma kakvo preslagivanje! Zar nije najpoštenije bilo da dva potpredsjednika daju ostavke i da se ide dalje raditi. Ma  kakvi novi izbori! Iako neki od vas žele nove izbore radi šanse. Ali zašto novi izbori ako će to Hrvatsku koštati preko dvije milijarde eura. Odakle nam taj novac? Kako ćemo ga namaknuti? Hoćemo li još poslati sto tisuća mladih u svijet zato što ne znamo ili ne želimo voljeti svoju Domovinu. Ili pustiti  da nam kroje pamet oni kojima ni na kraj pameti nije da vole svoju Domovinu. Njih zanimaju kune, jer da ih ne zanimaju kune, radili bi onako kako treba. Ja cijenim čovjeka po onome što radi, a ne po tome što govori. A dosada, političarima koji su nas vodili, nije važno iz koje stranke, pokazali su da im nije do Hrvatske nego do materijalnih dobara. Ali će jednoga dana završiti kao i naš Petar koji  gore Bogu polaže račune.

Ja želim čista obraza doći pred Boga. Čista obraza sam ušla u politiku, i čista obraza ću izaći iz politike. I to želim svima vama jer to je najveće bogatstvo koje možemo ostaviti budućim pokoljenjima.

Predsjednica HKS-a Ruža Tomašić u prvom dijelu 2. Općeg sabora podnijela je izaslanicima izvješće o radu stranke od prošlog sabora, održanog u svibnju prošle godine. Izvješće donosimo u cijelosti:

 

Tomašić: Danas svi vide zašto smo se maknuli iz lošeg društva

Predsjednica Ruža Tomašić u izvješću o radu HKS-a rekla je kako je u je HKS nakon I. Općeg sabor polagao velike nade u izborni rezultat na parlamentarnim izborima, koji je nažalost, izostao. “Bilo je pogrešaka i previda u pripremi i realizaciji izborne kampanje, ali je naša najveća pogreška bila to što smo uopće izlazili na te izbore. Stvaranje stranke koja biračima na desnici želi ponuditi nešto novo i drukčije težak je posao koji se ne može uspješno odraditi preko noći. Toga ste najviše svjesni vi koji ste uložili ogroman trud kako biste u što kraćem roku ustrojili našu stranku na terenu. Sve što ova stranka trenutačno ima, zahvaljujući Vama”, rekla je Ruža Tomašić.

Govoreći o teškoćama u kojima se našla stranka nakon izbora, naglasila je kako se sada vidi da bi naša pobjeda u sklopu velike koalicije na bila Pirova pobjeda i na kraju nas skupo koštala. “To pokazuju posljednji događaji oko Vlade i sve afere koje su isplivale od formiranja vlasti. Danas bismo bili trajno kompromitirani, umočeni u blato od kojeg se teško može oprati stranka koja još uvijek nije jaki brend i nema razgranatu infrastrukturu i stabilno biračko tijelo. Ovako još uvijek imamo šansu profilirati se, izgraditi jaku bazu članova i birača i pronaći trajno svoje mjesto na desnom političkom centru”, istaknula je Ruža Tomašić.

Podsjetila je kako je stranka bila jako uspješna u međunarodnoj suradnji: “Naša je stranka od svibnja prošle godine punopravna članica Saveza europskih konzervativaca i reformista (AECR), treće po veličini političke obitelji u Europi, čime se ne može pohvaliti puno malih stranaka u Hrvatskoj, a posebno ne one koje su osnovane u posljednjih nekoliko godina. Ostvarena bilateralna suradnja sa sestrinskim strankama poput poljske vladajuće stranke Pravo i pravednost omogućava nam da učimo iz iskustva onih koji dijele naše vrijednosti, a nekad su bili u sličnoj poziciji kao mi danas”, rekla je predsjednica HKS-a i nastavila:

“Izbori su ostavili gorak okus, a nekolicina bivših kolega nije ga mogla podnijeti te su opijeni kratkoročnim uspjehom nekih drugih odlučili napustiti našu obitelj. Mi koji smo stisnuli zube, uspravili čelo i ostali odabrali smo teži put, put vjerodostojnosti, i danas nas u Hrvatskoj i inozemstvu prepoznaju kao one koji ne prodaju vjeru za večeru niti svoje vrijednosti za nekoliko fotelja. Danas svi vide zašto smo se maknuli iz lošeg društva, uskoro će vidjeti i da je u hrvatskoj politici moguće stvoriti uspješnu stranku na pošten način”, zaključila je izvješće o radu HKS-a Ruža Tomašić.