Na današnji dan 1967. godine objavljena je Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Deklaracija je napisana 9. ožujka iste godine u Matici hrvatskoj, a prihvatila ju je većina hrvatskih kulturnih i znanstvenih ustanova. Zatražen je ravnopravan položaj hrvatskog jezika u jugoslavenskoj federaciji, njegov razvoj u skladu s hrvatskom tradicijom i puna afirmacija hrvatskog jezika u svim područjima života.
Manifestacija Dani hrvatskog jezika utemeljena je odlukom Hrvatskog državnog sabora 28. veljače 1997. i održava se svake godine od 11. do 17. ožujka te je danas njen završni dan.
Danas je hrvatski jezik jedan od 24 službena jezika Europske unije. Iako smo se u suverenoj i neovisnoj hrvatskoj državi izborili za mnoga prava i slobode, ostaje nam obveza čuvati i njegovati svoj jezik, nasuprot uvjeravanjima onih koji hrvatski jezik nikad nisu smatrali svojim da biti sličan znači biti isti.
Također, danas je godišnjica smrti velikog hrvatskog književnika Antuna Gustava Matoša, pa u nastavku pročitajte njegove inspirativne riječi o našem lijepom, hrvatskom jeziku.
“Hrvatski je jezik proizvod odnošaja Hrvata prema Hrvatskoj, prema prirodi, prama polju, gori, šumi i zraku, prama našim cvjetićima i našim planetima što “kolo vode” kod Preradovića, i zato naš jezik ima sve posebne boje, zvukove, oblike i osebine naše zemlje; buran kao senjska bura, mekan kao dvojnice, zanijet kao procvjetala grana ružmarina, tužan kao kraška pustolina, veseo kao tambura i dubok kao mrak naših šuma i tragika naših mora. Samo lijepa naša domovina mogaše stvoriti ljepotu divnog našeg jezika, divotu naših riječi krasnih kao naši otoci, “lijepi vrti morem plivajući”. (Antun Gustav Matoš)
Više o hrvatskom jeziku na: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje