Izaslanstvo Hrvatske konzervativne stranke predvođeno dopredsjednicom Marijanom Klišanin, glavnim tajnikom HKS-a Denisom Bevandom, predsjednikom Glavnog odobra HKS-a prim. Antom Zvonimirom Golemom i predsjednikom GO HKS-a Grada Zagreba Mariom Morom nazočilo je u nedjelju, 6. ožujka 2016., na Mirogojskom groblju prvoj panihidi za duše pravoslavoslavnih hrvatskih branitelja poginulih tijekom Domovinskog rata.
FOTO GALERIJA:
Na Dan sjećanja na stradanje sveta 42 mučenika iz Amoreje panihidu je održao Njegovo Visokopreosveštenstvo Hrvatski arhiepiskop †Aleksandar. Zbog nedostatka bogoslužnog prostora panihida je održana na otvorenom, na grobu Petra Preradovića uz sudjelovanje brojnih vjernika, predstavnika braniteljskih udruga, političkih stranaka i domoljubnih udruga.
“U blaženom usnuću vječni pokoj podaj Gospode usnulim slugama svojim:
– Nikola Bogojević
– Radomir Obradović
– Dino Simić
– Zoran Radojković
– Mihajlo Cvijanović
– Rajko Jovanović
– Vojislav Beader
– Stojan Marinov
– Stevan Milić
– Aleksandar Radojević
i svim ostalim neznanim pravoslavcima poginulim za Hrvatsku u Domovinskom ratu i učini im vječan spomen”.
U govoru pri kraju panihide Hrvatski arhiepiskop †Aleksandar rekao je kako je današnja samostalna Hrvatska stvorena 1991. godine kad se razdvajala od Jugoslavije. “Svoju sposobnost opstanka i zaštite svog naroda, usprkos nesklonim međunarodnim okolnostima, potvrdila je vojnom pobjedom u Domovinskom ratu. Ta pobjeda nije došla kao dar velesila, nego je rezultat hrabrosti i odlučnosti hrvatskih branitelja. Neovisno o tomu jesu li bili katolici, pravoslavci, protestanti ili muslimani, oni su bili prije svega Hrvati spremni poginuti za svoju domovinu Hrvatsku”, rekao je arhiepiskop Aleksandar.
U ime braniteljskih udruga sve prisutne pozdravio je pukovnik Mijo Crnoja.
Na kraju panihide svi nazočni pomolili su se za sve poginule za Hrvatsku u Domovinskom ratu.
IZ KRVI MOJE TRAVA RASTE
Krv moja razlila se poljem
Natopila zemlju slavonsku,
Rodna zemljo, primi ovaj poklon,
Bolan poklon za moju Hrvatsku.Noć sklopila je moje oči
Na cesti gdje došao je kraj,
Prijatelji, moja vjerna braća,
Razbili su smrtni zagrljaj.Iz krvi moje trava raste
Nježan vjetrić lako njiše nju,
Al’ ponosno ona glavu diže,
I vjerno čeka svoju HrvatskuRuka sad moja negdje spava
U travi gdje dušman caruje
Tužna zemlja bez svojih Hrvata
Šutke plače i s bolom druguje.Mario Filipi