Zakon o javnim cestama od 8. prosinca 2004., Narodne novine 180/04, u poglavlju “Pravni status javnih cesta” utvrđuje:
“Članak 2
Javne ceste su opće dobro i na njima se ne može stjecati pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi.”
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama od 11. prosinca 2009., Narodne novine 153/09, utvrđuje:
“Članak 1.
U Zakonu o javnim cestama (»Narodne novine«, br. 180/04., 82/06., 138/06., 146/08., 152/08., 38/09. i 124/09) članak 2. mijenja se i glasi:
(1) Javne ceste su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske.”
Sada važeći Zakon o cestama od 8. srpnja 2011. godine, Narodne novine 84/11, potvrđuje taj novi pravni status javnih cesta iz 2009. godine:
“II. JAVNE CESTE
Pravni status javnih cesta
Članak 3.
(1) Javne ceste su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske.”
Jesu li odredbe ovog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama od 11. prosinca 2009. godine bile tiha pretvorba javnih cesta?
Treba se sjetiti Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća od 18. travnja 1991. i na privatizaciju tih poduzeća nakon provedbe odredbi ovog Zakona. Kakva su hrvatska iskustva s pretvorbom i privatizacijom tih poduzeća?
Budući da je sada važeći Zakon o cestama potvrdio ovaj promijenjeni pravni status javnih cesta, čijim odredbama se Republika Hrvatska upisuje kao vlasnik, slijedi li i nama privatizacija javnih cesta?
Privatne ceste nisu ništa novo u mnogim zemljama, od Hong Konga, Indije, preko Italije, Francuske, Švedske, Engleske, do Meksika, Sjedinjenih Američkih Država i Kanade.
Je li hrvatsko društvo spremno na to? Otpor monetizaciji autocesta pokazuje da baš i nije.
Uz to, iskustva s dosadašnjim koncesijama na cestama u Hrvatskoj (autocesta Zagreb-Macelj, tunel Učka i Istarski ipsilon) ne mogu se nazvati pozitivnima.
Prema važećem Zakonu o cestama, javne ceste se razvrstavaju u četiri skupine: autoceste, državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste. Na primjer, gradske ulice u pravilu se razvrstavaju se kao lokalne ceste, a važnije gradske prometnice kao županijske ceste. Upisani vlasnik je Republika Hrvatska uz upis pravne osobe ovlaštene za upravljanje, što su za gradske prometnice županijske uprave za ceste, odnosno grad Zagreb na svom području.
Nadalje, važeći Zakon o cestama određuje:
“VIII. NERAZVRSTANE CESTE
Pravni status nerazvrstane ceste
Članak 101.
(1) Nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.”
Doduše, važeći Zakon određuje:
“Članak 3.
(2) Javne ceste se ne mogu otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njima mogu stjecati stvarna prava, osim u slučajevima propisanim ovim Zakonom.
Članak 101.
(2) Nerazvrstana cesta se ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste.”
Ali, kako se u prosincu 2009. godine promijenio pravni status javnih cesta, izglasavanjem Hrvatskog sabora izmjene i dopune tada važećeg Zakona o javnim cestama bez glasne javne rasprave, tako se možda opet nekom izmjenom i dopunom Zakona o cestama dogode i izmjene prethodnih odredbi važećeg Zakona.
Pa, jednog dana kad se odlučite nekome pokazati ulicu u kojoj ste nekad igrali nogomet ili graničara, možda će Vas dočekati natpis: “Zabranjen prolaz, privatno vlasništvo!” Ima naroda kojima su takvi natpisi na pojedinim gradskim ulicama uobičajeni. Jesmo li i mi Hrvati za to spremni?
Mr. sc. Petar Cota