Ante Zvonimir Golem: Dosta je bilo! Možemo i znamo bolje, krenimo u obranu svog

Ante Zvonimir Golem

Zamjenik predsjednice HKS-a prim. Ante Zvonimir Golem u govoru na II. Općem saboru HKS-a istaknuo je kako je pred konzervativcima izazov buđenja i traženja promjene ovog trulog političkog sustava u novi demokratski sustav, sustav poštenja, tolerancije, kompromisa i časti.

 

Ante Zvonimir Golem: Dosta je bilo! Možemo i znamo bolje, krenimo u obranu svog

II. Opći Sabor Hrvatske konzervativne stranke održava se u Zagrebu, metropoli slobodne i neovisne Hrvatske, mjestu gdje su se uvijek donosile i donose važne odluke za hrvatski narod. Odluke državnika koje su mijenjale povijest. Danas, u situaciji u kojoj se naša Hrvatska nalazi, nema državničkih odluka, nema jasne politike, nema vizije budućnosti. Odluke koje se donose u dnevnopolitičke svrhe stvaraju građanima velike probleme u svakodnevnom životu, paraliziraju život, stojimo na mjestu. Odraziti će se to i za 15 do 20 godina, i na ovim prostorima dovesti do suprotno od onoga o čemu su naše pjesme pjevale. Ovdje ćemo demografski izumrijeti.

U tom i takovom okruženju ponovno se javljaju konzervativci.

U ovih godinu dana postojanja stranke, puno smo razgovarali o tome što je to konzervativizam. Održali neke tribine, pokušali javnosti prikazati našu politiku, ali nas građani nisu prepoznali na izborima. Pitali su tko su sad ti, i što uopće hoće? Poput mnogih stvari i pojmova, koji su u društvu devastirani, tako je devastiran i pojam konzervativizma. Mnogi se danas lažno i licemjerno u dnevno političke svrhe prikazuju konzervativcima. Kada bi i nekima od nas ovdje u dvorani postavili pitanje pitanje “koja je to razlika”, “tko ste to vi”, bi li netko mogao dati sasvim jasan odgovor?

Jasno nam je svima kako konzervativac treba živjeti, kako se ponašati, kako treba nastupati. Jasno nam je kako konzervativac živi pošteno, domoljubno i bogoljubno, kako konzervativac voli svoj narod, svoju naciju, ali i posebno napominjem, poštuje druge. To smo mi konzervativci. I kada trebamo reći po čemu se razlikujemo od drugih, reći ćemo – po onome što mi znamo što treba ovoj državi.

Gledajući geostrateški, mi znamo kuda se moramo usmjeriti, nismo otok u moru, i Hrvatska ne može nakon 25 godina državne politike mijenjati smjerove na način kako ćemo malo surađivati  s Amerikancima, malo s Rusima, malo s Nijemcima i gledati hoće li nas pri tome netko voljeti i podupirati u našim težnjama. Za sebe smatramo da smo netko i nešto bitno na kugli zemaljskoj, i da svih 194 država svijeta samo razmišljaju o događajima u Hrvatskoj i Zagrebu. Probudimo se i postanimo svjesni, kao što je nedavno rekla naša predsjednica Ruža Tomašić, mi smo njima nebitni. Mi smo područje na jugu Europe, koje se strateški nalazi na sudaru svjetova Istoka i Zapada. Jesmo li zbog toga interesantni nekome? Nismo. Veliki će postaviti geostrateške ciljeve, i ti ciljevi možda mogu ići i u korak s onim što bi mi željeli, a sve drugo je naša stvar, naša unutarnja politika, a koja velike zanima samo u dijelu njihovog interesa. Mi se ovdje moramo početi boriti za sebe, za svoj narod i svoj način života. Dok mi ne kažemo što hoćemo, i na koji način to hoćemo, nikada nećemo naprijed. I dalje će se stvarati o nama dojam da su Hrvati vječiti slugani, i da po svoja mišljenja moramo ići u Peštu, Beč, Bruxelles ili Beograd. To nije tako. Mi konzervativci smatramo kako svoju državu možemo razvijati moderno i progresivno, onako kako bi mi željeli.

Svi Vi koji ste danas tu imate krug prijatelja i poznanika, cijenjeni ste u svojim sredinama i svojim područjima, i svi trebate širiti ideju hrvatskog konzervativizma.
Svjesni smo da to nije lako. Svjesni smo da mediji, pri tome ne kriveći novinare, jer nisu oni krivi, krivi su oni koji im daju naloge, da vode stalno istu politiku “divide et impera”, politiku razdvajanja, razjedinjenja. Pitamo se danas kako smo u obrani Domovine od agresije mogli biti tako jedinstveni, i napraviti nešto nečuveno? Suprotstaviti se drugoj po snazi vojsci u Europi i ostvariti pobjedu. Mogli smo, jer smo bili jedinstveni. Mi konzervativci danas prizivamo tu jedinstvenost. Ne smeta nas hoće li netko živjeti ovako ili onako, to je njegovo pravo. Ne smeta nas rodna ideologija, ili manjina. To je njihovo pravo, to su demokratski standardi koje prihvaćamo, neka ljudi žive kako im odgovara. Ali nećemo dopustiti da oni nama određuju kako ćemo živjeti. Nikada niste ušli u kuću čovjeku i počeli razmještati namještaj, ili prisiljavali domaćina na ovo ili ono ponašanje. Mi smo dobar domaćin, i svakome u ovoj državi pružamo mogućnosti, kako onim narodima koji s nama duže vrijeme dijele povijest, tako i onima koji su se nedavno doselili, od ’45. s petokrakom. Svima smo pružili mogućnost da žive u našoj Domovini.

Što smo dobili zauzvrat? Dobili smo ovo što danas imamo. Četrdeset i pet godina organizacije uspješno se pritajilo za vrijeme dok se branila Hrvatska i branio suverenitet. Izašli su iz Sabora kad je bilo bitno, a onda u tišini, polako, vratili se i spremaju preuzeti sve. Pitanje je može li hrvatski narod izdržati još četiri godine njihove vladavine? To je na ideološkom planu, a što se događalo na onom stvarnom, govorio je Pavliček, i neću ponavljati. Zato je najveća odgovornost na onima koji su danas izabrani. Poručujemo im s našeg Sabora: “Stisnite glave, odbacite balaste i pokrenite Hrvatsku. To narod od Vas očekuje!”.

Na nama svima ovdje danas, na novim dužnosnicima koje ćemo izabrati leži velika odgovornost. Vrijeme je da svi mi radimo na pitanju konzervativizma, na pitanju hrvatskog imena, hrvatskog naroda i građana Republike Hrvatske. Hoće li biti novi izbori ili neće, predstava je za narod u trenutcima kada nema vizije razvoja. Predstava je o kojoj se priča samo da se donesu neke skrivene dnevnopolitičke odluke u Hrvatskoj, ili za Hrvatsku u Strasbourgu ili Bruxellesu, odluke o kojima mi ne znamo ništa. Za nas konzervativce potpuno je nebitno hoće li biti izvanredni izbori ili ne, dok god ne budemo onoliko jaki koliko želimo, i dok ne budemo spremni na izborima nametnuti se svima tako da narod kaže isto što je rekao i ’91. “Dosta je bilo, krenimo u obranu onoga jedinoga što ovdje imamo, svoje Domovine”.

Mladih je sve manje, i kroz 20 godina u Hrvatskoj na jednog umirovljenika bit će pola radnika. Kakve su to mirovine od kojih su umirovljenici prisiljeni na puko preživljavanje. Kakve će tada biti mirovine? Dok mi gledamo televiziju i strepimo hoće biti ili neće biti izbora, ne razmišljajući kako će se dogoditi opet isto. Stalne izmjene “jednih” i “drugih”. Zato je pred nama je trnovit i težak put, pred nama je izazov nemogućeg, ali mi Hrvati poznati smo po tome da možemo učiniti nemoguće. Pred nama je izazov buđenja, i traženja promjene ovog trulog političkog sustava, u novi demokratski sustav, sustav poštenja, tolerancije, kompromisa i časti.

Pošaljimo zato s ovog Sabora jasnu poruku: “Dosta je bilo! Mi Hrvati možemo i znamo bolje, bolje za našu djecu, naše mlade i naše stare. Možemo krenuti u obranu svog”.

Share on facebook
Facebook 0
Share on twitter
Twitter
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on email
Email
Share on print
Print