U stranačkim prostorijama Hrvatske konzervativne stranke u srijedu, 30. ožujka 2016., održana je druga po redu tribina u ciklusu “Konzervativizam” pod nazivom ”Političko i socio- ekonomski aspekti konzervativizma”. Predavanje je održao ekonomski analitičar HKS-a i član Izvršnog odbora GO HKS-a Grada Zagreba Bernard Tomašević, struč. spec. oec.

FOTO GALERIJA:

Tribina

Govoreći o konzervativizmu, koji zauzima središnji prostor između druga dva dominirajuća svjetonazora u koje se ljudi danas svrstavaju, socijalizma i liberalizma, Tomašević je naglasio kako je riječ o svjetonazoru koji želi očuvati evolucijski tijek razvoja čovječanstva i društva, očuvati pozitivne stečevine i kulturne vrijednosti u okviru nacionalne države. Današnje aspekte konzervativizma – sociološki, politički i (makro)ekonomski, pri čemu se sociološki dijeli na makroaspekte – religiju, kulturni identitet, narod, institucije i državu te mikroaspekte – obitelj, obrazovanje, klasu, stratifikaciju, nejednakost, rad i ekonomski život. Druga dva spomenuta svjetonazora „lijeva alijansa“ i liberalizam pokušavaju ”negirati” ili sustavno izmijeniti, rekao je Tomašević.

Drugim riječima, sve te spomenute temeljne društvene vrijednosti, odnosno preduvjete koji su nužni za kapitalizaciju pragmatičnih životnih pitanja i namirenje primarnih i sekundarnih ljudskih potreba, objedinjenih u „organsko društvo“, moderni „socijalizam“ i radikalni internacionalizam pokušavaju negirati, rekao je Tomašević navodeći brojne primjere:

Pokušaji negiranja institucija i naroda

„Današnji socijalisti su radikalni internacionalisti, ne vole državu. Kada se za predsjednicu Republike Hrvatske kaže da je ‘šaka jada’, obezvrjeđuje se institut predsjednika Republike. Ne treba se slagati s aktualnim predsjednikom ili predsjednicom, ali se mora iskazivati određeno poštovanje. Isti slučaj bio je i s izjavama da na Ustavnom sudu sjede ‘trolovi’ koji nemaju funkcije, a radi se o najvišem pravnom tijelu jedne države. Kažu da bi se Ustavni sud trebao raspustiti i ukoliko imamo problema oko toga da se javimo sudu u Strasbourgu“, rekao je Tomašević dodajući kako su to pokušaji negiranja institucija, pa tako i naroda, a negirajući narod negiraju i kulturni identitet.

Nasuprot „organskom društvu“, danas se naginje prisilnom vraćanju na staro i stvaranju radikalne jednakosti u tzv. „mehaničko društvo“ karakteristično za rane civilizacije, koje sprječava razvoj individualnosti tj. specifičnih obilježja pojedinca koja mu omogućavaju participiranje u današnjem modernom „organskom društvu“ u kojem pojedinac temeljem stratifikacijske pozicioniranosti sudjeluje u modernom radu i ekonomskom životu. Na taj način današnji socijalisti ne samo da negiraju evolucijski tijek, nego i društvene klase i prirodnu nejednakost, ovisno o funkciji koju u društvu obavlja određeni pojedinac. Problem je što taj proces nametanja prisilne jednakosti i ukidanja klasa koji je započeo Francuskom revolucijom, a nastavio se „diktaturom proletarijata“, završava u „jednakosti na nuli“ što znači i anuliranje gospodarske dinamike države i društva. Dakle, završava u anuliranju organskog društva i povratku u mehaničko društvo čemu je danas dobar primjer model Sjeverne Koreje, gdje vlada apsolutna jednakost s jednim poglavicom, odnosno totalitarnim predsjednikom.

Dodirne točke konzervativizma i liberalizma

Za razliku od socijalizma, konzervativizam ima nekoliko dodirnih točaka s liberalizmom kojemu su pozitivne strane to što traži promjene, manje poreze, slobodu pojedinca i zagovara slobodno tržište. „Konzervativci su u borbi s njima. I oni žele promjene, ali traže da se prije toga ispita svaka stavka i poštuje mudrost te evolucijska prošlost predaka. Oni su za oprezne promjene, jer nije svaka promjena dobra“, rekao je Tomašević navevši kao primjer današnje zahtjeve liberala za izjednačavanjem istospolnog i heteroseksualnog braka kao i agresivan odnos prema vjernicima i religiji.

Govoreći o političkom aspektu konzervativizma, Tomašević je rekao da se on u kratkim crtama, temelji na slobodi i zaštiti pojedinca, razvoju individualnih obilježja, privatnom vlasništvu, odnosno zaštiti osnovnih kategorija koje pretpostavljaju prosperitetno društvo. „Određeni ekonomski razvojni model ili gospodarski sustav neće funkcionirati sam od sebe. Potreban je politički aspekt koji će ga omogućiti“, rekao je Tomašević.

Kao i liberalima, slobodno tržište je konzervativcima jako bitna stvar, a na slobodnom tržištu možemo sudjelovati samo s privatnim vlasništvom. Marginalne vrijednosti su dodatne ili ekstra vrijednosti koje su uvjetovane ulaganjem u razvoj, ljudske resurse i iskorištavanje prirodnih resursa, rekao je Tomašević govoreći o makroekonomskim aspektima ekonomije. Alternativa slobodnom tržištu je neslobodno tržište. To je monopolističko tržište na kojem igra samo jedan igrač ili oligopol u vidu kartela. Poznajemo tri vrste monopola: prirodni – u njega se ubrajaju dobra koja se ne mogu supstituirati, npr. Jadransko more, šume, vode i sl., privremeni – npr. netko je trenutno na vrhu, ali je svjestan da ako ne pruži maksimalno od sebe tu neće ostati, za što je Tomašević naveo primjer Microsofta i Billa Gatesa, te trajni monopol – državne tvrtke gdje država kao vlasnik ili većinski upravljač ne dopušta ulazak konkurentima na tržište zbog zaštite nacionalnih interesa. Problem je što trajni monopolisti ne proizvode učinkovito, slabo troškovno upravljaju, zapostavljaju ulaganja u nove tehnologije, ljudske potencijale i sl. „Negativni utjecaj na gospodarstvo i investicije imaju fiskalna politika u vidu porezne presije te tranzicijsko nasljeđe, u medijima poznatijem kao ‘kupovanje socijalnog mira'”, rekao je Tomašević.

Država kao regulator tržišne utakmice

Zapostavljanje temeljna četiri kotača svakog gospodarskog razvoja: prirodnih resursa, ljudskog potencijala, tehnologije i kapitala dovodi do zaostalosti u slobodnom tržišnom natjecanju, a indikator takve zaostalosti često je bruto domaći proizvod (BDP).

„Do čega dovode viši porezi? Manje trošimo, manja je (BDP)potrošnja, strane investicije ne dolaze, te dolazi do pada (BDP)investicija, kratkoročno se povećava (BDP)državna potrošnja, a ona se namiruje iz proračuna putem poreza i zaduživanja. Slijedom toga pada i izvoz roba i usluga jer državna potrošnja je usmjerena na neučinkovito trošenje sredstava odnosno na neproduktivne gospodarske elemente. To nas upućuje na to da glavna uloga države nije primarno upravljanje poduzećima, nego državnim institucijama tj., reguliranje tržišne utakmice“, zaključio je Tomašević dodajući kako u današnjim državnim tvrtkama na kraju dobit dijele menadžeri u obliku visokih plaća, dobrih automobila i inih beneficija, a tržišne promašaje (troškove) namirujemo svi mi (porezima) putem državnog proračuna.

Recommended Posts
Kontaktirajte nas

Hvala Vam na vašem upitu. Javit ćemo Vam se prvom prilikom.

Not readable? Change text.

Start typing and press Enter to search