Zoran Vilović: Razmišljao sam o odlasku u Kanadu, no pružila mi se prilika da aktivno mijenjam ono što mi smeta

Zoran Vilović, dugoreški dogradonačelnik i predsjednik županijskog HKS-a,  dao je opširan intervju za KAportal i dugaresa.net. Razgovor prenosimo u cijelosti…

Od kud Vi u HKS-u? “Kud Ruža, tud i ja” ili?

– Dobrim dijelom – da. Jednostavno, došao je trenutak odluke. Najprije je bilo iznenađenje, koje nas je sve zateklo. Činjenica je da je Ruža donijela odluku za koju kaže da je dugo vremena promišljala. Obznanila ju je na način kakav jest i svi smo ostali zatečeni. Tek su dani koji su slijedili ponudili odgovore na određena pitanja i postalo je jasno zašto je došlo do takve odluke. Nakon toga slijedio je proces prestrojavanja – ljudi koji su dalje željeli slijediti nju ili oni koji su ostali kao vodeći u bivšoj stranci. Izbor mi je bio vrlo jednostavan: zbog Ruže sam ušao u politiku, s Mihovilom Stanišićem koji je istupio iz stranke čim je ona otišla izuzetno surađujem od prvog dana, predsjednica podružnice Paulina Čavlović, s kojom sam bio osnivač HSP AS-a u Dugoj Resi, bila je na istoj liniji razmišljanja. Meni su ponajprije ljudi važni, a mi smo odlučili ići za Ružom u tu novu priču za koju vjerujemo da je ispravna.

Kako “zbog Ruže u politiku”, kada ste prije HSP AS-a bili u HSLS-u?

– 2003. pristupio sam HSLS-u na nagovor Marije Fićurin, koja je tada bila mlada cura u usponu, naponu snaga. Pozvala me da im se pridružim. Kao studentu, liberalna opcija, kako sam je shvaćao s 23 godine, bila mi je prihvatljiva, simpatična osoba mi je pristupila i krenuo sam zajedno s njima. Međutim, zbog obveza na faksu i svega što mi je tada bilo prioritetnije, nisam bio pretjerano aktivan iako sam formalno bio tajnik gradske organizacije. Marija me vodila u nekoliko navrata na sastanke županijske organizacije, vodili su se razgovori sa čijim se sadržajem, jednostavno, nisam mogao poistovjetiti. Svodilo se to na prepucavanja, nekonstruktivne teme koje su me odbile nakon 2. sastanka, zahvalio sam se i rekao da više ne dolazim na te sastanke. I moje djelovanje tada je počelo jenjavati, ostalo kao pasivno članstvo.

I onda? Kako je i kada došao HSP AS?

– Pratio sam Ružin rad u u medijima – koliko joj je uopće prostora bilo dato – pronalazio se u njenim izjavama i stavovima, mogao se s njom poistovjetiti. Imala je posebnu težinu na političkoj sceni nakon hrabrog obračuna s narko-mafijom na Korčuli i izlaganja sebe i obitelji, čime je dobila kredibilitet u očima cijele nacije, tako i mojim. Političke opcije na tadašnjoj sceni nisu budile povjerenje ni kod mene, a očito ni dobrog dijela stanovništva, što pokazuje niska izlaznost na izbore, i od tada se nije puno toga promijenilo. Još se ponavljaju iste priče, prepucavanja i borbe dok nam ekonomija tone, mladi iseljavaju van… Opasni trendovi za opstojnost države i nacije, u kojima nema pozitivnih pomaka.

To je bio razlog za HSP AS: kolika je sličnost ili razlika s HKS-om? Je li logičnije iz pravaške u drugu pravašku stranku?

– To nikako ne bi bilo logično! Izuzetno mi je drago da smo se odmaknuli od prefiksa HSP-a jer je on, definitivno, postao sinonim za podjele, konfuziju, svađe, neke ideološke borbe, koje jednostavno treba zamijeniti konstrukivnijim, zrelim, proaktivnim razmišljanjem koje će fokus staviti na zaustavljanja ekonomskog poniranja hrvatskog gospodarstva, zaustavljanju bijele kuge, pojednostavljenje ogromnog, tromog državnog aparata i njegovo pretvaranje u produktivniji, učinkovitiji i operativniji sustav koji će služiti građanima i realnom sektoru na čijim leđima parazitira dugi niz godina i kojeg, zapravo, gura u sve dublji ponor, režući istovremeno granu na kojoj sjedi.

Kada ste, uoči lokalnih izbora, došli na političku scenu u Dugoj Resi bilo je i komentara da ste se pojavili odjednom, nigdje nije radio, nema posao, hoće u politiku…

– To da nigdje nisam radio nije točno. Koga je zanimalo, mogao je lako provjeriti u životopisu, od kud sam došao, gdje bio, što radio… No, ne mogu ljudima zamjeriti za taj početni skepticizam. Političari i politika kako se vodi posljednjih 25 godina u Hrvatskoj daje im za pravo da budu skeptični i a priori sa sumnjičavošću gledaju nove likove koji se pojavljuju u toj politici jer praksa je pokazala da ih većina traži svoj osobni probitak, da prevladavaju osobni interesi… Istina je da me, u kontinuitetu, u Dugoj Resi dugo nije bilo jer sam studirao u Zagrebu, pa onda šest mjeseci radio u Karlovcu, pa u Istri gdje sam odradio ljetnu sezonu, onda sam tri godine radio u dvjema revizijskim tvrtkama u Zagrebu, pa sedam mjeseci na brodu, vratio se pa radio u Dalmaciji u hotelskom kompleksu, pa marini… Radnog iskustva imam prilično, u različitim ekonomskim sferama, sektorima, gradovima… Moglo bi mi se svašta spočitati, ali nikako ne nekakav konformizam ili čekanje da mi posao padne u krilo dok ja sjedim na kućnom pragu i krivim gradonačelnika, župana i ostale što mi ne daju posao!vilovic _09

Pa, kako nakon svega toga na lokalnim izborima?

– Na povratku iz marine u Dugu Resu, zvao sam svoju podružnicu i rekao: Vraćam se na par mjeseci, dok zima prođe, a onda definitivno selim u Kanadu! Nisam bio zadovoljan našom stvarnošću i godinama sam razmatrao opciju iseljenja, kao i mnogi mladi ljudi koji nemaju posla, nisu zadovoljni uvjetima na poslu, različitim stvarima u našem društvu… Zaključio sam da bi najoptimalnija destinacija bila Kanada, pa odradio i neke pripreme da tamo i odselim. Međutim, kad sam se vratio, gđa Čavlović je sjela sa mnom i razgovarali smo o mogućoj alternativi, da me stranka predstavi kao svog kandidata za naredne izbore, u koaliciji s HSS-om i Ivanom Baršićem, da imam priliku aktivno mijenjati ono čime nisam zadovoljan. Prije svega, u vlastitoj sredini, a sada i šire. To je bila opcija i ponuda koju nisam mogao zanemariti i odbiti jer mislim da upravo nemoć da išta promijene ljude natjera da razmatraju i prihvate opciju iseljenja iz naše zemlje. A to nam nikako ne ide u prilog, mi doslovno kao nacija izumiremo!

Dvije godine poslije izbora, u Dugoj Resi se čuju i komentari kako ste, ipak, nešto napravili, od igrališta, vježbališta, dvorane nadalje. Planovi za dalje?

– Ne bih rekao “nešto ipak”; mislim da sam puno napravio i u suradnji sa Sportskom zajednicom, ali prije svega s ljudima koji nemaju veze s gradom, to su moja osobna i politička poznanstva, različiti ljudi s kojima sam surađivao u realizaciji svega toga. U tih godinu i pol realizirana su dva igrališta o kojima su mišljenja, naravno podijeljena: nekome se sviđaju, nekome ne. U finalizaciji je renovacija i sanacija igrališta ispred OŠ Vladimir Nazor, na Gradskom kupalištu je izgrađena tribina, stavljeno osvjetljenje, bit će postavljena specijalna podloga, koja smanjuje mogućnost ozljeda itd., dobit ćemo potpuno novi polivalentni poligon koji će koristiti ne samo učenici te škole, nego i građani, turisti itd. Pokrenute su dvije nove manifestacije: “Odaberi sport”, kojom je povećano članstvo i angažman mladih u sportskim udrugama, a Gimnastički klub smo doslovno spasili od zatvaranja – prije te akcije imali su 10-ak članova, sada ih je 40-ak – prezentiramo cjelokupnu sportsku scenu građanima, prije svega osnovnoškolcima i njihovim roditeljima. Druga je “Duga Resa Fest”, na kojem je prve godine sudjelovalo 14 županijskih osnovnih škola i više od 60 djece iz županije nastupalo, družilo se, upoznalo nove ljude, iskusilo nešto novo, pokazalo talent, a i osvojilo lijepe nagrade. Ove godine, u svibnju, bit će drugo izdanje, na koje se prijavilo više škola nego lani; problem će biti sakupiti dostatna sredstva. Nositelj je Udruga za mlade Agora, ali Grad je aktivno uključen i na svaki način, uključujući i financijski, podržat će manifestaciju. Na žalost, Županija nije podržala ovogodišnje izdanje festivala- Udruga se natjecala za sredstva u kulturi, ali odlučeno je da Festival neće podržati, iz njima znanih razloga.

Govori li to da nešto ne štima na relacija Županija – Grad? Na dugoreškom Vijeću tražena je  smjena “njihova” ravnatelja.

– Vidi se da je Duga Resa slijepo crijevo županije, u koje malo toga dolazi. Što je vrlo čudno, obzirom da je zamjenik župana Dugorešanin, a upravo su područja društvenih djelatnosti u njegovom djelokrugu rada. Bolničko parkiralište je devastirano,i klizište tamo je problem… I zdravstvo je u nadležnosti našeg dožupana! Grad će idući tjedan imati sastanak s ravnateljicom Specijalne bolnice za produženo liječenje da razmotrimo cijelu situaciju jer iako je bolnica u županijskoj nadležnosti, na području je Duge Rese i itekako je bitna za građane cijelog kraja, ne samo dugoreškog.

Niste ništa rekli na zahtjev za smjenom ravnatelja Božičevića.

– To je bio istup Mije Ivanića, koji je vijećnik i njega treba pitati, ne bih se očitovao o tome i tumačio njegove riječi. Ali, primjetna je razlika između “gornje” i “donje” škole, tako da za neka buduća vremena sugeriram suradnju između tih dviju škola, da podijele iskustva, kopiraju jedni od drugih pozitivne stvari i počnu u većoj mjeri surađivati. Jer, radi se o školama u našem gradu, u koje idu naša djeca.

Obzirom da ste u HKS-u, a druge stranke su već dogovorile kako izlaze na sljedeće izbore, to bi moglo značiti da Vas tada u lokalnoj politici više neće biti? Osim ako HKS sam osvoji mandat ili uđete u već dogovorene koalicije.

– Dvije godine je izuzetno dugo razdoblje u politici i svašta je moguće. Činjenica je da je s prestankom rada gradske podružnice bivše stranke taj sporazum postao nevažeći. Da li će se stranke desnog centra i desne orijentacije ponovo dogovarati, što smatram da bi bilo logično i normalno, pokazat će vrijeme, ali za sad nismo vodili nikakve konkretne razgovore u tom smjeru. U svakom slučaju, pozdravljam osnivanje podružnice HSP AS-a u Dugoj Resi i očekujem konstruktivan i korektan odnos i suradnju u budućnosti, na korist građana našeg grada.

U kakvim ste odnosima s bivšim stranačkim kolegama i čelnicima sadašnjim?

– Čelnike viđam na sjednicama Županijske skupštine, gdje se normalno pozdravimo, popričamo. Iako mi se neki istupi koji su se događali u posljednje vrijeme ne sviđaju, smatram da nisu korektni i u tom smjeru ne bi trebali voditi komunikaciju; od toga nema nitko koristi. To nije zrelo i nije odgovorno spram prioritetnih problema koji muče građane.

Na što mislite?

– Osobni napadi na g. Stanišića, gđu Ružu itd. Mislim da to nije lijepo i da bi se oni trebali baviti sobom, kako se i mi bavimo sobom, a kasnije, kroz konkretne akcije, projekte i rezultate pokazati svoju vrijednost, a nikako ne omalovažavanjem ili raznoraznim kritikama, javnim, naspram dojučerašnjih kolega.

Privatne mogu?

– Koga možete spriječiti da privatno priča o kome god što hoće?

Rekli ste da su dvije godine duge u politici: što u te dvije godine, do kraja mandata, Vi želite napraviti?

– Želim da napravimo strategiju ukupnog razvoja grada, u čemu aktivno namjeravam sudjelovati, napravimo strategiju razvoja sporta, da još bolje profunkcionira Udruga za mlade Agora i sportske udruge, te da, općenito, aktivnosti mladih podignemo na višu razinu i pozitivno usmjerimo, da pokušamo realizirati izgradnju i sanaciju dodatne sportske infrastrukture, kako u samom centru tako i u okolnim naseljima, te da sport u većoj mjeri povežemo s turizmom. Želim i da pripremimo projekt sanacije Stolnoteniskog doma Antun Tova Stipančić za kandidaturu prema EU fondovima, a sve u cilju održavanja stolnoteniskog brenda kao zaštitnog znaka Duge Rese i stvaranja boljih uvjeta za naše sportaše.

A ekonomist u Vama bi?

– Budućnost Duge Rese vidim kroz sinergiju malog i srednjeg poduzetništva, turizma, poljoprivrede i sporta jer u razmatranju vlastite budućnosti, ponajprije, moramo krenuti od resursa koji su nam na raspolaganju, a to su naš izvrstan geo položaj, bogatstvo voda, šuma, poljoprivrednih površina, velika aktivnost naših civilnih udruga i izuzetno bogata sportska tradicija.

A bivši maneken?

– Bilo je to davno. Hobi.

Je li donosio novac?

– Donosio je povremenu zaradu za vrijeme studiranja. Donosio je nova poznanstva, sigurnost u javnom nastupu, u komunikaciji s ljudima…

Da trebate birati između ekonomije i politike, što biste odabrali?

– Ekonomija je bila moj strukovni odabir. Međutim, kako ključni problem društva vidim u krivom vođenju politike, odnosno, prevelikoj zastupljenosti osoba s očito krivim motivima u političkom životu, koji su se pokazali da ne idu u korist građana ove zemlje, rješenje i za ekonomiju i sve ostalo valja potražiti u toj političkoj areni. U njoj, pogotovo mladom čovjeku, nije lako ni jednostavno, ali ako je ranija generacija uspjela iznijeti pobjedu u Domovinskom ratu, vjerujem da je apsolutni imperativ da moja generacija dobije bitku u političkoj areni za bolju budućnost ove zemlje.

Dakle, vidite se u politici, a ne u ekonomiji?

– Za sada. Nikada nisam bio netko tko stvara dugoročne planove jer život je neizvjestan i čovjek koji nije spreman biti fleksibilan i prilagođavati se novim okolnostima, teško će opstati u ovim turbulentnim i nepredvidim vremenima.
……….

http://kaportal.hr/razgovor-zoran-vilovic;  http://dugaresa.net/razgovor-zoran-vilovic-prilika

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on whatsapp
WhatsApp
Share on email
Email
Share on print
Print