HKS zatražio tematsku sjednicu GV Vukovara o “Borovu”

Marijan Pavliček

Vukovarski dogradonačelnik i predsjednik GO-a HKS-a Grada Vukovara Marijan Pavliček izrazio je na konferenciji za novinare u Vukovaru, u četvrtak, 31. ožujka 2016. godine, nezadovoljstvo zbog zatvaranja prodavaonice tvrtke ‘Borovo’ u Ulici Hrvatskog zrakoplovstva koja posluje već 80 godina, te najavio da će vijećnici HKS-a zatražiti da Gradsko vijeće održi tematski sjednicu o ‘Borovu’.

“Izražavamo nezadovoljstvo odlukom Uprave Borova da se trgovina borovske obuće s današnjim danom ovdje u Borovu naselju zatvara. Riječ je o najstarijoj trgovini koja posluje preko 80 godine. Smatramo da je to jako loš poslovni potez, kako prema potencijalnim poslovnim partnerima tako i prema građanima Vukovara. Uprava opravdava taj potez time što je trgovina nerentabilna, no možemo to samo djelomično razumjeti, jer ova je trgovina ipak simbol tvrtke Borovo i cijelog vukovarskog kraja i smatramo da bi trebala biti zadnja koja će se zatvoriti. S druge pak strane, godinama u ovoj trgovini ponuda nije bila adekvatna zahtjevima tržišta. Međutim, Uprava očigledno nema onu emotivnu povezanost s tvrtkom Borovo, jer su svi članovi Uprave i Nadzornog odbora ljudi koji ne žive u Vukovaru i nemaju veze s gradom Vukovarom”, rekao je novinarima Pavliček. Dodao je da aktualna gradska vlast “od početka ima jako slabe kontakte s Upravom tvrtke Borovo.

“Žao mi je što nas nisu obavijestili o toj svojoj namjeri i čuli što o tome misli lokalna samouprava, i što o tome misle građani Vukovara, a na tisuće njih svoj je radni staž odradilo upravo u Borovu”, istaknuo je dogradonačelnik Vukovara.

Pavliček je najavio da će vijećnici HKS zatražiti održavanje tematske sjednice Gradskog vijeća Vukovara posvećene Borovu.  Pozvao je resornog ministra da prilikom imenovanja novih članova NO ‘Borova’ imenuje i jednoga člana iz grada Vukovara koji će bez naknade zastupati interese lokalnog stanovništva i Grada.

tportal.hr; direktno.hr;

Marijan Pavliček i gradonačelnik Ivan Penava pustili su u srijedu, 30. ožujka u promet saniranu Ulicu Ive Lole Ribara u gradskoj četvrti Borovo naselje.  Izvedenim radovima obuhvaćeno je postavljanje novog cjevovoda pitke vode, kao i odvodnje stambenih objekata i ceste. Također, postavljena je nova javna rasvjeta, izvršena je sanacija kolnika, nogostupa i parkirališta s propisanom horizontalnom i vertikalnom prometnom signalizacijom.

Dogradonačelnik Pavliček rekao kako će Grad samo ove godine samo iz proračuna Grada uložiti oko 30 milijuna kuna u komunalnu infrastrukturu, te da će uz projekte Vodovoda grada Vukovara i Hrvatskih cesta, cjelokupna investicija iznositi će više od 500 milijuna kuna. “Vukovar je po obujmu radova danas jedno od najvećih gradilišta u Hrvatskoj”, rekao je Pavliček.

Grad Vukovar; HRVATSKI RADIO VUKOVAR; Glas Slavonije;

Sramotna presuda Međunarodnog kaznenog suda

Oslobađajućom presudom po svih devet točaka optužnice dokazanom ratnom zločincu i psihopatu Vojislavu Šešelju, Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i sudac Jean-Claude Antonetti upisali su se u povijest kao otvoreni zaštitnici zagovornika genocida i srbijanske fašističke politike. Ovakvu šokantnu presudu zdrav razum ne može razumijeti jer kako objasniti da sud jednostavno odbacuje brojna svjedočanstva i dokaze, pa i osobna priznanja Šešelja. Oslobađajuća presuda, kojom se rehabilitira projekt stvaranja Velike Srbije, Haaški sud i oni koji su pridonijeli ovakvoj presudi opasno se poigravaju s teško stečenim mirom na jugoistoku Europe.

Prije 26 godina zlo je napalo Hrvatsku, a danas je jedan od počinitelja tog velikog zla nepravomoćno oslobođen za sva zvjerstva koja je počinio. No, on je samo jedan u nizu zagovornika Velike Srbije, te stare  ideje Ilije Garašanina, koja u Zlu nikada ne miruje niti spava. (Ne)čovjek koji je izravno odgovoran za smrt tolikih nedužnih ljudi, koji i nakon ovakve presude već prijeti iznova, koji je od suda koji ga je oslobodio napravio još veću lakrdiju, koji je ismijao sve što se dalo ismijati, danas je slobodan i ni za što nije kriv!

Ogorčeni smo ovakvom presudom, ali nismo iznenađeni.

Haaški sud je ovom sramotnom presudom propustio veliku priliku da se ratnim zločincima te svima koji i dalje sanjaju Veliku Srbiju, a znamo da takvih još uvijek ima u Srbiji, ali i u Hrvatskoj, pošalje jasna poruka kako sijanje mržnje i posezanje za tuđim teritorijem više nikada ne mogu proći nekažnjeno.

Očekujemo od hrvatskih institucija primjerenu reakciju i kada to već nisu učinili međunarodni sudovi, da rješavanje slučaja Šešelj uvrsti na popis uvjeta koje Srbija mora ispuniti prije ulaska u EU, te da ulože maksimalne napore da se ova prvostupanjska presuda ukine i Šešelj dobije odgovarajuću kaznu, onakvu kakvu zaslužuju sve žrtve njegove zločinačke politike.

Ovce zbor! Idemo na šišanje!

Cjelokupna situacija u zdravstvu je takva da ministar jednostavno mora podići dopunsko zdravstveno osiguranje kako bi funkcionirao sustav. Kada bi ljudi bili uvjereni kako zdravstvo stvarno ne može funkcionirati s ovom količinom novca koju stvarno dobiva, ne bi negodovali zbog povećanja cijene usluge. Istina je stvarna i drukčija. Naprosto, vlast i vladajući ovaj narod doživljavaju isključivo kao ovce za šišanje. U situacijama kada nema novca naprosto natjeraju policiju da pišu kazne za parkiranje u dva sata u noći; cijena goriva se podiže iako dolar na mediteranskom tržištu pada, cijena usluge u zdravstvu se podiže jer je netko smislio vrhunsku riječ „nadstandard!“

Licemjerje svake dosadašnje vlasti nalazi se u riječi REFORMA! Svi na vlast dolaze s reformama, a nakon dobivenih glasova pretvaraju se od reformatora u najobičnije šišače ovaca. Zašto? Nekoliko je razloga. Tko odgovara u našoj državi u javnim institucijama za nerad? Nitko! Tko odgovara za nerazborito trošenje novaca javne uprave? Nitko! Tko odgovara za pronevjeru? Nitko! Ovim slijedom možemo nastaviti niz i došli bismo samo do jednog zaključka. Današnji političari nikako da se pomaknu od starih komunističkih okova u kojima je država svrha samoj sebi, odnosno država je maćeha koju svi moramo debelo hraniti.

Ljudi, u 21. stoljeću država mora osigurati okvire i pravne mogućnosti kako bi pojedinac mogao dovoljno zaraditi za svoj život u kojem mu je osiguran i kulturan napredak kroz posjećivanje raznoraznih kulturnih manifestacija. Problem je kako platiti kulturni napredak kada je država maćeha i dozvoljava u javnom i realnom sektoru samo preživljavanje, ali ne i življenje. Kako kulturno napredovati kada se moramo boriti za egzistenciju? Kako živjeti kada nam je država maćeha, a ne majka zahvaljujući dosadašnjim političarima koji su je REFORMIRALI.

Krunoslav Perković

‘Krvavi Uskrs’ – 31. ožujka: Dan kad je pala prva žrtva Domovinskog rata

Na Uskrsno jutro, 31. ožujka 1991. godine,  srbočetnički pobunjenici na Plitvicama su ubili hrvatskog redarstvenika, dvadesetogodišnjeg Josipa Jovića, koji je postao prva žrtva Domovinskog rata.

Unatoč činjenici da je akcija, u kojoj je ranjeno i sedam policajaca, bila uspješna a na Plitvicama uspostavljen red,  ovaj događaj će zbog pogibije mladog Josipa Jovića u hrvatskoj povijesti ostati zapamćen pod nazivom “Krvavi Uskrs”.

Prema riječima suboraca, Jović je u akciji tog Uskrsnog jutra bio najistureniji u napadu, pucao je u smjeru pošte. Iako je na sebi imao pancirku, jedan od terorista  pogodio ga je u nezaštićeni dio tijela. Kola hitne pomoći stigla su u trenu, i Jović je, nakon dužeg čekanja, ukrcan u sanitetski vojni helikopter. No, bilo je prekasno.

Burna politička previranja, mitinzi zbog navodne srpske ugroženosti, balvani na cestama, eksplozije u dvorištima i kućama Hrvata i prijetnje bile su sastavni dio hrvatske svakodnevice početkom 1991. godine. Bilo je jasno kako je rat za neovisnost i obranu Hrvatske neizbježan. Jedine oružane formacije koje je Hrvatska tada imala bile su postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova, čije su specijalne postrojbe bile jezgra buduće Hrvatske vojske. Akciji na Plitvicama prethodile su slične provokacije domaćih srpskih pobunjenika u Pakracu, Glini, Petrinji, Jasenovcu, potpomognutih snagama JNA koja se sve otvorenije stavljala na stranu srpskih terorista i nadolazećoj velikosrpskoj agresiji osmišljenoj i dirigiranoj iz Beograda.

Akcija specijalnih postrojbi MUP-a na Plitvicama bila je ograničenog karaktera, i u usporedbi s kasnijim operacijama maloga opsega, no bila je uspješna prva takva akcija. Hrvatske snage pokazale su da su sposobne držati red na svome teritoriju što je imalo i snažan pozitivan psihološki učinak. Plitvice su, reći će njezin tadašnji zapovjednik Josip Lucić, na neki način ujedinile  i sve ostale prethodne akcije specijalne policije u Pakracu, Glini, Petrinji, Jasenovcu, Karlovcu… Zbog pogibije Josipa Jovića, prve hrvatske žrtve u Domovinskom ratu, akcija na Plitvicama ima iznimnu važnost.