Projekt dvodnevnog posjeta učenika osmih razreda gradu Vukovaru, kojim su na terenskoj nastavi trebali učiti o vrijednostima Domovinskog rata i značenju Grada heroja u obrani Hrvatske od srbočetničke agresije, brutalno je i potiho zaustavljen. Naime, cjelokupni projekt Memorijalnog centra Domovinskog rata u Vukovaru dosad je financiralo Ministarstvo branitelja. U obrazloženju otkazivanja već zakazanog ovogodišnjeg posjeta navedeno je da je nemogućnost pružanja usluge prehrane i prijevoza učenicima uvjetovana završetkom postupka javne nabave, čiji je završetak odgođen odlučivanjem Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave. Jednostavnije rečeno, u proračunu za ovaj projekt novca – nema. Radi se o iznosu od 35 milijuna kuna, koliko je potrebno za gradnju, na primjer, dviju fontana.
Dok je javna rasprava o kurikulskoj reformi u zamahu, a traže se dobra rješenja za obrazovni sustav, na djelu je dokaz kako je i ovoj Vladi obrazovanje nisko na listi prioriteta.
Ovaj projekt kojim je bilo obuhvaćeno 17.000 učenika mogao se nastaviti da je bilo samo malo sluha kod naših saborskih uhljeba, jer bi i po njima populističko, a u stvarnosti korisno smanjenje saborskih povlastica svih vrsta bilo dovoljno da djeca nauče puno više o Domovinskom ratu od šturih informacija na nekoliko školskih sati povijesti. Ovako, više od 10.000 učenika ove godine neće otići u Vukovar. Nekome, očito, nije u interesu da našoj djeci istina o Domovinskom ratu, pa tako i o bitki za Vukovar, bude dostupna, jer i danas ima onih koji agresiju na Hrvatsku ne nazivaju pravim imenom.
S obzirom na površan odnos prema Domovinskom ratu, koji ostaje tek na lijepim prigodnim riječima, ne iznenađuje što četrdeset posto srednjoškolaca nije čulo ni za Ovčaru ni za Blagu Zadru. Ukoliko ne znamo cijeniti žrtvu onih koji su dali najvrednije od sebe, svoje živote, za našu slobodu, kakva nam je budućnost? Nije li prijetvorno paliti svijeće na važne obljetnice a svojim postupcima gasiti sjećanje na naše svetinje?
Pozivamo hrvatsku Vladu da napokon počne raditi svoj posao, a to je briga za budućnost hrvatskih građana, a ne za udobne fotelje.
Plamenko Nosić