Predrag Mišić Peđa, vukovarski branitelj, bivši zatočenik srbijanskih logora i predsjednik Odbora za branitelje Hrvatske konzervativne stranke Vukovar, u intervjuu za tjednik 7dnevno još jednom je ukazao na štetnost politike koju vodi saborski zastupnik i predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac. Razgovor prenosimo u cijelosti:
‘Pupovac je jedina prijetnja suživotu Hrvata i Srba na ovom tlu!’
Vrijeme je da narod bira, a za predstavnika Srba u Hrvatskoj našao bi se popriličan broj čestitih ljudi koji bi radili za opću dobrobit. A mi smo osuđeni na Pupovca, koji sav novac koji je namijenjen srpskoj nacionalnoj manjini i SDSS-u stavlja u svoj džep!
Predrag Mišić – Peđa, vukovarski branitelj pravoslavne vjeroispovijesti, potpuno se podredio poboljšanju suživota svih ljudi u Hrvatskoj, a posebice je aktivan po pitanju što boljeg uklapanja pripadnika srpske nacionalne manjine u hrvatsku zajednicu. Osnovnog krivca za trzavice na toj relaciji vidi u predstavniku Srba i predsjedniku SNV-a – Miloradu Pupovcu. Predrag Mišić – Peđa učlanio se i u udrugu „Hrvatsko nacionalno etičko sudište“.
Prošli ste pakao srpskih logora… Je li Vam i to donekle poticaj da se danas grade bolji, skladniji međuljudski odnosi u Hrvatskoj?
– U obranu Vukovara uključio sam se 30. travnja 1991. godine, iako sam bio zaposlen u firmi. Imao sam aktivnosti i ranije. Nijednog trenutka nisam razmišljao koga ću braniti, iako moram priznati da takva zvjerstva i zločine nisam očekivao, ponajmanje od dojučerašnjih prijatelja iz djetinjstva. U Vukovaru sam bio do pada 18. studenoga 1991., kada su nas 182 odveli na Ovčaru.
Cijelu noć i pola dana pripremali su nas za strijeljanje. Valjda dragi Bog zna zašto to nisu izvršili. Potom su nas odveli u Sremsku Mitrovicu – i naredni 271 dan proživljavam najgore moguće torture. Preživio sam, i opet dragi Bog čini svoje… Razmijenjen sam u Nemetinu, 14. kolovoza 1992. Bila su to teška vremena. Najteže mi je padalo kada su me lomili sa svih strana. Danas, kada aktivno radim na poboljšanju života u Hrvatskoj, mogu nakratko osjetiti “podbadanja i nevjericu” s obje strane, ali imam sreću da sam okružen ljudima koji mi vjeruju i znaju da sve radim “bez fige u džepu”. Za neke ću uvijek biti “četnik”, za neke “ustaša”, ali ja se time ne zamaram.
Upriličili ste susret s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović. Kako je to prošlo?
– Da, priupitao sam je o spoznajama koje ona ima o Miloradu Pupovcu i Vojislavu Stanimiroviću. Jednako tako, upozorio sam na Jovana Ajdukovića kao novog političara koji želi rušiti Pupovca, a nije ništa drugo do trojanski konj koji će svoje lice pokazati kad za to dođe vrijeme. Podsjetio sam je na činjenicu da svakakvi likovi sjede u Saboru, kao i da se po Vukovaru šeću silovatelji i ubojice. Ali sada, s ovim odmakom, shvaćam da sam kod predsjednice primljen samo kako bi se zadovoljila forma i shvaćam da sam dio kozmetičkog zahvata. Jer, konkretne odgovore nisam dobio, pa čak ni naše zajedničke fotografije. Sve je postalo kristalno jasno nakon njene izjave o “fašističkoj NDH”. Ako je tako,volio bih da mi objasni zašto se prošle godine išla pokloniti “zločincima” u Bleiburg.
Svoje mišljenje imate i o Jasenovcu?
Apsolutno. Žrtva je žrtva – i sve dok tako ne budemo rezonirali neće biti pomaka. No, da bi se pomak dogodio i da bi se živjelo u skladu, ne smiju se poricati zločini koji su se u Jasenovcu događali, po nekim mojim spoznajama, sve do 1951., a zna se tko je tada bio glavni u Jasenovcu. Ustaše sigurno nisu, jer su pobijeni od Bleiburga, Zidanog mosta, Maribora, pa do Golog otoka. To su povijesne činjenice koje se moraju uvažavati i priznati. Samo istina i suočavanje s povijesnim činjenicama daju nam nadu u neki novi, bolji početak.
Zašto Pupovca smatrate najvećim kamenom spoticanja – koji je “lijek protiv njega”?
Pupovac i ostali imaju ekskluzivno pravo na saborske mandate. Vrijeme je da narod bira, a vjerujte, za predstavnika Srba u Hrvatskoj bi se našao popriličan broj čestitih i obrazovanih ljudi koji bi radili za opću dobrobit. Gospođa Olga Carević je primjer vrhunske srpske intelektualke koja je još u vrijeme eskalacije Domovinskog rata jasno izrekla svoj stav i učinila sve da se ubijanje zaustavi. Mi smo ipak osuđeni na Milorada Pupovca koji od svega jako dobro živi, pa tako redovito sav novac koji je namijenjen srpskoj nacionalnoj manjini i SDSS-u završava u njegovom džepu. Čitajući razne portale, slušajući vijesti i izvješća, dolazim do zaključka da je Milorad Pupovac dobio i ima ekskluzivno pravo govoriti o Srbima u Hrvatskoj. Već neko vrijeme javno iznosim da on nema pravo iznositi stajalište kompletne srpske nacionalne manjine. Pupovac je postao jedina prijetnja suživot Hrvata i Srba na ovom tlu – i ja sam već zatražio da nas se na neki način od njega zaštiti!
Zbog čega vam je konkretno Pupovac prijetnja?
Treba nas ostaviti da živimo u miru sa svim građanima Hrvatske kako bismo od njih tražili oprost za sve zločine koje su počinili pripadnici srpskoga naroda od Vukovara, Škabrnje i cijele Hrvatske. Ja sam se osobno, u svoje ime, ispričao i obitelji hrvatskog viteza Velimira Đereka, čiji su spomenik oštetili vandali. No, to nema odjeka dok tako nešto ne osude Pupovac i ostali predstavnici Srba. Takve stvari oni prešućuju, dok u obrnutim situacijama rade skandale i daju senzacionalističke izjave u kojima sve pršti o “ugroženosti Srba”. Srbe u ovom trenutku, ponavljam, ugrožava isključivo Milorad Pupovac.
Koji je vaš stav o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi?
To je tek u razvitku, ali ovaj hrvatski predznak nam je potreban. Riječ je o potpuno istom načinu propovijedanja pravoslavne vjere, no jasno se mora znati da je riječ o hrvatskom pravoslavlju. S tim bi jednom zauvijek raskrstili s nametljivom Srpskom pravoslavnom crkvom.
Dijele li Vaše stavove i ostali hrvatski branitelji pravoslavne vjere?
Naravno, iako ne bi razdvajao pravoslavne branitelje od ostalih hrvatskih branitelja. Svi mi mislimo jednako ili slično.
Postali ste i član HNES-a.
Da, tamo sam dočekan burnim aplauzom, iako nakon što sam izjavio da je Hrvatska moja domovina. Na toj sjednici dotaknuli smo se i etički osuđene Vesne Pusić te otvorili pitanje osporavanja njene kandidature za glavnu tajnicu Ujedinjenih naroda. Smatramo da je odlično imati svog čovjeka na takvom mjestu, ali imamo mi i kandidata s boljim referencama. Plenković, na primjer… Vesna Pusić jedino ima iskustvo u “tajenju” svoga djeda koji je bio sudac u NDH, a prilično dobro taji i svoju naobrazbu.
Pokazali ste solidarnost prema hrvatskoj nacionalnoj manjini u Srbiji. Kako to zamišljate?
Živim od rođenja u Hrvatskoj, kao i moji roditelji, djedovi, bake – i stotinama godina tako. Nije sve onako kako bih želio da jest, ali to sasvim sigurno nema veze s mojom nacionalnom niti vjerskom pripadnošću. To je tako iako živim u najljepšoj zemlji na svijetu, ali neke stvari su naprosto nedopustive. Volim svoju domovinu i želim da svatko u njoj bude sretan. Nije tako, ali bit će. Slušajući o pravima Hrvata u Srbiji, ne može čovjek ostati miran i ravnodušan. Nakon tolikih zločina koje je počinila nacionalna manjina kojoj pripadam, neki još uvijek pričaju o ugroženosti, netoleranciji i nesnošljivosti. Ne tako davno, ponavljam, odrekao sam se javno svih svojih prava kao pripadnik srpske nacionalne manjine. Nije to ništa spektakularno, želim živjeti kao i svi ostali građani ove države. Upravo zato želim da se u hrvatski Ustav prepišu prava hrvatske nacionalne manjine u Srbiji, ako se to uopće može nazvati pravima. Naime, u Srbiji baš i nije poželjno nazivati se i izjašnjavati kao Hrvat. S tim u vezi pozivam predsjednicu, predsjednika Hrvatskog sabora i predsjednika hrvatske vlade da prepišu srbijanski Zakon o pravima nacionalnih manjina. Ja sasvim normalno mogu živjeti po zakonu jednakih, Hrvati u Srbiji ne mogu.
