Govor zamjenika predsjednice HKS-a Marijana Pavličeka na II. Općem saboru HKS-a, održanom 5. lipnja 2016.
Nalazimo se u državi koja je na putu bankrota, koja je u posljednjih 20 godina gotovo rasprodala cijelu državnu imovinu. Nalazimo se u državi koja ima 56 milijardi vanjskog duga, koja ima više od 230.000 nezaposlenih. Nalazimo se u državi koja je degradirala sve vrijednosti Domovinskog rata. Koja je dozvolila da se u Vukovaru, simbolu Domovinskog rata, postavljaju dvojezične ploče. Nalazimo se u državi koja je dozvolila katastrofalnom politikom masovni odlazak mladih, posebice iz Slavonije odakle ja dolazim. Vjerujte mi, duša me boli kad to vidim. Duša me boli kada vidim da Slavonija, nekada zemlja useljavanja, postaje pusta zemlja. Ukoliko se ovo nastavi, od Slavonije će samo ostati ime, i neki lijepi običaji o kojima ćemo moći pričati našoj djeci. Ova država nije raščistila sa svojom prošlošću nit ima viziju za budućnos. Nalazimo se u državi u kojoj nacionalne manjine i druge manjine kroje sudbinu nama, šutljivoj većini. Zato nam gospodo nisu krivi ni Bruxelles ni Beograd ni Budimpešta. Za to su krivi političari u zadnjih 20 godina. Naši političari koji se ponašaju kao da smo na Titaniku. Brod tone… a orkestar svira posljednju pjesmu.
I zato moramo reći: Dosta je bilo. Konzervativci moraju ustati i reći dosta je bilo. Mi moramo pokazati da možemo biti glas malog čovjeka, moramo biti drukčiji od ostalih. Dosta je bilo rasprodaje državne imovine kako bi se krpale rupe u proračunu. Dosta je bilo da se degradiraju Hrvati u Bosni i Hercegovini koji se pretvaraju u nacionalnu manjinu i dosta je bilo sramotnog odnosa prema nacionalnoj manjini Hrvata u Vojvodini. Tražimo da imaju ista prava kao srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj. Imamo instrumente za to. Danas smo u Europskoj uniji i možemo blokirati Srbiju u daljnjim pregovorima dok god ne ispuni uvjete. Zar nije sramotno da 25 godina nakon Domovinskog rata nismo riješli granicu sa susjedima, tu mislim na Srbiju. 200.000 hektara hrvatske zemlje se nalazi s one strane Dunava. Nitko ne postavlja pitanje kada ćemo i kako to riješiti. Očigledno nekome nije stalo da se to riješi radi dobrosusjedskih, kako su to oni bivši govorili, odnosa u regionu. Dosta je bilo da u Hrvatskom državnom saboru sjede samo tri predstavnika iz hrvatske dijaspore, dijaspore koja je za vrijeme Domovinskog rata milijarde i milijarde marka slala u Hrvatsku radi obrane. A s druge strane, imamo osam predstavnika nacionalnih manjina. Zar to nije sramotno? Dosta je bilo davanja na desetke milijuna kuna nevladinim udrugama, istim onim udrugama koje pljuju po toj državi koja im daje novac. Taj novac trebamo preusmjeriti u gospodarstvo, u poticaje gospodarstvenicima i obrtnicima kako bi naša djeca ostala u ovoj državi, a ne išla diljem svijeta. Dosta je bilo da imamo 500 jedinica lokalne samouprave od kojih 250 nije samoodrživo. Što smo dobili? Lokalne šerife koji voze službene automobile a njihove općine iz dana u dan propadaju.
Dosta je bilo gledati u saboru nevjerodostojne političare koji se danas zalažu za služenje obveznog vojnog roka, a istovremeno su išli u civilnu vojsku. Koji na prosvjedima viču “za dom spremni”, a sutradan pljuju po Nezavisnoj državi hrvatskoj i po tom pozdravu. Koji govore da će se provesti lustracija, a njihovi koalicijski partneri ih sutra popljuju. I zato su ljudi izgunii vjeru u političari. Upravo radi takvih. Dosta je bilo pljuvanja svim tradicionalnim i konzervativnim vrijednostima u ovoj državi. Pljuvanja po Katoličkoj crkvi. Da nije bilo nje ne bi ni nas bilo ovdje. Vjerujte mi, kroz našu povijest samo nas je Crkva spasila. Mi moramo braniti vjeru u politiku. Moramo reći: Dosta je bilo. Nećemo dozvoliti da dvojezičnost uđe u grad heroj Vukovar, dok god tamo bude živio jedan jedini Hrvat. Hrvatska to nije zaslužila!
Dosta je bilo da se naši političari 20 godina klanjaju stranim moćnicima i stalno se nešto ispričavaju. Žele nam nametnuti kolektivnu krivnju zbog četiri godine naše prošlosti. Klanjamo se i ispričavamo onima koji su stotinu puta gori bili od nas. Dosta je toga. Moramo imati svoje dostojanstvo, moramo biti ponosni. Ja sam ponosan što sam Hrvat, a vjerujem da ste i vi. Zato je na nama mi moramo raditi na terenu, moramo osnivati kako općinske tako i gradske organizacije i moramo se pripremiti za lokalne izbore i gradske izbore. Moramo biti glas našeg naroda. Isto tako ako dođe do prijevremenih parlamentarnih izbora, mi moramo biti zastupljeni u Saboru kako bi se čuo naš glas jer politika se može voditi pošteno, a to je dokazala naša predsjednica.