Tomašić u EP-u o Jean-Michel Nicolier-u

Zastupnica u Europskom parlamentu i dopredsjednica hrvatske konzervativne stranke (HKS) Ruža Tomašić proslijedila je u ime i na zamolbu Lyliane Fournier, majke hrvatskog branitelja i žrtve masakra na Ovčari Jean-Michel Nicoliera, pismo svim francuskim zastupnicima u Europskom parlamentu.

Tomašić je zastupnike informirala o činjenici da je Francuska pokrenula istragu o Nicolierovom ubojstvu, provela konkretne istražne radnje i zatražila pravosudnu pomoć od Srbije koja se zasad oglušila na njezine zahtjeve. Naglasila je da Hrvatska, koja također ima dužnost tražiti pravdu u ime 268 ostalih žrtava masakra, dosad nije poduzela konkretne mjere. Nakon očitog fijaska postupka koji se upravo završio u Beogradu, Tomašić je izrazila čvrsto uvjerenje u to da će i Hrvatska poštovati obveze koje je preuzela ulaskom u Europsku uniju te uskoro pokrenuti istragu.

U netransparentnom procesu koji je trajao 15-ak godina, srbijansko pravosuđe osudilo je osam počinitelja tog strašnog zločina na kazne od 5 do 20 godina zatvora. Organizatori masakra, mahom visoko rangirani časnici JNA, nisu optuženi ni osuđeni, iz čega se vidi očita namjera prikrivanja umiješanosti Beograda u zločin.

Nakon ovakve srbijanske presude, na pravosuđu drugih nadležnih država ostala je ogromna odgovornost kažnjavanja ubojica Jean-Michel Nicoliera i svih ostalih tragičnih žrtava masovne grobnice Ovčare.

Na kraju pisma koje je uputila u ime i na zamolbu majke hrvatskog branitelja i heroja, Tomašić je naglasila da Lyliane Fournier još uvijek, unatoč 27 godina bezuspješne potrage za pravdom, nije izgubila nadu da će se jednog dana ipak moći mirno pokloniti na mjestu njegovog vječnog počinka.

U EP-u održano javno saslušanje o dokumentu važnom za hrvatsko ribarstvo

Dopredsjednica Hrvatske konzervativne stranke (HKS) i zastupnica u Europskom parlamentu Ruža Tomašić predložila je održavanje javnog saslušanja na temu Višegodišnjeg plana za male pelagijske stokove u Jadranskom moru, za koji je ujedno i izvjestiteljica. Javno saslušanje održalo se 25. siječnja 2018. u okviru rada Odbora za ribarstvo.

Saslušanje je organizirala s namjerom da relevantne dionike dodatno informira o specifičnostima Jadrana, načinu ribolova koji je potpuno drugačiji od primjerice ribolova u sjevernim morima te posebnosti stokova srdela i inćuna.

Osnovni cilj prijedloga Plana postizanje je i održavanje najvećeg održivog prinosa (NOP) za male pelagijske stokove (srdele i inćuni), postizanje održivosti sektora ribarstva te osiguravanje učinkovitog okvira za upravljanje.

Izvjestiteljica Tomašić tom prilikom pozdravila je donošenje Višegodišnjeg plana za Jadransko more, kao instrumenta za višegodišnje upravljanje morskim biološkim resursima, s ciljem obnove stokova i vraćanja sektora ribarstva na održivu razinu.

Međutim, oštro se protivi prijedlozima i nastojanjima Komisije da se regulacija ribolova provodi putem uvođenja sustava kvota. Smatra da se sustav kvota ne može primijeniti na biološka svojstva malih pelagijskih vrsta u Jadranu, na vrste plovila, ribarske tehnike kao i na broj i veličinu luka. Za cjelokupno područje Jadrana trenutno je snazi Plan upravljanja Opće Komisije za ribarstvo Sredozemlja (GFCM), koji se temelji na regulaciji ribolovnog napora i kapaciteta kroz prostorno-vremensku regulaciju i ograničenje broja ribolovnih dana po plovilu, ali prvi put donosi i sigurnosno ograničenje ulova na razini iz 2014. godine. Smatra da je pristup Plana upravljanja GFCM, koji je sada na snazi, prikladniji u odnosu na sadržaj i na metode.

Višegodišnji plan iznimno je važan dokument koji će imati značajan utjecaj na budućnost cjelokupnog sektora ribarstva na Mediteranu i u Hrvatskoj. O ulovu male plave ribe ovisi cjelokupna industrija prerade ribe i uzgoja tuna. Upravo stoga važno je odgovorno pristupiti izradi i usvajanju dokumenta koji je u ovom trenutno nemjerljivo značajan za RH.

U tom smislu, Tomašić je posebno zabrinuta jer u prijedlogu Komisije nedostaje detaljna procjena društveno-ekonomskih učinaka. Također, zabrinuta je i zbog činjenice da je sektor ribarstva u Sredozemlju u krizi više od dvadeset godina, a nove odredbe koje nisu razmotrene na odgovarajući način mogle bi drastično pogoršati situaciju u ionako osjetljivom sektoru kao što je to ribarstvo.

Čovjek koji nije hrabar ne može biti ni pošten

Ruža Tomašić

Nakon što je na jučerašnjoj plenarnoj sjednici Europskog parlamenta usvojena Uredba o tehničkim mjerama, a u sklopu nje i amandman dopredsjednice Hrvatske konzervativne stranke i europarlamentarne zastupnice Ruže Tomašić kojim se briše članak Mediteranske uredbe, a koji onemogućuje korištenje okružujućih mreža plivarica na dubinama manjima od 70 posto njihove visine, uslijedila je dobra vijest za hrvatske ribare. Ovim se amandmanom izbrisao članak koji bi ribare stavio u izrazito težak položaj te onemogućio čak 89 posto ulova koji se ostvaruje ovim mrežama.

Zahvaljujući naporima zastupnice Tomašić te lobiranju za ovu važnu izmjenu, hrvatski ribari će nesmetano nastaviti loviti svojim mrežama plivaricama.

Uz lijepe vijesti i uspjeh naše dopredsjednice u nevjerici smo pročitali još jednu vijest. Naime, hrvatski zastupnici IDS- ov Ivan Jakovčić, HNS-ov Jozo Radoš te nezavisni Davor Škrlec glasovali su protiv ove Uredbe koja direktno pogoduje hrvatskim interesima. Ostaje nejasno zašto su se potonji odlučili na takav potez koji je u suprotnostima s hrvatskim gospodarskim interesima. Suludo je čak i dodati, jer se podrazumijeva, da bi upravo kao zastupnici Republike Hrvatske tu istu državu trebali braniti, služiti i štiti njezine interese, a ne nanositi štetu njezinom društvu.

U vrevi napora zastupnice Tomašić te sazrijevanja plodova dosadašnjeg uspješnog četverogodišnjeg rada u Europskom parlamentu mogu se naći čak i oni koji te iste zasluge pokušavaju pripisati sebi. Tako je europarlamentarna zastupnica Marijana Petir poslala priopćenje medijima u kojem navodi kako je usvojeni amandman ni manje ni više nego njezin. Uskoro je objavljena i snimka na kojoj se može vidjeti i čuti kako je amandman zastupnice Marijane Petir dobio tek tri glasa podrške te posljedično odbijen.

“Usvojen je moj amandman zato što sam ja predložila da se briše članak 3, stavka 3 i to su se svi složili, zapravo izlobirala sam za taj amandman, a ona je predložila da se briše stavak i 2 i 3 i zato je dobila samo tri glasa na odboru”, kazala je zastupnica Tomašić.

Uz sve kukavičke pokušaje diskreditacije zastupnice Tomašić i njezinog rada, ali i nejunačka djelovanja na štetu države koju zastupaju, ostaje nam nadati se da će, u što skorijem roku, svima koji rade protivno hrvatskim interesima proraditi savijest. Brzina kojom se događa iseljavanje iz Hrvatske je sve veća. Jedino zajednički napori i sloga oko strateških i nacionalno važnih pitanja mogu to isto iseljavanje usporiti pa i zaustaviti.

Dopredsjednica HKS-a i zastupnica u Europskom parlamentu Ruža Tomašić gostovala je u Novom danu na N1 televiziji i komentirala na koji je način u europskim institucijama doživljen spor Hrvatske i Slovenije oko primjene arbitražne presude, ali i najavu donošenja zakona o sprječavanju govora mržnje. Ispod prenosimo intervju objavljen na portalu N1.

Kako je uspjelo da bude usvojen amandman, koji je za hrvatske ribare bio važan, a kojim se dozvoljava da love okružnim mrežama. Kako ste uspjeli progurati amandman?

Znate da lobiranje znači jako puno. Mi smo tražili od početka 2014. način kako promijeniti mediteransku uredbu iz 2006. koja definira mreže plivarice. Ja sam išla od kolege do kolege i objasnila svima koliko je ovo nama važno, njima nije bilo toliko važno i pristali su podržati ovaj amandman.

Što ce to značiti za ribare i koja je najveća dobit toga?

To još nije gotovo. Pola smo odradili, idemo u trijalog izmedu Vijeća, Komisije i Parlamenta. Ja predstavljam Parlament, kolege iz Hrvatske predstavljaju Vijeće i nadam se da cemo se udružiti protiv Komisije i da ćemo to odraditi do kraja.

Koje su posljednje informacije od strane Europske komisije vezane uz spor Hrvatske i Slovenije oko arbitraže? Hoće li se Komisija uključivati u rješavanje spora?

Ne vjerujem da ce se ukljućiti. Možda hoće da na neki način nagovore dvije strane da sjednu za stol. Znaju dobro da je Hrvatska spremna za razgovore, ali i da su u Sloveniji izbori.

U kojem roku će se to dogoditi?

Mislim da neće uzeti dugo vremena, ali tek nakon izbora u Sloveniji. Hrvatska neće popustiti i ne smije popustiti. Morat će sjesti i dogovoriti se, a to će i Europsku komisiju i Europski parlament i Europsko vijeće natjerati da sjednu za stol i da se to riješi.

Slovenija je proizvela diplomatsku ofanzivu u institucijama EU. Je li to produktivno ili kontraproduktivno?

Je, pritisak je veliki, ali puno zastupnika i ljudi u Komisiji i Vijeću nije baš da ih je briga za to. To je kao kad nama netko kaže da izmedu Francuske i Belgije postoje problemi. Nas to ne zanima previše i takvog su stava i ljudi u Komisiji.

Je li realno očekivati pritiske prema Hrvatskoj i prijetnje nekim sankcijama?

Ne može EU ili EK to napraviti, nemaju načina da to naprave, u Lisabonskom ugovoru to uopće nije alat. To je problem izmedu dvije države, trebaju sjesti i dogovoriti se, a oni mogu blago vršiti pritisak i tražiti da se to riješi. Ali to nam može biti pomom kad budemo rješavali granične sporove sa Srbijom, Crnom Gorom i Bosnom i Hercegovinom.

Koji je stav EU oko Pelješkog mosta? Je li Europska komisija zaustavila financiranje Pelješkog mosta zbog graničnog pitanja?

Nije zaustavila financiranje, nego je problem naša troma birokracija. Nema to veze s BiH, jer zna se gdje se gradi Pelješki most i koliko je udaljen od Neuma. Hrvatska je dogovorila sve s BiH, tako da tu nema problema, osim naše trome birokracije.

Očekujete li promjenu izbornog zakona u BiH?

Inicijativa je dobra, samo je kasno, ne može se mijenjati izborni zakon pred izbore. Trebalo se lobirati odmah nakon prošlih izbora. Ovaj zakon nije fer, trebali smo to komunicirati prema svima, ne može se nešto napraviti u zadnji tren i očekivati da ce to netko za nas napraviti.

Kako komentirate prijedlog za zakonskim ograničavanjem lažnih vijesti i govora mržnje?

Što se tiče medija, to je jako lako, uvedu se stroge kazne za laži i mediji ce paziti, što se tiče privatnih osoba, to se isto treba sankcionirati. Trebale bi se uvesti puno strože sakncije, ali isto tako paziti da se ne ograniči slobodno izražavanje.

Jeste li vi protiv uvođenja takvog zakona?

Može se točno definirati što je govor mržnje, jer nije lijepo čitati o sebi stvari koje nisu utemeljene i nisu istinite te koje nemaju nikakvih uporišta za te tvrdnje. Ne vidim zašto se to ne bi sankcioniralo.

Kako se u Strasbourgu komentira njemački zakon? Tamo se izdavači kažnjavaju ogromnim kaznama i do 50 milijuna eura.

Pola ljudi je za, pola protiv, misle da se na taj način zaustavlja slobodno izražavanje.

Znači li to da se u Republici Hrvatskoj ne provode zakoni koji već postoje?

U Hrvatskoj se puno zakona uopće ne provodi i donosimo nove zakone, jer mislimo da ce se provoditi sami od sebe. U Hrvatskoj ima dosta dobrih zakona, i bit cemo zadovoljni, samo neka se provode.

 

Odlična vijest za hrvatske ribare!

Na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta usvojena je Uredba o tehničkim mjerama, a u sklopu nje i važan amandman europarlamentarne zastupnice i dopredsjednice Hrvatske konzervativne stranke Ruže Tomašić. Ovim amandmanom briše se članak Mediteranske uredbe koji onemogućuje korištenje okružujućih mreža plivarica na dubinama manjima od 70 posto njihove visine. Takva je odredba bila krajnje nepovoljna za hrvatske ribare koje ovo pitanje muči još od ulaska Hrvatske u EU.

Naime, ribolov okružujućim mrežama plivaricama odvija se u priobalnom području gdje dubine značajno variraju zbog utjecaja morskih struja i promjenjive konfiguracije dna. Izmjenom Mediteranske uredbe uvažile bi se specifičnosti Jadrana, a hrvatskim ribarima, koji 89 posto ulova ostvaruju ovim mrežama, bio bi znatno olakšan posao.

Tomašić se također uspjela izboriti i za definiciju tradicionalnog ribolova, odnosno za definiciju nekomercijalnih ribarskih aktivnosti kojima se živi morski resursi ograničeno iskorištavaju na lokalnoj razini, isključivo za osobne potrebe i isključivo uz korištenje tradiciskih ribolovnih alata i tehnika. Izborila se i za definiciju mreža potegača, koje su od iznimne važnosti za sektor ribarstva RH.

“Nakon što je Europski parlament usvojio Uredbu o tehničkim mjerama i moj amandman, sad se mora postići kompromis s Komisijom i Vijećem. Kao zamjenica koordinatora ECR grupe za ribarstvo jedina ću od hrvatskih zastupnika sudjelovati u trijalogu i dati sve od sebe da ovaj amandman bude dio kompromisnog rješenja što će konačno dovesti do izmjene Mediteranske uredbe”, izjavila je Ruža Tomašić.

Podsjećamo, Tomašić kao jedina hrvatska članica Odbora za ribarstvo EP-a ovaj je važan amandman progurala u matičnom odboru krajem studenog prošle godine, nakon čega se našao na plenarnoj sjednici na kojoj je konačno i usvojen.

R. Tomašić u zaštiti hrvatskih ribara

Uslijed problema s Piranskim zaljevom europarlamentarna zastupnica i dopredsjednica Hrvatske konzervativne stranke Ruža Tomašić uputila je u službenu proceduru Europskog parlamenta, u ponedjeljak 09. siječnja 2018., pitanje Europskog Komisiji, a vezano je za ulazak slovenske policije na hrvatski teritorij i protupravne kazne koje Slovenija izdaje hrvatskim ribarima u Savudrijskoj vali.

Podsjećamo kako je Tomašić još u ožujku prošle godine postavila pitanje Jeanu Claudeu Junckeru, predsjedniku Europske komisije, kojim je tražila od njega da se izjasni o svojoj izjavi kojom daje potporu nastavku arbitražnog procesa o hrvatsko-slovenskoj granici, a iz kojega se Republika Hrvatska povukla nakon teške povrede međunarodnog ugovora sa slovenske strane. U odgovoru kojeg je zastupnica Tomašić zaprimila u lipnju, Komisija je okrenula ploču o potpori arbitražnom procesu. Istaknula je da ona nije stranka u sporazumu o arbitraži, već je djelovala kao posrednik u postupku koji je vodio do uspostave arbitražnog vijeća između Slovenije i Hrvatske na temelju sporazuma prema međunarodnom pravu te da je spremna podržati bilo koje održivo bilateralno rješenje ako se o njemu dogovore obje stranke. Također, Komisija je pozvala Hrvatsku i Sloveniju da nastave bilateralni dijalog o tom važnom pitanju koji bi trebao dovesti do pravne sigurnosti u pogledu konačnog rješenja graničnog spora.

Tekst pitanja koja je zastupnica Tomašić uputila Komisiji prenosimo u cjelosti:

Nastavno na odgovor E-001677 u kojemu se Komisija založila za održivo bilateralno rješenje o kojemu se trebaju dogovoriti obje strane, Europsku komisiju želim upoznati s činjenicom da je Slovenija prošli tjedan jednostranim potezom te bez prethodnog dijaloga s institucijama Republike Hrvatske počela provoditi svoju nadležnost u Jadranskome moru, uključujući i naplaćivanje kazni hrvatskim ribarima koji uđu u, po njihovim tvrdnjama, slovenske vode u Piranskom zaljevu.

S tim u svezi, slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec izjavio je kako će hrvatski ribari koji ne budu željeli plaćati kazne koje Slovenija izda imati poteškoća nakon što dođu u Sloveniju. Ovakav jednostrani potez Slovenije izazvao je zabrinutost te mnoštvo negativnih reakcija među ribarima te svekolikom hrvatskom javnošću.

Budući da se RH jednoglasnom odlukom Hrvatskog sabora povukla iz arbitraže nakon teške povrede međunarodnog ugovora sa slovenske strane, akcije slovenske policije u onome što su do završetka procesa hrvatske vode protuzakonite su.

Europsku komisiju stoga želim upitati kakav stav ima prema nedvojbenim namjerama Slovenije da kažnjava hrvatske ribare koji ribare u još uvijek hrvatskim vodama Piranskog zaljeva?

Drži li Komisija da je navedeni potez Slovenije sukladan međunarodnom pravu?

Kako bi se osiguralo mirno rješenje navedenog spora, planira li se Komisija ipak aktivnije uključiti u posredovanje?

Teško breme komunističkog nasljeđa

Na plenarnoj sjednici u Strasbourgu 13. prosinca raspravljalo se o zabrani nacističkih i fašističkih simbola i slogana u cijeloj Europskoj uniji.

Zastupnica u Europskom parlamentu i dopredsjednica Hrvatske konzervativne stranke Ruža Tomašić istaknula je da nacistički i fašistički simboli ne smiju biti dobrodošli u javnom prostoru i da moramo učiniti sve što je u našoj moći kako bi građani postali u potpunosti svjesni grozota koje ta ideologija predstavlja i odrekli se njezina nasljeđa.

“Isto moramo učiniti i s komunističkim nasljeđem koje se, nažalost, nerijetko slavi i propagira, pa i u ovom domu. No, da bismo građane mogli uspješno uputiti na sve prednosti demokracije, moramo i sami vjerovati u nju. Europska unija u posljednjih je 20 godina više puta pokazala da priznaje demokratske procese samo onda kad joj se sviđa ishod. Pokušaj da se s europske razine mijenja nešto što nije prošlo kroz nacionalne parlamente također je izigravanje demokracije. Unatoč plemenitim namjerama, opasno je građanima slati poruku kako je u redu zaobilaziti procedure i nametati svoju volju bez demokratskog legitimiteta. To je, vjerovali ili ne, prvi korak prema novom totalitarizmu”.

Na kraju je istaknula činjenicu da je u ime komunističke ideologije živote izgubilo neusporedivo veći broj osoba nego u ime fašističke i nacističke ideologije te da smatra skandaloznim to da u navedenu raspravu nije uključen i komunizam.

Tomašić podržala zahtjeve hrvatskih studenata

Ruža Tomašić

Jučer je održan prosvjedni skup pod nazivom “S prijezirom odbacujemo Vaše podaništvo” kojeg su samoinicijativno organizirali studenti iz svih dijelova Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine na Markovom trgu u Zagrebu. Prosvjedna povorka studenata krenula je s Trga bana Josipa Jelačića prema Trgu sv. Marka gdje su pročitali zahtjeve i u obliku peticije predali predstavke Hrvatskom saboru, Vladi, Državnom odvjetništvu te predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović.

Studenti su za svoje zahtjeve uspjeli prikupiti preko 6000 potpisa, od kojih mnogi, kako su to naveli na svojoj facebook stranici, još uvijek pristižu. Tako je jučer, iz Europskog parlamenta, svoju potporu ovoj hrabroj, istinoljubljivoj i konkretnoj stvari pružila dopredsjednica Hrvatske konzervativne stranke i zastupnica u Parlamentu Ruža Tomašić. Ponovo ne iznenađuje činjenica da je zastupnica Tomašić prva hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu koja je podržala ovu hvale vrijednu inicijativu studenata. Predstavnici prosvjeda su joj na tome srdačno zahvalili i pozvali da ih i dalje prati te podupire u njihovim nastojanjima.

Obzirom da u Europskom parlamentu sjede i oni koji svoju poziciju temeljno zahvaljuju osnivaču Hrvatske demokratske zajednice i utemeljitelju Hrvatske države dr. Franji Tuđmanu, koji je zajedno s tadašnjim ministrom obrane Gojkom Šuškom i Jankom Bobetkom, visokim generalom Hrvatske vojske, optužen da je djelovao prema ostvarenju zločinačkog cilja etničkog čišćenja bosanskih muslimana, pitamo se gdje je odlepršala njihova podrška? Zar oni ne bi trebali biti prvi na listi koji ultimativno i isključivo pružaju podršku ovim zahtjevima budući da je cjelokupna politika, koju slobodno baštine više od četvrt stoljeća, rođena upravo zahvaljujući tom hrvatskom vodstvu i državi Hrvatskoj koja je ovom presudom označena kao agresor na Bosnu i Hercegovinu, a njezino tadašnje vodstvo kao dio Udruženog zločinačkog pothvata?

Politički odgovorne strukture bi trebale širom otvoriti oči i svesrdno uvažiti ove konkretne zahtjeve koji posljedično mogu doprinijeti jedino dobrim i nacionalno odgovornim politikama u RH, ali i kako bi pomogli u svim drugim aspektima vezanim za prava Hrvata u BiH te zaštiti pripadnika HV-a i HVO-a.

Hrvatska konzervativna stranka stoga pruža čvrstu potporu nastojima da se doista, a ne samo deklarativno, zajamči i ostvari ravnopravnost Hrvata u BiH te se nadamo da je ovo početak kraja loše vođenih politika koje su bile sve samo ne istinske, čovjekoljubljive, nacionalno mudre i strateški ispravne.

Ruža Tomašić za tjednik NACIONAL

Hrvatska europarlamentarka i dopredsjednica Hrvatske konzervativne stranke Ruža Tomašić u razgovoru za tjednik NACIONAL komentira politiku premijera Plenkovića, govori o slučaju Agrokor, stanju u hrvatskoj policiji i pravosuđu, iskorištavanju EU fondova, kao i desnici u Hrvatskoj i EU te je komentirala situaciju u Poljskoj i pokušaj odcjepljenja Katalonije.

Ruža Tomašić, hrvatska Europarlamentarka, dopredsjednica Hrvatske konzervativne stranke, jedina je hrvatska članica frakcije Europskih konzervativaca i reformista (ECR) u Europskom parlamentu. Nakon života u Kanadi, gdje je po završetku Policijske akademije (Ontario Police College) kao najbolja u svojoj klasi radila u policiji, baveći se borbom protiv droge i maloljetničkom delikvencijom, početkom devedesetih vratila se u Hrvatsku, gdje je postala dio predsjedničkog osiguranja . Od 2003-2007. bila je zastupnica Hrvatske stranke prava u Hrvatskom saboru, da bi, zbog nezadovoljstva načinom na koji je Ante Đapić vodio stranku, osnovala Hrvatsku stranku prava dr. Ante Starčević, kojoj je postala i prva predsjednica 2009. Na parlamentarnim izborima 2011. godine ušla je u Sabor na čelu koalicije HSP dr Ante Starčević i HČSP-a. U hrvatskoj javnosti prepoznata je zbog svoje borbe protiv dilera drogom na otoku Korčuli , a zbog njenog hrabrog angažmana došlo je do uhićenja i kaznene presude Jakši Cvitanoviću – Cviku, koji je bio na čelu narkoskupine. Predsjednik Ivo Josipović 2010. godine odlikovao ju je Redom Stjepana Radića za osobit doprinos u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala. Na prvim izborima za EU Parlament izabrana je preferencijalnim glasovima na svojoj listi, a na sljedećim izborima 2014. bila je druga kandidatkinja s najviše osvojenih preferencijalnih glasova na hrvatskim izborima za EU parlament. Te godine dala je neopozivu ostavku na mjesto predsjednice HSP dr. Ante Starčević i istupila iz stranke. U siječnju 2015. pristupila je Hrvatskoj konzervativnoj stranci , čija je danas dopredsjednica . U Europskom parlamentu članica je Odbora za regionalni razvoj, Odbora za ribarstvo, kao i Izaslanstva za odnose s Bosnom i Hercegovinom i Kosovom. Prošloga tjedna na plenarnoj sjednici u Strassbourgu Ruža Tomašić govorila je o stanju vladavine prava i demokracije u Poljskoj, protiv koje je ljetos Europska komisija pokrenula pravni postupak zbog pravosudne reforme kojom se ugrožava neovisnost sudstva. U intervjuu tjedniku NACIONAL Ruža Tomašić iznijela je svoj stav o situaciji u Poljskoj, komentirala pokušaj odcjepljenja Katalonije, govorila o slučaju Agrokor, stanju u hrvatskoj policiji i pravosuđu, iskorištavanju EU fondova, kao i desnici u Hrvatskoj i EU.

NACIONAL: Na plenarnoj sjednici EU Parlamenta prošloga tjedna u Strassbourgu govorili ste o stanju vladavine prava i demokracije u Poljskoj, zemlji za koju veliki dio EU smatra da je otišla u krivom smjeru. Upravo zbog kršenja europskog zakonodavstva pokrenuta je procedura za aktiviranje članka 7. Lisabonskog Ugovora. Vi se ne slažete s optužbama iz Bruxellesa. Zašto?
Napadi su počeli odmah nakon pobjede predsjednika Dude na predsjedničkim i stranke Pravo i pravda na parlamentarnim izborima. Poljska je velika i politički sve važnija članica i EU elita ne želi da njome upravljaju konzervativci. Tko zna, možda sutra i druge članice odluče slijediti takvu Poljsku kojoj dosta dobro ide pa onda cijeli taj liberalni narativ EU establišmenta odlazi niz vodu. Oni to ne žele dozvoliti. Ono što me najviše smeta je to dociranje političkoj opciji koja po istraživanjima uživa potporu od skoro 50 posto birača. Ako ih poljski narod koji je uvijek bio proeuropski podržava u njihovom radu, to znači da nisu toliko loši. Meni se čini da ovdje u sukob dolaze dvije vizije Europske unije – ona poljska, i ona briselska. Poljaci jesu za EU, ali ne žele biti ničiji poltroni. Pa ih se onda mora kazniti. Ali Nijemce zato nećemo kazniti što bez ikakve koordinacije s nama ostalima i protivno energetskim politikama Unije s Rusima dogovaraju Sjeverni tok 2. Njima je sve dozvoljeno. To tako ne može!

NACIONAL:Prije desetak dana održane su još jedne demonstracije za neovisnost Katalonije, ne samo u Barceloni, već i u Bruxellesu. Ima li Katalonija pravo na odcjepljenje i stav EU prema tome?
Voljela bih da Katalonci i španjolska Vlada sjednu i dogovorom dođu do rješenja, koje za njih nitko drugi ne može donijeti. Nitko izvana za njih to ne može napraviti. Europska unija može se postavljati kako hoće, ali stvar je isključivo u njihovim rukama. Pogledajte Ukrajinu, donose se neke Rezolucije, sankcije, to je najviše što EU može napraviti. No, to nije trajno rješenje, a mislim da nikome nije u interesu nestabilna Španjolska ili nepriznata Katalonija.

NACIONAL: Postoje i paralele s Hrvatskom devedesetih, kada su Katalonci bili solidarni s Hrvatima. Je li Premijer Plenković u slučaju Katalonije mogao pokazati više solidarnosti, umjesto da je slijedio stav EU o jedinstvenoj Španjolskoj? Je li Hrvatska mogla biti barem neutralna u tom pitanju?
Situacija nije baš ista, ali naravno da je Hrvatska mogla biti neutralna. Problem je u tome da mi nemamo definiranu vanjsku politiku. Kao što Vlada zapravo nema definiranu niti unutarnju politiku, koja bi onda trebala diktirati vanjsku. Dosadašnji predsjednici Vlade i države nikad nisu sjeli i usuglasili se oko naše vanjske politike. Pa i među hrvatskim europarlamentarcima nije bilo sloge oko tog pitanja jer se sve radilo ad hoc, kao i uvijek. Trebali smo jasno reći da očekujemo od španjolske Vlade da posluša zahtjeve Katalonaca i riješi taj problem dijalogom. Ako oni sami ne dođu do međusobnog sporazuma, nikad neće biti mira. Svi narodi koji žele neki oblik autonomije, odnosno – decentralizaciju, imaju pravo to tražiti i imaju pravo da ih se sasluša bez pendreka, policije i nasilja. Bez svega onoga što se događalo kad su Katalonci išli na referendum.

NACIONAL: Hoće li i treba li Belgija izručiti katalonsko vodstvo, na čelu s predsjednikom Vlade Puigdemontom Španjolskoj?
Čekat će da vidi kako će proći novi izbori krajem prosinca. Ako većina Katalonaca podrži stranke koje su za neovisnost, onda ih neće izručiti, a ako pobijedi strana koja je za jedinstvo Španjolske, onda će ga izručiti. To je sve politika.

NACIONAL: Možete li to usporediti sa Todorićem u Londonu? Hoće li ga Britanci izručiti?
To naravno nema veze jedno s drugim u samoj suštini, jer Todorić je tajkun čije su carstvo pomogle stvoriti sve hrvatske vlade, a ne izabrani političar koji traži azil. Po mom mišljenju, svima je odgovaralo da ode i nisu se posebno trudili spriječiti ga jer ne žele to suđenje, barem ne još dok se strasti ne smire. Tko zna što Todorić sve zna i može reći o svima njima jer jasno je da su mu svi koji su do sada bili na vlasti pogodovali. Treba samo slijediti trag novca i vidjeti tko je sve zapošljavan u Agrokoru svih ovih godina. To će sve reći. Mislim da će se o europskom uhidbenom nalogu dogovoriti na političkoj razini i da će ga na kraju Britanija ipak izručiti. Naime – oni su još uvijek dio EU, a mi kao članica odlučivat ćemo i glasovati o Brexitu i novom trgovinskom režimu. Ne vjerujem da bi oni zbog Todorića bili spremni od nas napraviti neprijatelja.

NACIONAL: Zašto je hrvatska vlast pustila Todorića da pobjegne i nisu mu uzeli putovnicu prije 6 mjeseci?
Možda je premijerovim savjetnicima koji 25 godina vode državu iz sjene tako odgovaralo. Čim se počelo pričati o tome da se Todorića istražuje, trebalo se poduzeti neke konkretnije radnje, ali tako da on o tome ništa ne zna. Jer, čim pričate na sva usta, od toga neće biti ništa. To nije normalno niti u jednoj istrazi.

NACIONAL: Kako ocjenjujete stav premijera Plenkovića u slučaju Agrokor?
Sigurna sam da on sam u tome nema nikakav osobni interes. On sada ima priliku postati čovjek vječnosti, mogao bi biti upisan u hrvatskoj povijesti zlatnim slovima. Ne duguje nikome ništa, a ovo je vrijeme kada bi se moglo raščistiti sve što se radilo u prošlosti. Mogao bi se riješiti pokvarenjaka i u svojim redovima i natjerati ostale, u SDP-u i drugim strankama, da se riješe svojih, onih koji su bili na vlasti i nešto ušićarili. Ovo je odličan trenutak da se krene pošteno ispočetka, tako da se reformira pravosuđe i policiju, zdravstvo, školstvo i sve što je potrebno i da Plenković ostane upamćen kao reformator. Plenković sam bira kako će ga se pamtiti.

NACIONAL: Prošlog tjedna održane su brojne komemoracije ovdje u Francuskoj, za žrtve terorističkog napada u pariškom klubu Bataclan. Zalagali ste se za veću suradnju zemalja EU na planu sigurnosti i obavještajnih sustava u borbi protiv terorizma i ograničavanju ulaska izbjeglica. Jeste li primijetili neki napredak?
Ne baš. Izbjeglička kriza djelomično je zaustavljena, ali problem je i dalje u krijumčarima ljudima koji dovoze tisuće nesretnika kojima obećavaju brda i doline kada dođu na europsko tlo. Europa je za te ljude obećani kontinent. Mi moramo poslati jasnu poruku: ne možete svi doći u EU! Migracija je uvijek bilo, ljudi uvijek odlaze gdje im je bolje, ali mora biti kontrolirana. Trebali bismo provjeriti tko su ljudi koji dolaze, odakle dolaze, kakve su njihove namjere i razlozi. Trebalo bi više investirati u prihvatne centre u kojima bi se provjeravalo njihove papire i identitet i vidjelo tko je stvarno ugrožen. Bila sam u jednom prihvatnom centru na Siciliji i primijetila da puno tih mladih ljudi ima i-phone i markiranu odjeću. Neki su doista pobjegli pred ratom i trebamo im pružiti utočište do kraja sukoba, ali ima i mnogo onih koji su ekonomski migranti i lažno se predstavljaju. Trebali bismo razlučiti kome od njih možemo pomoći, a kome ne, jer u EU nema mjesta za sve ugrožene ovoga svijeta. Mi mislimo da ovakvim kaotičnim pristupom njima pomažemo, a u najvećem broju slučajeva stavlja ih se u neki geto, gdje nemaju niti novac, niti uvjete za život i onda se okreću kriminalu. Onda se te ljude optužuje da su lopovi i nasilnici, javnost se okreće protiv njih, a činjenicu da EU i države članice ne odrađuju svoj dio posla kako bi te ljude doista integrirali tek rijetki spominju. Integracija u društvo iznimno je važna. Svima koji dolaze iz drugih kultura treba jasno reći da je Europa temeljena na kršćanskim vrijednostima i vladavini prava. Misle li ovdje živjeti, to moraju poštovati. Ne mogu oni i dalje inzistirati na svojim običajima – nego moraju usvojiti vrijednosti zemlje u koju se žele useliti, naučiti jezik i poštovati zakone. Problem loše integracije tih ljudi vidljiv je i nakon nekoliko generacija tako da nas isti izazovi čekaju i u budućnosti. Dokaz tome su teroristički napadi diljem EU od kojih su neke izveli ljudi koji su rođeni i odrasli ovdje. Očito je i da europske službe ne rade dobro svoj posao i slabo međusobno razmjenjuju informacije dok se ne dogodi neki napad. Službe bi trebale znati tko je ekstremist, gdje se kreće i s kime komunicira i unutar i van države, a vlasti bi trebale prestati vezivati ruke organima reda i zabraniti rad džamijama u kojima se radikalizira mlade ljude.

NACIONAL: Na čelu ste Hrvatske konzervativne stranke, koja načela zastupate?
Hrvatskoj treba konzervativna stranka koja će čuvati naše hrvatske vrijednosti i poštovati tuđe. To ne znači stranka koja će nas vraćati u prošlo stoljeće, nego moderna stranka za 21. stoljeće, ali koja drži do tradicije i pozitivnog društvenog nasljeđa. Ona ne treba bez kriterija prihvaćati sve ideje koje dolaze izvana, već razmišljati što je dobro za Hrvatsku. Primjer bi nam trebali biti Konzervativci u Kanadi, s kojima dobro surađujemo, kao i s Konzervativcima u Australiji. U EU dobro surađujemo s Konzervativcima iz Poljske, kojima Europa radi dosta problema. Ovdje često zaboravljaju da EU nije jedna naddržava, kao što je to Amerika. Države članice EU-a dijele svoj suverenitet s Unijom, ali su i dalje samostalne, suverene i međunarodno priznate države, što američke savezne države nisu. Ta razlika je vrlo velika i vrlo važna. Mi smo u tu zajednicu došli kao Hrvatska – sa svojom kulturom, poviješću, jezikom, tradicijom, kao i sve druge članice i ne smije nam se nametati neki umjetni zajednički identitet koji kod ljudi ne postoji. Ja sam jedina hrvatska članica frakcije Europskih konzervativaca i reformista (ECR) u EU parlamentu i EU vidim onakvom kako funkcionira naša grupacija. Dobro međusobno surađujemo, imamo puno zajedničkih stajališta i interesa, ali ja uvijek glasam po vlastitoj savjesti i u hrvatskom interesu. Imam za to otvorene ruke i nema stranačke stege. Ja sam njima odmah rekla – nisam ovdje da branim Europsku uniju, nego interese Hrvatske, zato su me naši građani i birali preferencijalnim glasovima.

NACIONAL: Kako gledate na jačanje populističkih pokreta i radikalne desnice u cijeloj EU, kao dopredsjednica Hrvatske konzervativne stranke i jedina hrvatska europarlamentarka u frakciji europskih konzervativaca i reformista (ECR)?
Nema ta radikalna desnica toliku snagu koliku joj mediji pripisuju. Problem ste zapravo vi novinari. Čim se netko ne slaže s mainstream politikom koja je izgubila sav sadržaj, vama je to odmah radikalna desnica. Ako ja kažem da neku politiku ne podržavam ili da nekoga ne volim jer je ljevičar, to je moje pravo. Ako kažem da ga treba ubiti – to je govor mržnje. Treba razlučiti te dvije stvari. Legitimno izražavanje mišljenja o politici koju netko predstavlja nije govor mržnje. Uostalom, raste i radikalna ljevica pa se oko toga ne diže toliko prašine.

NACIONAL: Postoje JOBIK, AFD, Nacionalna fronta Marine Lepen, koji promoviraju fašizam i svojim djelovanjem ugrožavaju temeljne europske vrijednosti. Oni sigurno nisu bez utjecaja, ušli su u parlamente?
Neke od tih stranaka ne predstavljaju posebnu opasnost jer, čak i kad narastu malo na nekim izborima, ipak ostanu na marginama. Nemaju dovoljno široku lepezu političkih stajališta da uđu u mainstream i vode državu. Nitko neće s njima, a same nikad neće na vlast. Neke je od njih i stvorio taj divni mainstream da pokupi radikalnije glasove, a mediji ih koriste da na vlasti održe kastu koja ništa ne radi i iz izbora u izbore izdaje svoje birače. Pogledajte, recimo, situaciju u Hrvatskoj. Da mediji ne pridaju toliko pažnje kad se onih par, ne znam kako bi ih nazvala – redikula, postrojava po trgovima i maršira, da oni ne dobivaju toliki prostor, postali bi smiješni i besmisleni sami sebi. Dosadilo bi im i prestali bi jer njihovi performansi nigdje ne vode. Dajte molim vas – petnaest, dvadeset ljudi koji nikad nisu prošli na izborima maše nekim zastavama i to je odjednom velika opasnost za Hrvatsku i demokraciju! Ali, pozornošću koju im daju mediji kao da žele stvoriti takve radikalne pokrete, čak i tamo gdje ih nema. Jer se onda njima može strašiti birače da bi na vlasti ostali ovi koji su se i dosad na njoj izmjenjivali.

NACIONAL: Ali paljenje Srpskih novosti čin je nacionalne mržnje i netrpeljivosti. Nisu mnogi opasni pokreti, poput nacizma, počeli upravo paljenjem knjiga?
Nije to isto. U cijelom svijetu novine se pale iz političkog prosvjeda, a u Hrvatskoj se to ne smije. Zašto? To ne predstavlja prijetnju nikome. Mi smo u Kanadi svojevremeno spalili Toronto Star jer je pisao protiv hrvatske zastave. Kupili smo te novine i mogli smo s njima raditi što hoćemo. To nije nikakva prijetnja nikome, već izražavanje stava. Predstavnici srpske manjine skrivajući se iza raznih redikula koji im svojim performansima čine uslugu zamagljuju stvarni problem, a to je da su mnogi srpski zločini iz Domovinskog rata do danas ostali nekažnjeni. A oni danas tvrde da im nikada nije bilo gore od rata u Hrvatskoj! Ma dajte molim vas, pa oni su na vlasti!

NACIONAL: No, nije način da se to raščisti da se pale novine! To srpska manjina doživljava kao prijetnju.
Još jednom – kad su oni spalili novine, da vi novinari to niste stavili u prvi plan nego ignorirali ili prenijeli negdje na marginama, ne bi ti likovi toliko dobili na važnosti. Da je tamo došlo pet tisuća ljudi i prijetilo nasiljem prema srpskoj manjini, to bi onda bila ozbiljna stvar na koju bi trebala reagirati policija, ali i vlada i predsjednica. Vjerujem da bi se cijela Hrvatska digla na noge i da bi svi to osudili. Ali tamo je bilo nekoliko marginalaca koji ništa ne znače i koji su samo željeli završiti u medijima. To se koristi za neke druge stvari.

NACIONAL: Kako gledate na stanje desnice danas u Hrvatskoj?
Po meni nema prave desnice u Hrvatskoj. Po mom svjetonazoru, desnica se drži bogoljublja, domoljublja i čovjekoljublja i tako i živi. To znači – imam svoje, cijenim to i čuvam, ali poštujem i tuđe. Kao što ja imam pravo reći ono što mislim i drugi imaju to isto pravo.

NACIONAL: Dakle – nema mržnje prema nikome?
Nikakve mržnje. Mediji su od desnice ciljano napravili babarogu kako bi ispalo da samo ljevica može ponuditi viziju normalne Hrvatske.

NACIONAL: Ali činjenica je da se čuje govor mržnje, a i da se ističu fašistički simboli. Kako gledate na ustaško znakovlje na spomeniku palim borcima HOS-a, kraj Jasenovca, logora smrti, koji je onda maknut u Novsku? Mi očito s time nismo raščistli, iako cijeli zapadni svijet jest. Od Kanade do Europe..
Ne smijemo zaboraviti da je u Hrvatskoj vođen obrambeni Domovinski rat u kojemu su HOS-ovci nosili oznake s pozdravom „Za dom spremni!“. Nije taj pozdrav od jučer na HOS-ovim obilježjima. Zašto gospoda koju su HOS-ovci branili i za njih ratovali tada nisu rekla- ne, ne, možete nositi to znakovlje?!

NACIONAL: Rekli su, doduše, indirektno i zato su ih ukomponirali u druge postrojbe Hrvatske vojske. Taj znak asocira na ustaške zločine.
Pa da, postrojbe HOS-a od početka 1992. legalne su postrojbe Hrvatske vojske. I njihovo je znakovlje legalno – i tad, i danas. Ti su ljudi poginuli pod tim znakovljem. Da je moj sin poginuo pod znakom „Za dom spremni“, da su ga četnici ubili, zar ja ne bih željela da mu se oda počast pod znakom pod kojim je poginuo? Nekoga taj znak asocira isključivo na ustaške logore, a mnoge od nas ćirilica u Vukovaru asocira na genocid nad Hrvatima, na klanje, na strašne ratne zločine. Zašto ju se onda forsira? Zašto smo dvolični?

NACIONAL: Ćirilica je i hrvatsko pismo, srpska manjina u Hrvatskoj ima pravo na svoj jezik, kulturu i pismo, a danas su tamo mlade generacije koje nemaju veze sa ratnim zločinima.
Nitko srpskoj manjini ne spori njezina prava, ali uz prava idu i obveze. I oni imaju obvezu prema Vukovaru, prema žrtvama, prema pomirenju, a ne samo Hrvati. Jugovojska i četnici radili su teške zločine pod ćirilićnim natpisima. Rane su još svježe, još nisu zacijelile jer ima puno nekažnjenih ratnih zločinaca koji žive među svojim žrtvama. U Hrvatskoj se poštuju sve žrtve, samo ne hrvatske. Ako ljude u Vukovaru još uvijek boli i smeta ćirilica, zašto lomiti preko koljena? Srbija je izvršila agresiju, četnici su silovali i ubijali i to se ne može zaboraviti tek tako. Ne možemo se praviti da se to nije dogodilo. No, sve to neće proći dok se konačno ne raščisti. To se vidi i po Drugom svjetskom ratu koji je u Hrvatskoj još uvijek važna tema. To nema nikakvog smisla. Natjerala bih povjesničare – i lijeve, i desne – da sjednu i raščiste godinu po godinu, mjesec po mjesec. I da u gradivo povijesti uđe samo ono za što postoje čvrsti dokazi. Nema nikakve sumnje da je logor Jasenovac postojao i da su tamo rađeni teški zločini, ali ne u onolikoj mjeri kako su nas to učili u Jugoslaviji. Tamo nije pobijeno 700 tisuća ljudi. Napuhujući brojke obezvrjeđujemo one koji su tamo doista ubijeni.

NACIONAL: Ali je zato 80 tisuća i izvršen je genocid. O Auschwitzu i sličnim logorima smrti i Holokaustu se u Kanadi, Americi, Europi više ne raspravlja. Postoji zajednička antifašistička povijest zapadnog svijeta kojem i mi pripadamo.
Oni su svoje povijesne nedoumice riješili. Mi svoje nismo. Mi svoje stavljamo pod tepih i izvlačimo ustaše i partizane kad god nam zatrebaju. Nisu kod nas svi antifašisti bili samo antifašisti, borci protiv fašizma. Mnogi su od njih bili notorni zločinci, što znamo po stotinama jama s ubijenim civilima koje su nastale nakon Drugog svjetskog rata. Zato smatram da se sve treba istražiti i dokumentirati i onda konačno zaključiti tu raspravu. Pustimo više mrtve da počivaju u miru.

NACIONAL: Kao članica Odbora regija bavite se kohezijskom politikom. Nedavno ste pripremili izviješće “O budućim perspektivama za tehničku potporu u okviru kohezijske politike” . Vaše teze su da slabije razvijene zemlje loše iskorištavaju fondove jer nisu bile spremne. Odnosi li se to na Hrvatsku?
Odnosi. Sjećate li se da sam ja u trenutku kada je Hrvatska trebala ući u EU rekla – trebamo ući, ali ne još. Nismo spremni. Svi su tada govorili da sam ja Euroskeptik, ali ja sam zapravo bila Eurorealist. Ja sam znala da ćemo mi više uplaćivati nego dobivati iz EU fondova jer nemamo upravu koja ima kapaciteta povući sredstva koja su na raspolaganju. Sada ministri iz bivših vlada potvrđuju da nismo bili spremni i da smo trebali malo pričekati kako bismo osposobili ljude da rade na povlačenju sredstava iz fondova. Propuštamo jako puno novca jer smo na nacionalnoj razini dodatno zakomplicirali ionako složene postupke. Znam da u EU Komisiji postoje stručnjaci koji žele pomoći – samo ih treba pitati. Radila sam Izvješće pod nazivom „Lokalni razvoj vođen zajednicom i integrirana teritorijalna ulaganja“ koje daje smjernice kako raditi zajednički odozdo prema gore, da se lokalne ljude osposobi da povlače novac za projekte od lokalnog interesa. Rezultat je za Hrvatsku do sada izrazito loš – mislim da smo uspjeli iskoristiti tek oko 17% sredstava iz fondova do 2020. I to primarno zato što sve mora ići preko središnje države koja je stvari dodatno zakomplicirala, a i da ne ide tako, imamo premalo ljudi koji znaju pisati projekte na nižim razinama.

NACIONAL: Zašto je to tako? Tko je kriv?
Evo Vam primjer! Ja sam 2016. godine u Odboru za regionalni razvoj u EU Parlamentu predložila temu za novo izvješće koje se zove „Tehnička pomoć u kohezijskoj politici u periodu nakon 2020.“ Morate znati da sveukupni iznos za tehničku pomoć zemalja članica iznosi 13 milijardi Eura. Ako tražite tu tehničku pomoć, oni će drage volje doći i pružiti vam je jer im je to posao. I oni moraju opravdati svoje postojanje i traže kako najbolje iskoristiti dostupne mogućnosti. To ne znači da će pisati projekte, to je na nama, ali bi poslali ljude koji će usmjeravati upravu i lokalne dionike. Ali – nitko ih iz Hrvatske to nije tražio, nitko se nije javio. Na žalost, dosadašnja praksa trošenja tog novca bila je izrazito netransparentna, novac se trošilo na zadovoljavanje forme umjesto na praktično usavršavanje ljudi i nije se uvažavalo lokalne specifičnosti ni potrebe. Ukratko, novac nije otišao tamo gdje je trebao! Osim toga, postoji i veliki manjak povjerenja među lokalnim i županijskim vlastima, kao i prema središnjoj vlasti, ako vlast obnašaju različite političke opcije. A to je čest slučaj. No, to nije samo hrvatski problem, on postoji i u drugim zemljama. Sada u EU parlamentu radimo na tome da kreiramo neovisno tijelo koje će se baviti baš time – dakle, pomagati lokalnim zajednicama u svim zemljama članicama koje smatraju da imaju dobar projekt koji zadovoljava kriterije, a njihova ga je vlada odbila iz političkih razloga. Sigurna sam da bi to vratilo vjeru u EU fondove, jer danas naši ljudi više ne vjeruju da mogu dobiti novac na pravedan način. Da je u vrijeme ministra Jakovine bilo neko slično neovisno europsko tijelo kojem se moglo prijaviti nepravilnosti kojih je, vidimo danas, bilo jako puno, možda do njih ne bi ni došlo, a dio manjih poljoprivrednika bismo održali na životu.

NACIONAL: Treba li Zdravko Marić dati ostavku zbog sukoba interesa? Je li ga premijer trebao maknuti?
Mislim da se sam trebao maknuti jer je izgubio povjerenje građana. Ako ljudi imaju imalo sumnje u tebe – a u njega imaju, i to ti otežava posao, najbolje je otići. Ovako reforme stoje jer se vlada dnevno bavi kontrolom štete. A Hrvatska više nema vremena čekati. Razumijem da premijer ne želi plesati kako oporba svira, ali su se on i Marić mogli dogovoriti da to izvedu pod svojim uvjetima, kad je vladi najzgodnije. Uostalom, sad vidimo i da je Marić priznao da je pričao s Todorićem oko odlaska na ministarsko mjesto. Očito je da je to sve bilo dogovoreno. Ako netko ima sigurno radno mjesto u Agrokoru i plaću blizu 50 tisuća kuna, a onda odluči prihvatiti nesiguran posao za 20 tisuća, vjerojatno za to ima neki razlog. Trebao bi konačno reći koji.

NACIONAL: Što je danas sa Hrvatskom strankom prava?
Pravaštvo se nažalost toliko iskompromitiralo da bi trebalo otići u povijest. Mene kad netko pita zašto se svi mi pravaši ne ujedinimo uvijek odgovorim isto – zato što bi Pravaše trebalo krasiti bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje te bi sukladno tim vrijednostima trebali živjeti i raditi, a tek rijetki koji se nazivaju pravašima time se mogu podičiti. Pravaštvo se srozalo toliko da se to ime više ne bi smjelo niti upotrebljavati. Mislim da se Ante Starčević okreće u grobu.

NACIONAL: Što kažete na novu funkciju gospodina Ivana Tepeša, koji je postao zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika?
Svakome prema zaslugama. A HDZ najbolje zna koje su Tepešove zasluge za koje je nagrađen. Ne bih u to ulazila. Imala sam najbolju namjeru da me mijenja u EP-u u slučaju da ranije odustanem od politike, bila sam mu spremna dati nešto što sam osvojila na svoje ime i prezime, a onda smo se politički razišli i od tih sam ljudi doživljavala teške uvrede. To sve govori o njima.

NACIONAL: Imate li ambicije kada vam završi mandat nastaviti političku karijeru u Hrvatskoj?
Imam ambicije biti dobra baka i posvetiti se obitelji. I to je sve što me zanima nakon 2019. Ali odavde neću otići neobavljena posla. Puno je dosad napravljeno, ali čeka nas još velikih stvari do kraja mandata i sigurno neću posustati. Moj tim i ja odradit ćemo to najbolje što znamo, onako kako smo radili i dosad, a onda je za mene gotovo.

Budućnost Kohezijske politike nakon 2020.

Na poziv grupe Europskih konzervativaca i reformista (ECR group) i europarlamentarke Ruže Tomašić u četvrtak, 30. studenog, u Europskom parlamentu u Odboru regija (Committee of the Regions) na konferenciji pod nazivom “Budućnost Kohezijske politike nakon 2020” (“Future of Cohesion Policy -2020”)  sudjelovali su načelnik općine Sibinj Josip Pavić i pročelnica ureda za EU fondove grada Zagreba, Jelena Ricov.

Na konferenciji je bilo riječi o trenutnim problemima s kojim se susreću lokalne samouprave poput dugotrajnih procesa odobravanja projekta, tromosti sustava, učestalih izmjena “pravila igre” kao i loše izrađenih Operativnih programa u razdoblju 2014.-2020., dok se u raspravama govorilo o mogućoj budućoj fleksibilnosti te pojednostavljenju pravila.

 

 

 

Šutnja na ponovno omalovažavanje grada Heroja?

Europarlamentarna zastupnica i dopredsjednica HKS-a Ruža Tomašić uputila je danas, 23. studenog 2017., pitanje Europskoj komisiji glede ignoriranja incidenta od strane srbijanskog državnog vrha koji se dogodio na utakmici Rad i Crvena Zvezda u Beogradu na sam dan obljetnice pada Vukovara.

U subotu 18. studenoga, na 26. obljetnicu pada herojskog hrvatskog grada Vukovara, u Beogradu su nogometni klubovi Rad i Crvena Zvezda igrali prvenstvenu utakmicu.

Dok se tisuće građana Republike Hrvatske s posebnom tugom i pijetetom prisjećalo nevinih žrtava grada heroja, navijači Crvene Zvezde na utakmici su razvili transparent s natpisom „Do novog oslobođenja – slava svim žrtvama za srpski Vukovar“.

Na istoj utakmici navijači Crvene Zvezde skandirali su i u slavu srbijanskog vojskovođe Ratka Mladića, koji je jučer na Međunarodnom sudu u Den Haagu osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.

Ovaj incident nije naišao na osudu srbijanskog državnog vrha, predvođenog srbijanskim premijerom Aleksandrom Vučićem, koji je i sam svojedobno lijepio plakate s nazivom ulice Ratka Mladića 2007. godine na zgradu beogradske televizije B92.

U svjetlu izjave visoke povjerenice Federice Mogherini o „ekstremnom dobrom“ napretku Srbije prema članstvu u EU, povjerenika Europske komisije za obrazovanje, kulturu, mlade i sport Tibora Navracsicsa želim pitati kakav stav Europska komisija ima prema ignoriranju ovog incidenta od strane srbijanskog državnog vrha?

Smatra li Komisija da oglušivanje na ovaj incident zapravo može predstavljati prešutno odobravanje poticanja na mržnju i ratnohuškačku retoriku?