Demografski aspekti iseljavanja iz Slavonije i Baranje

Problem iseljavanja i nataliteta trenutačno je najvažnije nacionalno pitanje u Hrvatskoj kojoj prijeti “socijalna, demografska i gospodarska katastrofa, upozorili su sudionici okruglog stola na temu “Demografski aspekti iseljavanja iz Slavonije i Baranje”, koji je u petak, 10. lipnja 2016., održan u Velikoj vijećnici Osječko-barannjske županije u Osijeku. Na okruglom stolu, u organizaciji zastupnice u Europskom parlamentu Ruže Tomašić i Županijske organizacije Hrvatske konzervativne stranke Osječko-baranjske županije, sudjelovali su magistar edukacije, geografije i povijesti Mislav Matišić, prof. dr. sc. Zlatko Miliša s osječkog Filozofskog fakulteta, tajnik udruge “Život” mr. sc. Miroslav Kovač i eurozastupnica Tomašić.

Osijek

U uvodnoj riječi, vijećnik i član Predsjedništva HKS-a Goran Ilić istaknuo je kako je problem depopulacije Hrvatske izbio u prvi plan nakon objave statističkih podataka prema kojima je u Hrvatskoj prošle godine zabilježen najmanji broj novorođene djece, odnosno da se broj stanovnika smanjio za oko 70.000.

Župan Osječko-baranjske županije Vladimir Šišljagić pozdravio je skup rekavši kako je depopulacija osobito pogađa istočni dio Hrvatske, ali da taj problem, nažalost, neće riješiti Ministarstvo obitelji jer je problem puno složeniji. “Niti jedna politika od 90-ih naovamo nije razradila jednu postojanu i čvrstu politiku u svim segmentima gospodarstva. Da se vodila briga o ujednačenom razvoju i potencijalima Slavonije i Baranje i o nacionalnim interesima gospodarstvu, strategiji poljoprivredne proizvodnje tada sasvim sigurno ne bi imali ovakvu katastrofalnu demografsku sliku”, istaknuo je Šišljagić.

Mislav Matišić: Situacija je alarmantna i bojim se da je već prekasno

Prvi govornik, Mislav Matišić, govoreći o temi “Demografski procesi kao čimbenik zaostajanja Slavonije i Baranje”, naglasio je kako je istočna Hrvatska “najveća hrvatska problemska regija”, i to u svim županijama istočne Hrvatske, koje drže posljednja četiri mjesta na ljestvici BDP-a.

Županije istočne Hrvatske također predvode i po stopi nezaposlenosti, posebno mladih osoba. Treći, najoškantniji podatak je indeks razvijenosti županija, čiji indeks, osim Osječko-baranjske županije, iznosi manje od 35, dok je hrvatski prosjek 75, rekao je Matišić. Na istočnu Hrvatsku pored toga, otpada čak 50 posto demografskih gubitaka u Domovinskom ratu. Čak 76 posto branitelja u trenutku smrti imalo je između 20 i 40 godina, a na nju otpada i 44 posto procijenjenih izravnih ratnih šteta u ratu. Broj zaposlenih u 30 najvećih osječkih poduzeća smanjio se 85 posto, s 26.236 na 3.807 radnika, od čega je polovica firmi likvidirano, a ostale su neaktivne ili u stečajnom postupku.

Ipak, glavni problem je iseljavanje mladih iz ovog područja koje je bilo izrazito imigiracijsko od kraja 17. st. do 60 ih godina 20 stoljeća, naglasio je Matišić napomenuvši kako su ovi alarmantni statistički podaci o migracijama nepotpuni jer Hrvatska nema ažurirani registar stanovništva i u stvari se ne zna točan broj ljudu koji odlaze iz Hrvatske. Uz sve to, prostor istične Hrvatske koju čine Brodsko-posavska, Požeško-slavonska, Virovitičko-podravska, Vukovarsko-srijemska županija, pogađa i razorno starenje stanovništva. Prvi puta od zadnjeg popisa stanovništva 2011. godine, situacija je još gora i istična Hrvatska bilježi više starog stanovništva nego mladih zbog čega se s velikom sigurnošću može predvidjeti da će stanje biti još lošije na sljedećem popisu stanovništva 2021. godine.

Prije rata, posebice od ’81. do ’91. godine, rast broja stanovnika bilježio je samo Grad Zagreb i okolica te dijelovi istočne Hrvatske, a nakon rata rast broja stanovnika nastavljen je samo u Zagrebu i okolici, a ostali dijelovi Hrvatske izumiru. Pad broja stanovnika, koji je u Hrvatskoj rapidno počeo opadati 2008. godine, nastavio se i iznosi alarmantnih 9,3 posto. Matišić je naglasio kako je izlaz iz ovih negativnih demografskih trendova ulaganje u ljudski kapital a od ostalih mjera, naveo je korištenje strukturnih fondova za razvoj, razvoj ruralnog turizma, ekološka poljoprivreda, malo i srednje poduzetništvo, znanje i obrazovanje, restrukturiranje gospodarstva, pronatalitetna olitika i fiskalna decentralizacija. “Situacija je alarmantna i bojim se da je već prekasno. Kod nas se strateške ključne teme ne rješavaju, a odgovorni ne shvaćaju da, kad nas više ne bude, neće biti važne ni ideologije koje više neće imati koga dijeliti”, zaključio je Matišić dodajući kako pozdravlja održavanje okruglih stolova na ovu temu.

Zlatko Miliša: Dosta je šutnje, ona je osobno i nacionalno zlo.

Govoreći o temi “Odlazak mladih (obitelji) kao posljedica izigrane generacije i strategije dužničkog ropstva”, prof. dr. Zlatko Miliša istaknuo je kako su pogrešne sve analize koje ispuštaju iz vida definiciju da slučajnost u slučaju depopulacije Hrvatske jednostavno – ne postoji te kako nametanjem dužničkog ropstva na individualnom i na društvenom planu u Hrvatskoj provodi “strategija demografske depopulacije”, naglasivši kako to nije teorija zavjere, nego istina. Rat u Hrvatskoj samo je početak priče o depopulaciji, a kao dokaz je naveo izjavu Josepha Stiglitza, bivšeg savjetnika američkog predsjednika Billa Clintona, dopredsjednika Svjetske banke i pokajnika koji je jednom prilikom izjavio kako je SAD još u bivšoj Jugoslaviji detektirao bogata hrvatska prirodna bogatstva i najbolju vodu u Europi. “Stvori problem – rat, iseljavanje mladih ljudi – to je strategija depopulista, Billa Gatesa i MMF-a”, rekao je Miliša dodajući kako je došlo vrijeme da se svi probudimo. Ljudi počinju gledati svojim očima, ali treba i građanske hrabrosti, primjerice, masovno odbijanje plaćanja rate kredita dok se kamata ne izjednači s onima u matičnim zemljama banaka.

“Ova Vlada ne kani imati demografsku politiku, ovo nije teorija zavjere nego istina”, rekao je Miliša. Osim mađarskog predsjednika Orbana i ruskog Putina, Poljske, Češke i Islanda, sve druge vlade su produžene ruke bankarodia i korporacionista, naglasio je ukazujući na apsurd da mi upravo od njih očekujemo pomoć. Istaknuo je da je društvo bez obitelji i braka nepostojeće društvo, a korporacionisti i anarhisti udaraju na obitelj i brak.

Izlaz iz ovakvog stanja Miliša vidi u potrebi uviđanja hrvatskih prednosti i pružanju otpora kreatorima dužničkog ropstva. No, problem vidi u empatičnom ponašanju ljudi u Osijeku, gdje trenutačno živi i radi, rekavši kako u Slavoniji žive ljudi koji su “najtolerantniji na siromaštvo. “Sve je stvar izbora, pa i to hoćete li otići u nesretnu zapadnu Europu, koja dijeli suprotna razmišljanja o braku i djeci od Hrvata. Francuzi i Nijemci smatraju da je brak prevladana institucija i da djeca nisu smisao života, a Hrvati da brak treba opstati i da su djeca smisao života”, rekao je Miliša i dodao: Mladi u Hrvatskoj su “izigrana generacija pred kojom stoje dvije mogućnosti – pucanje po šavoima i socijalni nemiri ili odlazak u inozemstvo. Tome se možemo suprotstaviti građanskom hrabrošću na individualnom planu i ovdje, ponovio je, opet vidi problem u nedostatku inicijative i građanskog bunta, kao u slučaju slabog odaziva na prosvjed u Osijeku koji plaća 95 posto svih kazni za bicikliste u Hrvatskoj. “Dosta je šutnje, ona je osobno i nacionalno zlo”, zaključio je Miliša.

Miroslav Kovač: Događa nam se socijalna, demografska i gospodarska katastrofa!

Treći govornik mr. sc Miroslav Kovač govorio je o temi “Utjecaji loših poljoprivrednih politika na iseljavanje i osiromašivanje sela” istaknuvši kako su Hrvatsku u današnju tešku situaciju dovele “loše politike”, koje bi se umjesto “odozgo”, trebale voditi “odozdo” – mijenjajući državu, sustav i doktrine. Hrvatska je i nakon osamostaljenja ostala na staroj doktrini poljoprivredne politike, odnosno favoriziranja velikih industrijskih sustava u proizvodnji hrane. Tada su se zvali “kombinati”, a danas “velike korporacije”, pri čemu državna administracija ima “hladan i mrzak odnos prema selu i poljoprivredi”.

“Poljoprivredna politika u Hrvatskoj je politika koncentracije – sve što vrijedi koncentrirano je u rukama malog broja ljudi. To su prerađivački kapaciteti, zemlja, visoka tehnologija, skladišni kapaciteti, politička moć i na kraju državne potpore. Govoreći o razlozima zbog kojih Hrvatska ima najkoncetriraniji i najneravnomjerniji raspored direktnih poticaja u EU, naglasio je kako je prijelomni trenutak za takvo stanje bilo donošenje Zakona o potporama 2002. godine, (za vrijeme Vlade Ivice Račana, op. a), što je očiti primjer “desetkovanja sela lošom političkom odlukom”.

“Imamo činjenicu da je netko donio krivi zakon zbog kojeg Hrvatska nije iskoristila potpore iz EU-a koje su joj bile na raspolaganju iako je imala znatno slabije uvjete od drugih zemalja u EU. Posljedica tog Zakona je da Hrvatskoj danas prijeti zamiranje svih aktivnosti na selu i zato smo prehramben ovisni. Izravna posljedica loših poljoprivrednih politika je odlazak mladih iz Hrvatske.

“Događa nam se socijalna, demografska i gospodarska katastrofa!”, upozorio je Miroslav Kovač i naveo nekoliko primjera:

“Broj mliječnih farmi od 2002. do 2013. godine je u padu ostali bez 70.000 farmi, toliko sudbina i niti jedna politička grupacija na vlasti nije se zapitala zašto se to događa. Postoje brojni dokumenti, no oni koji odlučuju ne vole kad im se sve dokumentira. “Imamo djelomično zatvorena vrata, ali ne šutimo”, rekao je Kovač naglasivši kako je makroekonomsi imperativ zaustaviti iseljavanje i sprječiti deficit hrane. Ukazao je na apsurdnu situaciju da Hrvatska danas uvozi 50 posto hrane, a jedno selo od 1000 ljudi otprilike potroši mjesečno 12.000 eura na osnovne namirnice kruh i mlijeko!

“Jedan od razloga siromaštva leži i u politici prema tlu u zemlji, koje je nabito, kiselo, bez humusa, zaštite od zagrijavanja, neporozno i bez života. Tko će na takvom tlu ostati ako je k tome još ostao i bez životinja?”, upitao je Kovač dodajući kako bi volio da svaki nastup o ovoj temi donese i pragmatičnu poruku ili rješenje: U Slavoniji trebamo ponovno povezati čovjeka sa zemljom i pašnjacima jer Slavonija je bila bogata samo kada su ljudi bili povezani sa selom i svojim blagom. Tada možemo pričati o živom selu”, rekao je Kovač.

Vladi smo rekli što treba napraviti i u kojem roku rokove, prihvaćeno ali od toga se ništa ne događa, naglasio je Kovač. Naveo je primjer kako je Croatia banka odbila dati kredit 16-orici seljaka iz udruge “Život” za projekt proizvodnje mlijeka “od početka do kraja proizvoda”. “Trojica članova banke iz tog odobra su rekla da, a jedan, koji dolazi iz politike rekao “ne”, rekao je Kovač dodajući kako se predstoji borba za ovaj projekt koji uz sebe veže minimalno sto obiteljskih gospodarstava, a to znači djecu, obitelji, izgradnju infrastrukturu”. Pozvao je sve koji imaju bilo kakav utjecaj da kod Croatia banke utječu na odluku da kreditira te ljude.

Ruža Tomašić: Demografski problem kod nas je i dalje marginalizirana tema

Govoreći o temi “Novi alat kohezijske politike: Razvoj vođen zajednicom”, eurozastupnica Ruža Tomašić upoznala je nazočne o svojim aktivnostima u Europskom parlamentu, posebno o usvojenom Izvješću o novim razvojnim alatima u kohezijskoj politici. Govor Ruže Tomašić donosimo u cijelosti:

“Premda bi demografski problem trebao biti broj jedan u ovoj državi jer bez njegova rješavanja nema ni pravog gospodarskog oporavka zemlje, ni budućnosti, kod nas je on godinama marginalizirana tema. Procjena Europske komisije da će u prvih sedam godina članstva u Europskoj uniji Hrvatsku napustiti između 166.000 i 217.000 radnika je poražavajuća. Problem nije toliko u ukupnom broju stanovnika koji ćemo ubrzo imati, već u demografskoj strukturi. Ostat ćemo zemlja starijih ljudi, a država neće imati financijske snage da pokriva njihove socijalne potrebe. Mi već jesmo jedna od najstarijih zemalja u svijetu jer ćemo i uz blaže migracije od ovih koje spominje Europska komisija 2030. godine imati milijun stanovnika starijih od 65 godina. U tijeku pregovora borili smo se da ograničenja za naše radnike bude što manje, a sada odjednom pokazujemo strah od odlaska naših radnika u EU. Ono što je sigurno, može nas zabrinjavati što odlaze visokoobrazovani mladi ljudi.

U Europi najviše djece rađa se u ekonomski stabilnim državama, koje znaju da djeca nisu trošak nego ulaganje u budućnost. A mi ne samo što nismo učinili ništa da ih se rađa više, a što se ne postiže samo rodiljskim naknadama nego razvijenom obiteljskom politikom i radnom politikom prema ženama, nego nismo učinili dovoljno ni da zaustavimo iseljavanje mladih. Jedan od načina da zadržimo mlade i ojačamo ruralnu zajednicu je putem novih teritorijalnih alata u kohezijskoj politici: Razvoj vođen zajednicom (CLLD) i da se inforimiramo i uključimo u izradu lokalne razvojne startegije. Rok za izradu strategije je u prosincu 2017. Uspješan ruralni razvoj ne mogu voditi centralne vlasti same. Lokalni stanovnici moraju biti uključeni, ne samo kao primatelji državnih programa, već kao glavni pokretači svog razvoja.

Pitanje kako stvoriti bolju kvalitetu života za stanovnike ruralnih područja, a u potrazi za odgovorima i odgovornost, stavljena je pred LAG-ove (lokalne akcijske grupe), na odgovorne pojedince, lokalne samouprave, poduzetnike, same građane. Prilika uvijek znači i odgovornost. LAGovi su ti koji trebaju postati predvodnici (LEADERi) razvoja u području svog djelovanja. Međutim, postavlja se pitanje: Imaju li LAG-ovi dovoljno resursa, utjecaja i moći za postizanje tog cilja? Ovdje se ne postavlja samo pitanje hoćemo li nešto posvojiti , otuđiti ili krivo upotrijebiti ,
nego hoćemo li ili ne iskoristi ti razvojnu priliku koja nam se pruža. Nedjelovanje i nerazumijevanje jednako predstavlja veliku prijetnju, posebice u zapuštenim i zaboravljenim ruralnim sredinama.

Oni koji su se udružili temeljem dobre analize, obuhvatili dovoljno veliko područjekoje može ostvariti , prije svega, gospodarski rast imaju solidnu priliku za uspjeh. Oni, pak, koji su stvarali LAG-ove kratkovidnim ambicijama privlačenja EU fondova i političkog kadroviranja sigurno neće uspjeti ostvariti dugoročne razvojne vizije. I to iz dva razloga: razvojnu viziju prvo treba imati, a onda i resurse kojima će se ona moći ostvariti . EU fondovi sami od sebe ili za sebeto sigurno ne mogu. Suočena s teškom gospodarskom krizom, mnoga postojeća lokalna partnerstva pod pritiskom su da nađu dodatne izvore financiranja samo da bi nastavila s onim što rade ili tek preživjela. Nakon više od dva desetljeća provedbe ovog pristupa postavilo se pitanje je li LEADER pristup uspio ispuniti svoj puni potencijal za sveobuhvatno integriranje lokalnih potreba i rješenja u lokalne razvojne strategije. Posebno Ideja CLLD pristupa je da se zadrže osnovne značajke „pristupa odozdo“ (koji je obilježavao i LEADER), fokusiran je na određeni prostor i može se fi nancirati iz različitih europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESI), što je idealna metodologija za izgradnju poveznice između urbanih, ruralnih i ribarskih područja”, rekla je Ruža Tomašić.

Mislav Kontić: Političari su uspjeli uništiti našu domovinu

Sudioicima i gostima okruglog stola obratio se i mladi konzervativac i predsjednik Kuba mladih HKS-a Osječko-baranjske županije Mislav Kontić, koji je govorio o svojoj odluci da napusti Hrvatsku i posao potraži u Njemačkoj, no prije toga ukazao je na tužnu činjenicu da su Vijećnicu gdje se održavala tribina nakon političara napustili i predstavnici medija.

“Nisam trebao ni pisati govor, jer političari su otišli, glas mladih ne žele čuti, novinara nema i ovo što govorim bit će objavljeno na nekom portalu. I zato mladi nemaju povjerenja u ovu državu i politiku. U Njemačku idem zbog financijskih razloga, svi znaju da sam domoljubni pjesnik. Čitao sam svoju pjesmu pred 50.000 ljudi na zagrebačkom glavnom trgu, ali ovdje mi je teško govoriti. Cilj mi je imati obitelj ali i da ne spajam kraj s krajem. Takva je situacija u 99 posto obitelji u Hrvatskoj. Ne želim živjeti u državi u kojoj političari ne žele poslušati mlade. Mi smo država u kojoj se političari ispričavaju agresorskoj državi, a mi s druge strane nismo dobili niti jednu ispriku od te države, i to me boli. Imam prijatelja u Njemačkoj koji će mi pomoći, snašao se radi a poslodavac ga je nagradio kada je vidio da dolazi bolestan na posao i povećao mu je plaću. Meni ne treba velik novac, nego barem minimalac, pa onda me nagradite, dalje ako dobro radim”, rekao je mladi Mislav Kontić.

Naveo je i primjer svog razreda iz kojega je od 30 kolega već u ono vrijeme njih 15 upisalo jezične tečajeve jer im roditelji nemaju politički utjecaj da im mogu naći posao. “Ja sam mislio da nema šanse da odem ali otići ću daleko od Domovine za koju sam mislio da me Bog s nekim razlogom u nju stavio. Političari su uspjeli uništiti našu Domovinu. Kada ode 100.000 ljudi to nije zato što su glupi, nego zato što ne dobivaju priliku u Hrvatskoj”, rekao je Mislav dodajući još jednom kako su uz političare za takvo stanje krivi novinari, koji se ovdje nisu pojavili. “Njih samo zanima što će reći Petrov, Milanović, Karamarko. Za kraj bih htio reći svim političarima koji potkradaju i rasprodaju Hrvatsku neka ju prodaju do kraja, neka prodaju i Jadransko more i obogate se, ali na sudnji dan svi ćemo završtiti kod Boga kojemu nije važno koliko je tko bogat, njemu će biti druge stvari važne”, rekao je na kraju Mislav Kontić.

Recommended Posts