Nakon više od 20 godina rada na našoj političkoj sceni Ruža Tomašić se povlači u mirovinu. Kad joj iduće godine završi mandat u Europskom parlamentu, zauvijek će napustiti zastupničke klupe i posvetiti se obitelji s kojom živi na Korčuli. Zbog čega se odlučila na to, kako ocjenjuje svoj politički rad, što misli o trenutnim liderima hrvatske desnice i kako vidi svoje umirovljeničke dane, otkrila je u intervjuu za tportal
Kanadska policajka Ruža Tomašić vratila se 1991. u Hrvatsku na poziv našeg prvog predsjednika Franje Tuđmana. U Kanadu je otišla s 15 godina jer joj je ondje živjela sestra, a obitelj joj je u bivšoj Jugoslaviji bila proganjana zbog političkih stavova.

U zemlji javorovog lista školovala se za policajku i u svojoj klasi bila je najbolja u borilačkim vještinama, a potom je postala prva kanadska policajka na motoru. Zahvaljujući tim vještinama bila je kaskaderka u dvadesetak epizoda TV serije ‘Dosjei X’.

Tuđmana je upoznala dok ga je čuvala za vrijeme njegova posjeta Vancouveru. Nakon povratka u Hrvatsku radila je u njegovu osiguranju da bi se 1992. zbog teške bolesti vratila u Kanadu. Nakon što ju je 1998. pobijedila preselila se na Korčulu, odakle joj je porijeklom suprug, te se bacila u političke vode.

Prvo se priključila Hrvatskoj stranci prava (HSP), a nakon što se razišla s Antom Đapićem, osnovala je HSP dr. Ante Starčević. Prije četiri godine istupila je iz stranke te se 2015. pridružila Hrvatskoj konzervativnoj stranci (HKS), čiji je i danas član.

S Tomašić, jednim od najprepoznatljivijih lica hrvatske desnice zadnjih dva desetljeća, razgovarali smo u prostorijama HKS-a u Zagrebu, prije njezina puta za Bruxelles. Prije početka intervjua zamolila nas je da je fotografiramo pored slike, poklona jednog branitelja, na kojoj je prikazana seljanka pored ognjišta.

‘Slikaj me ispred ognjišta, ionako nas zovu ognjištarcima’, dobacila je uz smijeh.

Vrijeđa li vas kad vas zovu ognjištarkom?

Ne. Znam što sam tko sam i otkud sam došla. Konzervatizam znači tradicija. Ja se držim tradicije. Da smo se mi Hrvati držali tradicije, ne bismo uvozili svakako smeće koje dolazi izvana.

Pojam konzervativac ima negativnu konotaciju kod nas. Zašto?

Zbog vas, medija.

Uvijek smo mi krivi…

Što god se dogodi, vi ste uvijek krivi. Što ćete… (smijeh)

Tko je lider konzervativaca na našoj političkoj sceni?

Konzervativac ili pravaš je onaj koji živi bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje. Lako se može vidjeti tko se toga drži kroz život. Naša pravaška scena se prvo treba očistiti od svih onih koji tako ne žive. Tada bi to bila fantastična grupa ljudi.

Zbog čega to ne napravite i ujedinite se u veliku stranku? Danas ima toliko stranaka koje se zovu HSP plus nešto da je to smiješno.

Ne mora to biti jedna stranka. Ali kad dođu izbori i razgovara se o koaliciji, onda svi misle kako mogu sami. Tad na izborima svaka stranka dobije 0,5 posto glasova. Sve vam je to zbog ega. Nažalost, ego je uvijek jak među desnim političarima.

Nedavno je vaša Hrvatska konzervativna stranka (HKS) ušla u partnerstva s HSP-om i Hrastom – je li cilj neka veća pravaško-konzervativna koalicija?

Na tome radi predsjednik HKS-a Marijan Pavliček. Neću se miješati u njegov posao. Mislim da odlično vodi stranku. Mlad je čovjek s jakim živcima, koje ja više nemam. Mi stariji trebali bismo se povući i prepustiti stvari mladima. Mladi imaju manji ego i njihova je budućnost. Mi smo pokazali ono što možemo. Govorim ‘mi’ iako nikad nisam bila na vlasti, ali ne mogu reći ‘oni’ jer sam dio politike… Mi smo mladima uništili budućnost.

Zar ipak niste previše samokritični?

Ponavljam, nisam bila na vlasti i nisam je mogla zloupotrijebiti, ali sam godinama dio političke grupacije. Mladima ne da nismo osigurali bolju budućnost, već smo je uništili… Možda se nisam dovoljno borila da to promijenim.

Ali ipak je Hrvatska, otkako ste vi u politici, od početka 90-ih do danas, napredovala. Nije sve tako crno.

Iz razgovora s mladima koji su otišli iz Hrvatske shvatila sam kako oni nisu otišli zbog posla i plaća i zato što se boje za svoju egzistenciju. Otišli su jer su ogorčeni nepotizmom i uhljebljivanjem. Što vam znači dobra plaća ako vam zapovijeda netko tko je slabije obrazovan? Njegova jedina prednost je to što ima dobro zaleđe, netko ga gura. Ne možete trpjeti da vam zapovijeda takva budala. Tako je na jako puno mjesta. U državnim tvrtkama svi su zaposleni preko veze. Te firme gube novac poreznih obveznika koji ih saniraju, umjesto da štetu namire ljudi koji ih vode.

Kako to promijeniti?

Jedino na izborima. Ali kod nas ljudi više razmišljaju o tome koji će par cipela kupiti nego koga će zaokružiti za sljedeće četiri godine.

Hrast i grupacija oko Željke Markić sad se čine kao vodeće stranke na desnici. Međutim oni nisu u najboljim odnosima. Kako to komentirate? Na čijoj ste strani?

Iskreno, nemam puno vremena detaljno pratiti dešavanja na našoj političkoj sceni. Trenutno radim na dva važna izvješća za Europski parlament. Jedno je o višegodišnjem upravljanju malom plavom ribom, a drugo je o fondovima za regionalni razvoj. Oba izvješća moram završiti do ljeta i imam jako puno posla.

Razumijem vas, ali sigurno imate neko mišljenje o Hrastu i njegovim čelnicima Ladislavu Ilčiću i Hrvoju Zekanoviću?

Oni su na dobrom putu. Ilčić je rekao da će se povući u sjenu i prepustiti Zekanoviću da vodi glavnu riječ. Ilčić naime smatra kako mu imidž među građanima nije dobar. Time je pokazao da mu je interes stranke važniji od ega. Bilo bi odlično kad bi se tako ponašali svi političari.

Što mislite o Željki Markić?

Ona ima pametnih ideja, ali previše solira. Bilo bi bolje da više surađuje s drugim konzervativcima. Ali ona je uvjerena da više može napraviti sama…

Vidite li među nabrojanima budućeg lidera hrvatskih konzervativaca, nekoga tko bi vas mogao ujediniti?

Doista mislim kako to može biti Marijan Pavliček. Mlad je čovjek, ima obitelj, profesor je i živi u Vukovaru.

Sve je to lijepo, ali ima li on karizmu? Koliko je jaka ličnost?

Ima karizmu. Spretan je i snalažljiv čovjek. Pravi je konzervativac, ali ne u smislu da tvrdoglavo provodi svoje, već će svakog saslušati i uvažiti njegovo mišljenje.

Podržavate li referendum oko promjene izbornih pravila i smanjenja prava zastupnicima nacionalnih manjina?

Izborni sustav se treba mijenjati. Podržavam inicijativu da građani biraju više zastupnika po imenu i prezimenu, ocjenjujući ih po njihovom dotadašnjem radu. Kad je riječ o pravima manjinskih zastupnika, ne znam kako će se to urediti. Što se mene tiče, ja bih voljela da su svi saborski zastupnici ravnopravni te da svi imaju isti broj glasova i istu težinu u Saboru. Sve manjine su građani Republike Hrvatske. Sve manjine su politički Hrvati. Svaka čast na kulturnoj autonomiji, ali ne i na političkoj.

Usvojili smo Istanbulsku konvenciju, ali konzervativci se s time ne mire i traže referendum. Podržavate li to?

Protiv sam Istanbulske konvencije. Da se htjelo zaštititi žene od nasilja, onda bi se sve bitno moglo reći u deset rečenica – kako će se to provesti, u koje vrijeme i koje će biti kazne za nasilnike. Ovako imate tekst u kojem se na nekoliko mjesta spominje rodna ideologija. Zašto, zbog čega!? Ako znate kakav je narod i što narod želi, onda je to nepotrebno.

Ali Istanbulska konvencija uopće u prvi plan ne stavlja rodnu ideologiju.

Zašto se onda ona spominje na pet, šest mjesta ako znate da će to izazvati podjele? Zbog čega nas treba nadgledati udruga GREVIO? Oni će nam govoriti što i kako treba. Smatram da je to nepotrebno.

Mislim da ste u krivu. Istanbulska konvencija nema veze s rodnom ideologijom, ali i da ima – čega se toliko bojite?

Bojim se onoga što je u svijetu već počelo…

Što je to počelo?

Nema više mama i tata, već roditelj 1 i roditelj 2. Nema ona i on, već ono. Ne znam što sve ne… Ponavljam, ako hoćete odraditi posao kako treba i zaštititi žene od nasilja, onda ćete napisati kratak i jasan zakon. Ovako se samo nešto muti i naravno da će ljudi sumnjati u tu konvenciju.

Vidim da još uvijek imate žara kad govorite o politici. Zbog čega ste se odlučili povući u mirovinu?

Vrijeme je za mlade i za to da mladi sami kroje svoju sudbinu. Mi nismo uspjeli napraviti ono što smo trebali… Svi politički fosili bi trebali otići. Svečano objavljujem da se neću više kandidirati za Europski parlament. Možda budem na listi za europske izbore da pomognem svojoj stranci, ali više neću u zastupničke klupe. Idem u mirovinu i vraćam se životu na Korčuli.

Idete baš u mirovinu ili ćete ipak nešto raditi?

Nisam još odlučila… Možda otvorim cvjećarnicu. Imam maslinik, a i dvije prekrasne unučice.

Koliko je naporno raditi u Bruxellesu? Možete li se to usporediti s radom u Saboru?

Jako je naporno, osobito ako putujete iz Korčule. Izgubim dva dana samo na put. U Europskom parlamentu, za razliku od Sabora, puno se radi na konkretnim stvarima preko odbora. Detaljno i iscrpno radi se na svakom zakonu. Sve je puno ozbiljnije i zahtjevnije. U Saboru je dovoljno da imate pet-šest replika na dan i super ste. Voljela bih kad bi se kod nas uveo takav rad kroz odbore. Nadala sam se da će to uvesti Plenković. On zna kako se radi u Bruxellesu. Tad bi u Sabor stizali odlični zakoni, a ne da ih morate mijenjati za šest mjeseci.

Plenkovićeva vlada se dosad nije baš iskazala. Nema reformi. Hoće li odraditi svoj mandat do kraja?

Očekivala sam više promjena. Ali opet, to nije Vlada jedne stranke. Što god pokušate, morate se usuglasiti sa svojim partnerima. To je više trgovina. Istina je da ima tanku većinu u Saboru i teško je raditi zbog toga, ali odradit će on mandat do kraja.

U svađi je s predsjednicom Grabar Kitarović. Kakvu to poruku šalje građanima?

Trebali bi riješiti sve razmirice iza zatvorenih vrata. Dogovoriti se oko toga što tko radi. Ovakav način javne komunikacije nije primjeren, posebno što dolaze iz iste stranke.

Kako ocjenjujete rad predsjednice?

Samo ću reći da bih ja, kad bih bila na njezinu mjestu, smijenila neke savjetnike…

Koga točno?

Neću reći… Neka samo pogleda kako su prošle neke njezine inicijative i sve će joj biti jasno. Njoj ne zamjeram ništa.

Da se ne povlačite iz politike, mogli biste se kandidirati za predsjednicu?

Mogu samo zamisliti svoga supruga kao first lady (smijeh). Nije to za mene. Nisam diplomat. Ne znam govoriti diplomatski. Otvoreno kažem što mislim, a to nije dobro za politiku.

Hoće li vam nedostajati politika?

Neće.

Jeste li požalili što ste ušli u politiku?

Jesam, puno puta. Mislim da je to bila pogrešna odluka… Valjda sam jedna od rijetkih političara koja je s više novca ušla u politiku nego što će iz nje izaći.

Što vam je najgore u politici?

Dvoličnosti ljudi. To mi se najviše gadi. Znam ljude koji su lopovi i prevaranti, ali govore o domoljublju i bogoljublju, a znaš da tako ne žive.

Nedavno ste izjavili kako su vas neki ljudi ucjenjivali i to s pravaške strane. Čak su vam prijetili objavom fotografija seksa s nekim poduzetnikom na jahti. Postoje li takve fotografije?

Ne postoje. Sve je to izmišljotina. Da bilo što takvo postoji, već bi odavno isplivalo. Ispričat ću vam jednu anegdotu. Kad sam čula za priče o tim fotografijama, razgovarala o tome sa svojom obitelji. Suprug mi je rekao kako oni mogu montirati moju glavu na nečije tijelo. Tad sam mu rekla da ćemo pričekati objavu slika. Ako se radi o nekom prekrasnom, seksi tijelu, tad ćemo jedno i drugo potvrditi da sam to ja. (smijeh)

Čime se ponosite iz svoga političkog rada?

Kao zastupnica u hrvatskom Saboru mnogo toga sam napravila u borbi protiv narkotika. U Europskom parlamentu dosta sam pomogla našim ribarima te za regionalni razvoj. Zahvaljujući mojim amandmanima, novac iz fondova dijeli se prvo od najmanjih općina, a onda prema većim jedinicama.

Na Korčuli ste bili poveli rat protiv dilera narkotika. Zbog toga su vam prijetili, čak su vam bili pretukli sina. Je li danas manji problem droge na Korčuli?

Situacija je mnogo bolja. Morate imati na umu to kako je tada u kratkom vremenu od predoziranja umrlo sedam mladih osoba. Od tada se takvo nešto nije desilo. Prijetnji je bilo, ali sve je prošlo… ne želim se prisjećati ružnih stvari.

Na Korčuli živite od 1998. godine. Kako su vas prihvatili otočani?

U početku je bilo teško. Osnovala sam HSP i za njih sam tad bila ustaša. Ali kad su vidjeli da sam normalna osoba, spremna pomoći, prihvatili su me. Jedino što ću za njih uvijek biti vlajina. (smijeh)

Godinama ste živjeli u Kanadi i bili ste dio hrvatske dijaspore. U Saboru naše iseljenike predstavlja Željko Glasnović. Njegove najčešće teme su komunisti, bivša Jugoslavija, partizani… Zar ništa drugo ne zanima Hrvate koji žive u inozemstvu?

Poštujem gospodina Glasnovića i sve ono što je radio, ali bih isto voljela da proširi svoje vidike i okrene se gospodarstvu. Sad, kad imamo Hrvatsku, od saborskih zastupnika voljela bih čuti odgovore na pitanja kako ćemo živjeti u toj Hrvatskoj.

Drugi svjetski rat, partizani, ustaše… to su još uvijek česte teme naših političara. Kad će to prestati? Kad ćemo konačno zatvoriti tu stranicu naše povijesti?

Kad nemate bolje ideje, onda se vraćate na ustaše i partizane. A opet, kad razmišljate o Drugom svjetskom ratu, tad vidite kako tu nije sve istraženo. Mi taj rat nismo završili jer ga… nismo završili. Istina o Drugom svjetskom ratu bila je nametana od jedne strane. Sad, kad imate priliku čuti i drugu stranu, vidite da nije sve baš jasno. Sve naše Vlade su krive zato što to nije okončano. Trebali su reći povjesničarima – nema subvencija, nema novca dok ne razriješite godinu po godinu, mjesec po mjesec, ako treba dan po dan, od 1941. do 1945. godine. Sve se mora potkrijepiti dokazima.

Što se to treba dokazivati? Uzmimo konkretno logor u Jasenovcu. Imate točan popis više od 80.000 ubijenih. Ali opet to nekima nije dovoljno.

Ništa nije dokazano. Imate čovjeka iz Orebića, čijeg su oca ubili partizani na Korčuli, a on je na popisu u Jasenovcu. Slaven Letica je rekao kako je njegova sestra, koja je umrla u partizanskom izbjegličkom logoru El Shattu, isto u Jasenovcu. Kad su saveznici bombardirali Kaštel Sućurac, u crkvi su poginuli deseci ljudi. I oni su završili na popisu u Jasenovcu. Idemo naći dokaz za svako ime. Tad niti jedna strana neće manipulirati podacima.

Dobro, što je onda Jasenovac za vas? Koncentracijski logor ili samo radni logor?

Čitam jedno, čitam drugu stranu… ja više ne znam što je bilo.

Ne znate što je bilo u Jasenovcu?

Znam što je bilo. Ljudi su ubijani. Ali sad neki pišu kako je to bio radni logor. Ne vidim da je netko tužen, zatvoren zbog toga… Zašto ih nitko ne tuži i ospori tu priču? Zato sam za to da se ustanovi što je točno tamo bilo. Idemo godinu po godinu, osobu po osobu… Kad to napravimo, onda će se i lijevi i desni pokloniti svim nevinim žrtvama. Moja policijska struka voljela bi da se tako napravi. Za sve postoje arhive. Ako ne kod nas, onda u Njemačkoj ili SAD-u.

Ponašate li se kao policajac i u svom svakodnevnom životu, s obitelji?

Samo želim da se kaže istina. Laži ne volim.

Što vam rade djeca?

Sin Tomislav ima 30 godina. Bio je u vojsci. Odmalena je htio biti profesionalni vojnik i zbog toga je napustio fakultet. Ali mu se vojska zgadila jer se nije napredovalo prema zaslugama, već zahvaljujući vezama i poznanstvima. Zatim je završio fakultet za krizni menadžment. Trenutno traži posao. Živi s nama na Korčuli. Kći Zrinka živi u Šibeniku. Suprug i ona imaju svoj biznis.

Oni dijele s vama iste konzervativne političke stavove?

Manje su konzervativni, ali temelji su isti. U nekim stvarima su moderniji.

U čemu se ne slažete?

Oni su za istospolne brakove, a ja sam protiv toga. Osobe istog spola mogu živjeti u registriranoj zajednici, ali se to ne može zvati brak. Nije još vrijeme za to. Neka sve ide svojim tijekom. Jedna me gej političarka napala u Europskom parlamentu. Rekla mi je kako ona samo želi biti ravnopravna sa mnom. Ali po prirodi muško i žensko kreiraju dijete, a ona ne želi tako, već na drugi način. Znači, mi nismo ravnopravni.

Kako to mislite da nije vrijeme za gej brakove? Kad će biti vrijeme za njih?

Danas vam pretuku dijete jer ima drugačiju frizuru ili jaknu. Zamislite što sve mora proći dijete čiji su roditelji istog spola. Vidite, ima jedna prekrasna djevojka koja je gej. Ja sam je školovala. Dolazi iz siromašne obitelji i nitko joj nije mogao pomoći. Zbog toga sam joj ja plaćala školovanje. Ona živi sa svojom partnericom. S tom djevojkom imam super odnos. I ona mi je sama rekla kako ne želi dijete jer mu ne želi priuštiti neugodnosti. Možda jednog dana, ali ne sad. Okolina još nije spremna.

Pomažete li još nekome osim te djevojke?

Pomažem… Imam listu svih kojima šaljem novac za školovanje, liječenje ili nešto drugo. Zato sam vam rekla da sam s više novca ušla u politiku nego što ću iz nje izaći. Moja je obitelj bila jako siromašna. Znam kako je gladan otići na spavanje. Opet, ima ljudi koji su jako nezahvalni. Pomognete im koliko možete, a oni žele još. Nekoliko puta sam se opekla… ali ne mogu okrenuti glavu jer se bojim onoga gore.

Kako provjeravate te ljude da nisu prevaranti?

Imam prijatelje koje zamolim da provjere. Imala sam tako jednu ženu iz Splita. Poslala sam joj novac nekoliko puta. Tad sam zamolila poznanika da je posjeti. Otvorila mu je vrata sva sređena. Ispostavilo se kako ima problem s kockom. Otad sve provjeravam…

Hoćete li nastaviti financijski pomagati tim ljudima kad se povučete iz politike?

Ne. Oni već znaju da ću se, kad završim političku karijeru, u potpunosti posvetiti obitelji.

Izvorni članak možete pronaći ovdje.

Recommended Posts
Kontaktirajte nas

Hvala Vam na vašem upitu. Javit ćemo Vam se prvom prilikom.

Not readable? Change text.

Start typing and press Enter to search