Hrvatska europarlamentarka i dopredsjednica Hrvatske konzervativne stranke Ruža Tomašić u razgovoru za tjednik NACIONAL komentira politiku premijera Plenkovića, govori o slučaju Agrokor, stanju u hrvatskoj policiji i pravosuđu, iskorištavanju EU fondova, kao i desnici u Hrvatskoj i EU te je komentirala situaciju u Poljskoj i pokušaj odcjepljenja Katalonije.

Ruža Tomašić, hrvatska Europarlamentarka, dopredsjednica Hrvatske konzervativne stranke, jedina je hrvatska članica frakcije Europskih konzervativaca i reformista (ECR) u Europskom parlamentu. Nakon života u Kanadi, gdje je po završetku Policijske akademije (Ontario Police College) kao najbolja u svojoj klasi radila u policiji, baveći se borbom protiv droge i maloljetničkom delikvencijom, početkom devedesetih vratila se u Hrvatsku, gdje je postala dio predsjedničkog osiguranja . Od 2003-2007. bila je zastupnica Hrvatske stranke prava u Hrvatskom saboru, da bi, zbog nezadovoljstva načinom na koji je Ante Đapić vodio stranku, osnovala Hrvatsku stranku prava dr. Ante Starčević, kojoj je postala i prva predsjednica 2009. Na parlamentarnim izborima 2011. godine ušla je u Sabor na čelu koalicije HSP dr Ante Starčević i HČSP-a. U hrvatskoj javnosti prepoznata je zbog svoje borbe protiv dilera drogom na otoku Korčuli , a zbog njenog hrabrog angažmana došlo je do uhićenja i kaznene presude Jakši Cvitanoviću – Cviku, koji je bio na čelu narkoskupine. Predsjednik Ivo Josipović 2010. godine odlikovao ju je Redom Stjepana Radića za osobit doprinos u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala. Na prvim izborima za EU Parlament izabrana je preferencijalnim glasovima na svojoj listi, a na sljedećim izborima 2014. bila je druga kandidatkinja s najviše osvojenih preferencijalnih glasova na hrvatskim izborima za EU parlament. Te godine dala je neopozivu ostavku na mjesto predsjednice HSP dr. Ante Starčević i istupila iz stranke. U siječnju 2015. pristupila je Hrvatskoj konzervativnoj stranci , čija je danas dopredsjednica . U Europskom parlamentu članica je Odbora za regionalni razvoj, Odbora za ribarstvo, kao i Izaslanstva za odnose s Bosnom i Hercegovinom i Kosovom. Prošloga tjedna na plenarnoj sjednici u Strassbourgu Ruža Tomašić govorila je o stanju vladavine prava i demokracije u Poljskoj, protiv koje je ljetos Europska komisija pokrenula pravni postupak zbog pravosudne reforme kojom se ugrožava neovisnost sudstva. U intervjuu tjedniku NACIONAL Ruža Tomašić iznijela je svoj stav o situaciji u Poljskoj, komentirala pokušaj odcjepljenja Katalonije, govorila o slučaju Agrokor, stanju u hrvatskoj policiji i pravosuđu, iskorištavanju EU fondova, kao i desnici u Hrvatskoj i EU.

NACIONAL: Na plenarnoj sjednici EU Parlamenta prošloga tjedna u Strassbourgu govorili ste o stanju vladavine prava i demokracije u Poljskoj, zemlji za koju veliki dio EU smatra da je otišla u krivom smjeru. Upravo zbog kršenja europskog zakonodavstva pokrenuta je procedura za aktiviranje članka 7. Lisabonskog Ugovora. Vi se ne slažete s optužbama iz Bruxellesa. Zašto?
Napadi su počeli odmah nakon pobjede predsjednika Dude na predsjedničkim i stranke Pravo i pravda na parlamentarnim izborima. Poljska je velika i politički sve važnija članica i EU elita ne želi da njome upravljaju konzervativci. Tko zna, možda sutra i druge članice odluče slijediti takvu Poljsku kojoj dosta dobro ide pa onda cijeli taj liberalni narativ EU establišmenta odlazi niz vodu. Oni to ne žele dozvoliti. Ono što me najviše smeta je to dociranje političkoj opciji koja po istraživanjima uživa potporu od skoro 50 posto birača. Ako ih poljski narod koji je uvijek bio proeuropski podržava u njihovom radu, to znači da nisu toliko loši. Meni se čini da ovdje u sukob dolaze dvije vizije Europske unije – ona poljska, i ona briselska. Poljaci jesu za EU, ali ne žele biti ničiji poltroni. Pa ih se onda mora kazniti. Ali Nijemce zato nećemo kazniti što bez ikakve koordinacije s nama ostalima i protivno energetskim politikama Unije s Rusima dogovaraju Sjeverni tok 2. Njima je sve dozvoljeno. To tako ne može!

NACIONAL:Prije desetak dana održane su još jedne demonstracije za neovisnost Katalonije, ne samo u Barceloni, već i u Bruxellesu. Ima li Katalonija pravo na odcjepljenje i stav EU prema tome?
Voljela bih da Katalonci i španjolska Vlada sjednu i dogovorom dođu do rješenja, koje za njih nitko drugi ne može donijeti. Nitko izvana za njih to ne može napraviti. Europska unija može se postavljati kako hoće, ali stvar je isključivo u njihovim rukama. Pogledajte Ukrajinu, donose se neke Rezolucije, sankcije, to je najviše što EU može napraviti. No, to nije trajno rješenje, a mislim da nikome nije u interesu nestabilna Španjolska ili nepriznata Katalonija.

NACIONAL: Postoje i paralele s Hrvatskom devedesetih, kada su Katalonci bili solidarni s Hrvatima. Je li Premijer Plenković u slučaju Katalonije mogao pokazati više solidarnosti, umjesto da je slijedio stav EU o jedinstvenoj Španjolskoj? Je li Hrvatska mogla biti barem neutralna u tom pitanju?
Situacija nije baš ista, ali naravno da je Hrvatska mogla biti neutralna. Problem je u tome da mi nemamo definiranu vanjsku politiku. Kao što Vlada zapravo nema definiranu niti unutarnju politiku, koja bi onda trebala diktirati vanjsku. Dosadašnji predsjednici Vlade i države nikad nisu sjeli i usuglasili se oko naše vanjske politike. Pa i među hrvatskim europarlamentarcima nije bilo sloge oko tog pitanja jer se sve radilo ad hoc, kao i uvijek. Trebali smo jasno reći da očekujemo od španjolske Vlade da posluša zahtjeve Katalonaca i riješi taj problem dijalogom. Ako oni sami ne dođu do međusobnog sporazuma, nikad neće biti mira. Svi narodi koji žele neki oblik autonomije, odnosno – decentralizaciju, imaju pravo to tražiti i imaju pravo da ih se sasluša bez pendreka, policije i nasilja. Bez svega onoga što se događalo kad su Katalonci išli na referendum.

NACIONAL: Hoće li i treba li Belgija izručiti katalonsko vodstvo, na čelu s predsjednikom Vlade Puigdemontom Španjolskoj?
Čekat će da vidi kako će proći novi izbori krajem prosinca. Ako većina Katalonaca podrži stranke koje su za neovisnost, onda ih neće izručiti, a ako pobijedi strana koja je za jedinstvo Španjolske, onda će ga izručiti. To je sve politika.

NACIONAL: Možete li to usporediti sa Todorićem u Londonu? Hoće li ga Britanci izručiti?
To naravno nema veze jedno s drugim u samoj suštini, jer Todorić je tajkun čije su carstvo pomogle stvoriti sve hrvatske vlade, a ne izabrani političar koji traži azil. Po mom mišljenju, svima je odgovaralo da ode i nisu se posebno trudili spriječiti ga jer ne žele to suđenje, barem ne još dok se strasti ne smire. Tko zna što Todorić sve zna i može reći o svima njima jer jasno je da su mu svi koji su do sada bili na vlasti pogodovali. Treba samo slijediti trag novca i vidjeti tko je sve zapošljavan u Agrokoru svih ovih godina. To će sve reći. Mislim da će se o europskom uhidbenom nalogu dogovoriti na političkoj razini i da će ga na kraju Britanija ipak izručiti. Naime – oni su još uvijek dio EU, a mi kao članica odlučivat ćemo i glasovati o Brexitu i novom trgovinskom režimu. Ne vjerujem da bi oni zbog Todorića bili spremni od nas napraviti neprijatelja.

NACIONAL: Zašto je hrvatska vlast pustila Todorića da pobjegne i nisu mu uzeli putovnicu prije 6 mjeseci?
Možda je premijerovim savjetnicima koji 25 godina vode državu iz sjene tako odgovaralo. Čim se počelo pričati o tome da se Todorića istražuje, trebalo se poduzeti neke konkretnije radnje, ali tako da on o tome ništa ne zna. Jer, čim pričate na sva usta, od toga neće biti ništa. To nije normalno niti u jednoj istrazi.

NACIONAL: Kako ocjenjujete stav premijera Plenkovića u slučaju Agrokor?
Sigurna sam da on sam u tome nema nikakav osobni interes. On sada ima priliku postati čovjek vječnosti, mogao bi biti upisan u hrvatskoj povijesti zlatnim slovima. Ne duguje nikome ništa, a ovo je vrijeme kada bi se moglo raščistiti sve što se radilo u prošlosti. Mogao bi se riješiti pokvarenjaka i u svojim redovima i natjerati ostale, u SDP-u i drugim strankama, da se riješe svojih, onih koji su bili na vlasti i nešto ušićarili. Ovo je odličan trenutak da se krene pošteno ispočetka, tako da se reformira pravosuđe i policiju, zdravstvo, školstvo i sve što je potrebno i da Plenković ostane upamćen kao reformator. Plenković sam bira kako će ga se pamtiti.

NACIONAL: Prošlog tjedna održane su brojne komemoracije ovdje u Francuskoj, za žrtve terorističkog napada u pariškom klubu Bataclan. Zalagali ste se za veću suradnju zemalja EU na planu sigurnosti i obavještajnih sustava u borbi protiv terorizma i ograničavanju ulaska izbjeglica. Jeste li primijetili neki napredak?
Ne baš. Izbjeglička kriza djelomično je zaustavljena, ali problem je i dalje u krijumčarima ljudima koji dovoze tisuće nesretnika kojima obećavaju brda i doline kada dođu na europsko tlo. Europa je za te ljude obećani kontinent. Mi moramo poslati jasnu poruku: ne možete svi doći u EU! Migracija je uvijek bilo, ljudi uvijek odlaze gdje im je bolje, ali mora biti kontrolirana. Trebali bismo provjeriti tko su ljudi koji dolaze, odakle dolaze, kakve su njihove namjere i razlozi. Trebalo bi više investirati u prihvatne centre u kojima bi se provjeravalo njihove papire i identitet i vidjelo tko je stvarno ugrožen. Bila sam u jednom prihvatnom centru na Siciliji i primijetila da puno tih mladih ljudi ima i-phone i markiranu odjeću. Neki su doista pobjegli pred ratom i trebamo im pružiti utočište do kraja sukoba, ali ima i mnogo onih koji su ekonomski migranti i lažno se predstavljaju. Trebali bismo razlučiti kome od njih možemo pomoći, a kome ne, jer u EU nema mjesta za sve ugrožene ovoga svijeta. Mi mislimo da ovakvim kaotičnim pristupom njima pomažemo, a u najvećem broju slučajeva stavlja ih se u neki geto, gdje nemaju niti novac, niti uvjete za život i onda se okreću kriminalu. Onda se te ljude optužuje da su lopovi i nasilnici, javnost se okreće protiv njih, a činjenicu da EU i države članice ne odrađuju svoj dio posla kako bi te ljude doista integrirali tek rijetki spominju. Integracija u društvo iznimno je važna. Svima koji dolaze iz drugih kultura treba jasno reći da je Europa temeljena na kršćanskim vrijednostima i vladavini prava. Misle li ovdje živjeti, to moraju poštovati. Ne mogu oni i dalje inzistirati na svojim običajima – nego moraju usvojiti vrijednosti zemlje u koju se žele useliti, naučiti jezik i poštovati zakone. Problem loše integracije tih ljudi vidljiv je i nakon nekoliko generacija tako da nas isti izazovi čekaju i u budućnosti. Dokaz tome su teroristički napadi diljem EU od kojih su neke izveli ljudi koji su rođeni i odrasli ovdje. Očito je i da europske službe ne rade dobro svoj posao i slabo međusobno razmjenjuju informacije dok se ne dogodi neki napad. Službe bi trebale znati tko je ekstremist, gdje se kreće i s kime komunicira i unutar i van države, a vlasti bi trebale prestati vezivati ruke organima reda i zabraniti rad džamijama u kojima se radikalizira mlade ljude.

NACIONAL: Na čelu ste Hrvatske konzervativne stranke, koja načela zastupate?
Hrvatskoj treba konzervativna stranka koja će čuvati naše hrvatske vrijednosti i poštovati tuđe. To ne znači stranka koja će nas vraćati u prošlo stoljeće, nego moderna stranka za 21. stoljeće, ali koja drži do tradicije i pozitivnog društvenog nasljeđa. Ona ne treba bez kriterija prihvaćati sve ideje koje dolaze izvana, već razmišljati što je dobro za Hrvatsku. Primjer bi nam trebali biti Konzervativci u Kanadi, s kojima dobro surađujemo, kao i s Konzervativcima u Australiji. U EU dobro surađujemo s Konzervativcima iz Poljske, kojima Europa radi dosta problema. Ovdje često zaboravljaju da EU nije jedna naddržava, kao što je to Amerika. Države članice EU-a dijele svoj suverenitet s Unijom, ali su i dalje samostalne, suverene i međunarodno priznate države, što američke savezne države nisu. Ta razlika je vrlo velika i vrlo važna. Mi smo u tu zajednicu došli kao Hrvatska – sa svojom kulturom, poviješću, jezikom, tradicijom, kao i sve druge članice i ne smije nam se nametati neki umjetni zajednički identitet koji kod ljudi ne postoji. Ja sam jedina hrvatska članica frakcije Europskih konzervativaca i reformista (ECR) u EU parlamentu i EU vidim onakvom kako funkcionira naša grupacija. Dobro međusobno surađujemo, imamo puno zajedničkih stajališta i interesa, ali ja uvijek glasam po vlastitoj savjesti i u hrvatskom interesu. Imam za to otvorene ruke i nema stranačke stege. Ja sam njima odmah rekla – nisam ovdje da branim Europsku uniju, nego interese Hrvatske, zato su me naši građani i birali preferencijalnim glasovima.

NACIONAL: Kako gledate na jačanje populističkih pokreta i radikalne desnice u cijeloj EU, kao dopredsjednica Hrvatske konzervativne stranke i jedina hrvatska europarlamentarka u frakciji europskih konzervativaca i reformista (ECR)?
Nema ta radikalna desnica toliku snagu koliku joj mediji pripisuju. Problem ste zapravo vi novinari. Čim se netko ne slaže s mainstream politikom koja je izgubila sav sadržaj, vama je to odmah radikalna desnica. Ako ja kažem da neku politiku ne podržavam ili da nekoga ne volim jer je ljevičar, to je moje pravo. Ako kažem da ga treba ubiti – to je govor mržnje. Treba razlučiti te dvije stvari. Legitimno izražavanje mišljenja o politici koju netko predstavlja nije govor mržnje. Uostalom, raste i radikalna ljevica pa se oko toga ne diže toliko prašine.

NACIONAL: Postoje JOBIK, AFD, Nacionalna fronta Marine Lepen, koji promoviraju fašizam i svojim djelovanjem ugrožavaju temeljne europske vrijednosti. Oni sigurno nisu bez utjecaja, ušli su u parlamente?
Neke od tih stranaka ne predstavljaju posebnu opasnost jer, čak i kad narastu malo na nekim izborima, ipak ostanu na marginama. Nemaju dovoljno široku lepezu političkih stajališta da uđu u mainstream i vode državu. Nitko neće s njima, a same nikad neće na vlast. Neke je od njih i stvorio taj divni mainstream da pokupi radikalnije glasove, a mediji ih koriste da na vlasti održe kastu koja ništa ne radi i iz izbora u izbore izdaje svoje birače. Pogledajte, recimo, situaciju u Hrvatskoj. Da mediji ne pridaju toliko pažnje kad se onih par, ne znam kako bi ih nazvala – redikula, postrojava po trgovima i maršira, da oni ne dobivaju toliki prostor, postali bi smiješni i besmisleni sami sebi. Dosadilo bi im i prestali bi jer njihovi performansi nigdje ne vode. Dajte molim vas – petnaest, dvadeset ljudi koji nikad nisu prošli na izborima maše nekim zastavama i to je odjednom velika opasnost za Hrvatsku i demokraciju! Ali, pozornošću koju im daju mediji kao da žele stvoriti takve radikalne pokrete, čak i tamo gdje ih nema. Jer se onda njima može strašiti birače da bi na vlasti ostali ovi koji su se i dosad na njoj izmjenjivali.

NACIONAL: Ali paljenje Srpskih novosti čin je nacionalne mržnje i netrpeljivosti. Nisu mnogi opasni pokreti, poput nacizma, počeli upravo paljenjem knjiga?
Nije to isto. U cijelom svijetu novine se pale iz političkog prosvjeda, a u Hrvatskoj se to ne smije. Zašto? To ne predstavlja prijetnju nikome. Mi smo u Kanadi svojevremeno spalili Toronto Star jer je pisao protiv hrvatske zastave. Kupili smo te novine i mogli smo s njima raditi što hoćemo. To nije nikakva prijetnja nikome, već izražavanje stava. Predstavnici srpske manjine skrivajući se iza raznih redikula koji im svojim performansima čine uslugu zamagljuju stvarni problem, a to je da su mnogi srpski zločini iz Domovinskog rata do danas ostali nekažnjeni. A oni danas tvrde da im nikada nije bilo gore od rata u Hrvatskoj! Ma dajte molim vas, pa oni su na vlasti!

NACIONAL: No, nije način da se to raščisti da se pale novine! To srpska manjina doživljava kao prijetnju.
Još jednom – kad su oni spalili novine, da vi novinari to niste stavili u prvi plan nego ignorirali ili prenijeli negdje na marginama, ne bi ti likovi toliko dobili na važnosti. Da je tamo došlo pet tisuća ljudi i prijetilo nasiljem prema srpskoj manjini, to bi onda bila ozbiljna stvar na koju bi trebala reagirati policija, ali i vlada i predsjednica. Vjerujem da bi se cijela Hrvatska digla na noge i da bi svi to osudili. Ali tamo je bilo nekoliko marginalaca koji ništa ne znače i koji su samo željeli završiti u medijima. To se koristi za neke druge stvari.

NACIONAL: Kako gledate na stanje desnice danas u Hrvatskoj?
Po meni nema prave desnice u Hrvatskoj. Po mom svjetonazoru, desnica se drži bogoljublja, domoljublja i čovjekoljublja i tako i živi. To znači – imam svoje, cijenim to i čuvam, ali poštujem i tuđe. Kao što ja imam pravo reći ono što mislim i drugi imaju to isto pravo.

NACIONAL: Dakle – nema mržnje prema nikome?
Nikakve mržnje. Mediji su od desnice ciljano napravili babarogu kako bi ispalo da samo ljevica može ponuditi viziju normalne Hrvatske.

NACIONAL: Ali činjenica je da se čuje govor mržnje, a i da se ističu fašistički simboli. Kako gledate na ustaško znakovlje na spomeniku palim borcima HOS-a, kraj Jasenovca, logora smrti, koji je onda maknut u Novsku? Mi očito s time nismo raščistli, iako cijeli zapadni svijet jest. Od Kanade do Europe..
Ne smijemo zaboraviti da je u Hrvatskoj vođen obrambeni Domovinski rat u kojemu su HOS-ovci nosili oznake s pozdravom „Za dom spremni!“. Nije taj pozdrav od jučer na HOS-ovim obilježjima. Zašto gospoda koju su HOS-ovci branili i za njih ratovali tada nisu rekla- ne, ne, možete nositi to znakovlje?!

NACIONAL: Rekli su, doduše, indirektno i zato su ih ukomponirali u druge postrojbe Hrvatske vojske. Taj znak asocira na ustaške zločine.
Pa da, postrojbe HOS-a od početka 1992. legalne su postrojbe Hrvatske vojske. I njihovo je znakovlje legalno – i tad, i danas. Ti su ljudi poginuli pod tim znakovljem. Da je moj sin poginuo pod znakom „Za dom spremni“, da su ga četnici ubili, zar ja ne bih željela da mu se oda počast pod znakom pod kojim je poginuo? Nekoga taj znak asocira isključivo na ustaške logore, a mnoge od nas ćirilica u Vukovaru asocira na genocid nad Hrvatima, na klanje, na strašne ratne zločine. Zašto ju se onda forsira? Zašto smo dvolični?

NACIONAL: Ćirilica je i hrvatsko pismo, srpska manjina u Hrvatskoj ima pravo na svoj jezik, kulturu i pismo, a danas su tamo mlade generacije koje nemaju veze sa ratnim zločinima.
Nitko srpskoj manjini ne spori njezina prava, ali uz prava idu i obveze. I oni imaju obvezu prema Vukovaru, prema žrtvama, prema pomirenju, a ne samo Hrvati. Jugovojska i četnici radili su teške zločine pod ćirilićnim natpisima. Rane su još svježe, još nisu zacijelile jer ima puno nekažnjenih ratnih zločinaca koji žive među svojim žrtvama. U Hrvatskoj se poštuju sve žrtve, samo ne hrvatske. Ako ljude u Vukovaru još uvijek boli i smeta ćirilica, zašto lomiti preko koljena? Srbija je izvršila agresiju, četnici su silovali i ubijali i to se ne može zaboraviti tek tako. Ne možemo se praviti da se to nije dogodilo. No, sve to neće proći dok se konačno ne raščisti. To se vidi i po Drugom svjetskom ratu koji je u Hrvatskoj još uvijek važna tema. To nema nikakvog smisla. Natjerala bih povjesničare – i lijeve, i desne – da sjednu i raščiste godinu po godinu, mjesec po mjesec. I da u gradivo povijesti uđe samo ono za što postoje čvrsti dokazi. Nema nikakve sumnje da je logor Jasenovac postojao i da su tamo rađeni teški zločini, ali ne u onolikoj mjeri kako su nas to učili u Jugoslaviji. Tamo nije pobijeno 700 tisuća ljudi. Napuhujući brojke obezvrjeđujemo one koji su tamo doista ubijeni.

NACIONAL: Ali je zato 80 tisuća i izvršen je genocid. O Auschwitzu i sličnim logorima smrti i Holokaustu se u Kanadi, Americi, Europi više ne raspravlja. Postoji zajednička antifašistička povijest zapadnog svijeta kojem i mi pripadamo.
Oni su svoje povijesne nedoumice riješili. Mi svoje nismo. Mi svoje stavljamo pod tepih i izvlačimo ustaše i partizane kad god nam zatrebaju. Nisu kod nas svi antifašisti bili samo antifašisti, borci protiv fašizma. Mnogi su od njih bili notorni zločinci, što znamo po stotinama jama s ubijenim civilima koje su nastale nakon Drugog svjetskog rata. Zato smatram da se sve treba istražiti i dokumentirati i onda konačno zaključiti tu raspravu. Pustimo više mrtve da počivaju u miru.

NACIONAL: Kao članica Odbora regija bavite se kohezijskom politikom. Nedavno ste pripremili izviješće “O budućim perspektivama za tehničku potporu u okviru kohezijske politike” . Vaše teze su da slabije razvijene zemlje loše iskorištavaju fondove jer nisu bile spremne. Odnosi li se to na Hrvatsku?
Odnosi. Sjećate li se da sam ja u trenutku kada je Hrvatska trebala ući u EU rekla – trebamo ući, ali ne još. Nismo spremni. Svi su tada govorili da sam ja Euroskeptik, ali ja sam zapravo bila Eurorealist. Ja sam znala da ćemo mi više uplaćivati nego dobivati iz EU fondova jer nemamo upravu koja ima kapaciteta povući sredstva koja su na raspolaganju. Sada ministri iz bivših vlada potvrđuju da nismo bili spremni i da smo trebali malo pričekati kako bismo osposobili ljude da rade na povlačenju sredstava iz fondova. Propuštamo jako puno novca jer smo na nacionalnoj razini dodatno zakomplicirali ionako složene postupke. Znam da u EU Komisiji postoje stručnjaci koji žele pomoći – samo ih treba pitati. Radila sam Izvješće pod nazivom „Lokalni razvoj vođen zajednicom i integrirana teritorijalna ulaganja“ koje daje smjernice kako raditi zajednički odozdo prema gore, da se lokalne ljude osposobi da povlače novac za projekte od lokalnog interesa. Rezultat je za Hrvatsku do sada izrazito loš – mislim da smo uspjeli iskoristiti tek oko 17% sredstava iz fondova do 2020. I to primarno zato što sve mora ići preko središnje države koja je stvari dodatno zakomplicirala, a i da ne ide tako, imamo premalo ljudi koji znaju pisati projekte na nižim razinama.

NACIONAL: Zašto je to tako? Tko je kriv?
Evo Vam primjer! Ja sam 2016. godine u Odboru za regionalni razvoj u EU Parlamentu predložila temu za novo izvješće koje se zove „Tehnička pomoć u kohezijskoj politici u periodu nakon 2020.“ Morate znati da sveukupni iznos za tehničku pomoć zemalja članica iznosi 13 milijardi Eura. Ako tražite tu tehničku pomoć, oni će drage volje doći i pružiti vam je jer im je to posao. I oni moraju opravdati svoje postojanje i traže kako najbolje iskoristiti dostupne mogućnosti. To ne znači da će pisati projekte, to je na nama, ali bi poslali ljude koji će usmjeravati upravu i lokalne dionike. Ali – nitko ih iz Hrvatske to nije tražio, nitko se nije javio. Na žalost, dosadašnja praksa trošenja tog novca bila je izrazito netransparentna, novac se trošilo na zadovoljavanje forme umjesto na praktično usavršavanje ljudi i nije se uvažavalo lokalne specifičnosti ni potrebe. Ukratko, novac nije otišao tamo gdje je trebao! Osim toga, postoji i veliki manjak povjerenja među lokalnim i županijskim vlastima, kao i prema središnjoj vlasti, ako vlast obnašaju različite političke opcije. A to je čest slučaj. No, to nije samo hrvatski problem, on postoji i u drugim zemljama. Sada u EU parlamentu radimo na tome da kreiramo neovisno tijelo koje će se baviti baš time – dakle, pomagati lokalnim zajednicama u svim zemljama članicama koje smatraju da imaju dobar projekt koji zadovoljava kriterije, a njihova ga je vlada odbila iz političkih razloga. Sigurna sam da bi to vratilo vjeru u EU fondove, jer danas naši ljudi više ne vjeruju da mogu dobiti novac na pravedan način. Da je u vrijeme ministra Jakovine bilo neko slično neovisno europsko tijelo kojem se moglo prijaviti nepravilnosti kojih je, vidimo danas, bilo jako puno, možda do njih ne bi ni došlo, a dio manjih poljoprivrednika bismo održali na životu.

NACIONAL: Treba li Zdravko Marić dati ostavku zbog sukoba interesa? Je li ga premijer trebao maknuti?
Mislim da se sam trebao maknuti jer je izgubio povjerenje građana. Ako ljudi imaju imalo sumnje u tebe – a u njega imaju, i to ti otežava posao, najbolje je otići. Ovako reforme stoje jer se vlada dnevno bavi kontrolom štete. A Hrvatska više nema vremena čekati. Razumijem da premijer ne želi plesati kako oporba svira, ali su se on i Marić mogli dogovoriti da to izvedu pod svojim uvjetima, kad je vladi najzgodnije. Uostalom, sad vidimo i da je Marić priznao da je pričao s Todorićem oko odlaska na ministarsko mjesto. Očito je da je to sve bilo dogovoreno. Ako netko ima sigurno radno mjesto u Agrokoru i plaću blizu 50 tisuća kuna, a onda odluči prihvatiti nesiguran posao za 20 tisuća, vjerojatno za to ima neki razlog. Trebao bi konačno reći koji.

NACIONAL: Što je danas sa Hrvatskom strankom prava?
Pravaštvo se nažalost toliko iskompromitiralo da bi trebalo otići u povijest. Mene kad netko pita zašto se svi mi pravaši ne ujedinimo uvijek odgovorim isto – zato što bi Pravaše trebalo krasiti bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje te bi sukladno tim vrijednostima trebali živjeti i raditi, a tek rijetki koji se nazivaju pravašima time se mogu podičiti. Pravaštvo se srozalo toliko da se to ime više ne bi smjelo niti upotrebljavati. Mislim da se Ante Starčević okreće u grobu.

NACIONAL: Što kažete na novu funkciju gospodina Ivana Tepeša, koji je postao zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika?
Svakome prema zaslugama. A HDZ najbolje zna koje su Tepešove zasluge za koje je nagrađen. Ne bih u to ulazila. Imala sam najbolju namjeru da me mijenja u EP-u u slučaju da ranije odustanem od politike, bila sam mu spremna dati nešto što sam osvojila na svoje ime i prezime, a onda smo se politički razišli i od tih sam ljudi doživljavala teške uvrede. To sve govori o njima.

NACIONAL: Imate li ambicije kada vam završi mandat nastaviti političku karijeru u Hrvatskoj?
Imam ambicije biti dobra baka i posvetiti se obitelji. I to je sve što me zanima nakon 2019. Ali odavde neću otići neobavljena posla. Puno je dosad napravljeno, ali čeka nas još velikih stvari do kraja mandata i sigurno neću posustati. Moj tim i ja odradit ćemo to najbolje što znamo, onako kako smo radili i dosad, a onda je za mene gotovo.

Recommended Posts
Kontaktirajte nas

Hvala Vam na vašem upitu. Javit ćemo Vam se prvom prilikom.

Not readable? Change text.

Start typing and press Enter to search