Predsjednica HKS-a Ruža Tomašić dala je intervju Jutarnjem listu u kojem govori o pravaštvu, izborima, konzervativizmu, migrantima, hrvatskom pravosuđu i ostalim aktualnim temama. Razgovor iz tiskanog izdanja Jutarnjeg lista prenosimo u cijelosti:

Na izbore idete u koaliciji sa HSP-om i Obiteljskom strankom iako ste nedavno rekli kako je “pravaštvo totalno izlizano i postalo je sinonim zatucanosti”. Kako to da sada s njima koalirate?
– Nisam rekla da je pravaštvo sinonim zatucanosti, nego da danas ne postoji ono iskonsko pravaštvo doktora Ante Starčevića. Ako želite pričati o pravaštvu danas, pogledajte kako žive pravaši i od čega žive i bit će vam jasno da to nije tako.
Želite li reći da ni Daniel Srb, predsjednik HSP-a, ne živi te pravaške vrednote?
– Treba vidjeti kako on živi. Mislila sam na one pravaše koji ne žive bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje.
Mislili ste na one pravaše koje ste napustili?
– Ja sam zapravo htjela da se razvije diskusija o tome, o pravom pravaštvu koje se dokazuje kroz misli, riječi i djela.
Jeste li vi oličenje života pravašice?
– Ja se nadam da jesam. Naravno, imam grešaka, kao i svi,  ali  nisam se ogriješila ni o Boga, ni o čovjeka, ni o Hrvatsku.
Dakle, zato ste zapravo ušli u stranku koja se zove konzervativna?
– Upravo to i jest stranka za mene. Konzervativci nisu zatucani. Ima ih u svim zemljama. To su ljudi koji imaju svoje temelje  koje sam ranije spominjala i ljudi koji prihvaćaju nove stvari, ali prije pri tome ne žure i dobro promisle o mogućim posljedicama.
Što imaju konzervativci, a nemaju pravaši?
– Konzervativci imaju jednu svjetsku obitelj, 16 stranaka u EP-u i možemo lobirati preko njih. Kada kažete ‘konzervativac’ ljudi vas već svrstavaju u tu skupinu. Kad kažete pravaš, njih ima samo u Hrvatskoj.
Ljudi na vašoj listi su poprilično anonimni. U kojim jedinicama idete na izbore i tko su ti ljudi?
– Koalicija ide u 11 jedinica, a naši su nositelji u četiri. Imamo prim. Antu-Zvonimira Golema, predsjednika riječkog UHDDR-a Milu Biondića, dogradočelnika Vukovara Marijana Pavličeka,, načelnika općine Sibinj Josipa Pavića, mladog čovjeka koji je preporodio općinu  i izvukao je iz dugova u kratkom roku, a o njemu nitko ne govori. Dakle, nitko od njih nije anonimac.
Vaša koalicija se zove “Spremni”. Aluzija je jasna i malom djetetu, a opet ima pravaške korijene?
– To su ljudi koji poštuju čovjekoljublje i domoljublje i koji se nisu ogriješili o te vrijednosti i spremni su pokazati i dokazati svojim djelima da se politika može voditi na pošten način. Za to su spremni.
Jeste li razmišljali da u kampanju uključite i Joea Šimunića koji je kažnjen sa 10 utakmica neigranja za reprezentaciju zbog izvikivanja ‘Za dom spremni’ na stadionu, a sada je u stožeru reprezentacije?
– Joe je pošten, vrijedan čovjek koji voli Hrvatsku. Ljudi moraju razumjeti da je Joe rođen i odgojen u Australiji. On ima svoga posla u nogometu.
Baš me zanima što bi se dogodilo da se napravi neka koalicija naziva “Za dom” pa da koalirate s njom?
– Nama nije važno kako bi se ta koalicija zvala, nego tko bi bio u njoj. Gledajte, meni ne smeta kada ‘Za dom spremni’ kaže neki čovjek koji je spreman braniti svoj dom, nego kad to kaže neki prevarant koji pod krinkom domoljublja potkrada svoju domovinu. To mi para uši, to mi smeta.
Kad smo već kod doma, slijedeće je pitanje  o vašim odnosima sa Domoljubnom koalicijom. Jeste li s njima bili u kakvim pregovorima ili komunicirali sa vodstvom HDZ-a?
– Ne. Otkako sam otišla iz HSP-a AS nisam s njima komunicirala.
Je li bivši premijer Sanader dobar primjer suđenja za grijehe u privatizaciji?
– Nije on jedini, bilo ih je i prije i poslije. Najveći problem je u našem pravosuđu na koje bi trebalo uvesti monitoring. Treba nadalje i  urediti državne tvrtke tako da dobro posluju. Nedavno smo izračunali da samo na izdvajanjima na nevladine udruge možemo uštedjeti oko dvije do tri milijarde kuna.
Ne mogu se baš preko noći ukinuti nevladine udruge, zar ne?
– Naravno da ne, ali ako gledate proračun mi smo sada prinuđeni da se za te novce koje im dajemo, zadužujemo. Može se u Hrvatskoj dovoljno uštedjeti. Znači, sposobna vlada ne bi morala posuđivati novac, samo treba voditi poštenu i transparentnu politiku.
Vratimo se na izbore. S koliko mandata bi vaša koalicija bila zadovoljna?
– Vjerujem da možemo osvojiti  sedam do 11 mandata.
Vi idete u desetoj izbornoj s dvojicom generala Kotromanovićem i Krstičevićem. Kako ćete protiv njih?
– Ponavljam,  računam na one koji nisu izlazili na izbore jer da jesu, već bi glasali za njih i vidjeli bi što su napravili. Idem čiste savjesti, ne dugujem nikome ništa i tražim da mi ljudi daju glas i da me puste da radim za njih. Ako   ljudi to neće, ako žele glasovati za nekog drugog kojeg su vidjeli što i kako radi, onda je to njihovo pravo.
Ako budete imali ovako dobre rezultate koje najavljujete hoćete li doći u Sabor iz Europarlamenta?
– Ako budem mogla činiti razliku u hrvatskom parlamentu ostat ću ovdje. Ako ne budemo imali čak ni klub, onda ću ostati u Europskom parlamentu jer tamo mogu učiniti više za  hrvatske interese.
Već ste najavili da bi koalirali i sa Milanovićem ako bi to spriječilo nove izbore?
– Hipotetsko pitanje, hipotetski odgovor.
A s Domoljubnom koalicijom ako njima bude trebalo, pod kojim uvjetima?
– Pod uvjetima da politiku vode ljudi iz struke i da zastupaju interese hrvatskog naroda
Jesu li branitelji iz Savske prihvatili vaš poziv za mjesto na vašoj listi?
– Nisu. Mi smo ih htjeli kao neovisne jer mislimo da se branitelji najbolje mogu boriti za svoja prava ako su u Saboru.
Mislite li da bi oni trebali imati svoju stranku u Saboru?
– Da, jer su prije izbora svim strankama puna usta prava branitelja, a kada prođu svi ih zaborave.
Kako ste doživjeli ovo iznenadno probuđeno domoljublje premijera Milanovića?
– Izbori, predizborna kampanja. Tu nema nimalo iskrenosti. Ne možete  tri godine ne raditi ništa i pljuvati po hrvatskom narodu, sramotiti nas i onda odjednom postati ‘veliki domoljub’ koji hrvatskom narodu želi sve najbolje.
Možda će i vama oduzeti koji glas. Jeste li razmišljali o tome da i vi malo promijenite retoriku, pa kažete koju lijepu o drugu Titu, partizanima…?
– Bila sam  gladna i žedna u tom  sustavu. Nas je osmero djece bilo, od nas osmero šestero je otišlo trbuhom za kruhom. Naš otac je umro sedamdesetih jer nije mogao naći posla. Jako smo stradali. Ja sam imala 15 godina kada sam morala otići tako da ja ne mogu reći ništa, ama baš ništa lijepo o onome sustavu.
Kako vidite razvoj krize s izbjeglicama?
– Mi smo mala država ne možemo si dopustiti da budemo sabirni centar. Nismo mi jedini zaduženi za taj problem. Rješenje je jednostavno; kad svi zatvore granice zatvaramo i mi. Mene samo zanima kome je u interesu da oni dolaze. Jer da nekome nije u interesu onda bi njihov dolazak bio zaustavljen.
Bilo je dosta trzavica između Vlade i predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Kako doživljavate njene poteze oko izbjegličke krize, pa i dosadašnji mandat?
–  Predsjednica bolje razumije migrantsku krizu od Vlade, a osim toga, nikada se mediji, a ni pojedini ministri iz Vlade, nisu s takvim cinizmom i nepoštovanjem odnosili prema bivšim predsjednicima Mesiću i Josipoviću  kako se danas odnose prema predsjednici Kolindi Grabar Kitarović koju je birao isti taj hrvatski narod.