HKS pokrenuo peticiju protiv migrantske kuće u Gajnicama

Hrvatska konzervatvina stranka Podsused – Vrapče zajedno sa strankama političke platforme Hrvatskih suverenista ovog vikenda organizirala je prikupljanje potpisa za peticiju protiv tzv. “Kuće nade” koju je Baptistička crkva dobila na korištenje u Gajnicama, za prihvat i obrazovanje azilanata i migranata.

Početkom ove godine pokrenuta je obnova kuće bez građevinske dozvole, a na inicijativu vijećnika gradske četvrti Podsused – Vrapče, Ivana Vukoje (HKS), održana je javna tribina na kojoj je većina građana izrazila veliku zabrinutost zbog buduće namjene kuće.

Prijedlog HKS-a i Hrvatskih suverenista je da se kuća ustupi invalidima i djeci s posebnim potrebama.

Odaziv na peticiju je odličan, te se akcija nastavlja sve dok se ne promjeni namjena tzv. “Kuće nade”.

Hrvatski sport u raljama podobnosti

Nestvarno je izgledao prizor polupraznih tribina u zagrebačkoj Areni, na utakmici rukometnoga europskoga prvenstva Hrvatska – Bjelorusija, nakon vatrometa navijanja u splitskoj Spaladium Areni. Prema novinskim napisima bilo je prazno oko 5000 mjesta, što organizatori iz HRS-a opravdavaju raznim razlozima, od radnog dana do promijenjenoga termina odigravanja.

Što se to događa u Zagrebu, da utakmicu voljene reprezentacije ne prati vojska vatrenih navijača, uz fanatično navijanje?

Razloge trebamo tražiti u prevelikom broju sponzorskih karata, VIP tretmanu podobnima kojima su dodijeljena najbolja mjesta koja su trebala biti rezervirana za organiziranu navijačku potporu našim Kaubojima te preskupim kartama. Ovime se nastavlja zabrinjavajući trend uništavanja kulta nacionalne reprezentacije, za što su veliki krivci organizatori iz Hrvatskog rukometnog saveza.

Hrvatski konzervativci se zalažu za dostupnost svake karte onima koji najzdušnije navijaju i daju potporu svojoj reprezentaciji. Oni koji ovakva nacionalna i globalna sportska događanja koriste za stvaranje elitizma, daljnje podjele u hrvatskom društvu i osobnu promociju, moraju otići iz hrvatskog sporta.

Hrvatski sport je svakako u teškoj krizi zbog sustava financiranja, teško se pronalaze sponzori, gase se klubovi i udruge u raznim sportovima. Ako želimo da i naša djeca postanu novi Balići, Metličići, ili bar da s radošću prate osvajanja medalja u budućnosti, nužna je preraspodjela novaca iz državne kase.
Umjesto pamfleta i protuhrvatskih uradaka HAVC-a te financiranje nevladinih udruga, ta sredstva bi se trebala preusmjeriti u oživljavanje sportova u malim sredinama i gradovima koji su oduvijek pravi rasadnik talenata.

Kakva uprava, takva žičara

Što je sa Žičarom “Sljeme”? Kako je moguće da je ta žičara mogla biti sagrađena u nekadašnjem Zagrebu i puštena u promet 1963. godine te da je mogla raditi sve do 2007. godine. Kako taj naš moderan Zagreb nije u stanju upravljati tom starom žičarom već deset godina?
Gradi se nova žičara. Zašto treba prvo srušiti staru žičaru, kako bi se gradila nova? Na svim se skijalištima nove žičare grade nedaleko starih žičara, a stare se žičare uklanjaju nakon što se nova pusti u promet. Samo Zagrebu treba više od deset godina da stavi staru žičaru van pogona kako bi se počela graditi nova žičara.
I opet ćemo u siječnju za vrijeme “hrvatskog skijaškog tjedna” čitati kako je 150 do 200 tisuća hrvatskih skijaša zagušilo sve cestovne granične prijelaze prema Sloveniji na putu prema skijalištima u Sloveniji, Austriji, Italiji, Švicarskoj itd. te kako je u tom tjednu iz Hrvatske zbog skijanja izneseno od 150 do 200 milijuna eura.

Istovremeno je u milijunskom Zagrebu nemoguće na 1033 m.n.v. započeti skijašku sezonu prije sredine siječnja, skija se na ukupno četiri km skijaških staza, žičara/gondola već preko deset godina ne radi, uglavnom je u pogonu jedna trosjedečnica, često i još jedna vučnica, a druga vučnica vrlo rijetko, stara jednosjedežnica stoji na Panjevini doslovno raspadnuta.
Izgradnja nove žičare procijenjena je na 142 milijuna kuna, odnosno oko 20 milijuna eura. Znači, hrvatski skijaši svake godine odnesu iz Hrvatske između sedam i deset novih sljemenskih žičara. Ali, hoće li se barem dio tih skijaša voziti novom žičarom, kad bude otvorena, do uglavnom otvorenog jednog (crvenoga) spusta i možda bijele livade?

Prvim putnicima obećana je vožnja novom sljemenskom žičarom 1. kolovoza 2018. Gradonačelniče, ako i ne pitamo zašto je stara žičara preko 10 godina izvan pogona, gdje možemo dobiti informaciju kako napreduju radovi na izgradnji nove žičare?

Isto tako, gdje kao građani ovog grada bez velikog istraživačkog napora možemo saznati je li potrošeno 50 milijuna kuna, koliko je za Žičaru Sljeme predviđeno u Programu radova na području prometa i komunalnoga gospodarstva u Gradu Zagrebu u 2017. i za što su potrošeni, ako su potrošeni?

Na Sleme, na Sleme, na Sleme, noga vre sama beži,
ali žičara već dugo ne, nadamo se dogodine će!

mr. sc. Petar Cota
Dopredsjednik GO HKS-a grada Zagreba

Draženko Kožul predsjednik GO Grada Zagreba

U Zagrebu je u utorak, 14. svibnja 2017., osnovana Gradska organizacija HKS-a Grada Zagreba koja je  svojim kompletiranjem i brojnošću potvrdila status jedne od organizacija koje čine okosnicu stranačkog djelovanja. Zboru članova nazočio je i predsjednik Hrvatske konzervativne stranke Marijan Pavliček, predsjednik Koordinacije udruga branitelja proisteklih iz Domovinskog rata grada Vukovara Franjo Šoljić te predsjednik vijeća gradske četvrti Podsuded Vrapče Dejan Kljajić.

Nakon pozdravnih riječi predsjednika HKS-a i gostiju, utvrđivanja dnevnog reda i nadležnih tijela, pristupilo se izboru vodstva i tijela Gradske organizacije HKS-a Grada Zagreba.  Za predsjednika je jednoglasno izabran Draženko Kožul, a za dopredsjednike Petar Cota i Bernard Tomašević. Za tajnika Gradske organizacije Grada Zagreba izabran je Jeronim Čeko. U Izvršni odbor su izabrani Zdenka Farkaš, Ivan Vukoja, Marko Milanović Litre, Boris Nesek, Plamenko Nosić, Ante Ćesić i Krunoslav Perković. Izabrani članovi Nadzornog odbora su: Dane Lozušić, Marija Nović i Renato Kovačević dok su za članove Začasnog suda izabrani Ana Grgić, Ilija Andabak i Andrija Šarić.

Novoizabrani predsjednik Draženko Kožul pozdravio je sve prisutne i zahvalio na povjerenju koje mu je ukazano. U svom obraćanju naglasio je iznimnu važnost jačanja stranke na terenu kao i otvorenost za suradnju sa svima koji žele pristupiti Hrvatskoj konzervativnoj stranci. Kazao je kako upravo potpora i rad na terenu pružaju dodatnu snagu i polet za ostvarivanje ciljeva koji služe za opću dobrobit naših građana.

„Za kvalitetno političko djelovanje ključan je predan i odgovaran rad s građanima. Posvećenost brizi za javno dobro kao i moralno javno djelovanje moguće je samo osluškivanjem i razumijevanjem potreba naših sugrađana, ali i svih stanovnika Lijepe naše. Mlada smo opcija na hrvatskoj političkoj sceni i svijest o tome nam pruža motivaciju da rastemo, razvijamo se i napredujemo. Stoga vjerujemo da će se konzervativizam, kojeg ću slobodno definirati kao održivost, a kao takav je već i prepoznat u Europi, nametnuti svojom snagom i vrijednostima- čija je zaštita i poštivanje prijeko potrebno u vremenu u kojem živimo“, naglasio je Kožul.

Najavljene su konkretne akcije i planovi za budućnost s ciljem što kvalitetnije pripreme za nadolazeće europarlamentarne izbore kao i izbore za Hrvatski sabor. Naglašeno je kako se Gradska organizacija neće baviti samo temama koje uključuju problematiku Grada Zagreba, nego će se ubuduće nastojati promicati rad i suradnja po pitanju regionalne, nacionalne kao i politike Europske unije.

Hod za život 2017.

Veličanstvena povorka od 35.000 radosnih ljudi, 35.000 srdaca, 35.000 osmjeha, 35.000 suosjećanja na ulicama Zagreba i Splita za prava nerođenih koji imaju pravo na svoj osmjeh, osjetiti ljubav i čuti pjesmu. Za one koji nam daju smisao, milost, nadu i vjeru. Za one koji  obogaćuju ovaj svijet svojim osmjehom, koji prihvaćaju i pružaju život. Ne postoji osoba koja se u prisutnosti onih najmanjih i tek rođenih ne osjeća sretno. Ne postoji srce koje ta radost ne uspije razgaliti. Razlog je jednostavan. Život! Predivna tajna povjerena na čuvanje svakome od nas. Živimo ga s radošću, ljubavi, nježnosti, razumijevanjem i suosjećanjem jednih prema drugima. Sretni smo što smo danas mogli svjedočiti jedinstvu Hrvatske i ponosno hodati za Istinu! Za život, za obitelj, za Domovinu!

HOD ZA ŽIVOT - 2017.

Kožul: Osuđujemo Bandićev prijedlog o ulasku manjina u skupštinu

Draženko Kožul

Gradska organizacija Hrvatske konzervativne stranke Grada Zagreba oštro osuđuje prijedlog gradonačelnika Milana Bandića da se u Gradsku skupštinu bira šest zastupnika manjina – tri Srbina, dva Bošnjaka i jedan Albanac.

Iako se gradonačelnik Bandić poziva na Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, prema kojem jedinice lokalne samouprave svojim statutima mogu odrediti da se u predstavničko tijelo biraju pripadnici nacionalnih manjina ili veći broj pripadnika nacionalnih manjina nego što proizlazi iz njihova udjela u ukupnom stanovništvu jedinice, smatramo da je riječ o najobičnijoj kupovini glasova pred lokalne izbore te posljednjem u nizu gradonačelnikovih poteza s namjerom da se održi na vlasti u slučaju tijesnih izbornih rezultata.

Gradonačelnik ovim predizbornim inženjeringom ne ponavlja samo pogrešku koju je učinio bivši predsjednik Vlade Ivo Sanader, dajući predstavnicima manjina čak osam mjesta u Saboru, nego čini i medvjeđu uslugu predstavnicima manjina u Gradu Zagrebu kojima Bandić unaprijed daje ulogu jezičca na vagi i mogućnost da ucjenjuju budućeg koalicijskog partnera. Nakon što Hrvatska posljednjih desetak godina ima nestabilne koalicijske vlade zahvaljujući u velikoj mjeri ucjenama predstavnika srpske nacionalne manjine, treba li dopustiti da se isto dogodi i Zagrebu? Hoćemo li sutra i u Zagrebu raspravljati o postavljanju dvojezičnih ploča i slušati optužbe o rastućem fašizmu ako se ‘manjincima’ ne da ono što traže?

Predlažemo stoga da se o ovom iznimno osjetljivom pitanju ulaska zastupnika manjina u Gradsku skupštinu odluči na referendumu, a Zagrepčane pozivamo da ne nasjedaju na Bandićeve populističke i izborne manipulacije koje nas sutra mogu skupo koštati.

STANOVNIŠTVO GRADA ZAGREBA, Popis 2011.

Rastrošnost političara

Kandidati za gradonačelnika Grada Zagreba ne odustaju od svoje rastrošnosti te izgleda kao da se natječu u davanju obećanja tko može potrošiti više proračunskih sredstava. U tome osobito prednjači uvažena gospođa Anka Mrak Taritaš za kojom ne zaostaje ni gospodin Milan Bandić. Pri tome se spominju različiti projekti kojima će se izgraditi zabavni parkovi, stambene zgrade, mostovi, prometnice itd. Jesu li doista svi ti projekti primarno potrebni i izvedivi s obzirom na veličinu gradskog proračuna, visinu zaduženosti, kamata koje dolaze na naplatu, financijskog stanja građana kao i stvarne učinkovitosti „Zagrebačkog Holdinga“?

Nije teško zaključiti da bi za ispunjenje takvih namjera Zagreb trebao biti jako bogat grad s visokom kvalitetom života kao i bogatim sugrađanima koji bi sve to mogli bezbolno podnijeti.  Pitanje koje nam se nameće, po već ustaljenom šablonu, glasi ovako: Idu li svi ovi potezi samo u smjeru podilaženja građanima pred nadolazeće izbore?

S druge strane, takvo ponašanje pokazuje potpunu neosjetljivost za probleme običnih građana i razumijevanja njihovih životnih potreba koji pod prisilom poreza, prireza i različitih davanja jedva preživljavaju te s mukom izdvajaju novce kojima se puni proračun Grada Zagreba. Ni najcrnja noć ne može sakriti moguće posljedice mračnog gradonačelnikovanja dotičnih koje može ići samo u smjeru povećanja navedenih troškovnih stavki, a samim tim i dodatnog opterećenja građana.

Zašto političari, jednom za promjenu, ne bi usmjerili napore na smanjivanje cijena komunalnih i inih usluga, rasterećenja raznih davanja, smanjenja budućih zaduživanja te analize i izrade planova za vraćanje postojećih dugova? Zašto, jednom za promjenu, ne bi bio predstavljen model racionalnog poslovanja i upravljanja gradskim poglavarstvom?

Sigurno je lako izvedivo, no da bi se postiglo nužno je učiniti veliki korak i odreći se kontrole cjelokupne gospodarske aktivnosti Grada Zagreba putem „Zagrebačkog Holdinga“. Njegova decentralizacija i demonopolizacija nesumnjivo znači gubitak utjecaja, moći, prestiža kao i vazalnog odnosa glasačke mašinerije unutar tih struktura. Tako bi se decentralizacijom postiglo transparentije poslovanje za kojim žude svi građani, ali i veća učinkovitost te samoodrživost pojedinih poduzeća. Demonopolizacija bi pridonijela smanjenju cijena komunalnih i inih usluga, osigurala bi bolju kvalitetu proizvoda te omogućila veći asortiman čime bi se utjecalo i na troškovno rasterećenje građana.

Poltičari nikako da shvate kako njihova zadaća nije upravljaje gradskim tvrtkama nego gradskim poglavarstvom. Uloge političara, kao što i sama riječ kaže, prvenstveno su političke naravi dok je njihova svestrana stručnost, koju pokušavaju prodati po niskoj cijeni, izrazito upitna. Oni bi trebali osluškivati puls građana, donositi mjere, akte, strategije i koristiti alate koji zadovaljavaju potrebe te olakšavaju život građana.

Pomrčina koja nas uskoro očekuje na političkom nebu Grada Zagreba mogla bi se opet odigrati po davno definiranoj strategiji. Obećaj puno, ne ispuni gotovo ništa, a pri tome zagrizi bogati Holdingov kolač. Važno upozorenje. U svibnju obavezno staviti naočale!

Vrijeme je za decentralizaciju Zagrebačkog holdinga

Gradonačelnik grada Zagreba, gospodin Milan Bandić, nakon pet osvojenih mandata i šesti put se kandidira za čelnu poziciju u Gradu Zagrebu. Gospodin Bandić ima na to pravo, no i mi imamo pravo postaviti pitanje ne temelju čega smatra da zaslužuje još jedan mandat? S obzirom na sve afere koje su pratile gradonačelnika za njegovih mandata na čelu Grada, uključujući i određeno vrijeme provedeno u pritvoru, građani Zagreba se pitaju postoji li možda određena nomenklatura ili klijentelistička interesna skupina koja mu omogućava da se uvijek izvuče, ponovno kandidira i pobjeđuje na izborima. Pitaju se i dobivaju li te skupine nešto zauzvrat za potporu koju mu pružaju.

Također, postavlja se pitanje o karakteru gradonačelnikovog biračkog tijela i je li ono koncentrirano u visoko centraliziranom “Zagrebačkom holdingu” te osigurava li mu dobar dio glasova potreban za pobjedu na izborima. Ako je tako, zar se tu ne radi o klasičnoj monopolizaciji lokalnih izbora u Gradu Zagrebu gdje se pobjednik zna i prije nego je bitka započela?

Podsjetimo, centralizacija „Zagrebačkog Holdinga“ izvedena je spajanjem gradskih poduzeća u jednu veliku megatvrtku monolitnog sustava. Sve pod krinkom racionalizacije poslovanja, optimalizacije radnih mjesta i smanjenja troškovnih kategorija. Međutim, troškovne kategorije u Holdingu nikada nisu bile veće, proračun se širi poput napuhanog balona, javlja se prezaduženost, broj zaposlenih gotovo je veći nego broj pripadnika oružanih snaga RH, a o tehnološkoj zaostalosti da i ne govorimo. Centralizacija ovog sustava svakako uključuje koncentraciju moći u rukama uskog kruga ljudi i kontrolu nad gotovo svim gospodarskim aktivnostima Grada Zagreba obzirom da su gradske tvrtke najveći generator gospodarskih aktivnosti. Posljedično, centralizacijom sustava stvara se pogodno tlo za nepotizam, korupciju, nestručnost, neprofesionalizam itd.

Nadalje, iz proračunskih stavki lako je vidjeti kako su menadžerske strukture unutar gradskog poglavarstva i gradskih poduzeća „Zagrebačkog Holdinga“ vrlo dobro plaćene. Ako je riječ o stručnjacima, otkuda onda percepcija u javnosti da su gradske tvrtke neučinkovite, pa čak i gubitaši? Kako opravdati visoke plaće, luksuzne automobile i velike bonuse koji idu uz ta radna mjesta?

Može se zaključiti da se svaka dobit dijeli među ‘menadžerima’, a gubitke plaćamo mi, obični građani kroz konstantno povećanje cijena komunalnih i inih usluga, povećanje prireza, nameta, raznih davanja kao i putem novih zaduživanja i dugovanja koja svojom pasivnošću ostavljamo svojoj djeci samo da bi povlašteni i njihovi bližnji danas dobro i kvalitetno živjeli.

Nakon svega navedenog, nije li logično rješenje potražiti u decentralizaciji Zagrebačkog holdinga? Neće li se tako učiniti transparentnijim poslovanje svakog pojedinog poduzeća koje je trenutačno utopljeno u moru drugih gradskih poduzeća? Nije li razumnije da konačno zavladaju stručnost i profesionalizam kao glavni ekonomski instrumenti učinkovitosti pri čemu će se posao dobivati na temelju istinskih kvaliteta, a ne podobnosti i kvantitete. Nije li došlo vrijeme da se postavi sustav u kojem će se dobit reinvestirati u novije tehnologije kako bi tvrtka postala učinkovita, a time i samoodrživa? Vrijeme je za uvođenje transparentnog poslovanja, učinkovitosti i samoodrživosti, smanjivanja prireza, nameta, davanja i veću kvalitetu usluga.

Prema svemu navedenom neka građani Zagreba prilikom izlaska na predstojeće izbore procijene što trenutačno imamo i zadovoljava li ovako ustrojen Zagreb naše potrebe? Inzistiranje gosp. Milana Bandića na daljnjem ostanku naredbodavnog „centraliziranog sustava“ upravljanja gradskim poduzećima, svakako nameće jasne zaključke. Vrijeme je da se ti zaključci pretoče na glasačke listiće.

Bernard Tomašević, struč. spec. Oec.
GO HKS-a Grada Zagreba

Imunološki zavod vs Sveučilišna bolnica Blato

Hrvatska konzervativna stranka u potpunosti podržava Vladu Republike Hrvatske u nastojanju da Imunološki zavod ponovno postane državna institucija u korist i na usluzi hrvatskim građanima i pacijentima.

U medijima se posljednih dana pojavljuje vijest kako su Grad Zagreb i gradonačelnik Milan Bandić zainteresirani ozbiljno sudjelovati u rješavanju pitanja Imunološkog zavoda, odnosno biti partner Vladi RH, kako bi isti bio spašen.

Zabrinjava nas činjenica kako, vjerojatno iz političkih razloga ili velike zainteresiranosti javnosti, gradonačelnik nudi pomoć državi, a da istovremeno već dulji niz godina šuti, zanemaruje i ne izjašnjava se o budućnosti „Sveučilišne bolnice“ u Blatu.

Potrebno je podsjetiti kako su gradnju „Sveučilišne bolnice Blato“ financirali građani Grada Zagreba i kako ta investicija stoji u nepomičnom stanju već 25 godina, a do sada izgrađeni dijelovi i dalje propadaju. Grad Zagreb ulaže velika sredstva u mnoge druge projekte od kojih su neki upitne važnosti za građane. Grad je spreman ulagati sredstva i u državne projekte poput Arene Zagreb ili sada Imunološkog zavoda, a da istovremeno ne pokazuje niti najmanju zainteresiranost riješiti projekt „Sveučilišne bolnice Blato“ i time poboljšati zdravstveni standard građana Zagreba, ali i cijele Hrvatske. Za napomenuti je, kako neki izračuni pokazuju, da bi dovršenje bolnice građane koštalo čak i manje, nego primjerice sredstva koje je država uložila dogradnju KBC-a Zagreb. Zato je potpuno nejasno gdje je i zašto gradonačelnik izgubio interes za „Sveučilišnu bolnicu Blato“.

Hrvatska konzervativna stranka smatra kako Vlada Republike Hrvatske ima mogućnosti samostalno financirati državni Imunološki zavod i spasiti ga od propadanja. Stoga dajemo punu podršku radnicima Imunološkog u njihovim nastojanjima, a gradonačelniku poručujemo da se konačno počne brinuti o novcima građana Zagreba koji su uloženi u gradnju „Sveučilišne bolnice Blato“.                                 

Kome je u interesu profesionalizacija predsjednika vijeća gradske četvrti?

Predsjednik Odbora za ekonomsku politiku GO HKS-a Grada Zagreba Bernard Tomašević, mag. oec,  uputio je u utorak, 22. studenoga 2016. priopćenje  medijima u povodu  izglasavanja prijedloga zakona o profesionalizaciji radnoga mjesta „predsjednik vijeća gradskih četvrti“ Grada Zagreba, koje će biti na dnevnome redu u Gradskoj skupštini krajem mjeseca studenoga 2016. Priopćenje pod naslovom “Kome je u interesu profesionalizacija dužnosti predsjednika vijeća gradske četvrti?” donosimo u cijelosti:

Kome je u interesu profesionalizacija dužnosti predsjednika vijeća gradske četvrti?

Nakana da se krajem mjeseca studenoga u Gradskoj skupštini glasuje o prijedlogu zakona o profesionalizaciji radnoga mjesta „predsjednika vijeća gradske četvrti“ otvara neke kontroverze i određena pitanja.

U prvom redu zanima nas koja je namjera predlagatelja i radi li se sve to doista iz plemenitih razloga i usmjerenosti ka decentralizaciji u sustavu funkcioniranja Gradskog poglavarstva?

Naime, predsjednik vijeća gradske četvrti koji je dosada imao plaću u iznosu od 4000 kuna neto, novim pravilnikom imao bi od 10.000 – 15.000 kuna neto. Pored toga, zakonom bi se utvrdio i određeni iznos proračuna gradske četvrti, ovisno o procjenama važnosti same četvrti, broju stanovnika i slično. Vijeće gradske četvrti samostalno bi upravljalo, donosilo planove razvoja, otvaralo natječaje, biralo izvođače, donosilo odluke,  a sve navedeno potpisao bi i odgovarao budući ‘profesionalac’  „Predsjednik vijeća gradske četvrti“.

Na prvi pogled sve gore navedeno izgleda logično, etično i usmjereno ka određenom obliku decentralizacije sustava upravljanja Gradskog poglavarstva grada Zagreba. Međutim, treba podsjetiti na napise u pojedinim medijima kao i na prigovore i upozorenja određenih gradskih zastupnika koji su ukazivali na sljedeće: Vijeća gradskih četvrti nisu pravni subjekti jer po zakonu nemaju svoj OIB, pečat i sl., te kao takvi ne mogu donositi, voditi i samostalno upravljati razvojnom politikom. Ona imaju samo savjetodavnu ulogu, a poslovni savjetnici iz struktura Grada Zagreba i gradskoga poglavarstva (su)kreiraju navedenu razvojnu politiku iz razloga što je Grad Zagreb pravni subjekt.

Interesantno bi bilo vidjeti kako bi to izgledalo na primjerima „malih komunalnih radova“ za potrebe „Gradskih četvrti“. Tko otvara i daje ponude za javne natječaje te tko to redovito dobiva poslove, odnosno pobjeđuje na njima? Drugim riječima, kroz male komunalne akcije pretaču se sredstva iz proračuna u gradske tvrtke koje same izrađuju projektnu dokumentaciju i rade troškovnike bez mogućnosti prikupljanja ponuda po javnom natječaju.

Nadamo se da se ovdje radi o dobrim namjerama i da je na djelu funkcioniranje po pravilima otvorenog „slobodnog tržišta“ gdje svi imaju jednaku priliku, kako privatni tako i javni izvođači sudjelovanja u tržišnoj utakmici. Nadamo se također da se ovdje ne radi o uvođenju monopolističkog sustava gdje novčana sredstva cirkuliraju unutar iste (Holding) institucije pod izgovorom osiguranja poslova svojim djelatnicima uz zanemarivanje sudbine tisuća malih poduzetnika (mogućih izvođača) koji grcaju pod težinom rata kredita i svakodnevno proživljavaju noće more. Noćne more kako prehraniti svoje obitelji i kako osigurati egzistenciju svoji djelatnika radi vlasničke odgovornost prema njima.

Ovdje treba naglasiti činjenicu da monopol zanemaruje učinkovitost (troškovnu i tehnološku) koja se, posljedično, odražava na cijenama ponuđenih (Holding) usluga koje na kraju plaćaju krajnji korisnici tj. građani Grada Zagreba. Zbog toga postavljamo pitanje čemu onda i koja je svrha profesionalizacije radnoga mjesta i povećanje plaće „predsjednika vijeća gradske četvrti“?