Predsjednica HKS-a Ruža Tomašić dala je intervju za nedjeljno izdanje Večernjeg lista pod naslovom ‘Postavit ćemo uvjete Karamarku, možemo podržati vladu, a da i ne budemo u njoj’. Intervju prenosimo u cijelosti:
Hoćete li zaista podržati Zorana Milanovića ako mu nakon izbora bude nedostajao vaš glas u Saboru?
– Kada sam govorila o mogućoj podršci Milanoviću zapravo sam odgovarala na hipotetsko pitanje. A sada odgovor na vaše konkretno pitanje. Kada bi oni doista tražili našu podršku, što se nikada neće dogoditi, mi bismo pristali na to uz toliko uvjeta da na kraju ta vlada ne bi bila vlada Zorana Milanovića nego vlada Ruže Tomašić. Naravno da se to neće dogoditi i da od naše suradnje neće biti ništa. Drago mi je da se Hrvatska konzervativna stranka dva dana vrtjela po svim hrvatskim medijima zbog moje izjave o Milanoviću.
Vaša izjava se može tumačiti i na još jedan način. Može se, na primjer, tumačiti da smatrate da premijer Milanović uopće nije loše vodio Vladu. Kako ocjenjujete njegov mandat?
– Moju izjavu svatko tumači na svoj način. Sto ljudi, sto ćudi. Jedan od uvjeta bi svakako bio da Vesna Pusić ne može biti ministrica vanjskih poslova. Ništa nisu radili tri godine i deset mjeseci. Sada u ova dva zadnja mjeseca pokušavaju prodavati domoljublje. Zato sam u šali rekla da je on veći domoljub od mene. Kada Milanović koristi moju retoriku, mogu i ja koristiti njegovu pa reći da je on elementarna nepogoda za Hrvatsku.
A kada je riječ o suradnji s HDZ-om i Tomislavom Karamarkom. Vrijede li isti kriteriji kao za Milanovića ili ste ipak nešto blaži?
– Naravno da ćemo postaviti naše uvjete Karamarku. Možemo podržati vladu a da uopće ne budemo u njoj. Ako ne budemo mogli sukreirati poltiku možemo jednostavno biti samo potpora u Saboru. Ako nešto dobro odrade, onda super. Ako ne odrade dobro, onda nećemo dignuti ruku.
Poznajete jako dobro Karamarka. Ima li on kapacitet za premijera?
– Ne možete suditi o ljudima na taj način sv dok ne počnu obnašati funkciju. Poznajem ljude za koje sam se klela da mogu obavljati svoj posao kako treba, ali kada su počeli raditi nisu bili ni blizu mog očekivanja. Imate opet slučajeva kada ste jako skeptični prema nekome, a onda se pokaže da su fantastični.
Idemo razjasniti vaš odnos sa sadašnjim vodstvom HDZ-a. Napustili ste HSP AS upravo zbog ‘podzemnih’ igara koje je HDZ igrao s vašim bivšim stranačkim kolegama. Jeste li im to oprostili?
– Jesam, ali nisam zaboravila. Znam te igre i kako je tko igrao. Bit ću puno pametnija sljedeći put.
Koliko je opasno da ljudi koji se služe takvim metodama vode državu?
– Koliko znam moje bivše kolege, ne vjerujem da će itko od njih voditi državu. Oni nemaju velikog utjecaja u kreiranju politike.
Ali oni su, ako sam dobro razumio, rovarili protiv vas na nagovor nekih ljudi iz HDZ-a?
– Mi sada moramo raditi da bismo dobili dobru i sposobnu vladu. Ta će vlada biti povijesna. Ostat će zapamćena po tome što je pokrenula Hrvatsku ili po tome što je zabila zadnji čavao u lijes Hrvatske.
Neka tumačenja idu u smjeru da ste vi u dogovoru s Karamarkom napustili HSP AS i osnovali Hrvatsku konzervativnu stranku kako biste neutralizirali Željku Markić i možda još neke druge stranke na desnici.
– Kada sam napustila HSP AS nije bilo tih stranaka o kojima govorite. Drugo, da je tako, onda HDZ ne bi dopustio mojim bivšim kolegama da ovako melju, rovare i lažu protiv mene. Da je tako, onda bi bila neka crta ispod koje se ne ide. Ali ovi su prešli ispod crte.
Jesu li Karamarko i Brkić dali zeleno svjetlo da se vas makne s čela HSP-a AS? Jesu li oni uopće znali da vas žele ukloniti?
– Razgovarali smo, ali on je rekao da je predsjedništvo njegove stranke donijelo odluku da idu sami na izbore.
Što vi nudite biračima, a nije već u ponudi na političkoj sceni?
– Mi smo mala stranka koja nema uhljeba. Nikome ništa ne dugujemo. Na sva mjesta želimo postaviti stručne ljude koji su dorasli svojim pozicijama.
Iznenadio me vaš stav o migrantima. Vi ste ih praktično pozvali da dođu u Hrvatsku.
– Nisam ih pozvala. Rekla sam da ih treba prihvatiti kad su već tu. Mi jako dobro znamo kako je izbjeglicama jer smo i sami bili izbjeglice prije dvadesetak godina.
U Hrvatskoj se uopće ne govori da projekt multikulturalnosti u Europi u najmanju ruku ima puno problema te da u mnogim zemljama nije uspio. Europski političari i javnost zatvaraju oči pred problemima?
– Za probleme su krivi popustljivi europski političari. Neki dan sam čitala što sve turist može mora napraviti kada putuje u Dubai. Morat se pokriti, ne smijete se držati za ruku, ne smijete pokazivati nježnost, ne smijete piti alkohol na nekim mjestima, ne smijete ovo, ne smijete ono… Znači, idem u njihovu državu i moram raditi ono što oni hoće. A oni dođu u moju državu i opet rade što hoće. Tko je za to kriv? Mi političari koji smo to dopustili.
Je li dolazak tolikih migranata opasnost za europsku kulturu?
– Opasnost je budu li političari opet išli linijom manjeg otpora. Kažu mi Danci da u nekim njihovim gradovima postoje četvrti u koje policija ne ulazi. Ne mogu vjerovati da je to moguće. Ako ne može ući jedan policajac, može ih ući stotinu, tisuću. Može ući vojska. Onaj tko poštuje zakone države u kojoj živi može ostati, a onaj tko ne poštuje, neka ide tamo odakle je došao.
Treba li Hrvatska zatvoriti granicu?
– Ako Njemačka, Mađarska i Slovenija zatvore granice, naravno da ćemo ih morati zatvoriti i mi. Nećemo valda biti sabiralište.
Je li vas razočarala Angela Merkel sa svojim stavovima o migrantskoj krizi?
– Nijedna država u EU nije bila spremna za toliko migranata. Službe su trebale znati što se događa. EU je trebala imati jedinstvenu politiku. Trebala je odijeliti izbjeglice koje bježe od rata i ekonomske migrante.
Predsjednica Kolinda Graba Kitarović ima oštriji stav prema migrantima od Angele Merkel?
– Ne znam što znači biti oštriji ili blaži stav. Smatram da bi bilo pravedno da se prihvate oni ljudi koji bježe od rata. Zna se koja je procedura za ekonomske migrante.
Vi ste zastupnica u Europskom parlamentu. Je li normalno da u EU imate regije u kojima je nezaposlenost tri ili četiri posto (kao što je u Bavarskoj), dok na drugoj strani u nekim regijama u Bugarskoj, Rumunjskoj, Grčkoj pa i u Hrvatskoj imate nezaposlenost veću od 40 posto. Gdje je tu europska solidarnost?
– Ne možete imati solidarnost ako ću vam davati džeparac, a vi ćete ga trošiti na bezvezne stvari i cijelo vrijeme govoriti a ste gladni. Solidarnost ide ako ste spremni raditi za sebe. Ne možete očekivati da će netko drugi raditi za vas.
Vratimo se na domaću političku scenu. Svojedobno ste bili u dosta dobrim odnosima s bivšim predsjednikom Stipom Mesićem. Jeste li još u kontaktu?
– To je bilo davno, prije mnogo godina. Govorili su da sam bila njegova šefica osiguranja, ali nisam.
Rekli ste da biste po nekim uvjetima mogli koalirati i s Milanovićem, bili ste u solidnim odnosima s Mesićem… Može li to škoditi vašem imidžu?
– Ja imam svoje ja. Mogu sa svakim razgovarati. Dok sam živjela u Kanadi bila sam u društvu koje je pušilo travu, no ne možete mi zbog toga reći da sam ovisnica.
U Hrvatskoj se relativno malo govori o suđenju Perkoviću i Mustaču u Muenchenu. Je li to svjesna odluka većine medija i politike koji na taj način žele umanjiti važnost tog procesa?
– To je ista politika koja je pokušala zaštiti Perkovića. Većina medija je po nadzorom te politike.
Premijer Milanović je i donio zakon kojim se zabranjivalo izručenje Perkovića.
– Problem je što se nije provela lustracija. Kada sam jednom osobno pitala predsjednika Tuđmana zašto nije provedena lustracija, on je rekao da ih je bolje imati uza se nego protiv sebe. Ali kada je završio rat trebalo je napraviti lustraciju. Trebalo im je dati lijepe mirovine, zahvaliti i reći da više nisu potrebni. Oni su ostali i nastavili dalje rovariti. Smjestili su svoju djecu u te službe. To je toliko zamršeno da više ne znate tko za koga radi.
Ima li dovoljno žena u hrvatskoj politici?
– Nema. Ali nije problem samo u tom što nemamo zakon koji bi propisivao da mora biti 40 posto žena. Ja sam protiv tog zakona. Žene se općenito moraju više cijeniti. Kada gledam bračni par kojim ima djecu, obično se događa da muž ide na posao, a žena ostaje kod kuće čuvati dijelite. Ženi se mora pomoći. Ne može se samo svake četiri godine, kada se sastavljaju izborne liste, pokazivati da se brinemo za žene. A to što su četiri godine gažene na poslu i kod kuće to nikoga ne zanima.
A ženska solidarnost. Mnoge će će žene priznati da ne postoji dovoljno solidarnosti između njih?
– To nije potrebno ako državna i zakoni funkcioniraju. Mi imamo zakon o ravnopravnosti spolova. Žene svugdje moraju biti ravnopravne.
Gdje ćete se vi kandidirati?
– Živim u desetoj izbornoj jedinici i u njoj ću se kandidirati.